ZAJEDNO U IGRI Šahisti iz četiri zajednice pišu najljepšu priču Prizrena
Na maloj šahovskoj tabli sva su polja jednaka za sve. Figurama nije važno ko ih pomjera niti odakle dolazi protivnik. Ali izvan igre, u Šahovskom klubu „Šadrvan“ u Prizrenu, ova tabla postaje mjesto susreta djece iz različitih zajednica.
Među njima su i Hena i Xhani, dvoje mladih šahista iz turske zajednice koji u ovom klubu nisu samo razvili svoje šahovske vještine, već su stekli i prijatelje među vršnjacima Albancima, Bošnjacima i Romima, piše Kosovapress.
„Šah sam naučio kod kuće od svog djeda. Onda sam došao ovdje i nastavili smo zajedno igrati sa svojim prijateljima. Bošnjaci, Turci, Albanci, svi smo se okupili i igrali zajedno. Ovdje sam se osjećao veoma ugodno. Od tada sam učestvovao na tri prvenstva. Dva puta sam osvojio prvo mjesto u kategoriji U8, a jednom u kategoriji U10“, rekao je Xhani Foca.
Za Henu je uspjeh u šahu samo jedan dio onoga što je veže za klub.
Pored takmičenja i titula, ona posebno ističe prijateljstva koja je ovdje stekla, a koja se nastavljaju i izvan šahovske table.
„Šah sam prvo naučila od oca i nane. Kasnije me nana upisala na ovaj kurs, gdje sam počela još više napredovati u šahu. Prve godine kada sam postala članica kursa osvojila sam prvo mjesto u kategoriji U8. Druge godine osvojila sam prvo mjesto u kategoriji G10 i učestvovala na Evropskom prvenstvu u Crnoj Gori. I treće godine sam ponovo osvojila prvo mjesto u kategoriji G10. I ove godine učestvovat ću na Evropskom prvenstvu koje će biti održano u Grčkoj, na otoku Kritu. Ovdje se svi zajedno družimo – Turci, Albanci i Bošnjaci. I ovdje se osjećam veoma ugodno i lijepo“, rekla je Hena Simitçi.
A igra se ne završava uvijek kada se figure vrate u kutiju. Za neke od djece ona je bila samo početna tačka za stvaranje novih prijateljstava.
Jedan od njih je Muhamed Redža iz bošnjačke zajednice.
U klubu je, osim šaha, pronašao i novi krug prijatelja s kojima svakodnevno komunicira.
„Osvojio sam treće mjesto na Šahovskom prvenstvu Kosova i član sam Šahovskog kluba ‘Šadrvan’. Šah sam naučio igrati preko svog prijatelja. Ovdje se družim s Alionom, Efom, Ensarom i Henom“, rekao je on.
S vremenom je šah postao i način međusobne komunikacije, pa čak i učenja stvari koje ranije nisu znali.
Bamir Ensar Zherka kaže da je, osim što je napredovao u šahu, kroz učešće u klubu upoznao nove ljude i naučio ponešto od jezika svojih prijatelja.
„Iskreno, učešće u klubu bilo je najvažnije. Ranije sam znao igrati, ali sada zaista znam kako se igra. Saradnja je, iskreno, nešto što mi je mnogo značila. Ranije nisam znao turski, ali sam ovdje donekle naučio turski. Osim toga, s onima koji govore bosanski ponekad razgovaram na engleskom ili, uz pomoć nekog trenera, prevedemo ono što želimo reći. Naprimjer, s Artinom sam izlazio, išli smo piti čaj. Bilo je veoma lijepo, razgovarali smo o različitim temama. Nismo pričali samo o šahu, jer kada smo u klubu obično razgovaramo samo o šahu“, rekao je on.
A prijateljstva koja je Bamir stekao u klubu nisu ostala samo na njegovim riječima.
I za njegovu porodicu ovo iskustvo predstavlja dokaz da šah može zbližiti djecu, bez obzira na to kojoj zajednici pripadaju.
