Balkanska ruta je ove godine nešto drugačija nego prethodnih, ali Kosovo i Srbija se i dalje nalazi na njoj. Reporterka DW pronašla je migrante iz Afganistana i Sirije na pruzi Mitrovica-Raška.
Pred zoru, nad starim železničkim mostom iznad Ibra, na pruzi između Kosova i Srbije, nadvila se gusta magla. Tom prugom, preko mosta, pa kroz tunel, jednom dnevno prolazi voz iz Raške ka Mitrovici i obrnuto, preko graničnog prijelaza Jarinje. S jedne strane tog tunela je Srbija, a sa druge Kosovo. Prugom, međutim, ne prolazi samo voz. Mnogo češće tuda hodaju grupe migranata.
To je jedan od alternativnih puteva, posebno otkako je prošle godine podignuta ograda između Srbije i Sjeverne Makedonije. Odaju ga ostaci hrane na pragovima šina. Konzerve sa ribom i druga hrana koje su migranti ostavili za sobom pokazuju da ih nose od početka putovanja – na njima su arapska slova.
Konzerve hrane koju migrante nose još od početka svog putovanja
Zatičemo malu grupu momaka kako žurno hoda. Idu prugom do centra Raške. Nisu raspoloženi za razgovor i bježe od foto-aparata. Ipak, neki zastaju da se odmore:
„Danas je hladno, još i kiša pada, a tek smo na pola puta“, govori jedan od njih. Kaže da je iz Sirije i da putuje više od 30 nedjelja. Išao je kroz Tursku i Grčku, odakle nosi loša iskustva sa policijom, pa je promjenio maršutu. Odlučan je da istraje i spreman je na sve rizike.
„U Albaniji je policija dobra, na Kosovu isto dobra. U tim zemljama nismo imali problema i zato idemo tuda, zato s Kosova prelazimo granicu. Umorni smo, dugo putujemo, hladno nam je i kisnemo. Ali moj cilj je da stignem u Holandiju. Sada idem u Rašku na autobus za Beograd, pa onda u Sombor“, kaže ovaj mladić koji sa ostalima hoda prugom među kompozicijama voza.
„Danas je hladno, još i kiša pada, a tek smo na pola puta“
Jedna mještanka čija kuća gleda na prugu, kaže da migranti tuda prolaze u svako doba dana i noći. Pruga im je trasa koju najčešće koriste. Ipak, jednu veću grupu srećemo na putu od Jarinja ka Raški. Oni su još manje pričljivi i čini se u još većoj žurbi. Traže autobus za Beograd.
Posmatra ih jedan taksista iz Raške i dovikuje preko ulice svom poznaniku: „Ja ne smem da ih vozim, mene bi odmah kaznili. Strogo je zabranjeno prevoziti migrante. A onda dođe novopazarski autobus i on ih preveze. Kako je kažnjivo za mene, a za njega nije?“
Bez obzira na nove trase kojima migranti ulaze u Srbiju, u Komesarijatu za izbjeglice i migracije Republike Srbije kažu da se rute „ipak nisu značajno promjenile, i da ih i dalje najviše dolazi preko Sjeverne Makedonije“.
„Nije primjećeno značajno povećanje priliva migranata tokom ove godine u odnosu na prethodnu. Ove godine je kroz prihvatne i centre za azil prošlo 55.710 osoba, a prošle godine ukupno 63.408 migranata. Prosjek zadržavanja i ove i prošle godine bio je oko mjesec dana“, navodi se u odgovoru Komesarijata.
Dodaju da je u prihvatnim i centrima za azil trenutno smješteno nešto manje od 5.000 migranata, a da ih je, prema nacionalnoj strukturi, najviše iz Afganistana, potom iz Sirije.
Migranti čekaju autobus da ih preveze do Sombora
Iako migrantski centri u Srbiji nisu popunjeni, Sombor na sjeverozapadu Vojvodine posljednjih mjeseci prepun je izbjeglica. Odatle mogu da biraju da li će da se oprobaju na putu ka Mađarskoj ili ka Hrvatskoj.
„Ti prelasci koje mi zovemo ’gejmovi’ svakodnevno se dešavaju. Ja sam lično probao više od 25 puta da ostavim srpsku granicu iza sebe“, kaže jedan od migranata koji se trenutno nalazi u Somboru.
„Kada sam ja probao da odem iz Srbije, bilo je baš teško. Svaki put. I sada će biti teško zbog zime. A oni koji trenutno lako prelaze granicu, oni imaju puno novca. Novac je tu najbitniji. Ko potroši puno novca za život ovdje, ima manje mogućnosti da nastavi dalje. Zato se sada brzo ulazi u Srbiju i izlazi iz nje“, kaže sagovornik DW, Amir iz Sirije.
