Pregovarački okvir Sjeverne Makedonije na putu ka Evropskoj uniji blokirala je susjedna Bugarska, a u prvi plan gurnuti su jezik i identitetska pitanja. Ipak, iza nacionalnog se možda naziru i obrisi nekih drugih razloga.
Bugarska insistira na tome da Skoplje prizna da Makedonci i makedonski jezik imaju bugarske korijene. Sofija traži da se u pregovaračkom okviru reflektiraju njezina stajališta o makedonskom identitetu, jeziku i povijesnim osobama. Ističe da su joj neprihvatljivi "revizija zajedničke historije, negiranje zajedničkih etničkih i jezičnih korijena i neutemeljene tvrdnje o postojanju makedonske manjine u Bugarskoj".
Po ko zna koji put pada na pamet istinitost one stare Churchillove izreke da Balkan proizvodi više historije nego što može konzumirati, kaže u komentaru za Klix.ba profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Ešref Kenan Rašidagić.
"Posljednji spor između imena i jezika makedonske nacije zapravo ne predstavlja iznenađenje poznavaocima regije koji su godinama upozoravali da je ovakav slijed događaja očekivan u zemljama koje su još uvijek u procesu konsolidiranja svojih nacionalnih bića. Jednostavno, balkanske nacije su 'zakasnile' na evropski voz nacionalnog romantizma i zato se ovdje još uvijek odvijaju procesi koje je zapadna Evropa završila negdje u doba Drugog svjetskog rata. Drugim riječima, kada promatramo Balkan danas gledamo zapadnu Evropu na razmeđi stoljeća", smatra on.
Isto kao što se sada svađaju Bugarska i Makedonija i kao što će se sutra svađati Bosna sa Srbijom i Hrvatskom zbog istih pitanja u procesu EU integracija, predviđa on, tako su se nekada sporile Francuska i Njemačka ili Velika Britanija i Irska.
"Najveći problem, kada je u pitanju daljnji tok EU integracija na području Balkana, predstavlja princip jednoglasnosti u prijemu novih zemalja članica. Problem koji je Bugarska nametnula zapravo nije ni postojao, budući da su sve nacije i ono što čini njihov identitet, poput kulture i naziva jezika, zapravo historijski konstrukti. Slobodno se može reći da su se bugarski lideri u ovom pitanju ugledali na Grčku, vidjevši da EU zapravo nema instrumente da pojedine zemlje članice zaobiđe u odlučivanju u pitanju prijema novih država", navodi profesor.
Jedini način na koji se ovakvi problemi mogu riješiti je korištenje metode mrkve i štapa, gdje pojedine velike i bogate zemlje EU, prvenstveno Njemačka, kombinacijom prijetnji i finansijskih inicijativa nastoje privoliti pojedine države na promjenu mišljenja u interesu cijelog bloka, nastavlja on.
"U ovome se moguće krije i razlog zašto baš sada Bugarska blokira otvaranje pregovora s Makedonijom, budući da se sama nalazi u vrlo nezavidnoj finansijskoj situaciji i pred mogućnosti gubljenja dodatnih EU sredstava zbog problema s korupcijom. Problem je, naravno, što se istim metodama ucjene Bugari mogu koristiti na svakoj sljedećoj stepenici koja očekuje Makedoniju - otvaranje i zatvaranje pojedinih poglavnja npr., a da ne spominjem da na isti način na koji su se Bugari, prema svemu sudeći, ugledali na Grke, sutra mogu Srbi da se ugledaju na njih po pitanju pristupa Albanije ili Kosova, Hrvati po pitanju pristupa BiH", zaključio je profesor Rašidagić.
Bugarski veto posebno je težak udarac za makedonskog premijera Zorana Zaeva koji je prošao kroz težak proces promjene imena zemlje zbog višegodišnjeg spora s Grčkom.
Po ko zna koji put pada na pamet istinitost one stare Churchillove izreke da Balkan proizvodi više historije nego što može konzumirati, kaže u komentaru za Klix.ba profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Ešref Kenan Rašidagić.
"Posljednji spor između imena i jezika makedonske nacije zapravo ne predstavlja iznenađenje poznavaocima regije koji su godinama upozoravali da je ovakav slijed događaja očekivan u zemljama koje su još uvijek u procesu konsolidiranja svojih nacionalnih bića. Jednostavno, balkanske nacije su 'zakasnile' na evropski voz nacionalnog romantizma i zato se ovdje još uvijek odvijaju procesi koje je zapadna Evropa završila negdje u doba Drugog svjetskog rata. Drugim riječima, kada promatramo Balkan danas gledamo zapadnu Evropu na razmeđi stoljeća", smatra on.
Isto kao što se sada svađaju Bugarska i Makedonija i kao što će se sutra svađati Bosna sa Srbijom i Hrvatskom zbog istih pitanja u procesu EU integracija, predviđa on, tako su se nekada sporile Francuska i Njemačka ili Velika Britanija i Irska.
"Najveći problem, kada je u pitanju daljnji tok EU integracija na području Balkana, predstavlja princip jednoglasnosti u prijemu novih zemalja članica. Problem koji je Bugarska nametnula zapravo nije ni postojao, budući da su sve nacije i ono što čini njihov identitet, poput kulture i naziva jezika, zapravo historijski konstrukti. Slobodno se može reći da su se bugarski lideri u ovom pitanju ugledali na Grčku, vidjevši da EU zapravo nema instrumente da pojedine zemlje članice zaobiđe u odlučivanju u pitanju prijema novih država", navodi profesor.
Jedini način na koji se ovakvi problemi mogu riješiti je korištenje metode mrkve i štapa, gdje pojedine velike i bogate zemlje EU, prvenstveno Njemačka, kombinacijom prijetnji i finansijskih inicijativa nastoje privoliti pojedine države na promjenu mišljenja u interesu cijelog bloka, nastavlja on.
"U ovome se moguće krije i razlog zašto baš sada Bugarska blokira otvaranje pregovora s Makedonijom, budući da se sama nalazi u vrlo nezavidnoj finansijskoj situaciji i pred mogućnosti gubljenja dodatnih EU sredstava zbog problema s korupcijom. Problem je, naravno, što se istim metodama ucjene Bugari mogu koristiti na svakoj sljedećoj stepenici koja očekuje Makedoniju - otvaranje i zatvaranje pojedinih poglavnja npr., a da ne spominjem da na isti način na koji su se Bugari, prema svemu sudeći, ugledali na Grke, sutra mogu Srbi da se ugledaju na njih po pitanju pristupa Albanije ili Kosova, Hrvati po pitanju pristupa BiH", zaključio je profesor Rašidagić.
Bugarski veto posebno je težak udarac za makedonskog premijera Zorana Zaeva koji je prošao kroz težak proces promjene imena zemlje zbog višegodišnjeg spora s Grčkom.