„Šah je igra koja zaista utiče na razvoj djece. Pozivam majke i druge roditelje da što više podržavaju svoju djecu kako bi vrijeme provodili uz logičke igre, a ne uz elektronske igre. Nije bilo nikakvih prepreka, naprotiv, Prizren je mjesto različitih kultura“, rekla je ona.
Prijateljstva koja su počela oko šahovske table vremenom su postala i način komunikacije među djecom.
Za Valmora Bardhija, predsjednika i trenera Šahovskog kluba „Šadrvan“, upravo je to jedna od najvećih vrijednosti šaha – sposobnost da zbližava ljude čak i kada ne govore isti jezik.
„Šah je poznat kao sport koji povezuje ljude, on je most između zajednica. Spaja zajednice. Zanimljivo je da su djeca počela učiti i jezike jedni od drugih. Slušaju, razgovaraju i komuniciraju. Ako dvoje djece ne zna jezike onog drugog, naprimjer, jedno govori turski, a drugo albanski, kada ne mogu da se sporazumiju, pokušaju na engleskom i tako uspiju da se razumiju. Naprimjer, sada imamo Muhameda, koji je Bošnjak, i Henu, koja je Turkinja, kako igraju jedno protiv drugog“, rekao je on.
Ali ovaj duh saradnje dio je i samog načina na koji je klub izgrađen.
„Šadrvan“ je osnovan u januaru 2023. godine i za kratko vrijeme okupio je šahiste iz različitih zajednica.
„Jedini smo klub na Kosovu koji okuplja četiri zajednice. Imamo Albance, Turke, Bošnjake i Rome. Budući da je Prizren multietnički grad, a ja govorim tri jezika koja se koriste u Prizrenu, kao i engleski, možemo djeci objasniti treninge i predavanja na tri jezika. I Romi koje imamo govore albanski, tako da možemo komunicirati s njima. Na prvenstvu Kosova učestvovale su sve zajednice. Turci su prvaci Kosova“, rekao je on.
Ovaj most između zajednica gradi se u prostoru koji klub nema u trajnom vlasništvu.
Klub „Šadrvan“ trenutno nema vlastiti prostor za održavanje treninga. Djeca se okupljaju i treniraju u iznajmljenom prostoru koji je, uprkos skromnim uslovima, postao mjesto njihovih redovnih susreta.
„Iskreno, jedva smo pronašli ovaj prostor za treninge. Zainteresovano je oko 30 djece, a još 20 ih želi da se pridruži – gdje da ih smjestimo? Od opštine nismo imali podršku. Ove godine nismo dobili nijednu donaciju od opštine. Obećali su određeni, veoma mali iznos, ali predsjednik kluba ga još nije dobio. Nekoliko nas iz Predsjedništva i Upravnog odbora pomaže koliko možemo. Ali to ne donosi velike rezultate u radu s različitim uzrastima kada nemate dovoljno prostora. Osim toga, ovdje nije zdravo za mlade. Nema svježeg zraka, vidite i sami koliko je vruće. Nema klime, nema prozora“, rekao je Enver Gjurgjehallo, šahista iz veteranske grupe.
I upravo u ovom prostoru, gdje se danas susreću Albanci, Turci, Bošnjaci i Romi, historija šaha u Prizrenu ima još dublje korijene.
O tome svjedoči i Enver kao šahovski veteran, koji je godinama dio ovog sporta u gradu.
On se prisjeća da su i ranije u prizrenskoj ekipi igrali šahisti iz različitih zajednica.
„Kada sam ja igrao, ekipa je imala deset kandidata, odnosno deset učesnika. Bilo je šest seniora, jedna žena, dva juniora i jedan pionir. Bila su i dva srpska seniora. Jedan Srbin, junior, igrao je pet-šest godina. Bilo je i Bošnjaka, a jedan od njih je tada imao najveći uspjeh – osvojio je titulu FIDE majstora u Švicarskoj i igrao za Prizren. Turaka tada nismo imali, kao što ih imamo danas. Nije bilo ni Roma. Sada u ekipi imamo Albance, Bošnjake, Turke i Rome. Dobro se slažu. U ovim uzrasnim grupama nisam vidio ništa što ne bi pripadalo kulturi i dobrom ponašanju. Djeca su odgojena kod kuće, lijepo se ponašaju jedni prema drugima. Kao šahovski veteran veoma sam zadovoljan“, rekao je on.
