Politolog Ljubomir Filipović tvrdi da bi ulazak DF-a u ministarske fotelje značio i direktnu kontrolu Aleksandra Vučića u procesu odlučivanja na najvišem nivou.
Rekonstrukcija Vlade Crne Gore tema je kojom se ovih dana počela baviti koalicija koja je pobijedila na prošlogodišnjim izborima, nakon što je premijer Zdravko Krivokapić uslišio apele njenog većeg dijela za uvođenjem promjena.
Tako se u Podgorici raspravlja o uvođenju novih potpredsjedničkih mjesta, podjeli četiri resora koji su označeni preobimnim (kapitalnih investicija, javne uprave, digitalnog društva i medija, prosvjete, nauke, kulture i sporta te ekologije, prostornog planiranja i urbanizma), ali i o mogućnosti da Vlada više ne bude “ekspertska”, kako su je od početka nazivali. Prema tom prijedlogu, novi kandidati za ministarske pozicije bili bi nominovani od strane političkih stranaka iz vladajuće koalicije.
Dok je dio koalicije, Demokratski front i Demokratska Crna Gora, koji imaju 37 od 41 zastupnika u Parlamentu (tačno onoliko koliko je potrebno za parlamentarnu većinu), pokrenuo ova pitanja, ideji se protivi njena procentualno najslabija karika, Građanski pokret URA Dritana Abazovića, koji insistira na tome da Vlada ostane “ekspertska” i nestranačka.
Hoće li biti dogovora ili ne, pokazat će sastanci koji trebaju uslijediti, no Pokret URA, čiji je ulazak u vladajuću koaliciju ujedno značio i kapitulaciju Demokratskog pokreta socijalista (DPS) Mila Đukanovića, najavio je da će, ako ne dođe do dogovora, Vlada nastaviti funkcionisati dok joj se ne izglasa povjerenje.
Šta će se dalje dešavati, ostaje da se vidi, ali stručnjaci koje je kontaktirala Al Jazeera složni su u jednom, da dosadašnja ekspertska vlada nije učinila ništa. No, pitanje je šta će se desiti nakon nje, makar ovakve kakva je sada.
“Za približno deset mjeseci rada Vlade nisu postignuti epohalni rezultati, ali posebno na polju ekonomije ih nije bilo ni realno očekivati”, konstatuje Srđan Perić, politički analitičar iz nevladine organizacije “Kod”.
“Sada slušamo prognoze u vezi sa rastom zarada i različitim vrstama oslobađanja od nameta. Koliko su one realne – vidjećemo. Meni svakako djeluju prilično optimistične u odnosu na ono što su naše realne mogućnosti. Polje na kome je ova Vlada podbacila, a za šta nije trebao novac ili neki investicioni ciklus, je pokretanje unutrašnjeg dijaloga i definisanje opšteg dugoročnog državnog interesa neupitnog za zajednicu. Opet, kada je riječ o izbalansiranosti unutrašnjih relacija konstituenata vlasti, ona očito nije postignuta i kao rezultat takvog stanja sada imamo naglašene zahtjeve za rekonstrukcijom Vlade”, kaže.
No, ono što izaziva sumnju je što mu, kako kaže, rekonstrukcija više liči na borbu za moć nego za dobrobit cjelokupne zajednice.
“Ono što poziva na oprez jeste da se ne čuju konkretne mjere koje bi preduzela rekonstruisana Vlada već je fokus stavljen na pozicioniranje stranaka i, s tim u vezi, na borbu za političku moć”, dodao je Perić.
Upravo je nezadovoljstvo DF-a, kako tvrdi politolog Ljubomir Filipović, bilo jedan od okidača za zahtjeve za rekonstrukcijom vlade.
“Rekonstrukcija vlade se dešava iz dva razloga. Prvo – ova vlada ima jako slabu političku podršku. Isključivanje najvećeg subjekta u vladajućoj koaliciji iz sastava vlade pokazalo se kao ne baš prepametna ideja. Drugi razlog je neefikasnost i loša kadrovska rješenja. Radi se o nepoznavanju posla od strane izabranih ministara”, stav je Filipovića, koji ocjenjuje da rekonstrukcija vlade može donijeti političku stabilnost, ali i upozorava na moguće posljedice očekivanog ulaska predstavnika DF-a u vladu, koje se odnose na uticaj Srbije na Crnu Goru.
