Posljedice političkog zastoja Kosovo ponovo u zastoju: Fondovi, reforme i ekonomija pod rizikom
Pregovori između LVV-a i LDK-a su obustavljeni, dok se mogućnosti za formiranje institucija sve više sužavaju. Stručnjaci navode da cijeli politički spektar snosi odgovornost za izlazak iz blokade. Kašnjenja ugrožavaju fondove Evropske unije, reforme i ekonomsku stabilnost zemlje.
Svaki dan bez novih institucija povećava cijenu političke krize na Kosovu: milioni eura iz fondova Evropske unije mogli bi biti izgubljeni, reforme su zaustavljene, a poslovni sektor i investitori suočavaju se s neizvjesnošću.
Više od mjesec dana nakon parlamentarnih izbora održanih 7. juna, političke stranke još uvijek nisu pronašle formulu za formiranje novih institucija.
Umjesto znakova kompromisa, dešavanja posljednjih dana povećala su neizvjesnost kada će Kosovo dobiti funkcionalnu Skupštinu i novu vladu.
Nada u brz dogovor oslabila je 15. jula, kada je predsjednik Demokratskog saveza Kosova (LDK) Lumir Abdixhiku saopćio da će obustaviti razgovore sa pobjedničkom strankom, Pokretom Samoopredjeljenje, zbog inicijative pojedinih članova njegove stranke za njegovu smjenu.
Koalicija između LVV-a i LDK-a smatrana je najizglednijom opcijom za formiranje institucija – od Skupštine do predsjednika države.
LVV navodi da i dalje ostaje spreman za dogovor s albanskim političkim strankama.
„Trudimo se maksimalno. Aktivni smo i konstruktivni na sastancima i u razgovorima, otvoreni i iskreni za postizanje sporazuma. Nadamo se da se opozicija neće zabarikadirati protiv nas i da nas neće ponovo odvesti na izbore“, rekao je za Radio Slobodna Evropa portparol vlade u tehničkom mandatu Arljind Manxhuka.
Radio Slobodna Evropa kontaktirao je nekoliko predstavnika LDK-a, među kojima su Armend Zemaj, Florian Dushi i Lutfi Haziri, kako bi ih pitao da li unutrašnja dešavanja u njihovoj stranci ugrožavaju pregovore o formiranju novih institucija i koliku odgovornost LDK snosi za ovaj proces, ali niko od njih nije odgovorio na zahtjev za komentar.
Sekretar LDK-a Ilir Ferati rekao je u četvrtak novinarima da je održavanje vanredne skupštine stranke postalo hitno zbog rokova za konstituisanje institucija.
Nije precizirao kada bi taj sastanak mogao biti održan, dok ustavni rok za konstituisanje Skupštine Kosova ističe 7. augusta.
Dvije druge stranke koje bi, barem teoretski, mogle osigurati stabilnu parlamentarnu većinu sa LVV-om već su jasno iznijele svoje stavove: Demokratska partija Kosova (PDK) saopćila je da ostaje u opoziciji, dok se Alijansa za budućnost Kosova (AAK) nije odazvala ni na prvi poziv predsjednika LVV-a Albina Kurtija za sastanak.
Da li je ostao izlaz?
Politički analitičar i profesor novinarstva na Univerzitetu u Prištini Rrahman Paçarizi kaže da trenutna blokada nije nastala samo zbog posljednjih dešavanja u LDK-u, već je rezultat odnosa koji su se godinama gradili između političkih stranaka.
Prema njegovim riječima, odbijanje PDK-a i AAK-a da uđu u koaliciju sa LVV-om povezano je upravo s tim odnosima, dok su posljednja dešavanja u DSK-u dodatno umanjila mogućnost da ta stranka postane partner Samoopredjeljenju.
On sumnja da bi LDK, čak i ako uspije prevazići unutrašnju krizu, mogao osigurati svih 18 glasova svojih poslanika za eventualni sporazum sa LVV-om.
„Bez obzira na rezultat, LDK će izaći neujedinjena iz svoje skupštine, ako ne zbog nečeg drugog, onda barem zbog mogućnosti usmjeravanja 18 glasova prema eventualnom sporazumu“, rekao je Paçarizi za Radio Slobodna Evropa.
On ocjenjuje da se odgovornost za izlazak iz ove situacije ne može prepustiti samo jednoj stranci i dodaje da pokušaji prebacivanja krivice na protivnika samo približavaju zemlju novoj izbornoj kampanji, umjesto postizanju dogovora.
