Kontaminirana voda, stari automobili, ulice pune smeća zbog nedostatka sistema za čišćenje, Kosovo je kao kontejneru za smeće u središtu Evrope, piše francuski list "Le Monde".
Cijeli tekst možete pročitati u nastavku
Može se reći da je anegdota. No, zanimljivije je kada slijedimo Luigja Imerija u uznemirujuće dubine termoelektrane Kosova B. On drži cigaretu u ruci. Direktor se ne obazire na znakove o zabrani pušenja. Luigji hoda sigurnim koracima prema kontrolnoj sobi, koju je izgradio "Alstom", prolazi ispred generatora, šeta niz hodnike i dolazi u kancelariju u kojima zidovi još uvijek emituju hladan dim duvana. Možemo reći da to ne znači ništa, ali ovaj direktor vješto upravlja 624 zaposlenim na ovom mjestu velike nacionalne ekonomije. No mogli bismo ovaj primjer tumačiti na simboličniji način: kao prezir prema ekološkim pitanjima na Kosovu.
Godišnji troškovi onečišćenja procjenjuju se od strane Svjetske banke na oko 221 miliona eura. To uzrokuje svake godine u prosjeku 835 prerane smrti, 310 novooboljelih od hroničnog bronhitisa, 600 hospitalizacija. U ovom katastrofalnom stanju, težina dvije nacionalne termoelektrane je veoma velika.
Obilić ima 21.000 stanovnika. Grad je smješten oko centrala Kosovo A i Kosovo B i nalazi se sedam kilometara udaljen od glavnog grada, Prištine. U Centru porodične medicine, direktorka Atifete Shulemaja, 53-godine, čina na ekranu svoga kompjutera da je: "Od 1. februara ona do sada registrovala 2 slučaja ...". Dva kancera pluća. U 2012. godini, ona je identifikovala 20 takvih oboljenja kao i 54 oboljenja srca, jedno bubrega, kao i 57 slučajeva odoba sa respiratornim problemima.
Na jednoj strani su cifre, a na drugoj je neposredna stvarnost za posjetitelje. Vi se nalazite na putu. Sloj pepela prekriva automobile parkirane već dugo vremena. Vrat vas počinje svrbjeti i polako osjećate da teško dišete. Termoelektrane obavijene dimom daju dojam da će pasti, ugrožavajući okolne kuće. "Moramo potpuno raseliti stanovništvo iz ovog područja", rekla je doktorka. Mi spoznajemo opasnost već godinama, čak je bilo i demonstracija, ali je to kao da govorite sa zidom". U ovom slučaju zid je javna kompanija - Kosovska energetska korporacija (KEK). Moramo se obratiti Vladi Kosova i Evropskoj uniji.
Na Kosovu, uprkos okončanju nadgledane nezavisnosti u septembru 2012. godine, veoma malo je učinjeno bez pomoći izvana. Ova ekološka katastrofa je priča jednog monumentalnog nereda, za koje su Sjedinjene Države i Evropska unija djelomično odgovorni. Nered koji se može sažeti u sljedećem: Četrnaest godina nakon rata, struja i dalje ne funkcionira na Kosovu. To ustvari znači da nema stranih uvoza, bez prekida struje, bez krađa, bez dugova od nekoliko stotina miliona, bez strašnih prostora za javno zdravstvo.
U blizini centra Kosovo A, selo Dardhishte ima samo 1700 stanovnika, odnosno tri puta manje nego što je imalo prije tridesetak godina. Tu se i dalje nalazi jedna škola kao i jedna praonica za vozila. Također možete vidjeti napuštenu željezničku prugu. Burim Gërguri, potpredsjednik opštine, izlazi iz njegove kuće. On ima 30 godina. Ovdje je rođen, kao i cijela njegova porodica, u ovom kazanu u kojem se konzumira gušenje.
"Normalno, trebamo se svi presjeliti. Ali na kraju je odlučeno da se samo pokrije samo mjesto deponije. Znači, mi smo žrtvovani. Deponija se nalazi na velikoj površini i okružena je brdima na izlazu iz sela, gdje je odgođeno oko 40 miliona tona pepela. Pošto obe termocentrale funkcioniraju zahvaljujući lignitu, a rezerve uglja se procjenjuju na 15 milijardi tona.
