Agencije za posredovanje i sklapanje brakova između Srba i djevojaka iz Albanije imaju “pune ruke posla”. Za pomoć im se obraćaju muškarci koji ne mogu da pronađu ženu u Srbiji, ali i Albanke koje žele da se udaju isključivo za – Srbe.
Srbi koji za buduće supruge žele baš Albanke, najčešće su sa juga Srbije, iz Novog Pazara, dijelova Bačke i Srema, ali nije rijetkost ni da budući mladoženja bude iz Beograda, kažu za srbijanski portal Mondo.rs iz Agencije za posredovanje i upoznavanje žena iz Albanije.
Kako tvrde, više od 60 brakova osoba od 18 do 65 godina je sklopljeno na ovaj način, tako što je omogućeno da se razmjene podaci i fotografije, zatim slijedi put do odredišta i uživo upoznavanje. Usluge se naplaćuju od 1.000 do 3.000 eura, dok se cio iznos isplaćuje ukoliko dođe do sklapanja braka.
Uz sve to, stranice na društvenim mrežama koje su takođe namjenjene sklapanju braka između ovih naroda, broje sve više članova i sve veći broj zainteresovanih.
“Znam da sve to može i preko Facebooka, gdje žene koje hoće da se udaju stavljaju fotografije, pa se tako dopisivanjem upoznate. Ja sam se odlučio za agenciju, jer onda ne možeš da promašiš. Organizovano je putovanje u Tiranu na dva dana, upoznavanje porodica i ugovaranje braka. Ja sam tražio mlađu ženu jer nemam djece i želeo sam da mi se to ostvari, a vjeroispovest i fizički izgled mi nisu toliko bili bitni. I uspio sam da pronađem šta sam tražio”, kaže Milorad.
Kada je svoju ženu Sihanu (31) video uživo, kaže da je bio zadovoljan i da je to ono što je tražio. Drugi put je otišao u njenu kuću kako bi vjeridba bila obavljena.
“Kada sam došao treći put ona je krenila sa mnom za Srbiju i to je bilo to. U početku je bilo neobično dok se nismo upoznali, naročito zbog nepoznavanja jezika i njene udajenosti od svoje porodice. Ipak, videlo se da je riješila da se uda i to mi je bilo važno. U braku smo već tri godine i za to vrijeme smo dobili sina. Mislim da me jako poštuje, što je danas vrlo rijetko”, dodaje Milorad.
Čini mi se da Albanke lakše prihvataju da, kada se udaju, moraju da budu odvojene od svojih, da se odreknu života od prije i da žive na selu, kaže Milorad.
“U Srbiji nisam mogao da nađem takvu ženu, koja ne želi moderan život. Vremenom smo se zavoljeli i mislim da sam doneo pravu odluku, jer bih inače ostao sam. Imamo više sličnosti nego što mislimo sa Albancima i odgovara mi što je žena patrijahalna i što hoće više djece, a ne juri u grad za karijerom”, kaže Milorad, koji se inače bavi voćarstvom i vinogradarstvom.
Prema njegovom mišljenju, selo više nije “bauk” jer se mnogo toga promjenilo i modernizovalo. Kako kaže, ima posla i para, grad im je blizu, povezani su na internet i socijalne mreže i nije sve “toliko tradicionalno kao nekada”, što takođe i Albankama odgovara.
“Kod njih je drugačije. Sihana je dugo živjela na Kosovu, pa tek zatim u Tirani. Kaže da se tamo muškarci pitaju za sve, da imaju više žena, da je nasilje veoma često. Ima komšija i prijatelja koji su mene pitali da li je morala baš Albanka, zbog naših međusobnih državnih odnosa. Očigledno da jeste, jer se drugačije vjerovatno nikada ne bih ni oženio i dobio dijete”, kaže Milorad.
Prema riječima sociologa Srđana Šljukića, postoji više razloga zbog kojih Srbi biraju baš Albanke za supruge.
“U našim selima je veći broj muškaraca koji su ostali neoženjeni, dok je u Albaniji obrnut slučaj. Naši međunarodni odnosi često zamagljuju činjenicu da postoji sličnost u mentalitetu. U pitanju su balkanska područja, dijelovi koji su pretežno ruralni, koji imaju slična razmišljanjai shvatanja. Osim toga, mnogi se odluče na taj korak kada čuju prethodno iskustvo i situacije koje su se dobro završile. To je očigledno postala neka vrsta tržišta, čim su u sve uključene i agencije”, kaže sociolog za Mondo.
Prema riječima sociologa, Albanija je multikonfesionalna država, ima Albanaca koji su muslimani, katolici i pravoslavni, a generalno se u njihovom narodu smatra da je veća sramota da djevojka ostane neudata, nego da se uda za čovjeka druge vjere. Sve to doprinosi situaciji da veliki broj žena iz ove zemlje, želi da se uda baš za Srbe.
