BLOKADA SE NASTAVLJA Može li Ustavni sud pronaći izlaz iz krize u Skupštini?
Ponovo se pažnja usmjerava na Ustavni sud Kosova zbog nove političke blokade. Rok od 30 dana za konstituisanje Skupštine je istekao, dok političke stranke i dalje ne djeluju kao da su blizu dogovora. Međutim, može li Ustavni sud odrediti izlaz iz ove situacije ili rješenje ipak ostaje u rukama poslanika?
Tokom 2025. godine, svaki put kada bi došlo do blokade u vezi s formiranjem kosovskih institucija, izlaz se tražio pred Ustavnim sudom.
Za samo osam mjeseci ovaj sud je donio četiri presude koje su se odnosile na konstituisanje Skupštine Kosova, uključujući pojašnjenja o načinu održavanja sjednice.
Slična situacija ponavlja se i ove godine. Skupština nije završila konstituisanje započeto 6. avgusta, nakon što je lider Samoopredjeljenja Albin Kurti zatražio dodatno vrijeme za postizanje političkog dogovora.
Rok za završetak konstituisanja istekao je 7. avgusta, na osnovu odluke Ustavnog suda od 26. juna 2025. godine. Sud je tada utvrdio da Skupština mora biti konstituisana u roku od 30 dana od potvrđivanja izbornih rezultata, ali nije precizirao pravne posljedice ukoliko se taj rok ne ispoštuje.
Upravo zbog toga, tadašnja predsjednica Vjosa Osmani podnijela je u julu 2025. zahtjev Ustavnom sudu da razjasni šta se dešava kada Skupština ne bude konstituisana u predviđenom roku.
Osmani je nekoliko dana kasnije povukla zahtjev, nakon što je za sudiju izvjestioca u tom predmetu imenovan Radomir Laban, kojeg je Osmani ranije označila kao „rizik za nacionalnu sigurnost“.
Ustavni sud nije odgovorio Radiju Slobodna Evropa da li se taj predmet i dalje razmatra ili je zatvoren.
Međutim, Poslovnik Ustavnog suda predviđa mogućnost da se postupak nastavi i nakon povlačenja zahtjeva ukoliko to zahtijeva javni interes ili zaštita osnovnih ljudskih prava i sloboda zagarantovanih Ustavom.
Može li odluka u predmetu Osmani riješiti krizu?
Profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Prištini Flamur Hiseni smatra da novo pojašnjenje Ustavnog suda ne bi riješilo zastoj ukoliko ne postoji politička volja.
„Sud može utvrditi ustavne granice, ali ne može zamijeniti politički proces“, rekao je Hiseni.
Ehat Miftaraj, izvršni direktor Kosovskog instituta za pravdu, takođe smatra da Ustavni sud nema mogućnost da ponudi konkretno rješenje, osim da poslanike podsjeti na njihovu ulogu i odgovornost.
Prema njegovim riječima, Sud ne može nametnuti obaveze niti odlučiti o raspuštanju Skupštine zato što nije konstituisana u roku od 30 dana, ukoliko takva posljedica nije predviđena Ustavom.
Hiseni objašnjava da je problem upravo u tome što Ustav ne predviđa pravnu posljedicu za prekoračenje roka od 30 dana.
„Ustavni sud može tumačiti Ustav, ali tumačenjem ne može stvoriti ustavnu posljedicu koju sam tekst Ustava ne predviđa“, smatra Hiseni.
Miftaraj upozorava da se ne može očekivati odluka kojom bi Sud poslanicima direktno naložio kako da postupaju, jer bi time prekoračio vlastite nadležnosti.
Šta stranke kažu o roku od 30 dana?
Samoopredjeljenje, koje je pobijedilo na vanrednim izborima 7. juna, traži dodatno vrijeme za konsultacije s drugim političkim subjektima, posebno u vezi s izborom novog predsjednika Kosova.
Vršioća dužnosti ministarke pravde Donika Gërvalla izjavila je da, prema tumačenju Samoopredjeljenja, rok od 30 dana počinje teći od 6. avgusta, kada je počela konstitutivna sjednica, što bi značilo da rok ističe 6. septembra.
PDK insistira na tome da konstituisanje Skupštine ne smije biti odlagano i da ustavna obaveza ostaje na snazi i nakon isteka roka.
LDK, jedina opoziciona stranka koja je prihvatila razgovore sa Samoopredjeljenjem o mogućem dogovoru, takođe traži poštovanje ustavnih rokova.
I Alijansa je pozvala na nastavak konstitutivne sjednice, optužujući Samoopredjeljenje za blokadu.
Iako su upućivane kritike zbog navodnog kršenja Ustava od strane predsjedavajućeg konstitutivne sjednice, nijedna politička stranka nije podnijela zahtjev Ustavnom sudu po tom pitanju.
Međutim, 14 organizacija civilnog društva obratilo se Ustavnom sudu 12. avgusta, tražeći da preduzme mjere u vezi s primjenom odluke kojom je određen rok za konstituisanje Skupštine.