Burim Gërguri upire prstom optužujući termocentralu Kosova A kao i na stanicu za odlaganje.
"Mi smo u sendviču. Naše selo je možda najzagađenije u Evropi. Ne možemo koristiti zemljište zbog filtracije ili podzemnih rijeka."
Fenol, supstanca koja je veoma toksična kao i mnogi drugi hemijski proizvodi, uključujući i hiljade kubnih metara, dugo su bili održavani bez brige, uništili su zemlju. Klima je postala nepodnošljiva, posebno u zimskim mjesecima kada potreba za energijom raste. Srtic Burima Gërgurija je umro od raka pluća 2004. godine u svojoj 53 godini. Jedan mještanin je nedavno dobio vijest da boluje od kancera grla. Zašto seljani ne napuštaju ovu zemlju?
"Mi smo tradicionalna porodica. Živimo od poljoprivrede i od naše zemlje. Ne želimo da živimo zatočeni u stanovima u Prištini".
S druge strane, KEK ističe postignuti napredak.
"Opasno je živjeti u blizini centrala, ali je prije šest mjeseci bilo opasnije", kaže glasnogovornik KEK-a, Viktor Buzhala. Mi smo sve promjenili, naša historija je sada uspjeh. Investirali smo 50 miliona eura za dvije godine u korist okoline. Glavni problem je pepeo i a ne emisija u vazduh. Mjesto gdje se odlažu proizvodi, koje se nalazi ispred Dardhishta je 80 posto pokrivena, kažu iz kompanije. Drugo mjesto za odlaganje, koje se nalazi ispred Kosovo B, ne zagađuje, jer je pepeo pomješan sa vodom, onda evakuisan u napuštenim rudnicima.
Ostaje glavni problem filtera za smanjenje emisije dimnjaka.
"Da bi bili sa standardima EU moramo emitovati manje od 50 miligrama po metru kubnom", kaže Luigj Imeri, koji završava svoju cigaretu. Standard je do kraja 2012. godine bio 800 mg/m3, prema podacima KEK-a. Dvije od tri jedinice su opremljene novim filterima uz pomoć Svjetske banke. No, problem i dalje postoji. Kosovo A je veoma stara centrala koja je trebala biti odavno zatvorena. Ova centrala je počela sa radom u ranim 1960-tim godinama. Njeno zatvaranje je planirano za 2017. godinu od strane Vlade, koja ima plan i program: da pronađe investicije za modernizaciju centrale Kosovo B a i za izgradnju treće fabrike od 600 megavata. Projekat je procjenjen na jednu milijardu eura.
Drugo osjetljivo pitanje: privatizacija KEK-a, čiji je ogranak za distribuciju prodat 2012. godine za jedan skroman iznos od 26 miliona eura, naljutivši nacionaliste i sindikate.
"Mreža je stara. Privatizacija je dobra stvar, jer je potrebno oko 500 miliona za investiranje", podvlači Viktor Buzhala. Turski konzorcij, koji je bio kupac, obećao je 300 miliona eura.
Nezir Sinani dobro poznaje KEK, pošto je bio njegov glasnogovornik. Ovaj aktivist je postao jedan od najžešćih kritičara energetske politike. Ekskluzivni odabir uglja bio bi katastrofa.
"Između 1999. i 2005. godine gotovo milijardu eura je dato u obliku međunarodne pomoći. Nikad nismo pokušali razviti alternativnu energiju za rad na energetskoj efikasnosti. Oni koji se nalaze na vlasti žele da koriste ugalj kao kraći put do novca. Za njih je ugalj kao nafta za Saudijsku Arabiju.
