Pasoš Srbije na teritoriji Kosova i obrnuto, osim na aerodromima, kao putna isprava nije validan, jer se ove dvije zemlje međusobno ne priznaju.
Visoki kosovski zvaničnici navode kako će se međusobno priznanje sa Srbijom postići u okviru dijaloga o normalizaciji odnosa dvije strana.
Međutim, Srbija, koja takođe ne priznaje nezavisnost Kosova, smatra da joj priznanje od Kosova ne treba, jer je Kosovo dio njene teritorije.
Pasoš Srbije sa kosovskim pečatom (20. septembar 2016.)
Sa druge strane, građani Srbije u posljednje dvije godine sa pasošem ne mogu da prođu kopneni granični prijelaz, što za RSE potvrđuje Dušan Marinković, vlasnik agencije za prevoz putnika KIMCO, koji svakodnevno saobraća na relaciji Gračanica-Beograd (Kosovo-Srbija).
"Nema šanse da se prođe sa srpskim pasošem", kaže on.
Da se kopneni granični prijelazi mogu prelaziti samo sa ličnom kartom, Kosovo i Srbija su u okviru Briselskog dijaloga dogovorili još 2011. godine.
Potom je tek 2019. godine iz MUP-a Kosova saopšteno da se više neće tolerisati slučajevi u kojima se građani Srbije propuštaju i sa pasošem.
Na čelu delegacija Kosova i Srbije 2011. godine, kada je potpisan Sporazum o slobodi kretanja, bili su Edita Tahiri i Borko Stefanović.
Tahiri 23. jula nije bila dostupna za izjavu, ali je ranije za RSE izjavila da Sporazum o slobodi kretanja predviđa recipročno priznavanje državnih dokumenata, a da se kretanje između Kosova i Srbije obavlja uz ličnu kartu.
Ipak, kako je objasnila, u slučaju da građani Kosova preko Srbije lete avionom u treće zemlje, u upotrebi je i pasoš Kosova ili kada Srbiju koriste kao tranzit.
Što se tiče građana Srbije, ukoliko koriste aerodrom u Prištini, mogu da koriste pasoš kao dokument, objasnila je Tahiri.
Međutim, sa prištinskog aerodroma nije moguće putovati sa pasošem koji izdaje Koordinaciona uprava MUP-a Srbije u Beogradu jer ih vlasti Kosova smatraju ilegalnim. U ovoj upravi pasoše vade oni koji po srpskom sistemu imaju prebivalište u nekom od kosovskih gradova.
Sa druge strane, Borko Stefanović tvrdi da se o pasošima nikada nije razgovaralo i da to pitanje nije dio Briselskog sporazuma o slobodi kretanja.
"To je namjerno urađeno. Mi nismo željeli da pričamo o pasošima kao putnim ispravama, jer smo smatrali da upotreba pasoša i stavljanje kosovskog pečata u njega jeste ono na čemu je Priština insistirala, a to je neki element suverenosti", kaže Stefanović za RSE.
Ona ocjenjuje da, uprkos Sporazumu o slobodi kretanja, građani Kosova i Srbije i dalje nailaze na prepreke prilikom putovanja.
"Srbija ne dozvoljava građanima, koji dolaze iz trećih zemalja [koji u pasošu imaju samo kosovski pečat, prim. nov.] da prođu granicu sa Srbijom bez pečata sa nekog drugog graničnog prelaza", navodi ona jedan od primjera.
Ona dodaje da se ovakve stvari dešavaju jer Srbija ne priznaje Kosovo i obrnuto.
"Olakšano je kretanje građana, ali nije riješen problem, a veoma je složeno i problematično za građane trećih zemalja da prelaze granice", poručuje ona.
Sa druge strane, Borko Stefanović smatra da je "smešno" to što Kosovo insistira na međusobnom priznanju jer, prema njegovoj ocjeni, to neće olakšati život ljudi.
"To što Kosovo ne priznaje srpske pasoše, to nama odgovara zato što je dogovoreno da se prelazi samo sa ličnim kartama. To je jedna providna igra sa niskim ulozima. Sve je to trik, oni hoće da se stavimo u istu poziciju i "riješićemo to kada se međusobno priznamo'", navodi Stefanović.
Dijalog Kosova i Srbije o normalizaciji odnosa je počeo 2011. godine na tehničkom nivou, a 2012. je podignut i na viši, politički nivo.
Do sada je postignuto oko 30 sporazuma, ali se mnogi od njih ne sprovode na terenu.
Međutim, Srbija, koja takođe ne priznaje nezavisnost Kosova, smatra da joj priznanje od Kosova ne treba, jer je Kosovo dio njene teritorije.
