Ideje o „finalnom raspadu Jugoslavije“ i novom pomjeranju granica na Zapadnom Balkanu neće promjeniti postojeću politiku Evropske unije. Ali to ne znači da evropskom angažmanu u regionu nije potrebno hitno buđenje, piše Deutsche welle.
Koliko je Zapadni Balkan još rovita regija, i dalje sklona brzoj destabilizaciji zbog još otvorenih rana iz prošlosti, a koje se politički korektno danas nazivaju „otvorena bilateralna pitanja“, pokazala je informacija o jednom tekstu, koji se, zbog svog nezvaničnog karaktera ne može nazvati ni dokumentom, pa čak ni papirom. Takozvani „non pejper, bez zaglavalja i potpisa, pripisan je od strane medija slovenačkom premijeru Janezu Janši. On je svojim ambivalentnim stavom niti priznavanja, niti demantija, dalje podstakao iskru koja je, kako smo već ranije bili svedoci, brzo „zapalila” čitav region, a prenela se, sasvim očekivano, i preko granica EU.
Tekstom se predlaže „završetak raspada Jugoslavije“ odnosno „finalno“ pomjeranje granica na Zapadnom Balkanu u cilju stvaranja raskomadane, ali „održive i funkcionalne“ Bosne i Hercegovine, Albanije sa priključenim Kosovom i dijelovima Sjeverne Makedonije, Srbije sa priključenom Republikom Srpskom.
Iz institucija EU do ovoga trenutka nisu potvrdili prispeće takvog teksta u Brisel i vjerovatno nikada neće. Zvanični Brisel samo je ponovio svoju poziciju da „ništa ne bi trebalo da se menja kada su u pitanju granice na Zapadnom Balkanu“.
„Treba da se radi na regionalnom pomirenju i saradnji, što je i logika evrointegracionog procesa. Sva otvorena pitanja među državama trebalo bi rješavati u procesu koji ne zalazi u opasne teritorije, a koji se oslanja na EU zakone i principe“, poručio je portparol EU, Peter Stano.
Da je „crtanje novih granica opasan put“, a „regionalno pomirenje i saradnja ključ za mir, demokratiju i prosperitet“ na Zapadnom Balkanu, ponovio je i njemački državni sekretar za Evropu, Mihael Roth.
Iste poruke stigle su i iz Evropskog parlamenta, odakle izvjestilac za Srbiju, Vladimir Bilčik, poručuje da je „mijenjanje granica i teritorija je opasan put u eksplozivnu prošlost“ regiona.
Međutim, da pojava tog teksta nije slučajna, da to ima svoju predistoriju i da postoje ljudi koji vide rješenje svih problema na Zapadnom Balkanu u promjeni granica, za DW ukazuju Alexandra Stiglmayer iz Evropske inicijative za stabilnost i Bodo Weber iz berlinskog Savjeta za demokratizaciju politike. U razgovoru za DW oni podsjećaju da je razmjena teritorija ne tako davno već bila tema u regionu i u EU kada se 2018. godine govorilo o razmeni teritorija između Srbije i Kosova.
„Ovakve stvari stalno iskaču. One su bile prisutne i tokom rata u bivšoj Jugoslaviji. Ali treba imati na umu i razlog koji je doveo do tih ratova. Zato je veoma opasno vjerovati da promjene granica, koje bi vodile i u etničke razmjene, mogu dovesti do rešenja na Zapadnom Balkanu“, kaže Alexandra Stiglmayer.
Ona smatra da je pojava takve ideje u ovom trenutku neka vrsta probnog balona koji je tu da bi se videla reakcija zemlja-članica EU i da se vidi da li je to put kojim se može ići. „Moje je mišljenje da to definitivno nije put, jer bi tako samo došlo do konflikta, a zatim i oružanog sukoba u svim pogođenim zemljama Zapadnog Balkana“, naglašava analitičarka iz Brisela.
Bodo Weber ukazuje da je prethodne četiri godine čitavom regionu pretila destabilizacija zbog ideje o razmjeni teritorija između Srbije i Kosova, a da se sada napravio „novi otvor“ koji prijetnju prebacuje na teritoriju BiH.