"Kako izbaciti ugalj, kada ste jedna mala država, siromašna, neopremljena, gdje je polovina stanovništva nezaposleno? Trošeći manje uglja. Ne traži se da se u potpunosti odustane od uglja, uuprkos njegovoj šteti po okolinu. Nezir Sinani pojašnjava da "33 posto proizvedene energije se gubi, pola zbog neispravne mreže i ostalo zbog zbog krađe". Na vrhu koalicije nevladinih organizacija, Nezir Sinani pokušava mobilizirati Kosovare za civilno društvo. On posebno želi osporiti Svjetsku banku, koji podržava predloženu izgradnju elektrane Kosova C, bez uzimanja u obzir druge opcije.
Na političkom polju neki podvlače odgovornost Vlade Hashima Thaçija, koji radi bez dugoročne strategije.
"Postoji nedostatak stručnosti i vizije", kaže Ramush Haradinaj, bivši premijer Kosova. Mi trošimo 14 miliona eura za jednu ulicu u centru Prištine, a ne izgrađujemo rezervoare za vodu. On podsjeća da veliki broj stanovnika nemaju vodu za nakon 22:00 časova. Mi smo poljoprivredna zemlja, ali kupujemo luk iz Kine. Mi smo odgovorni za sve to. "Odgovornost je podjeljena".
Nakon proglašenja nezavisnosti u februaru 2008. godine, EU je osnovala najveću civilnu misiju u svojoj historiji, EULEX. Gotovo 2.500 sudija, policajaca i carinika kako bi doprinjeli izgradnji vladavine prava. VEoma široki program. Prethodno je bio UNMIK, misija UN-a, koji je nosio ovaj teret. UNMIK, preko Agencije za privatizaciju, je vršio administraciju KEK-a. 2003. godine, bivši šef nadzornog odbora KEK-a je u Njemačkoj osuđen za pronevjeru 3.9 miliona eura. Od tada kompanija KEK je utjelovljena u jednu od najkontroverznijih kompanija na Kosovu.
"Evropljani kažu da su dali više od milijardu eura za KEK-a od kraja rata, 1999. godine, ali oni nisu riješili probleme snadbjevanja i distribucije računa", kaže Avni Zogiani, direktor NVO "Çohu", neumorni protivnik korupcije. Oni su upravljali novcem na neodgovoran način. Ova situacija je objašnjena sukobom interesa. Savjetnici poslani ispred kosovskih kompanija su u većini slučajeva savjetnici kompanija koje sudjeluju na tenderima".
Može se reći da je anegdota. No, zanimljivije je kada slijedimo Luigja Imerija u uznemirujuće dubine termoelektrane Kosova B. On drži cigaretu u ruci. Direktor se ne obazire na znakove o zabrani pušenja. Luigji hoda sigurnim koracima prema kontrolnoj sobi, koju je izgradio "Alstom", prolazi ispred generatora, šeta niz hodnike i dolazi u kancelariju u kojima zidovi još uvijek emituju hladan dim duvana. Možemo reći da to ne znači ništa, ali ovaj direktor vješto upravlja 624 zaposlenim na ovom mjestu velike nacionalne ekonomije. No mogli bismo ovaj primjer tumačiti na simboličniji način: kao prezir prema ekološkim pitanjima na Kosovu.
Godišnji troškovi onečišćenja procjenjuju se od strane Svjetske banke na oko 221 miliona eura. To uzrokuje svake godine u prosjeku 835 prerane smrti, 310 novooboljelih od hroničnog bronhitisa, 600 hospitalizacija. U ovom katastrofalnom stanju, težina dvije nacionalne termoelektrane je veoma velika.
Obilić ima 21.000 stanovnika. Grad je smješten oko centrala Kosovo A i Kosovo B i nalazi se sedam kilometara udaljen od glavnog grada, Prištine. U Centru porodične medicine, direktorka Atifete Shulemaja, 53-godine, čina na ekranu svoga kompjutera da je: "Od 1. februara ona do sada registrovala 2 slučaja ...". Dva kancera pluća. U 2012. godini, ona je identifikovala 20 takvih oboljenja kao i 54 oboljenja srca, jedno bubrega, kao i 57 slučajeva odoba sa respiratornim problemima.