Kada građani Kosova i Srbije mogu da koriste pasoš?
Marija Radulović je početkom ove godine sa pasošem koji je izdalo Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) u Kragujevcu (Srbija) bez ikakvih problema letela sa međunarodnog aerodroma Adem Jashari u Prištini (Kosovo).Pasoš Srbije sa kosovskim pečatom (20. septembar 2016.)
Sa druge strane, građani Srbije u posljednje dvije godine sa pasošem ne mogu da prođu kopneni granični prijelaz, što za RSE potvrđuje Dušan Marinković, vlasnik agencije za prevoz putnika KIMCO, koji svakodnevno saobraća na relaciji Gračanica-Beograd (Kosovo-Srbija).
"Nema šanse da se prođe sa srpskim pasošem", kaže on.
Da se kopneni granični prijelazi mogu prelaziti samo sa ličnom kartom, Kosovo i Srbija su u okviru Briselskog dijaloga dogovorili još 2011. godine.
Potom je tek 2019. godine iz MUP-a Kosova saopšteno da se više neće tolerisati slučajevi u kojima se građani Srbije propuštaju i sa pasošem.
Na čelu delegacija Kosova i Srbije 2011. godine, kada je potpisan Sporazum o slobodi kretanja, bili su Edita Tahiri i Borko Stefanović.
Tahiri 23. jula nije bila dostupna za izjavu, ali je ranije za RSE izjavila da Sporazum o slobodi kretanja predviđa recipročno priznavanje državnih dokumenata, a da se kretanje između Kosova i Srbije obavlja uz ličnu kartu.
Ipak, kako je objasnila, u slučaju da građani Kosova preko Srbije lete avionom u treće zemlje, u upotrebi je i pasoš Kosova ili kada Srbiju koriste kao tranzit.
Što se tiče građana Srbije, ukoliko koriste aerodrom u Prištini, mogu da koriste pasoš kao dokument, objasnila je Tahiri.
Međutim, sa prištinskog aerodroma nije moguće putovati sa pasošem koji izdaje Koordinaciona uprava MUP-a Srbije u Beogradu jer ih vlasti Kosova smatraju ilegalnim. U ovoj upravi pasoše vade oni koji po srpskom sistemu imaju prebivalište u nekom od kosovskih gradova.
Sa druge strane, Borko Stefanović tvrdi da se o pasošima nikada nije razgovaralo i da to pitanje nije dio Briselskog sporazuma o slobodi kretanja.
"To je namjerno urađeno. Mi nismo željeli da pričamo o pasošima kao putnim ispravama, jer smo smatrali da upotreba pasoša i stavljanje kosovskog pečata u njega jeste ono na čemu je Priština insistirala, a to je neki element suverenosti", kaže Stefanović za RSE.
Zašto se pasoši ne priznaju?
Jeta Krasniqi iz Kosovskog demokratskog instituta, koji prati realizaciju postignutih Briselskih sporazuma, kaže da je MUP Kosova odlučilo da građanima sa srpskim pasošem ne dozvoli da prelaze kopnenu granicu, jer Srbija ne priznaje kosovski pasoš.Ona ocjenjuje da, uprkos Sporazumu o slobodi kretanja, građani Kosova i Srbije i dalje nailaze na prepreke prilikom putovanja.
"Srbija ne dozvoljava građanima, koji dolaze iz trećih zemalja [koji u pasošu imaju samo kosovski pečat, prim. nov.] da prođu granicu sa Srbijom bez pečata sa nekog drugog graničnog prelaza", navodi ona jedan od primjera.
Ona dodaje da se ovakve stvari dešavaju jer Srbija ne priznaje Kosovo i obrnuto.
"Olakšano je kretanje građana, ali nije riješen problem, a veoma je složeno i problematično za građane trećih zemalja da prelaze granice", poručuje ona.
Sa druge strane, Borko Stefanović smatra da je "smešno" to što Kosovo insistira na međusobnom priznanju jer, prema njegovoj ocjeni, to neće olakšati život ljudi.
"To što Kosovo ne priznaje srpske pasoše, to nama odgovara zato što je dogovoreno da se prelazi samo sa ličnim kartama. To je jedna providna igra sa niskim ulozima. Sve je to trik, oni hoće da se stavimo u istu poziciju i "riješićemo to kada se međusobno priznamo'", navodi Stefanović.
Dijalog Kosova i Srbije o normalizaciji odnosa je počeo 2011. godine na tehničkom nivou, a 2012. je podignut i na viši, politički nivo.
Do sada je postignuto oko 30 sporazuma, ali se mnogi od njih ne sprovode na terenu.