„Ovakav način stvaranja narativa vodi ka novoj predizbornoj situaciji, u kojoj politički subjekti pokušavaju preuzeti što manje krivice na sebe. Ako želimo razgovarati o odgovornosti, političke stranke općenito imaju svoj dio odgovornosti, ali i zasluga za bilo koju situaciju koja nastane“, rekao je Paçarizi.
Sličan stav ima i Njomza Arifi, izvršna direktorica Grupe za pravne i političke studije (GLPS).
Ona kaže da, iako glavna odgovornost za formiranje institucija pripada pobjedničkoj stranci na izborima, rješenje zahtijeva angažman cijelog političkog spektra.
„U svakom slučaju, cijeli politički spektar mora se angažovati u pronalaženju konsenzusa koji će donijeti dugoročnu institucionalnu stabilnost zemlji, oslobađajući se stranačkih interesa“, rekla je Arifi za Radio Slobodna Evropa.
Prema njenim riječima, pregovori između LVV-a i LDK-a u početku su stvarali utisak da je dogovor moguć, ali su posljednja dešavanja u LDK-u dovela tu mogućnost u pitanje.
„Da li je ovo posljednja propuštena prilika ostaje nejasno, jer se ne zna kada će se sastati Skupština LDK-a i kakav će biti njen ishod, imajući u vidu i ustavne rokove koji su već počeli teći“, rekla je Arifi.
Pokret Samoopredjeljenje, zajedno sa poslanicima nesrpskih manjina koji tradicionalno podržavaju formiranje institucija, ima dovoljan broj glasova za konstituisanje Skupštine i izbor njenog predsjednika.
Međutim, izazov počinje odmah nakon tog koraka: za izbor predsjednika države potrebno je najmanje 80 glasova u Skupštini – broj koji LVV nema.
Upravo zbog toga Kurti je prošle sedmice započeo pregovore sa drugim albanskim strankama.
Ako predsjednik ne bude izabran u ustavnom roku – najkasnije 60 dana od dana konstituisanja Skupštine – zemlja automatski ide na nove izbore.
Vrijeme nije na strani Kosova
Nakon sastanka koji je 10. jula održao sa Abdixhikuom, Kurti je izjavio da još uvijek postoji dovoljno vremena za postizanje dogovora o konstituisanju institucija.
Međutim, prema riječima poznavalaca političkih prilika, svaki izgubljeni dan povećava cijenu institucionalne blokade.
„Odugovlačenje uvijek ima svoju cijenu“, kaže Paçarizi.
Prema njegovim riječima, Kosovo već gubi poziciju u odnosu na međunarodne partnere, u trenutku kada druge zemlje regiona napreduju u procesu evropskih integracija.
„Svijet, odnosno institucije EU, NATO i drugi, ne prilagođavaju svoje rokove našim sitnim i malim političkim hirovima. Mi smo ti koji se moramo prilagoditi njihovoj dinamici“, rekao je Paçarizi.
Nakon skoro dvije godine institucionalne blokade, Arifi kaže da svako novo odlaganje šalje negativne poruke međunarodnim partnerima i ostavlja Kosovo još dalje iza u procesu evropskih integracija.
„Sa skoro dvije godine stagnacije, naša zemlja i dalje šalje negativan signal međunarodnim partnerima... Kosovo nema ni status zemlje kandidata i ostaje posljednje u procesu pregovora sa Evropskom unijom“, rekla je ona.
Međutim, cijena kašnjenja ne mjeri se samo tempom evropskih integracija.
Politička blokada već je počela da se odražava i na javne finansije – postoji rizik da Kosovo izgubi desetine miliona eura iz fondova Plana rasta Evropske unije.
Iskusni novinar za evropska pitanja Augustin Palokaj rekao je za Radio Slobodna Evropa da nedostatak funkcionalnih institucija ugrožava sprovođenje reformi koje su uslov za korištenje ovih sredstava.
„Nije tajna ni u Briselu ni u Prištini da je glavni razlog gubitka ovih sredstava politička kriza i nedostatak institucija kroz koje bi reforme prolazile, jer dio njih mora biti usvojen u Skupštini Kosova“, rekao je Palokaj.
Kosovo je izvještaj o sprovođenju reformskih koraka dostavilo 15. jula, posljednjeg dana roka.
Izvori Evropske komisije potvrdili su Radiju Slobodna Evropa da je izvještaj već primljen i da će biti predmet procjene.
Na osnovu tog procesa biće utvrđeno koliko je reformi sprovedeno i koliko sredstava može biti isplaćeno.