“Rekonstrukcija može donijeti političku stabilnost i konsolidaciju snaga partija na vlasti, ali sa druge strane ulaskom DF-a u ministarske fotelje imaćemo direktnu kontrolu i upliv (predsjednika Srbije) Aleksandra Vučića u procese odlučivanja na najvišem nivou”, dodaje.
FIlipović, koji je početkom godine bio meta prijetnji zbog kritika na račun vlasti, ocjenjuje da su Crnoj Gori u ovom trenutku najpotrebniji – novi izbori, jer ne vidi način da vladajuća koalicija, sa svim unutrašnjim razlikama, uspješno vodi zemlju.
Pokret URA se nakon izbora neočekivano nametnuo kao tas na vagi promjena. Malen, ali od presudnog značaja. Iako je osvojio svega nešto više od pet posto glasova, pristanak Abazovićevog pokreta na koaliranje bio je dovoljan da se formira većina protiv Đukanovićevog DPS-a, koji je, i pored najvećeg broja glasova osvojenih na izborima, bio prisiljen na kapitulaciju.
No, šta sada znači njihovo odbijanje da podrže ulazak političara u vladu? Je li to signal mogućeg novog unutrašnjeg sukoba?
Filipović misli da bi, “u nekoj manje izglednoj varijanti”, Pokret URA mogao čak i srušiti koaliciju.
“Postoje dvije opcije. Prva i manje izgledna je da vladu URA-e i manjinskih partija manjinski podrži DPS. Takva vlada bi bila pod jakim napadima sa ‘srpske strane’, ali bi bila bolji garant napretka ka EU i ostanka na kursu evropskih progresivnih vrijednosti. Druga opcija je ulazak DF-a u vlast i dominacija DF-a u procesima odlučivanja”, procjenjuje Filipović.
Govoreći na temu mogućeg pucanja vladajuće koalicije i raspleta u koji bi se kao jedan od aktera mogao uključiti i Đukanovićev DPS-a, tražeći manjinskog partnera za povratak na vlast, Perić je stava da se sada ništa ne može precizno procijeniti.
“Mislim da nijedan značajniji politički subjekt u Crnoj Gori trenutno nije siguran u svoju snagu. Kada bismo imali takvu stanku ili koaliciju koja je sigurna da bi na izborima mogla kapitalizovati svoju poziciju – tada bi taj subjekt ili savez bez odlaganja krenuo u pravcu njihovog izazivanja. Kako niko nema tu vrstu političkog luksuza, smatram da najmanje u narednih recimo pola godine vanredni izbori nisu realna opcija”, tvrdi Perić.
“Ekspertska vlada je bila nonsens na samom početku. Eksperti su birani iz ekspertskog pula Srpske pravoslavne crkve i većinom tu vladu čine ljudi koji su na ovaj ili onaj način bili politički aktivni. Vlada sa direktnim učešćem svih političkih činilaca biće efikasnija, bez dileme, pitanje je samo u čemu”, govori Filipović, dok je Perić stava da postojećoj vladi nedostaje puna efektivna i suštinska politička podrška u parlamentu, zbog čega to ona plaća “dodatnim teretom inertnosti”.
“Na kraju, nije ni važno da li neko pripada nekoj stranci ili ne, već da li ima znanja i sposobnosti da vodi neki resor i da pruži opipljive rezultate u mjerljivom roku. Takav pojedinac, ako ima neupitnu političku podršku u Skupštini, može da donosi reformske odluke koje su nerijetko i bolne i nepopularne. Bez toga on ili ona mogu imati ne znam kakve reference, jer će njihovi planovi i ciljevi brzo biti osujećeni u političkoj borbi”, kaže Perić.
Govoreći o problematici Srpske pravoslavne crkve i unutrašnjim nacionalnim podjelama u zemlji, Perić zastupa stav da je Crnoj Gori neophodan sekularni model funkcionisanja kako bi društvo dobilo neophodan balans.