„U prethodne četiri godine primjetna je dinamika ’opasne stranputice’ nekih predstavnika EU i SAD koji pregovaraju u regionu Zapadnog Balkana, a koji su prvo, fokusirajući se na pregovore Srbije i Kosova, pretili stabilnosti čitavog regiona s ludom idejom razmjene teritorije. Zatim su u BiH, van pažnje, uspjeli da dogovore ’prljav sporazum’ o etničkoj podjeli na lokalnom nivou, tzv. Mostarski sporazum. Sve to pokazuje da su naši zapadni pregovarači u kriznim situacijama skloni sklapanju bilo kakvog dogovora, što znači i loš kompromis sa opasnim regionalnim agendama koji bi išao na ruku nacionalnim liderima na Zapadnom Balkanu“, zaključuje Weber.
Iz Evropske inicijative za stabilnost Alexandre Stiglmayer podsjećaju na činjenicu da su, u procesu rješavanja „kosovskog pitanja“ neki od lidera EU podržali opciju „bilo kog rješenja oko kojeg se dvije strane dogovore“. Dodaju i da navodni slovenački „non pejper“ ide „mnogo radikalnije“, bez prethodne konsultacije sa zemljama koje su njime pogođene.
„Ne mislim da bi ni BiH, ni Sjeverna Makedonija, ni Kosovo na to pristali. Možda Albanija, ali to bi značilo njeno napuštanje EU-puta“, kaže Stiglmayer.
Istovremeno, albanski premijer, Edi Rama, jedini je potvrdio je da je i video dokument i da je o „ideji“ razgovarao sa slovenačkim premijerom.
Analitičari iz Brisela i Berlina saglasni su u stavu da za takvu „ideju“ ni izbliza ne postoji većinska podrška.
„Ako takav dokument, u tom obliku kakav je objavljen u medijima, postoji, to bi pokazalo da gospodin Jašna u svojoj radikalnosti zapravo više djeluje kontraproduktivno za promovisanje svoje ideje. Vjerujem da je ovo vrlo surov način lobiranja za tako opasne ideje, ako je zaista istinit i autentičan dokument“, kaže Bodo Weber za DW.
On dodaje da se nada da će novonastala situacija pobuditi države EU da daju „više kontre“ opasnom načinu pregovaranja predstavnika EU, konkretno u BiH, u ovom trenutku.
„Ti pregovori prete daljom etničkom podelom BiH i to pod patronatom EU i SAD, ali čak i raspadom zemlje i destabilizacijom čitavog regiona, što bismo isto doživeli da je sklopljen sporazum o razmjeni teritorija između Kosova i Srbije. Prijetnja je realna od prljavih i netransparentnih pregovora evropskih predstavnika, a manje od tako otvorenog zastupanje etno-nacionalističkihideja tipa famoznog non pejpera iz Ljubljane“, zaključuje Weber.
Tekst oko kojeg se digla prašina na Zapadnom Balkanu i širom EU, navodno je dostavljen predsjedniku Evropskog savjeta, Charlesu Michelu, kao dio najave prioriteta koje će Slovenija zastupati kada od sredine godine preuzme mjesto predsjedavajuće Savjetu EU.
Da poslije dobijenih reakcija slovenački premijer neće nastaviti sa insistiranjem na sličnim idejama, i da ne bi trebalo očekivati bilo kakav radikalni zaokret u politici EU prema Zapadnom Balkanu, smatra Alexandra Stiglmayer. „Ne vjerujem da bi ovo moglo da bude baza za bilo kakvu novu politiku EU prema Zapadnom Balkanu. Većina zemalja-članica podržavaju multietničke države zasnovane na ljudskim i građanskim pravima. O tome se neće dalje zvanično raspravljati u Briselu“, kaže Stiglmayer. Ali i dodaje:
„Novi zamah u politici EU prema Zapadnom Balkanu je neophodan, ali ne vidim da postoji stvarni poziv na buđenje. Doklegod se situacija na Zapadnom Balkanu bude ’provlačila’, možda ne baš na zadovoljavajući način, ali svakako bez konflikata, zemlje-članice EU to neće gledati kao prioritet“.