Glavni pregovarač Kosova sa EU, Jeton Zulfaj, ranije je upozorio da zemlja rizikuje gubitak više od 40 miliona eura upravo zbog kašnjenja u sprovođenju reformi.
On je objasnio da pet od šest nezavršenih reformi zavisi od usvajanja zakona u Skupštini – procesu koji je blokiran zbog nefunkcionisanja institucija.
Palokaj kaže da postoji opasnost da se dio izgubljenih sredstava više ne može vratiti.
„Neiskorištena sredstva Kosova, Srbije ili Bosne i Hercegovine mogu biti preusmjerena zemljama koje su uspješnije ispunile kriterije, poput Sjeverne Makedonije, Crne Gore i Albanije“, rekao je on.
U okviru Plana rasta za period 2024–2027. Kosovo je dobilo oko 882 miliona eura – 253 miliona eura bespovratnih sredstava i 629 miliona eura kredita – čime je postalo najveći korisnik po glavi stanovnika na Zapadnom Balkanu.
Posljedice se ne zaustavljaju na fondovima EU
Osim evropskih fondova, posljedice političke blokade već osjeća i ekonomija.
Profesor ekonomije na Univerzitetu u Prištini Mejdi Bektashi kaže da nedostatak funkcionalnih institucija usporava donošenje ekonomskih odluka, slabi povjerenje investitora i otežava dugoročno planiranje poslovanja.
Jedna od najuočljivijih posljedica, prema njegovim riječima, jeste rast cijena.
Podaci Agencije za statistiku Kosova pokazuju da je inflacija u junu bila šest posto viša u odnosu na isti period prošle godine – što je posljedica poskupljenja transporta, stanovanja, energije, vode i prehrambenih proizvoda.
Ako se politička neizvjesnost nastavi, upozorava Bektashi, ona može ugroziti i finansijsku stabilnost.
„Visoka inflacija smanjuje štednju u komercijalnim bankama, povećava potrebu za kreditima i dodatno opterećuje finansijski položaj građana“, rekao je Bektashi za Radio Slobodna Evropa.
On dodaje da institucionalna nesigurnost čini strane investitore opreznijim, dok domaći proizvođači teže proširuju svoje aktivnosti. Kao posljedica toga, ekonomija postaje sve zavisnija od uvoza.
To potvrđuju i podaci Agencije za statistiku Kosova: tokom prvih šest mjeseci ove godine vrijednost uvoza dostigla je oko 3,6 milijardi eura, dok je u istom periodu prošle godine iznosila 3,2 milijarde eura.
Više od mjesec dana nakon parlamentarnih izbora održanih 7. juna, političke stranke još uvijek nisu pronašle formulu za formiranje novih institucija.
Umjesto znakova kompromisa, dešavanja posljednjih dana povećala su neizvjesnost kada će Kosovo dobiti funkcionalnu Skupštinu i novu vladu.
Nada u brz dogovor oslabila je 15. jula, kada je predsjednik Demokratskog saveza Kosova (LDK) Lumir Abdixhiku saopćio da će obustaviti razgovore sa pobjedničkom strankom, Pokretom Samoopredjeljenje, zbog inicijative pojedinih članova njegove stranke za njegovu smjenu.
Koalicija između LVV-a i LDK-a smatrana je najizglednijom opcijom za formiranje institucija – od Skupštine do predsjednika države.
LVV navodi da i dalje ostaje spreman za dogovor s albanskim političkim strankama.
„Trudimo se maksimalno. Aktivni smo i konstruktivni na sastancima i u razgovorima, otvoreni i iskreni za postizanje sporazuma. Nadamo se da se opozicija neće zabarikadirati protiv nas i da nas neće ponovo odvesti na izbore“, rekao je za Radio Slobodna Evropa portparol vlade u tehničkom mandatu Arljind Manxhuka.
Radio Slobodna Evropa kontaktirao je nekoliko predstavnika LDK-a, među kojima su Armend Zemaj, Florian Dushi i Lutfi Haziri, kako bi ih pitao da li unutrašnja dešavanja u njihovoj stranci ugrožavaju pregovore o formiranju novih institucija i koliku odgovornost LDK snosi za ovaj proces, ali niko od njih nije odgovorio na zahtjev za komentar.
Sekretar LDK-a Ilir Ferati rekao je u četvrtak novinarima da je održavanje vanredne skupštine stranke postalo hitno zbog rokova za konstituisanje institucija.
