Sedam godina od preseljenja Dr. Hidajet Lutfiu - Čovjek koji je ostavio neizbrisiv trag u prizrenskoj hirurgiji
Navršava se sedam godina otkako nas je napustio dr. Hidajet Lutfiu, jedno od najistaknutijih imena prizrenske medicine, ljekar koji je svojim humanitarnim radom, stručnošću i plemenitošću ostavio neizbrisiv i dubok trag u historiji Opšte bolnice u Prizrenu.
Sedam godina bez čovjeka koji je za mnoge bio sinonim za hirurgiju u gradu na Bistrici, prilika je da se s ponosom i dubokim poštovanjem prisjetimo njegovog životnog puta i neprocjenjivog doprinosa zajednici.
Najveći dio svog bogatog radnog vijeka dr. Lutfiu je ugradio upravo u zidine prizrenske bolnice, gdje je kao hirurg spasio nebrojene živote i postao oslonac pacijentima iz cijelog regiona. Njegov rad u operacionoj sali nije bio samo profesija, već istinska misija kojoj je ostao vjeran od završetka medicinskih studija u Sarajevu 1968. godine, pa sve do kraja života. Nakon specijalizacije iz transfuzije i hematologije, a potom i specijalizacije iz hirurgije u Beogradu 1974. godine, dr. Lutfiu donosi vrhunsku medicinsku praksu u Prizren, transformišući hiruršku službu i podižući standarde liječenja na viši nivo.
Prizrenska bolnica bila je mjesto gdje se kalio njegov profesionalni autoritet, ali i mjesto gdje su građani prepoznali njegovu neizmjernu empatiju. Generacije Prizrenaca pamte ga kao stručnjaka čije su hirurške vještine ulijevale sigurnost u najtežim trenucima, a toplo i dostojanstveno držanje donosilo utjehu.
Trag koji je ostavio u bolničkim analima ogleda se i u njegovom pedagoškom i naučnom radu. Kao profesor u Medicinskoj školi, nesebično je prenosio znanje budućim zdravstvenim radnicima, dok je kapitalnom monografijom o historiji prizrenskog zdravstva ostavio trajno svjedočanstvo o razvoju medicine u ovom kraju.
Pored profesionalnih uspjeha, dr. Lutfiu je bio prepoznatljiv kao uzoran građanin i čovjek duboke duhovnosti. Ostao je upamćen i kao jedan od prvih ljekara s ovih prostora koji je obavio petu islamsku dužnost, Hadždž, skladno povezujući nauku, humanost i vjeru tokom cijelog svog života.
Iako je prošlo sedam godina od njegovog preseljenja u 79. godini života, sjećanje na dr. Hidajeta Lutfiuja ne blijedi. Njegovo ime ostaje zlatnim slovima upisano u historiju prizrenske hirurgije, a zahvalnost pacijenata, kolega i sugrađana koje je zadužio svojim radom i plemenitim srcem i dalje živi kao trajni spomenik njegovom liku i djelu.
Najveći dio svog bogatog radnog vijeka dr. Lutfiu je ugradio upravo u zidine prizrenske bolnice, gdje je kao hirurg spasio nebrojene živote i postao oslonac pacijentima iz cijelog regiona. Njegov rad u operacionoj sali nije bio samo profesija, već istinska misija kojoj je ostao vjeran od završetka medicinskih studija u Sarajevu 1968. godine, pa sve do kraja života. Nakon specijalizacije iz transfuzije i hematologije, a potom i specijalizacije iz hirurgije u Beogradu 1974. godine, dr. Lutfiu donosi vrhunsku medicinsku praksu u Prizren, transformišući hiruršku službu i podižući standarde liječenja na viši nivo.
Prizrenska bolnica bila je mjesto gdje se kalio njegov profesionalni autoritet, ali i mjesto gdje su građani prepoznali njegovu neizmjernu empatiju. Generacije Prizrenaca pamte ga kao stručnjaka čije su hirurške vještine ulijevale sigurnost u najtežim trenucima, a toplo i dostojanstveno držanje donosilo utjehu.
Trag koji je ostavio u bolničkim analima ogleda se i u njegovom pedagoškom i naučnom radu. Kao profesor u Medicinskoj školi, nesebično je prenosio znanje budućim zdravstvenim radnicima, dok je kapitalnom monografijom o historiji prizrenskog zdravstva ostavio trajno svjedočanstvo o razvoju medicine u ovom kraju.
Pored profesionalnih uspjeha, dr. Lutfiu je bio prepoznatljiv kao uzoran građanin i čovjek duboke duhovnosti. Ostao je upamćen i kao jedan od prvih ljekara s ovih prostora koji je obavio petu islamsku dužnost, Hadždž, skladno povezujući nauku, humanost i vjeru tokom cijelog svog života.
Iako je prošlo sedam godina od njegovog preseljenja u 79. godini života, sjećanje na dr. Hidajeta Lutfiuja ne blijedi. Njegovo ime ostaje zlatnim slovima upisano u historiju prizrenske hirurgije, a zahvalnost pacijenata, kolega i sugrađana koje je zadužio svojim radom i plemenitim srcem i dalje živi kao trajni spomenik njegovom liku i djelu.
