Albanija je donela odluku da primi afganistanske izbjeglice dok čekaju vize za SAD. Neki u toj zemlji smatraju da Tirana ima dužnost da pomogne NATO savezniku, a drugi misle da Albanija već ima dovoljno svojih problema, prenosi Deutsche welle.
Obala Albanije krcata je domaćim i stranim gostima koji koriste posljednje dane ljeta. Ali primorski grad Durs nije više samo turističko mjesto, postao je i novi dom za stotine izbjeglica iz Afganistana.
Smješteni su u više hotela i reporterke DW pokušale su da razgovaraju s nekima od njih. Ali, policajci čuvaju ulaze u hotele i ne dozvoljavaju pristup.
„Oni su u karantinu. Novinari ne mogu da ulaze“, upozorava policija.
Kroz ogradu hotela vide se djeca koja se igraju pored bazena. Samo nekoliko dana prije toga, te porodice prošle su kroz agoniju bježeći iz svoje zemlje.
Istovremeno, neki studenti u Tirani morali su da napuste svoje studentske domove, kako bi napravili mjesta za izbjeglice. Država je odlučila da prihvatiti oko 4.000 ljudi iz Afganistana – „privremeno“, kako je tada izjavio premijer Edi Rama.
Ta riječ se u Albaniji često može čuti u posljednje vrijeme. I što se više koristi, sve više izaziva podsmijeh. Pitanje je koliko će izbjeglice zaista ostati, kaže za DW jedan prolaznik odmahujući glavom u nevjerici.
„Znate, naša ekonomska situacija je takva da ljudi prose po ulici i traže hljeb u kontejnerima“.
Neki drugi prolaznici s kojima je DW razgovarao u Tirani, smatraju da je Albanija, članica NATO, dužna da pomogne svom savezniku SAD. Bidenova administracija zamolila je Ramu da ugosti izbjeglice dok ne dobiju američku vizu.
„To može da traje do godinu dana“, kaže Alban Dafa sa tiranskog Instituta za demokratiju i medijaciju. „Vlada nam, međutim, nije dala dovoljno informacija o čitavom tom procesu“. Dafu brine da bi takva situacija moglo da dovede do toga da se Albanci pobune protiv izbjeglica, a interesuje ga i šta će biti sa onima koji ne dobiju vizu, sa onima „koji će ostati zaglavljeni u Albaniji“.
Za sada je oko 600 Afganistanaca stiglo u Albaniju. Među njima je i Kanbik Sadik iz Kabula. Taj 22-godišnjak vjerovatno nije ni svijestan da je njegov dolazak u Albaniji prerastao u političko pitanje. On se prosto raduje što je za sada na bezbjednom.
Kada je čuo da ide u Albaniju, provjerio je na internetu gde se ta država nalazi. I kroz osmijeh kaže za DW:
„Pogledao sam gdje je, s kojim državama se graniči, i onda sam rekao porodici da je Albanija veoma dobra zemlja“, kaže on koristeći nekoliko engleskih riječi koje zna.
To što je Albanija prihvatila zahtjev SAD da primi izbjeglice iz Afganistana djeluje logično. Sjedinjene Države pomažu da se održi stabilnost na Balkanu, koji i sam ima dugačku historiju ratovanja. Mnoge ulice u Albaniji nose imena bivših američkih predsjednika. U kolektivnoj svijesti Albanaca SAD su partner uz kojeg je napredak zagarantovan – bez obzira da li je do sada zaista napravljen neki pomak ili nije.
Istovremeno, Albanija i dalje ne pruža mogućnosti za normalan život svojim građanima, a pogađaju je i česte tenzije između vlasti i opozicije. Kao i mnoge države u tom regionu, i Albanija ima veliki problem sa korupcijom, siromaštvom i nedostatkom rješenja za probleme.
Dok domaći i strani analitičari pokušavaju da procjene kako će tačno izgledati dogovor između SAD i Albanije, pomalo je ironično vidjeti repliku Kipa slobode na prodaju uz put u blizini Tirane. „Tvoj je za 10.000 eura“, kaže prodavac. To je pravo bogatstvo, ako se uzme u obzir da je prosječna mjesečna plata u toj zemlji 400 eura, a u ruralnim dijelovima i manje.
Kanbik Sadik se nada da će se uskoro preseliti u SAD. To je obećano svim izbjeglicama.
„Moraju da nas odvedu u drugu zemlju, u SAD“, kaže on. Kada stigne tamo, želi da nastavi studije i postane inženjer. „Iako je Albanija dobra zemlja, u SAD je bolje za studiranje“.
Za sada još uvijek nije poznato ko će od afganistanskih izbjeglica stići u Ameriku, proces izdavanja viza još nije ni počeo. SAD se trenutno fokusiraju na to da izbjeglice privremeno smijeste u zemlje Balkana, između ostalog u Albaniju, na Kosovo i u Sjevernu Makedoniju. Sve ostalo će zavisiti od politike koja se igra ovde na Balkanu.