Kako tvrde, više od 60 brakova osoba od 18 do 65 godina je sklopljeno na ovaj način, tako što je omogućeno da se razmjene podaci i fotografije, zatim slijedi put do odredišta i uživo upoznavanje. Usluge se naplaćuju od 1.000 do 3.000 eura, dok se cio iznos isplaćuje ukoliko dođe do sklapanja braka.
Uz sve to, stranice na društvenim mrežama koje su takođe namjenjene sklapanju braka između ovih naroda, broje sve više članova i sve veći broj zainteresovanih.
ZAŠTO BAŠ ALBANKE?
Milorad Mikić (51) iz okoline Pirota kaže za Mondo.rs da se prijavio u Agenciji, poslao svoju sliku i kuće u kojoj živi i nadao se najboljem.“Znam da sve to može i preko Facebooka, gdje žene koje hoće da se udaju stavljaju fotografije, pa se tako dopisivanjem upoznate. Ja sam se odlučio za agenciju, jer onda ne možeš da promašiš. Organizovano je putovanje u Tiranu na dva dana, upoznavanje porodica i ugovaranje braka. Ja sam tražio mlađu ženu jer nemam djece i želeo sam da mi se to ostvari, a vjeroispovest i fizički izgled mi nisu toliko bili bitni. I uspio sam da pronađem šta sam tražio”, kaže Milorad.
Kada je svoju ženu Sihanu (31) video uživo, kaže da je bio zadovoljan i da je to ono što je tražio. Drugi put je otišao u njenu kuću kako bi vjeridba bila obavljena.
“Kada sam došao treći put ona je krenila sa mnom za Srbiju i to je bilo to. U početku je bilo neobično dok se nismo upoznali, naročito zbog nepoznavanja jezika i njene udajenosti od svoje porodice. Ipak, videlo se da je riješila da se uda i to mi je bilo važno. U braku smo već tri godine i za to vrijeme smo dobili sina. Mislim da me jako poštuje, što je danas vrlo rijetko”, dodaje Milorad.
Čini mi se da Albanke lakše prihvataju da, kada se udaju, moraju da budu odvojene od svojih, da se odreknu života od prije i da žive na selu, kaže Milorad.
“U Srbiji nisam mogao da nađem takvu ženu, koja ne želi moderan život. Vremenom smo se zavoljeli i mislim da sam doneo pravu odluku, jer bih inače ostao sam. Imamo više sličnosti nego što mislimo sa Albancima i odgovara mi što je žena patrijahalna i što hoće više djece, a ne juri u grad za karijerom”, kaže Milorad, koji se inače bavi voćarstvom i vinogradarstvom.
Prema njegovom mišljenju, selo više nije “bauk” jer se mnogo toga promjenilo i modernizovalo. Kako kaže, ima posla i para, grad im je blizu, povezani su na internet i socijalne mreže i nije sve “toliko tradicionalno kao nekada”, što takođe i Albankama odgovara.
“Kod njih je drugačije. Sihana je dugo živjela na Kosovu, pa tek zatim u Tirani. Kaže da se tamo muškarci pitaju za sve, da imaju više žena, da je nasilje veoma često. Ima komšija i prijatelja koji su mene pitali da li je morala baš Albanka, zbog naših međusobnih državnih odnosa. Očigledno da jeste, jer se drugačije vjerovatno nikada ne bih ni oženio i dobio dijete”, kaže Milorad.
SLIČNI MENTALITETI?
Prema riječima sociologa Srđana Šljukića, postoji više razloga zbog kojih Srbi biraju baš Albanke za supruge.“U našim selima je veći broj muškaraca koji su ostali neoženjeni, dok je u Albaniji obrnut slučaj. Naši međunarodni odnosi često zamagljuju činjenicu da postoji sličnost u mentalitetu. U pitanju su balkanska područja, dijelovi koji su pretežno ruralni, koji imaju slična razmišljanjai shvatanja. Osim toga, mnogi se odluče na taj korak kada čuju prethodno iskustvo i situacije koje su se dobro završile. To je očigledno postala neka vrsta tržišta, čim su u sve uključene i agencije”, kaže sociolog za Mondo.
Prema riječima sociologa, Albanija je multikonfesionalna država, ima Albanaca koji su muslimani, katolici i pravoslavni, a generalno se u njihovom narodu smatra da je veća sramota da djevojka ostane neudata, nego da se uda za čovjeka druge vjere. Sve to doprinosi situaciji da veliki broj žena iz ove zemlje, želi da se uda baš za Srbe.