“Kada je riječ o odnosu bilo koje vjerske institucije i države, Ustav je jasan da su oni razdvojeni. Kada god imamo situaciju da to nije tako, onda imamo svojevrstan nesklad moći i uticaja koji nije dobar niti za jedan segment društva. Zato snažno treba insistirati na sekularnom karakteru države jer on suštinski garantuje prava i obaveze koja drže ravnotežu u zajednici. Bez tog okvira, svako društvo lako izgubi unutrašnji balans, a nerijetko i koheziju”, govori.
Filipović, pak, tvrdi da će Rusija, mogućim ulaskom DF-a u ministarstva, “nastaviti destabilizirati zemlju preko Srbije”.
“SPC je, za razliku od prošle godine kada je živ bio mitropolit Amfilohije, izgubio autonomnu struju u Crnoj Gori, a smrću Atanasija još i šire. Rusija je sada mnogo pametnija nego prije pet godina i za destabilizaciju Crne Gore sada većinom koristi Srbiju. Recimo to da su u Crnoj Gori nedavno uhapšena dva ruska biznismena koja su se krila od Kremlja i sada čekaju izručenje. O tome se malo piše, ali to pokazuje da ova vlast očigledno ima namjeru da ‘oraspoloži’ Ruse iako deklarativno ne odustaje od svog prozapadnog kursa”, kaže Filipović.
Tako se u Podgorici raspravlja o uvođenju novih potpredsjedničkih mjesta, podjeli četiri resora koji su označeni preobimnim (kapitalnih investicija, javne uprave, digitalnog društva i medija, prosvjete, nauke, kulture i sporta te ekologije, prostornog planiranja i urbanizma), ali i o mogućnosti da Vlada više ne bude “ekspertska”, kako su je od početka nazivali. Prema tom prijedlogu, novi kandidati za ministarske pozicije bili bi nominovani od strane političkih stranaka iz vladajuće koalicije.
Dok je dio koalicije, Demokratski front i Demokratska Crna Gora, koji imaju 37 od 41 zastupnika u Parlamentu (tačno onoliko koliko je potrebno za parlamentarnu većinu), pokrenuo ova pitanja, ideji se protivi njena procentualno najslabija karika, Građanski pokret URA Dritana Abazovića, koji insistira na tome da Vlada ostane “ekspertska” i nestranačka.
Hoće li biti dogovora ili ne, pokazat će sastanci koji trebaju uslijediti, no Pokret URA, čiji je ulazak u vladajuću koaliciju ujedno značio i kapitulaciju Demokratskog pokreta socijalista (DPS) Mila Đukanovića, najavio je da će, ako ne dođe do dogovora, Vlada nastaviti funkcionisati dok joj se ne izglasa povjerenje.
‘Vlada je podbacila’
Da ekspertska vlada Crne Gore neće baš najbolje funkcionisati, mnogi analitičari su naslutili odmah po njenom formiranju. Ocijenili su da skup idejno nespojivih strana koje dijele samo jednu zajedničku tačku, a to je uklanjanje Đukanovića iz vlasti, više liči na “rogove u vreći” nego vladu koja bi trebala povesti zemlju ka Evropskoj uniji i boljoj budućnosti.Šta će se dalje dešavati, ostaje da se vidi, ali stručnjaci koje je kontaktirala Al Jazeera složni su u jednom, da dosadašnja ekspertska vlada nije učinila ništa. No, pitanje je šta će se desiti nakon nje, makar ovakve kakva je sada.
“Za približno deset mjeseci rada Vlade nisu postignuti epohalni rezultati, ali posebno na polju ekonomije ih nije bilo ni realno očekivati”, konstatuje Srđan Perić, politički analitičar iz nevladine organizacije “Kod”.
“Sada slušamo prognoze u vezi sa rastom zarada i različitim vrstama oslobađanja od nameta. Koliko su one realne – vidjećemo. Meni svakako djeluju prilično optimistične u odnosu na ono što su naše realne mogućnosti. Polje na kome je ova Vlada podbacila, a za šta nije trebao novac ili neki investicioni ciklus, je pokretanje unutrašnjeg dijaloga i definisanje opšteg dugoročnog državnog interesa neupitnog za zajednicu. Opet, kada je riječ o izbalansiranosti unutrašnjih relacija konstituenata vlasti, ona očito nije postignuta i kao rezultat takvog stanja sada imamo naglašene zahtjeve za rekonstrukcijom Vlade”, kaže.