Stiglmayer u razgovori za DW poziva EU da konačno ponudi Zapadnom Balkanu „nešto stvarno kredibilno“, uključujući i funkcionalniji proces pristupanja, „na čemu i ka čemu“ bi Zapadni Balkan trebalo da radi. „U suprotnom, plašim se da će doći do konflikata. Dvije posebno problematične situacije su ona između Srbije i Kosova i ona u Bosni i Hercegovini“, zaključuje Alexandra Stiglmayer.
Izvor: DW
Tekstom se predlaže „završetak raspada Jugoslavije“ odnosno „finalno“ pomjeranje granica na Zapadnom Balkanu u cilju stvaranja raskomadane, ali „održive i funkcionalne“ Bosne i Hercegovine, Albanije sa priključenim Kosovom i dijelovima Sjeverne Makedonije, Srbije sa priključenom Republikom Srpskom.
Iz institucija EU do ovoga trenutka nisu potvrdili prispeće takvog teksta u Brisel i vjerovatno nikada neće. Zvanični Brisel samo je ponovio svoju poziciju da „ništa ne bi trebalo da se menja kada su u pitanju granice na Zapadnom Balkanu“.
„Treba da se radi na regionalnom pomirenju i saradnji, što je i logika evrointegracionog procesa. Sva otvorena pitanja među državama trebalo bi rješavati u procesu koji ne zalazi u opasne teritorije, a koji se oslanja na EU zakone i principe“, poručio je portparol EU, Peter Stano.
Da je „crtanje novih granica opasan put“, a „regionalno pomirenje i saradnja ključ za mir, demokratiju i prosperitet“ na Zapadnom Balkanu, ponovio je i njemački državni sekretar za Evropu, Mihael Roth.
Iste poruke stigle su i iz Evropskog parlamenta, odakle izvjestilac za Srbiju, Vladimir Bilčik, poručuje da je „mijenjanje granica i teritorija je opasan put u eksplozivnu prošlost“ regiona.
Opasni kompromisi
Međutim, da pojava tog teksta nije slučajna, da to ima svoju predistoriju i da postoje ljudi koji vide rješenje svih problema na Zapadnom Balkanu u promjeni granica, za DW ukazuju Alexandra Stiglmayer iz Evropske inicijative za stabilnost i Bodo Weber iz berlinskog Savjeta za demokratizaciju politike. U razgovoru za DW oni podsjećaju da je razmjena teritorija ne tako davno već bila tema u regionu i u EU kada se 2018. godine govorilo o razmeni teritorija između Srbije i Kosova.
„Ovakve stvari stalno iskaču. One su bile prisutne i tokom rata u bivšoj Jugoslaviji. Ali treba imati na umu i razlog koji je doveo do tih ratova. Zato je veoma opasno vjerovati da promjene granica, koje bi vodile i u etničke razmjene, mogu dovesti do rešenja na Zapadnom Balkanu“, kaže Alexandra Stiglmayer.
Ona smatra da je pojava takve ideje u ovom trenutku neka vrsta probnog balona koji je tu da bi se videla reakcija zemlja-članica EU i da se vidi da li je to put kojim se može ići. „Moje je mišljenje da to definitivno nije put, jer bi tako samo došlo do konflikta, a zatim i oružanog sukoba u svim pogođenim zemljama Zapadnog Balkana“, naglašava analitičarka iz Brisela.
Bodo Weber ukazuje da je prethodne četiri godine čitavom regionu pretila destabilizacija zbog ideje o razmjeni teritorija između Srbije i Kosova, a da se sada napravio „novi otvor“ koji prijetnju prebacuje na teritoriju BiH.
„U prethodne četiri godine primjetna je dinamika ’opasne stranputice’ nekih predstavnika EU i SAD koji pregovaraju u regionu Zapadnog Balkana, a koji su prvo, fokusirajući se na pregovore Srbije i Kosova, pretili stabilnosti čitavog regiona s ludom idejom razmjene teritorije. Zatim su u BiH, van pažnje, uspjeli da dogovore ’prljav sporazum’ o etničkoj podjeli na lokalnom nivou, tzv. Mostarski sporazum. Sve to pokazuje da su naši zapadni pregovarači u kriznim situacijama skloni sklapanju bilo kakvog dogovora, što znači i loš kompromis sa opasnim regionalnim agendama koji bi išao na ruku nacionalnim liderima na Zapadnom Balkanu“, zaključuje Weber.