Nije precizirao kada bi taj sastanak mogao biti održan, dok ustavni rok za konstituisanje Skupštine Kosova ističe 7. augusta.
Dvije druge stranke koje bi, barem teoretski, mogle osigurati stabilnu parlamentarnu većinu sa LVV-om već su jasno iznijele svoje stavove: Demokratska partija Kosova (PDK) saopćila je da ostaje u opoziciji, dok se Alijansa za budućnost Kosova (AAK) nije odazvala ni na prvi poziv predsjednika LVV-a Albina Kurtija za sastanak.
Da li je ostao izlaz?
Politički analitičar i profesor novinarstva na Univerzitetu u Prištini Rrahman Paçarizi kaže da trenutna blokada nije nastala samo zbog posljednjih dešavanja u LDK-u, već je rezultat odnosa koji su se godinama gradili između političkih stranaka.
Prema njegovim riječima, odbijanje PDK-a i AAK-a da uđu u koaliciju sa LVV-om povezano je upravo s tim odnosima, dok su posljednja dešavanja u DSK-u dodatno umanjila mogućnost da ta stranka postane partner Samoopredjeljenju.
On sumnja da bi LDK, čak i ako uspije prevazići unutrašnju krizu, mogao osigurati svih 18 glasova svojih poslanika za eventualni sporazum sa LVV-om.
„Bez obzira na rezultat, LDK će izaći neujedinjena iz svoje skupštine, ako ne zbog nečeg drugog, onda barem zbog mogućnosti usmjeravanja 18 glasova prema eventualnom sporazumu“, rekao je Paçarizi za Radio Slobodna Evropa.
On ocjenjuje da se odgovornost za izlazak iz ove situacije ne može prepustiti samo jednoj stranci i dodaje da pokušaji prebacivanja krivice na protivnika samo približavaju zemlju novoj izbornoj kampanji, umjesto postizanju dogovora.
„Ovakav način stvaranja narativa vodi ka novoj predizbornoj situaciji, u kojoj politički subjekti pokušavaju preuzeti što manje krivice na sebe. Ako želimo razgovarati o odgovornosti, političke stranke općenito imaju svoj dio odgovornosti, ali i zasluga za bilo koju situaciju koja nastane“, rekao je Paçarizi.
Sličan stav ima i Njomza Arifi, izvršna direktorica Grupe za pravne i političke studije (GLPS).
Ona kaže da, iako glavna odgovornost za formiranje institucija pripada pobjedničkoj stranci na izborima, rješenje zahtijeva angažman cijelog političkog spektra.
„U svakom slučaju, cijeli politički spektar mora se angažovati u pronalaženju konsenzusa koji će donijeti dugoročnu institucionalnu stabilnost zemlji, oslobađajući se stranačkih interesa“, rekla je Arifi za Radio Slobodna Evropa.
Prema njenim riječima, pregovori između LVV-a i LDK-a u početku su stvarali utisak da je dogovor moguć, ali su posljednja dešavanja u LDK-u dovela tu mogućnost u pitanje.
„Da li je ovo posljednja propuštena prilika ostaje nejasno, jer se ne zna kada će se sastati Skupština LDK-a i kakav će biti njen ishod, imajući u vidu i ustavne rokove koji su već počeli teći“, rekla je Arifi.
Pokret Samoopredjeljenje, zajedno sa poslanicima nesrpskih manjina koji tradicionalno podržavaju formiranje institucija, ima dovoljan broj glasova za konstituisanje Skupštine i izbor njenog predsjednika.
Međutim, izazov počinje odmah nakon tog koraka: za izbor predsjednika države potrebno je najmanje 80 glasova u Skupštini – broj koji LVV nema.
Upravo zbog toga Kurti je prošle sedmice započeo pregovore sa drugim albanskim strankama.
Ako predsjednik ne bude izabran u ustavnom roku – najkasnije 60 dana od dana konstituisanja Skupštine – zemlja automatski ide na nove izbore.
Vrijeme nije na strani Kosova
Nakon sastanka koji je 10. jula održao sa Abdixhikuom, Kurti je izjavio da još uvijek postoji dovoljno vremena za postizanje dogovora o konstituisanju institucija.
Međutim, prema riječima poznavalaca političkih prilika, svaki izgubljeni dan povećava cijenu institucionalne blokade.
„Odugovlačenje uvijek ima svoju cijenu“, kaže Paçarizi.
Prema njegovim riječima, Kosovo već gubi poziciju u odnosu na međunarodne partnere, u trenutku kada druge zemlje regiona napreduju u procesu evropskih integracija.