Na jednoj strani su cifre, a na drugoj je neposredna stvarnost za posjetitelje. Vi se nalazite na putu. Sloj pepela prekriva automobile parkirane već dugo vremena. Vrat vas počinje svrbjeti i polako osjećate da teško dišete. Termoelektrane obavijene dimom daju dojam da će pasti, ugrožavajući okolne kuće. "Moramo potpuno raseliti stanovništvo iz ovog područja", rekla je doktorka. Mi spoznajemo opasnost već godinama, čak je bilo i demonstracija, ali je to kao da govorite sa zidom". U ovom slučaju zid je javna kompanija - Kosovska energetska korporacija (KEK). Moramo se obratiti Vladi Kosova i Evropskoj uniji.
Na Kosovu, uprkos okončanju nadgledane nezavisnosti u septembru 2012. godine, veoma malo je učinjeno bez pomoći izvana. Ova ekološka katastrofa je priča jednog monumentalnog nereda, za koje su Sjedinjene Države i Evropska unija djelomično odgovorni. Nered koji se može sažeti u sljedećem: Četrnaest godina nakon rata, struja i dalje ne funkcionira na Kosovu. To ustvari znači da nema stranih uvoza, bez prekida struje, bez krađa, bez dugova od nekoliko stotina miliona, bez strašnih prostora za javno zdravstvo.
U blizini centra Kosovo A, selo Dardhishte ima samo 1700 stanovnika, odnosno tri puta manje nego što je imalo prije tridesetak godina. Tu se i dalje nalazi jedna škola kao i jedna praonica za vozila. Također možete vidjeti napuštenu željezničku prugu. Burim Gërguri, potpredsjednik opštine, izlazi iz njegove kuće. On ima 30 godina. Ovdje je rođen, kao i cijela njegova porodica, u ovom kazanu u kojem se konzumira gušenje.
"Normalno, trebamo se svi presjeliti. Ali na kraju je odlučeno da se samo pokrije samo mjesto deponije. Znači, mi smo žrtvovani. Deponija se nalazi na velikoj površini i okružena je brdima na izlazu iz sela, gdje je odgođeno oko 40 miliona tona pepela. Pošto obe termocentrale funkcioniraju zahvaljujući lignitu, a rezerve uglja se procjenjuju na 15 milijardi tona.
Burim Gërguri upire prstom optužujući termocentralu Kosova A kao i na stanicu za odlaganje.
"Mi smo u sendviču. Naše selo je možda najzagađenije u Evropi. Ne možemo koristiti zemljište zbog filtracije ili podzemnih rijeka."
Fenol, supstanca koja je veoma toksična kao i mnogi drugi hemijski proizvodi, uključujući i hiljade kubnih metara, dugo su bili održavani bez brige, uništili su zemlju. Klima je postala nepodnošljiva, posebno u zimskim mjesecima kada potreba za energijom raste. Srtic Burima Gërgurija je umro od raka pluća 2004. godine u svojoj 53 godini. Jedan mještanin je nedavno dobio vijest da boluje od kancera grla. Zašto seljani ne napuštaju ovu zemlju?
"Mi smo tradicionalna porodica. Živimo od poljoprivrede i od naše zemlje. Ne želimo da živimo zatočeni u stanovima u Prištini".
S druge strane, KEK ističe postignuti napredak.
"Opasno je živjeti u blizini centrala, ali je prije šest mjeseci bilo opasnije", kaže glasnogovornik KEK-a, Viktor Buzhala. Mi smo sve promjenili, naša historija je sada uspjeh. Investirali smo 50 miliona eura za dvije godine u korist okoline. Glavni problem je pepeo i a ne emisija u vazduh. Mjesto gdje se odlažu proizvodi, koje se nalazi ispred Dardhishta je 80 posto pokrivena, kažu iz kompanije. Drugo mjesto za odlaganje, koje se nalazi ispred Kosovo B, ne zagađuje, jer je pepeo pomješan sa vodom, onda evakuisan u napuštenim rudnicima.
Ostaje glavni problem filtera za smanjenje emisije dimnjaka.