U situaciji u kojoj Ustavni sud može postaviti ustavne granice, ali ne može zamijeniti političku volju, ostaje da se vidi hoće li rješenje doći iz Suda ili kroz dogovor političkih stranaka.
Za samo osam mjeseci ovaj sud je donio četiri presude koje su se odnosile na konstituisanje Skupštine Kosova, uključujući pojašnjenja o načinu održavanja sjednice.
Slična situacija ponavlja se i ove godine. Skupština nije završila konstituisanje započeto 6. avgusta, nakon što je lider Samoopredjeljenja Albin Kurti zatražio dodatno vrijeme za postizanje političkog dogovora.
Rok za završetak konstituisanja istekao je 7. avgusta, na osnovu odluke Ustavnog suda od 26. juna 2025. godine. Sud je tada utvrdio da Skupština mora biti konstituisana u roku od 30 dana od potvrđivanja izbornih rezultata, ali nije precizirao pravne posljedice ukoliko se taj rok ne ispoštuje.
Upravo zbog toga, tadašnja predsjednica Vjosa Osmani podnijela je u julu 2025. zahtjev Ustavnom sudu da razjasni šta se dešava kada Skupština ne bude konstituisana u predviđenom roku.
Osmani je nekoliko dana kasnije povukla zahtjev, nakon što je za sudiju izvjestioca u tom predmetu imenovan Radomir Laban, kojeg je Osmani ranije označila kao „rizik za nacionalnu sigurnost“.
Ustavni sud nije odgovorio Radiju Slobodna Evropa da li se taj predmet i dalje razmatra ili je zatvoren.
Međutim, Poslovnik Ustavnog suda predviđa mogućnost da se postupak nastavi i nakon povlačenja zahtjeva ukoliko to zahtijeva javni interes ili zaštita osnovnih ljudskih prava i sloboda zagarantovanih Ustavom.
Može li odluka u predmetu Osmani riješiti krizu?
Profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Prištini Flamur Hiseni smatra da novo pojašnjenje Ustavnog suda ne bi riješilo zastoj ukoliko ne postoji politička volja.
„Sud može utvrditi ustavne granice, ali ne može zamijeniti politički proces“, rekao je Hiseni.
Ehat Miftaraj, izvršni direktor Kosovskog instituta za pravdu, takođe smatra da Ustavni sud nema mogućnost da ponudi konkretno rješenje, osim da poslanike podsjeti na njihovu ulogu i odgovornost.
Prema njegovim riječima, Sud ne može nametnuti obaveze niti odlučiti o raspuštanju Skupštine zato što nije konstituisana u roku od 30 dana, ukoliko takva posljedica nije predviđena Ustavom.
Hiseni objašnjava da je problem upravo u tome što Ustav ne predviđa pravnu posljedicu za prekoračenje roka od 30 dana.
„Ustavni sud može tumačiti Ustav, ali tumačenjem ne može stvoriti ustavnu posljedicu koju sam tekst Ustava ne predviđa“, smatra Hiseni.
Miftaraj upozorava da se ne može očekivati odluka kojom bi Sud poslanicima direktno naložio kako da postupaju, jer bi time prekoračio vlastite nadležnosti.
Šta stranke kažu o roku od 30 dana?
Samoopredjeljenje, koje je pobijedilo na vanrednim izborima 7. juna, traži dodatno vrijeme za konsultacije s drugim političkim subjektima, posebno u vezi s izborom novog predsjednika Kosova.
Vršioća dužnosti ministarke pravde Donika Gërvalla izjavila je da, prema tumačenju Samoopredjeljenja, rok od 30 dana počinje teći od 6. avgusta, kada je počela konstitutivna sjednica, što bi značilo da rok ističe 6. septembra.
PDK insistira na tome da konstituisanje Skupštine ne smije biti odlagano i da ustavna obaveza ostaje na snazi i nakon isteka roka.
LDK, jedina opoziciona stranka koja je prihvatila razgovore sa Samoopredjeljenjem o mogućem dogovoru, takođe traži poštovanje ustavnih rokova.
I Alijansa je pozvala na nastavak konstitutivne sjednice, optužujući Samoopredjeljenje za blokadu.
Iako su upućivane kritike zbog navodnog kršenja Ustava od strane predsjedavajućeg konstitutivne sjednice, nijedna politička stranka nije podnijela zahtjev Ustavnom sudu po tom pitanju.
Međutim, 14 organizacija civilnog društva obratilo se Ustavnom sudu 12. avgusta, tražeći da preduzme mjere u vezi s primjenom odluke kojom je određen rok za konstituisanje Skupštine.
U situaciji u kojoj Ustavni sud može postaviti ustavne granice, ali ne može zamijeniti političku volju, ostaje da se vidi hoće li rješenje doći iz Suda ili kroz dogovor političkih stranaka.
