U Bosni i Hercegovini se malo toga promijenilo od Dejtona do danas i to je osnovni razlog zbog kojeg su se ovako osilili i Beograd, ali i Milorad Dodik, kazao je za „Avaz“ politički analitičar i publicista iz Prištine Shkelzen Maliqi.
Jedno po jedno
On smatra da je jedina regionalna strategija koja je vidljiva i nešto efikasnija, a vodi ka pozitivnim promjenama u BiH i regionu promišljenija strategija SAD da rješava pitanja jedno po jedno.- Dakle, potreban je sukcesivni pristup rješavanju lokalnih kriza kao u Sjevernoj Makedoniji, zatim u Crnoj Gori, u Albaniji... Strategija mora ići u smjeru pritiska na kompromitirane političke i ekonomske elite, koje su duboko ogrezle u korupciji i koje blokiraju punu demokratizaciju zapadnog Balkana, ili koje vode ka instaliranju autoritarnih režima - pojasnio je Maliqi.
Naglasio je da se Dodik, kao ni slični lideri u regionu ne mogu smijeniti demokratskim putem.
- Međutim, dugo su pod istragom zbog korupcionaških afera i to na kraju ima efekta, kao u slučaju Gruevskog u Sjevernoj Makedoniji ili Sali Beriše u Albaniji. Dodiku će, vjerovatno, uskoro biti objavljen kriminalni dosje, a pri čemu nije isključeno da će se na njemu naći i nalogodavci i prijatelji iz Beograda, odnosno svi oni političari koji se kao hrđa okupljaju u Mađarskoj oko Viktora Orbana - naglasio je Maliqi.
Usijana retorika
Prema njegovim riječima, trenutna situacija u regionu izgleda strašno zbog usijane retorike, koja nije bezopasna.- Vidjeli smo to već u Jugoslaviji sedamdesetih i, naročito, osamdesetih godina prošlog stoljeća. Ratovi su počeli kao retoričke i propagandne bitke među intelektualcima i popovima, stoga se nešto slično može dogoditi i danas, naročito ako ekonomska kriza koja sada prijeti svijetu počne da ruši i stabilnije demokratske države. Balkan je ponovo poligon. Ne znam, ovo bi mogla biti mnogo veća katastrofa od one koju smo već doživjeli. Ali nadam se da do toga neće doći - kazao je Maliqi.
Zbog Kosova nije miran region
Situacija na Kosovu nije dobra, ponovo ima napetosti, opet ulazimo u fazu kada je Kosovo udarna vijest iz regiona, a kao dopunu imamo napetosti u Crnoj Gori i hronično loše stanje u BiH.- Izbili su sukobi u Zvečanu, upotrijebljeno je i vatreno oružje. Sve je to posljedica zastoja u dijalogu čija je svrha pronalaženje konačnog rješenja. Zbog ovog nije stabilan ni siguran ni cijeli region. Srbija se politički nije mnogo odmakla od 90-ih godina, štaviše, uspješno vegetira na Miloševićevoj formuli - smatra Maliqi.
Dodao je da je proces nakon 1999. godine išao linijom predavanja pune kontrole nad teritorijom kosovskoj administraciji, a od 2008. godine Republici Kosovo, osim sjevernog dijela naseljenog srpskom većinom, u kojemu je Beograd zadržao kontrolu nad stanovništvom i razne forme paralelne vlasti i kriminalizovanih struktura koje ne žele da priznaju državu Kosovo.
- Za jučerašnje sukobe tvrdi se da je Policija Kosova pokušala da uhapsi kriminalce koji kontrolišu veoma unosnu kontrabandu, ali i da je vlada Albina Kurtija vjerovatno tempirala ovu intervenciju policije Kosova u Zvečanu neposredno pred lokalne izbore koji treba da se održe ove nedjelje. Čini se da su obje vlasti i u Beogradu i u Prištini zainteresovane da blokiraju dijalog, koji već šest godina nije napravio nikakav pomak sem diskutabilnog Vašingtonskog sporazuma od prije godinu dana, kojeg se premijer Kosova Albin Kurti javno odriče, dok se srpskom predsjedniku Vučiću sviđa što on ne mora da ruši dijalog koji treba da vodi ka uzajamnom priznanju država, a kada to već radi Kurti – smatra Maliqi.
Problem dijaloga
Prema njegovim riječima, problem sa dijalogom je tektonskiji nego što se misli, i ne zavisi, kako se često pojednostavljuje, od naivnosti ili osionosti samih lokalnih aktera, konkretno od srpskih i kosovskih političara.- Naime, kada su SAD, kao hegemon zapadne alijanse, uvidjele da se kosovski problem ne može riješiti u Vijeću sigurnosti UN, a zbog Rusije i Kine, koje imaju pravo veta i ne prihvataju soluciju nezavisnog Kosova, predloženo je da Srbija i Kosovo vode dijalog u kojem će posredovati EU, čime se strateški zaobilazilo Vijeće sigurnosti UN jer je status Kosova postavljen kao eminentno evropsko pitanje. Smatralo se da Brisel može ono što je u Njujorku bilo blokirano – naveo je Maliqi.
Međutim, kako kaže Maliqi tada su zapadni stratezi računali da će Evropska Unija ojačati svoju poziciju jer je novi, Lisabonski ustav predviđao ukidanje koncesualnog glasanja u Briselu uvođenjem principa kvalifikovane većine za strateška evropska i druga važna pitanja.
- Pet zemalja članica EU nisu ni prije 12 godina, a ni danas ne prihvataju nezavisnost Kosova, i to je ono što je suštinski kočilo dijalog. Kada je to postalo jasno, Njemačka je pokušala da preuzme ulogu dirigenta, Angela Merkel je mnogo uložila da se pronađe sporazum, ali nije uspjela. Dijalog se svodio na rješavanje tehničkih pitanja, ali ne i pitanja suverenosti. Takav razvoj događaja dao je prostora aktuelnim vlastima u Srbiji. Oni i dalje slave „mudru i pobjedničku“ odluku Slobodana Miloševića da prihvati Rezoluciju 1244 Vijeća sigurnosti UN koji za posljedicu imao zapravo da je Kosovo, ipak ostavljeno u poziciji limba i „nezavršenog rata“ – zaključio je Maliqi.