Osim što je članica kluba kao šahistkinja u ženskoj grupi, Vjosa Curri-Simitçi kaže da je saradnja među djecom različitih zajednica postala prirodan dio njihove svakodnevice.
Prema njenim riječima, čak i kada jezik predstavlja prepreku, djeca pronalaze druge načine da se razumiju i sarađuju.
„Mi uopšte ne pravimo razliku prema tome odakle djeca dolaze. Za nas su sva djeca ista. Vrata su im otvorena i ovdje se osjećaju veoma ugodno. Meni je veoma lako jer govorim jezike drugih zajednica i poznajem ih. Cijeli život smo zajedno. Prizren je područje u kojem žive sve zajednice koje postoje na Kosovu. Sve ih imamo ovdje. Oduvijek smo sarađivali i živjeli zajedno, tako da u tom smislu nemam nikakvih poteškoća. Naprotiv, možemo graditi mostove i dodatno osnažiti djevojčice“, rekla je ona.
Vjosa Curri-Simitçi je ujedno i selektorica ženske šahovske reprezentacije Kosova, a ove godine predstavljat će Kosovo na Šahovskoj olimpijadi u Uzbekistanu.
U Šahovskom klubu „Šadrvan“ samo ove godine dvije šahistkinje kluba proglašene su prvakinjama Kosova u svojim uzrasnim kategorijama, dok je Hena Simitçi tri godine zaredom osvajala titulu prvakinje u kategoriji G10.
Obje će predstavljati Kosovo na Evropskom prvenstvu u Grčkoj.
Ali, osim titula i medalja, u ovom klubu osvaja se i nešto što se ne može mjeriti bodovima.
Za djecu je šah donio i nešto više od takmičenja – prijateljstva, komunikaciju i upoznavanje među pripadnicima različitih zajednica.
Iako klub još nema vlastiti stalni prostor, prostor koji su djeca stvorila među sobom postaje sve veći.
Izvor: Kosovapress/info-ks.net
„Šah sam naučio kod kuće od svog djeda. Onda sam došao ovdje i nastavili smo zajedno igrati sa svojim prijateljima. Bošnjaci, Turci, Albanci, svi smo se okupili i igrali zajedno. Ovdje sam se osjećao veoma ugodno. Od tada sam učestvovao na tri prvenstva. Dva puta sam osvojio prvo mjesto u kategoriji U8, a jednom u kategoriji U10“, rekao je Xhani Foca.
Za Henu je uspjeh u šahu samo jedan dio onoga što je veže za klub.
Pored takmičenja i titula, ona posebno ističe prijateljstva koja je ovdje stekla, a koja se nastavljaju i izvan šahovske table.
„Šah sam prvo naučila od oca i nane. Kasnije me nana upisala na ovaj kurs, gdje sam počela još više napredovati u šahu. Prve godine kada sam postala članica kursa osvojila sam prvo mjesto u kategoriji U8. Druge godine osvojila sam prvo mjesto u kategoriji G10 i učestvovala na Evropskom prvenstvu u Crnoj Gori. I treće godine sam ponovo osvojila prvo mjesto u kategoriji G10. I ove godine učestvovat ću na Evropskom prvenstvu koje će biti održano u Grčkoj, na otoku Kritu. Ovdje se svi zajedno družimo – Turci, Albanci i Bošnjaci. I ovdje se osjećam veoma ugodno i lijepo“, rekla je Hena Simitçi.
A igra se ne završava uvijek kada se figure vrate u kutiju. Za neke od djece ona je bila samo početna tačka za stvaranje novih prijateljstava.
Jedan od njih je Muhamed Redža iz bošnjačke zajednice.