„Svijet, odnosno institucije EU, NATO i drugi, ne prilagođavaju svoje rokove našim sitnim i malim političkim hirovima. Mi smo ti koji se moramo prilagoditi njihovoj dinamici“, rekao je Paçarizi.
Nakon skoro dvije godine institucionalne blokade, Arifi kaže da svako novo odlaganje šalje negativne poruke međunarodnim partnerima i ostavlja Kosovo još dalje iza u procesu evropskih integracija.
„Sa skoro dvije godine stagnacije, naša zemlja i dalje šalje negativan signal međunarodnim partnerima... Kosovo nema ni status zemlje kandidata i ostaje posljednje u procesu pregovora sa Evropskom unijom“, rekla je ona.
Međutim, cijena kašnjenja ne mjeri se samo tempom evropskih integracija.
Politička blokada već je počela da se odražava i na javne finansije – postoji rizik da Kosovo izgubi desetine miliona eura iz fondova Plana rasta Evropske unije.
Iskusni novinar za evropska pitanja Augustin Palokaj rekao je za Radio Slobodna Evropa da nedostatak funkcionalnih institucija ugrožava sprovođenje reformi koje su uslov za korištenje ovih sredstava.
„Nije tajna ni u Briselu ni u Prištini da je glavni razlog gubitka ovih sredstava politička kriza i nedostatak institucija kroz koje bi reforme prolazile, jer dio njih mora biti usvojen u Skupštini Kosova“, rekao je Palokaj.
Kosovo je izvještaj o sprovođenju reformskih koraka dostavilo 15. jula, posljednjeg dana roka.
Izvori Evropske komisije potvrdili su Radiju Slobodna Evropa da je izvještaj već primljen i da će biti predmet procjene.
Na osnovu tog procesa biće utvrđeno koliko je reformi sprovedeno i koliko sredstava može biti isplaćeno.
Glavni pregovarač Kosova sa EU, Jeton Zulfaj, ranije je upozorio da zemlja rizikuje gubitak više od 40 miliona eura upravo zbog kašnjenja u sprovođenju reformi.
On je objasnio da pet od šest nezavršenih reformi zavisi od usvajanja zakona u Skupštini – procesu koji je blokiran zbog nefunkcionisanja institucija.
Palokaj kaže da postoji opasnost da se dio izgubljenih sredstava više ne može vratiti.
„Neiskorištena sredstva Kosova, Srbije ili Bosne i Hercegovine mogu biti preusmjerena zemljama koje su uspješnije ispunile kriterije, poput Sjeverne Makedonije, Crne Gore i Albanije“, rekao je on.
U okviru Plana rasta za period 2024–2027. Kosovo je dobilo oko 882 miliona eura – 253 miliona eura bespovratnih sredstava i 629 miliona eura kredita – čime je postalo najveći korisnik po glavi stanovnika na Zapadnom Balkanu.
Posljedice se ne zaustavljaju na fondovima EU
Osim evropskih fondova, posljedice političke blokade već osjeća i ekonomija.
Profesor ekonomije na Univerzitetu u Prištini Mejdi Bektashi kaže da nedostatak funkcionalnih institucija usporava donošenje ekonomskih odluka, slabi povjerenje investitora i otežava dugoročno planiranje poslovanja.
Jedna od najuočljivijih posljedica, prema njegovim riječima, jeste rast cijena.
Podaci Agencije za statistiku Kosova pokazuju da je inflacija u junu bila šest posto viša u odnosu na isti period prošle godine – što je posljedica poskupljenja transporta, stanovanja, energije, vode i prehrambenih proizvoda.
Ako se politička neizvjesnost nastavi, upozorava Bektashi, ona može ugroziti i finansijsku stabilnost.
„Visoka inflacija smanjuje štednju u komercijalnim bankama, povećava potrebu za kreditima i dodatno opterećuje finansijski položaj građana“, rekao je Bektashi za Radio Slobodna Evropa.
On dodaje da institucionalna nesigurnost čini strane investitore opreznijim, dok domaći proizvođači teže proširuju svoje aktivnosti. Kao posljedica toga, ekonomija postaje sve zavisnija od uvoza.
To potvrđuju i podaci Agencije za statistiku Kosova: tokom prvih šest mjeseci ove godine vrijednost uvoza dostigla je oko 3,6 milijardi eura, dok je u istom periodu prošle godine iznosila 3,2 milijarde eura.