No, ono što izaziva sumnju je što mu, kako kaže, rekonstrukcija više liči na borbu za moć nego za dobrobit cjelokupne zajednice.
“Ono što poziva na oprez jeste da se ne čuju konkretne mjere koje bi preduzela rekonstruisana Vlada već je fokus stavljen na pozicioniranje stranaka i, s tim u vezi, na borbu za političku moć”, dodao je Perić.
‘Jača stabilnost, ali i Vučićev uticaj’
Kako su kritičari vladajuće koalicije i pretpostavili, umjesto novih koraka naprijed, Crna Gora je poslije izbora došla u stanje još većih tenzija. Dok je kulminirala problematika vezana za Srpsku pravoslavnu crkvu, uz sve učestalije nacionalističke ispade, jačali su i navodi o uplitanju Srbije i Rusije, preko DF-a, u unutrašnje stvari Crne Gore, dok je lider vladajuće koalicije Demokratski front (DF) vremenom sve više negodovao zbog “nedovoljne zastupljenosti” u vlasti u odnosu na procenat osvojenih glasova (32,5 posto).Upravo je nezadovoljstvo DF-a, kako tvrdi politolog Ljubomir Filipović, bilo jedan od okidača za zahtjeve za rekonstrukcijom vlade.
“Rekonstrukcija vlade se dešava iz dva razloga. Prvo – ova vlada ima jako slabu političku podršku. Isključivanje najvećeg subjekta u vladajućoj koaliciji iz sastava vlade pokazalo se kao ne baš prepametna ideja. Drugi razlog je neefikasnost i loša kadrovska rješenja. Radi se o nepoznavanju posla od strane izabranih ministara”, stav je Filipovića, koji ocjenjuje da rekonstrukcija vlade može donijeti političku stabilnost, ali i upozorava na moguće posljedice očekivanog ulaska predstavnika DF-a u vladu, koje se odnose na uticaj Srbije na Crnu Goru.
“Rekonstrukcija može donijeti političku stabilnost i konsolidaciju snaga partija na vlasti, ali sa druge strane ulaskom DF-a u ministarske fotelje imaćemo direktnu kontrolu i upliv (predsjednika Srbije) Aleksandra Vučića u procese odlučivanja na najvišem nivou”, dodaje.
FIlipović, koji je početkom godine bio meta prijetnji zbog kritika na račun vlasti, ocjenjuje da su Crnoj Gori u ovom trenutku najpotrebniji – novi izbori, jer ne vidi način da vladajuća koalicija, sa svim unutrašnjim razlikama, uspješno vodi zemlju.
Šta će Pokret URA?
“Mislim da su Crnoj Gori najpotrebniji izbori i smjena ove vlade, jer ‘što se grbo rodi vrijeme ne ispravi’. Ova vladajuća većina je bila okupljena oko jednog cilja, a to je bila smjena DPS-a i povlačenje Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Kada je to završeno, oni nemaju više nijedan zajednički imenitelj. To nije zajednička vizija budućnosti Crne Gore, oni ne dijele iste vrijednosti i svjetonazore i kriza će i pored rekonstrukcije biti konstanta političke realnosti koja će pratiti rad ove vlade”, ocjenjuje Filipović.Pokret URA se nakon izbora neočekivano nametnuo kao tas na vagi promjena. Malen, ali od presudnog značaja. Iako je osvojio svega nešto više od pet posto glasova, pristanak Abazovićevog pokreta na koaliranje bio je dovoljan da se formira većina protiv Đukanovićevog DPS-a, koji je, i pored najvećeg broja glasova osvojenih na izborima, bio prisiljen na kapitulaciju.
No, šta sada znači njihovo odbijanje da podrže ulazak političara u vladu? Je li to signal mogućeg novog unutrašnjeg sukoba?
Filipović misli da bi, “u nekoj manje izglednoj varijanti”, Pokret URA mogao čak i srušiti koaliciju.