U klubu je, osim šaha, pronašao i novi krug prijatelja s kojima svakodnevno komunicira.
„Osvojio sam treće mjesto na Šahovskom prvenstvu Kosova i član sam Šahovskog kluba ‘Šadrvan’. Šah sam naučio igrati preko svog prijatelja. Ovdje se družim s Alionom, Efom, Ensarom i Henom“, rekao je on.
S vremenom je šah postao i način međusobne komunikacije, pa čak i učenja stvari koje ranije nisu znali.
Bamir Ensar Zherka kaže da je, osim što je napredovao u šahu, kroz učešće u klubu upoznao nove ljude i naučio ponešto od jezika svojih prijatelja.
„Iskreno, učešće u klubu bilo je najvažnije. Ranije sam znao igrati, ali sada zaista znam kako se igra. Saradnja je, iskreno, nešto što mi je mnogo značila. Ranije nisam znao turski, ali sam ovdje donekle naučio turski. Osim toga, s onima koji govore bosanski ponekad razgovaram na engleskom ili, uz pomoć nekog trenera, prevedemo ono što želimo reći. Naprimjer, s Artinom sam izlazio, išli smo piti čaj. Bilo je veoma lijepo, razgovarali smo o različitim temama. Nismo pričali samo o šahu, jer kada smo u klubu obično razgovaramo samo o šahu“, rekao je on.
A prijateljstva koja je Bamir stekao u klubu nisu ostala samo na njegovim riječima.
I za njegovu porodicu ovo iskustvo predstavlja dokaz da šah može zbližiti djecu, bez obzira na to kojoj zajednici pripadaju.
„Šah je igra koja zaista utiče na razvoj djece. Pozivam majke i druge roditelje da što više podržavaju svoju djecu kako bi vrijeme provodili uz logičke igre, a ne uz elektronske igre. Nije bilo nikakvih prepreka, naprotiv, Prizren je mjesto različitih kultura“, rekla je ona.
Prijateljstva koja su počela oko šahovske table vremenom su postala i način komunikacije među djecom.
Za Valmora Bardhija, predsjednika i trenera Šahovskog kluba „Šadrvan“, upravo je to jedna od najvećih vrijednosti šaha – sposobnost da zbližava ljude čak i kada ne govore isti jezik.
„Šah je poznat kao sport koji povezuje ljude, on je most između zajednica. Spaja zajednice. Zanimljivo je da su djeca počela učiti i jezike jedni od drugih. Slušaju, razgovaraju i komuniciraju. Ako dvoje djece ne zna jezike onog drugog, naprimjer, jedno govori turski, a drugo albanski, kada ne mogu da se sporazumiju, pokušaju na engleskom i tako uspiju da se razumiju. Naprimjer, sada imamo Muhameda, koji je Bošnjak, i Henu, koja je Turkinja, kako igraju jedno protiv drugog“, rekao je on.
Ali ovaj duh saradnje dio je i samog načina na koji je klub izgrađen.
„Šadrvan“ je osnovan u januaru 2023. godine i za kratko vrijeme okupio je šahiste iz različitih zajednica.
„Jedini smo klub na Kosovu koji okuplja četiri zajednice. Imamo Albance, Turke, Bošnjake i Rome. Budući da je Prizren multietnički grad, a ja govorim tri jezika koja se koriste u Prizrenu, kao i engleski, možemo djeci objasniti treninge i predavanja na tri jezika. I Romi koje imamo govore albanski, tako da možemo komunicirati s njima. Na prvenstvu Kosova učestvovale su sve zajednice. Turci su prvaci Kosova“, rekao je on.
Ovaj most između zajednica gradi se u prostoru koji klub nema u trajnom vlasništvu.
Klub „Šadrvan“ trenutno nema vlastiti prostor za održavanje treninga. Djeca se okupljaju i treniraju u iznajmljenom prostoru koji je, uprkos skromnim uslovima, postao mjesto njihovih redovnih susreta.