"Da bi bili sa standardima EU moramo emitovati manje od 50 miligrama po metru kubnom", kaže Luigj Imeri, koji završava svoju cigaretu. Standard je do kraja 2012. godine bio 800 mg/m3, prema podacima KEK-a. Dvije od tri jedinice su opremljene novim filterima uz pomoć Svjetske banke. No, problem i dalje postoji. Kosovo A je veoma stara centrala koja je trebala biti odavno zatvorena. Ova centrala je počela sa radom u ranim 1960-tim godinama. Njeno zatvaranje je planirano za 2017. godinu od strane Vlade, koja ima plan i program: da pronađe investicije za modernizaciju centrale Kosovo B a i za izgradnju treće fabrike od 600 megavata. Projekat je procjenjen na jednu milijardu eura.
Drugo osjetljivo pitanje: privatizacija KEK-a, čiji je ogranak za distribuciju prodat 2012. godine za jedan skroman iznos od 26 miliona eura, naljutivši nacionaliste i sindikate.
"Mreža je stara. Privatizacija je dobra stvar, jer je potrebno oko 500 miliona za investiranje", podvlači Viktor Buzhala. Turski konzorcij, koji je bio kupac, obećao je 300 miliona eura.
Nezir Sinani dobro poznaje KEK, pošto je bio njegov glasnogovornik. Ovaj aktivist je postao jedan od najžešćih kritičara energetske politike. Ekskluzivni odabir uglja bio bi katastrofa.
"Između 1999. i 2005. godine gotovo milijardu eura je dato u obliku međunarodne pomoći. Nikad nismo pokušali razviti alternativnu energiju za rad na energetskoj efikasnosti. Oni koji se nalaze na vlasti žele da koriste ugalj kao kraći put do novca. Za njih je ugalj kao nafta za Saudijsku Arabiju.
"Kako izbaciti ugalj, kada ste jedna mala država, siromašna, neopremljena, gdje je polovina stanovništva nezaposleno? Trošeći manje uglja. Ne traži se da se u potpunosti odustane od uglja, uuprkos njegovoj šteti po okolinu. Nezir Sinani pojašnjava da "33 posto proizvedene energije se gubi, pola zbog neispravne mreže i ostalo zbog zbog krađe". Na vrhu koalicije nevladinih organizacija, Nezir Sinani pokušava mobilizirati Kosovare za civilno društvo. On posebno želi osporiti Svjetsku banku, koji podržava predloženu izgradnju elektrane Kosova C, bez uzimanja u obzir druge opcije.
Na političkom polju neki podvlače odgovornost Vlade Hashima Thaçija, koji radi bez dugoročne strategije.
"Postoji nedostatak stručnosti i vizije", kaže Ramush Haradinaj, bivši premijer Kosova. Mi trošimo 14 miliona eura za jednu ulicu u centru Prištine, a ne izgrađujemo rezervoare za vodu. On podsjeća da veliki broj stanovnika nemaju vodu za nakon 22:00 časova. Mi smo poljoprivredna zemlja, ali kupujemo luk iz Kine. Mi smo odgovorni za sve to. "Odgovornost je podjeljena".
Nakon proglašenja nezavisnosti u februaru 2008. godine, EU je osnovala najveću civilnu misiju u svojoj historiji, EULEX. Gotovo 2.500 sudija, policajaca i carinika kako bi doprinjeli izgradnji vladavine prava. VEoma široki program. Prethodno je bio UNMIK, misija UN-a, koji je nosio ovaj teret. UNMIK, preko Agencije za privatizaciju, je vršio administraciju KEK-a. 2003. godine, bivši šef nadzornog odbora KEK-a je u Njemačkoj osuđen za pronevjeru 3.9 miliona eura. Od tada kompanija KEK je utjelovljena u jednu od najkontroverznijih kompanija na Kosovu.
"Evropljani kažu da su dali više od milijardu eura za KEK-a od kraja rata, 1999. godine, ali oni nisu riješili probleme snadbjevanja i distribucije računa", kaže Avni Zogiani, direktor NVO "Çohu", neumorni protivnik korupcije. Oni su upravljali novcem na neodgovoran način. Ova situacija je objašnjena sukobom interesa. Savjetnici poslani ispred kosovskih kompanija su u većini slučajeva savjetnici kompanija koje sudjeluju na tenderima".