Radikalan dokument
Iz Evropske inicijative za stabilnost Alexandre Stiglmayer podsjećaju na činjenicu da su, u procesu rješavanja „kosovskog pitanja“ neki od lidera EU podržali opciju „bilo kog rješenja oko kojeg se dvije strane dogovore“. Dodaju i da navodni slovenački „non pejper“ ide „mnogo radikalnije“, bez prethodne konsultacije sa zemljama koje su njime pogođene.
„Ne mislim da bi ni BiH, ni Sjeverna Makedonija, ni Kosovo na to pristali. Možda Albanija, ali to bi značilo njeno napuštanje EU-puta“, kaže Stiglmayer.
Istovremeno, albanski premijer, Edi Rama, jedini je potvrdio je da je i video dokument i da je o „ideji“ razgovarao sa slovenačkim premijerom.
Analitičari iz Brisela i Berlina saglasni su u stavu da za takvu „ideju“ ni izbliza ne postoji većinska podrška.
„Ako takav dokument, u tom obliku kakav je objavljen u medijima, postoji, to bi pokazalo da gospodin Jašna u svojoj radikalnosti zapravo više djeluje kontraproduktivno za promovisanje svoje ideje. Vjerujem da je ovo vrlo surov način lobiranja za tako opasne ideje, ako je zaista istinit i autentičan dokument“, kaže Bodo Weber za DW.
On dodaje da se nada da će novonastala situacija pobuditi države EU da daju „više kontre“ opasnom načinu pregovaranja predstavnika EU, konkretno u BiH, u ovom trenutku.
„Ti pregovori prete daljom etničkom podelom BiH i to pod patronatom EU i SAD, ali čak i raspadom zemlje i destabilizacijom čitavog regiona, što bismo isto doživeli da je sklopljen sporazum o razmjeni teritorija između Kosova i Srbije. Prijetnja je realna od prljavih i netransparentnih pregovora evropskih predstavnika, a manje od tako otvorenog zastupanje etno-nacionalističkihideja tipa famoznog non pejpera iz Ljubljane“, zaključuje Weber.
Test bez uticaja i politika bez „buđenja“
Tekst oko kojeg se digla prašina na Zapadnom Balkanu i širom EU, navodno je dostavljen predsjedniku Evropskog savjeta, Charlesu Michelu, kao dio najave prioriteta koje će Slovenija zastupati kada od sredine godine preuzme mjesto predsjedavajuće Savjetu EU.
Da poslije dobijenih reakcija slovenački premijer neće nastaviti sa insistiranjem na sličnim idejama, i da ne bi trebalo očekivati bilo kakav radikalni zaokret u politici EU prema Zapadnom Balkanu, smatra Alexandra Stiglmayer. „Ne vjerujem da bi ovo moglo da bude baza za bilo kakvu novu politiku EU prema Zapadnom Balkanu. Većina zemalja-članica podržavaju multietničke države zasnovane na ljudskim i građanskim pravima. O tome se neće dalje zvanično raspravljati u Briselu“, kaže Stiglmayer. Ali i dodaje:
„Novi zamah u politici EU prema Zapadnom Balkanu je neophodan, ali ne vidim da postoji stvarni poziv na buđenje. Doklegod se situacija na Zapadnom Balkanu bude ’provlačila’, možda ne baš na zadovoljavajući način, ali svakako bez konflikata, zemlje-članice EU to neće gledati kao prioritet“.
Stiglmayer u razgovori za DW poziva EU da konačno ponudi Zapadnom Balkanu „nešto stvarno kredibilno“, uključujući i funkcionalniji proces pristupanja, „na čemu i ka čemu“ bi Zapadni Balkan trebalo da radi. „U suprotnom, plašim se da će doći do konflikata. Dvije posebno problematične situacije su ona između Srbije i Kosova i ona u Bosni i Hercegovini“, zaključuje Alexandra Stiglmayer.
Izvor: DW