Izvor: Deutsche welle
Smješteni su u više hotela i reporterke DW pokušale su da razgovaraju s nekima od njih. Ali, policajci čuvaju ulaze u hotele i ne dozvoljavaju pristup.
„Oni su u karantinu. Novinari ne mogu da ulaze“, upozorava policija.
Kroz ogradu hotela vide se djeca koja se igraju pored bazena. Samo nekoliko dana prije toga, te porodice prošle su kroz agoniju bježeći iz svoje zemlje.
Istovremeno, neki studenti u Tirani morali su da napuste svoje studentske domove, kako bi napravili mjesta za izbjeglice. Država je odlučila da prihvatiti oko 4.000 ljudi iz Afganistana – „privremeno“, kako je tada izjavio premijer Edi Rama.
Ta riječ se u Albaniji često može čuti u posljednje vrijeme. I što se više koristi, sve više izaziva podsmijeh. Pitanje je koliko će izbjeglice zaista ostati, kaže za DW jedan prolaznik odmahujući glavom u nevjerici.
„Znate, naša ekonomska situacija je takva da ljudi prose po ulici i traže hljeb u kontejnerima“.
Dužnost je da se pomogne
Neki drugi prolaznici s kojima je DW razgovarao u Tirani, smatraju da je Albanija, članica NATO, dužna da pomogne svom savezniku SAD. Bidenova administracija zamolila je Ramu da ugosti izbjeglice dok ne dobiju američku vizu.
„To može da traje do godinu dana“, kaže Alban Dafa sa tiranskog Instituta za demokratiju i medijaciju. „Vlada nam, međutim, nije dala dovoljno informacija o čitavom tom procesu“. Dafu brine da bi takva situacija moglo da dovede do toga da se Albanci pobune protiv izbjeglica, a interesuje ga i šta će biti sa onima koji ne dobiju vizu, sa onima „koji će ostati zaglavljeni u Albaniji“.
Bezbjedno mjesto
Za sada je oko 600 Afganistanaca stiglo u Albaniju. Među njima je i Kanbik Sadik iz Kabula. Taj 22-godišnjak vjerovatno nije ni svijestan da je njegov dolazak u Albaniji prerastao u političko pitanje. On se prosto raduje što je za sada na bezbjednom.
Kada je čuo da ide u Albaniju, provjerio je na internetu gde se ta država nalazi. I kroz osmijeh kaže za DW:
„Pogledao sam gdje je, s kojim državama se graniči, i onda sam rekao porodici da je Albanija veoma dobra zemlja“, kaže on koristeći nekoliko engleskih riječi koje zna.
SAD – partner za napredak
To što je Albanija prihvatila zahtjev SAD da primi izbjeglice iz Afganistana djeluje logično. Sjedinjene Države pomažu da se održi stabilnost na Balkanu, koji i sam ima dugačku historiju ratovanja. Mnoge ulice u Albaniji nose imena bivših američkih predsjednika. U kolektivnoj svijesti Albanaca SAD su partner uz kojeg je napredak zagarantovan – bez obzira da li je do sada zaista napravljen neki pomak ili nije.
Istovremeno, Albanija i dalje ne pruža mogućnosti za normalan život svojim građanima, a pogađaju je i česte tenzije između vlasti i opozicije. Kao i mnoge države u tom regionu, i Albanija ima veliki problem sa korupcijom, siromaštvom i nedostatkom rješenja za probleme.
Minimum godinu dana do američke vize
Dok domaći i strani analitičari pokušavaju da procjene kako će tačno izgledati dogovor između SAD i Albanije, pomalo je ironično vidjeti repliku Kipa slobode na prodaju uz put u blizini Tirane. „Tvoj je za 10.000 eura“, kaže prodavac. To je pravo bogatstvo, ako se uzme u obzir da je prosječna mjesečna plata u toj zemlji 400 eura, a u ruralnim dijelovima i manje.
Kanbik Sadik se nada da će se uskoro preseliti u SAD. To je obećano svim izbjeglicama.
„Moraju da nas odvedu u drugu zemlju, u SAD“, kaže on. Kada stigne tamo, želi da nastavi studije i postane inženjer. „Iako je Albanija dobra zemlja, u SAD je bolje za studiranje“.
Za sada još uvijek nije poznato ko će od afganistanskih izbjeglica stići u Ameriku, proces izdavanja viza još nije ni počeo. SAD se trenutno fokusiraju na to da izbjeglice privremeno smijeste u zemlje Balkana, između ostalog u Albaniju, na Kosovo i u Sjevernu Makedoniju. Sve ostalo će zavisiti od politike koja se igra ovde na Balkanu.
Izvor: Deutsche welle