„Iskreno, jedva smo pronašli ovaj prostor za treninge. Zainteresovano je oko 30 djece, a još 20 ih želi da se pridruži – gdje da ih smjestimo? Od opštine nismo imali podršku. Ove godine nismo dobili nijednu donaciju od opštine. Obećali su određeni, veoma mali iznos, ali predsjednik kluba ga još nije dobio. Nekoliko nas iz Predsjedništva i Upravnog odbora pomaže koliko možemo. Ali to ne donosi velike rezultate u radu s različitim uzrastima kada nemate dovoljno prostora. Osim toga, ovdje nije zdravo za mlade. Nema svježeg zraka, vidite i sami koliko je vruće. Nema klime, nema prozora“, rekao je Enver Gjurgjehallo, šahista iz veteranske grupe.
I upravo u ovom prostoru, gdje se danas susreću Albanci, Turci, Bošnjaci i Romi, historija šaha u Prizrenu ima još dublje korijene.
O tome svjedoči i Enver kao šahovski veteran, koji je godinama dio ovog sporta u gradu.
On se prisjeća da su i ranije u prizrenskoj ekipi igrali šahisti iz različitih zajednica.
„Kada sam ja igrao, ekipa je imala deset kandidata, odnosno deset učesnika. Bilo je šest seniora, jedna žena, dva juniora i jedan pionir. Bila su i dva srpska seniora. Jedan Srbin, junior, igrao je pet-šest godina. Bilo je i Bošnjaka, a jedan od njih je tada imao najveći uspjeh – osvojio je titulu FIDE majstora u Švicarskoj i igrao za Prizren. Turaka tada nismo imali, kao što ih imamo danas. Nije bilo ni Roma. Sada u ekipi imamo Albance, Bošnjake, Turke i Rome. Dobro se slažu. U ovim uzrasnim grupama nisam vidio ništa što ne bi pripadalo kulturi i dobrom ponašanju. Djeca su odgojena kod kuće, lijepo se ponašaju jedni prema drugima. Kao šahovski veteran veoma sam zadovoljan“, rekao je on.
Osim što je članica kluba kao šahistkinja u ženskoj grupi, Vjosa Curri-Simitçi kaže da je saradnja među djecom različitih zajednica postala prirodan dio njihove svakodnevice.
Prema njenim riječima, čak i kada jezik predstavlja prepreku, djeca pronalaze druge načine da se razumiju i sarađuju.
„Mi uopšte ne pravimo razliku prema tome odakle djeca dolaze. Za nas su sva djeca ista. Vrata su im otvorena i ovdje se osjećaju veoma ugodno. Meni je veoma lako jer govorim jezike drugih zajednica i poznajem ih. Cijeli život smo zajedno. Prizren je područje u kojem žive sve zajednice koje postoje na Kosovu. Sve ih imamo ovdje. Oduvijek smo sarađivali i živjeli zajedno, tako da u tom smislu nemam nikakvih poteškoća. Naprotiv, možemo graditi mostove i dodatno osnažiti djevojčice“, rekla je ona.
Vjosa Curri-Simitçi je ujedno i selektorica ženske šahovske reprezentacije Kosova, a ove godine predstavljat će Kosovo na Šahovskoj olimpijadi u Uzbekistanu.
U Šahovskom klubu „Šadrvan“ samo ove godine dvije šahistkinje kluba proglašene su prvakinjama Kosova u svojim uzrasnim kategorijama, dok je Hena Simitçi tri godine zaredom osvajala titulu prvakinje u kategoriji G10.
Obje će predstavljati Kosovo na Evropskom prvenstvu u Grčkoj.
Ali, osim titula i medalja, u ovom klubu osvaja se i nešto što se ne može mjeriti bodovima.
Za djecu je šah donio i nešto više od takmičenja – prijateljstva, komunikaciju i upoznavanje među pripadnicima različitih zajednica.
Iako klub još nema vlastiti stalni prostor, prostor koji su djeca stvorila među sobom postaje sve veći.
Izvor: Kosovapress/info-ks.net