“Postoje dvije opcije. Prva i manje izgledna je da vladu URA-e i manjinskih partija manjinski podrži DPS. Takva vlada bi bila pod jakim napadima sa ‘srpske strane’, ali bi bila bolji garant napretka ka EU i ostanka na kursu evropskih progresivnih vrijednosti. Druga opcija je ulazak DF-a u vlast i dominacija DF-a u procesima odlučivanja”, procjenjuje Filipović.
Govoreći na temu mogućeg pucanja vladajuće koalicije i raspleta u koji bi se kao jedan od aktera mogao uključiti i Đukanovićev DPS-a, tražeći manjinskog partnera za povratak na vlast, Perić je stava da se sada ništa ne može precizno procijeniti.
“Mislim da nijedan značajniji politički subjekt u Crnoj Gori trenutno nije siguran u svoju snagu. Kada bismo imali takvu stanku ili koaliciju koja je sigurna da bi na izborima mogla kapitalizovati svoju poziciju – tada bi taj subjekt ili savez bez odlaganja krenuo u pravcu njihovog izazivanja. Kako niko nema tu vrstu političkog luksuza, smatram da najmanje u narednih recimo pola godine vanredni izbori nisu realna opcija”, tvrdi Perić.
‘Efikasniji, ali u kojem smjeru?’
Ukoliko DF izađe kao pobjednik u razgovorima o rekonstrukciji vlade, a ona postane “politička”, pitanje je kakve bi to moglo promjene donijeti. Filipović navodi da će ona sigurno biti efikasnija od ove, ali je pitanje u kojem smjeru.“Ekspertska vlada je bila nonsens na samom početku. Eksperti su birani iz ekspertskog pula Srpske pravoslavne crkve i većinom tu vladu čine ljudi koji su na ovaj ili onaj način bili politički aktivni. Vlada sa direktnim učešćem svih političkih činilaca biće efikasnija, bez dileme, pitanje je samo u čemu”, govori Filipović, dok je Perić stava da postojećoj vladi nedostaje puna efektivna i suštinska politička podrška u parlamentu, zbog čega to ona plaća “dodatnim teretom inertnosti”.
“Na kraju, nije ni važno da li neko pripada nekoj stranci ili ne, već da li ima znanja i sposobnosti da vodi neki resor i da pruži opipljive rezultate u mjerljivom roku. Takav pojedinac, ako ima neupitnu političku podršku u Skupštini, može da donosi reformske odluke koje su nerijetko i bolne i nepopularne. Bez toga on ili ona mogu imati ne znam kakve reference, jer će njihovi planovi i ciljevi brzo biti osujećeni u političkoj borbi”, kaže Perić.
Govoreći o problematici Srpske pravoslavne crkve i unutrašnjim nacionalnim podjelama u zemlji, Perić zastupa stav da je Crnoj Gori neophodan sekularni model funkcionisanja kako bi društvo dobilo neophodan balans.
‘Ruska destabilizacija preko Srbije’
“Kada je riječ o odnosu bilo koje vjerske institucije i države, Ustav je jasan da su oni razdvojeni. Kada god imamo situaciju da to nije tako, onda imamo svojevrstan nesklad moći i uticaja koji nije dobar niti za jedan segment društva. Zato snažno treba insistirati na sekularnom karakteru države jer on suštinski garantuje prava i obaveze koja drže ravnotežu u zajednici. Bez tog okvira, svako društvo lako izgubi unutrašnji balans, a nerijetko i koheziju”, govori.Filipović, pak, tvrdi da će Rusija, mogućim ulaskom DF-a u ministarstva, “nastaviti destabilizirati zemlju preko Srbije”.
“SPC je, za razliku od prošle godine kada je živ bio mitropolit Amfilohije, izgubio autonomnu struju u Crnoj Gori, a smrću Atanasija još i šire. Rusija je sada mnogo pametnija nego prije pet godina i za destabilizaciju Crne Gore sada većinom koristi Srbiju. Recimo to da su u Crnoj Gori nedavno uhapšena dva ruska biznismena koja su se krila od Kremlja i sada čekaju izručenje. O tome se malo piše, ali to pokazuje da ova vlast očigledno ima namjeru da ‘oraspoloži’ Ruse iako deklarativno ne odustaje od svog prozapadnog kursa”, kaže Filipović.