Konzerve ribe sa arapskim slovima potvrđuju Amirovu priču. Novac se troši minimalno. Nakon trideset nedjelja puta od Sirije, preko Turske i Grčke, pa Albanije i Kosova, Jarinje je u podnožju Kopaonika za te putnike konačno druga polovina puta. Nije im važno koliko će još nedjelja hodati do svog cilja. Važno im je da da stignu tamo gdje su krenuli.
To je jedan od alternativnih puteva, posebno otkako je prošle godine podignuta ograda između Srbije i Sjeverne Makedonije. Odaju ga ostaci hrane na pragovima šina. Konzerve sa ribom i druga hrana koje su migranti ostavili za sobom pokazuju da ih nose od početka putovanja – na njima su arapska slova.
Konzerve hrane koju migrante nose još od početka svog putovanja
Više od 30 nedjelja na putu
Zatičemo malu grupu momaka kako žurno hoda. Idu prugom do centra Raške. Nisu raspoloženi za razgovor i bježe od foto-aparata. Ipak, neki zastaju da se odmore:
„Danas je hladno, još i kiša pada, a tek smo na pola puta“, govori jedan od njih. Kaže da je iz Sirije i da putuje više od 30 nedjelja. Išao je kroz Tursku i Grčku, odakle nosi loša iskustva sa policijom, pa je promjenio maršutu. Odlučan je da istraje i spreman je na sve rizike.
„U Albaniji je policija dobra, na Kosovu isto dobra. U tim zemljama nismo imali problema i zato idemo tuda, zato s Kosova prelazimo granicu. Umorni smo, dugo putujemo, hladno nam je i kisnemo. Ali moj cilj je da stignem u Holandiju. Sada idem u Rašku na autobus za Beograd, pa onda u Sombor“, kaže ovaj mladić koji sa ostalima hoda prugom među kompozicijama voza.
„Danas je hladno, još i kiša pada, a tek smo na pola puta“
Može autobusom, a ne može taksijem
Jedna mještanka čija kuća gleda na prugu, kaže da migranti tuda prolaze u svako doba dana i noći. Pruga im je trasa koju najčešće koriste. Ipak, jednu veću grupu srećemo na putu od Jarinja ka Raški. Oni su još manje pričljivi i čini se u još većoj žurbi. Traže autobus za Beograd.
Posmatra ih jedan taksista iz Raške i dovikuje preko ulice svom poznaniku: „Ja ne smem da ih vozim, mene bi odmah kaznili. Strogo je zabranjeno prevoziti migrante. A onda dođe novopazarski autobus i on ih preveze. Kako je kažnjivo za mene, a za njega nije?“
Bez obzira na nove trase kojima migranti ulaze u Srbiju, u Komesarijatu za izbjeglice i migracije Republike Srbije kažu da se rute „ipak nisu značajno promjenile, i da ih i dalje najviše dolazi preko Sjeverne Makedonije“.
„Nije primjećeno značajno povećanje priliva migranata tokom ove godine u odnosu na prethodnu. Ove godine je kroz prihvatne i centre za azil prošlo 55.710 osoba, a prošle godine ukupno 63.408 migranata. Prosjek zadržavanja i ove i prošle godine bio je oko mjesec dana“, navodi se u odgovoru Komesarijata.
Dodaju da je u prihvatnim i centrima za azil trenutno smješteno nešto manje od 5.000 migranata, a da ih je, prema nacionalnoj strukturi, najviše iz Afganistana, potom iz Sirije.
Migranti čekaju autobus da ih preveze do Sombora
Bez zadržavanja
Iako migrantski centri u Srbiji nisu popunjeni, Sombor na sjeverozapadu Vojvodine posljednjih mjeseci prepun je izbjeglica. Odatle mogu da biraju da li će da se oprobaju na putu ka Mađarskoj ili ka Hrvatskoj.
„Ti prelasci koje mi zovemo ’gejmovi’ svakodnevno se dešavaju. Ja sam lično probao više od 25 puta da ostavim srpsku granicu iza sebe“, kaže jedan od migranata koji se trenutno nalazi u Somboru.
„Kada sam ja probao da odem iz Srbije, bilo je baš teško. Svaki put. I sada će biti teško zbog zime. A oni koji trenutno lako prelaze granicu, oni imaju puno novca. Novac je tu najbitniji. Ko potroši puno novca za život ovdje, ima manje mogućnosti da nastavi dalje. Zato se sada brzo ulazi u Srbiju i izlazi iz nje“, kaže sagovornik DW, Amir iz Sirije.
Konzerve ribe sa arapskim slovima potvrđuju Amirovu priču. Novac se troši minimalno. Nakon trideset nedjelja puta od Sirije, preko Turske i Grčke, pa Albanije i Kosova, Jarinje je u podnožju Kopaonika za te putnike konačno druga polovina puta. Nije im važno koliko će još nedjelja hodati do svog cilja. Važno im je da da stignu tamo gdje su krenuli.
