BLOKADA PARLAMENTA TRAJE Cakolli: Ustavni sud mora odlučiti da li je vrijeme za nove izbore
Eugen Cakolli iz Kosovskog demokratskog instituta ukazao je da bi hitno trebalo uputiti pitanje Ustavnom sudu u vezi sa konstituisanjem parlamenta i zatražiti da odredi pravne posljedice probijanja roka u kojem je Skupština Kosova trebalo da bude konstituisana, validnost radnji preduzetih nakon isteka tog roka i da odgovori da li treba otvoriti put ka novim izborima.
Cakolli je na Facebooku naveo da se, osim što je prekršen rok od 30 dana za konstituisanje Skupštine Kosova, sada ignoriše i rok od 48 sati za sazivanje nastavka sjednice, koji je, kaže, i korišćen kao sredstvo za prolongiranje procesa.
„To pokazuje da, kada prvo kršenje prođe bez pravnih posljedica, naredna kršenja se jedno za drugim normalizuju, dok se rokovi koriste samo onoliko dugo koliko služe odugovlačenju. Zato se čini još hitnijim upućivanje pitanja Ustavnom sudu, posebno sada kada rok od osam dana za osporavanje odluke Skupštine teče i ističe za nekoliko dana“, napisao je Cakolli.
Prema njegovim riječima, agrument da slanje pitanja Sudu odgovara Samoopredjeljenju kao kupovina vremena gubi smisao, jer vrijeme teče i bez toga poteza, jer su konstituisanje Skupštine, formiranje Vlade i početak roka za izbor predsjednika i dalje „na čekanju“.
„Bez odluke Ustavnog suda, trajanje ove situacije kontroliše strana koja u svojim rukama drži postupke koji mogu da deblokiraju proces“, dodao je Cakolli.
Naveo je da je ustavni princip da niko ne može imati korist od kršenja koje je sam izazvao, ali da u ovom slučaju upravo Samoopredjeljenje, koje nije iskoristilo isključivo pravo da predloži predsjednika parlamenta u predviđenom roku, ima korist od posljedica nepostupanja.
„Ako se nastavak postupka nakon isteka roka prihvati kao zakonit, rok od 30 dana prestaje da bude obavezujući“, napisao je Cakolli.
Zato svaki dan u ovakvoj situaciji znači „još jednu protivpravnost“.
Podsjeća i da su premijer, njegovi zamjenici i ministri kojima su potvrđeni poslanički mandati, nastavili da obavljaju izvršne funkcije, iako je istovremeno obavljanje ove dvije funkcije nespojivo prema Ustavu, što je potvrdio i Vrhovni sud, poništivši Administrativno uputstvo koje je doneo „ministar-poslanik“.
„Shodno tome, i druge odluke koje su oni doneli nakon što su im potvrđeni poslanički mandati su protivzakonite“, jasan je Cakolli.
Zato bi, smatra, najmanje deset poslanika trebalo što prije da uputi pitanje Ustavnom sudu i zatraži od njega da utvrdi odbijanje da se predsjednik Skupštine predloži u roku od 30 dana, kao i da odredi pravne posljedice isteka roka, validnost radnji preduzetih nakon isteka roka i odgovori da li treba otvoriti put ka novim izborima.
„Paralelno s tim, svaka nova odluka koju donesu ministri-poslanici mora biti osporena pred nadležnim sudom, uz zahtjev za obustavu njenog izvršenja i, prije svega, zabranu nastavka protivpravnog postupanja“, zaključio je Cakolli.
„To pokazuje da, kada prvo kršenje prođe bez pravnih posljedica, naredna kršenja se jedno za drugim normalizuju, dok se rokovi koriste samo onoliko dugo koliko služe odugovlačenju. Zato se čini još hitnijim upućivanje pitanja Ustavnom sudu, posebno sada kada rok od osam dana za osporavanje odluke Skupštine teče i ističe za nekoliko dana“, napisao je Cakolli.
Prema njegovim riječima, agrument da slanje pitanja Sudu odgovara Samoopredjeljenju kao kupovina vremena gubi smisao, jer vrijeme teče i bez toga poteza, jer su konstituisanje Skupštine, formiranje Vlade i početak roka za izbor predsjednika i dalje „na čekanju“.
„Bez odluke Ustavnog suda, trajanje ove situacije kontroliše strana koja u svojim rukama drži postupke koji mogu da deblokiraju proces“, dodao je Cakolli.
Naveo je da je ustavni princip da niko ne može imati korist od kršenja koje je sam izazvao, ali da u ovom slučaju upravo Samoopredjeljenje, koje nije iskoristilo isključivo pravo da predloži predsjednika parlamenta u predviđenom roku, ima korist od posljedica nepostupanja.
„Ako se nastavak postupka nakon isteka roka prihvati kao zakonit, rok od 30 dana prestaje da bude obavezujući“, napisao je Cakolli.
Zato svaki dan u ovakvoj situaciji znači „još jednu protivpravnost“.
Podsjeća i da su premijer, njegovi zamjenici i ministri kojima su potvrđeni poslanički mandati, nastavili da obavljaju izvršne funkcije, iako je istovremeno obavljanje ove dvije funkcije nespojivo prema Ustavu, što je potvrdio i Vrhovni sud, poništivši Administrativno uputstvo koje je doneo „ministar-poslanik“.
„Shodno tome, i druge odluke koje su oni doneli nakon što su im potvrđeni poslanički mandati su protivzakonite“, jasan je Cakolli.
Zato bi, smatra, najmanje deset poslanika trebalo što prije da uputi pitanje Ustavnom sudu i zatraži od njega da utvrdi odbijanje da se predsjednik Skupštine predloži u roku od 30 dana, kao i da odredi pravne posljedice isteka roka, validnost radnji preduzetih nakon isteka roka i odgovori da li treba otvoriti put ka novim izborima.
„Paralelno s tim, svaka nova odluka koju donesu ministri-poslanici mora biti osporena pred nadležnim sudom, uz zahtjev za obustavu njenog izvršenja i, prije svega, zabranu nastavka protivpravnog postupanja“, zaključio je Cakolli.
