ZABRINJAVAJUĆI PODACI Na Kosovu potvrđena 52 slučaja malih boginja za tri mjeseca
Nacionalni institut za javno zdravlje Kosova saopštio je da su od 16. aprila do 6. jula 2026. godine na Kosovu potvrđena ukupno 52 slučaja malih boginja.
Prema podacima Instituta, najveći broj slučajeva zabilježen je u Prištini – 17, zatim u Uroševcu – 12, Kačaniku – šest i Kosovu Polju – pet. Po dva slučaja registrovana su u Lipljanu, Vučitrnu, Štimlju i Obiliću, dok je po jedan slučaj potvrđen u Gnjilanu, Drenasu, Dečanima i Vitini.
Ljekari na Kosovu već duže vrijeme apeluju na roditelje da vakcinišu djecu, ocjenjujući da je pad obuhvata imunizacijom doprineo povećanju broja oboljelih.
Uprkos tim apelima, dio roditelja i dalje nema povjerenja u zdravstvene institucije. Psiholozi i sociolozi ukazuju da je nepovjerenje povezano sa širenjem dezinformacija koje utiču na odluke pojedinih roditelja na Kosovu.
Psihološkinja Ema Jashari-Skeja navela je da su roditelji pod snažnim uticajem dezinformacija o vakcinama koje se šire putem društvenih mreža, prenosi Gazeta express.
„Jedan od glavnih razloga zbog kojih pojedini roditelji ne vakcinišu svoju djecu jeste strah. Kada je riječ o zdravlju djeteta, roditelji lako mogu biti pod uticajem informacija koje čuju na društvenim mrežama, od članova porodice ili u zajednici. Često emotivno predstavljen slučaj može imati veći uticaj od stručnog objašnjenja. Kod nas i dalje postoji veliki broj dezinformacija o vakcinama, posebno o vakcini protiv malih boginja. Njena navodna povezanost sa autizmom i dalje se pogrešno dovodi u vezu, iako su naučne studije to odavno opovrgle“, rekla je ona.
Kao jedan od razloga za ovakav trend navela je i nepovjerenje u institucije.
„Drugi razlog je nepovjerenje u institucije. Kada građani nemaju potpuno povjerenje u zdravstveni sistem ili institucije uopšte, ta sumnja prenosi se i na proces vakcinacije. Takođe, nije dovoljno samo reći: 'Vakcinišite svoje djete'. Roditeljima je potreban neko ko će ih saslušati, odgovoriti na njihova pitanja i jasno objasniti koristi i moguće neželjene efekte. Smatram da roditelje ne treba osuđivati, već ih bolje informisati. Jasna, bliska i kontinuirana komunikacija pedijatara i zdravstvenih radnika najbolji je način za vraćanje povjerenja“, zaključila je Jashari-Skeja.
Sociološkinja Flaka Imeri takođe smatra da širenje dezinformacija o vakcinama ima ključnu ulogu u odluci pojedinih roditelja da ne vakcinišu svoju djecu.
„Nevakcinisanje djece je složen fenomen na koji utiču različiti društveni, kulturni i informativni faktori. Jedan od glavnih razloga jeste širenje dezinformacija i netačnih informacija na društvenim mrežama i drugim internet platformama, koje često izazivaju strah i nesigurnost kod roditelja. Takođe, nedovoljno znanje o značaju vakcinacije i posljedicama bolesti koje se mogu sprečiti vakcinama može uticati na njihove odluke. U pojedinim slučajevima roditelji mogu imati i lične nedoumice ili određena uvjerenja zbog kojih oklevaju da vakcinišu djecu“, rekla je ona.
Imeri smatra da nepovjerenje građana u institucije proizlazi iz nedostatka jasnih informacija, širenja teorija zavjere i uticaja nezvaničnih izvora informisanja.
Kako je navela, „od suštinskog je značaja da zdravstvene institucije razvijaju kontinuiranu, transparentnu komunikaciju zasnovanu na dokazima, jačajući dijalog sa građanima i odgovarajući na njihove nedoumice“.
„Povjerenje u zdravstvene institucije usko je povezano sa transparentnošću, komunikacijom i iskustvima građana sa tim institucijama. Nepovjerenje može nastati zbog nedostatka jasnih i razumljivih informacija, širenja teorija zavjere, kao i uticaja nezvaničnih izvora informisanja. Osim toga, ukoliko građani imaju utisak da institucije ne komuniciraju otvoreno ili ne odgovaraju na njihove zabrinutosti, nivo povjerenja može opasti. Zato je od ključnog značaja da zdravstvene institucije razvijaju kontinuiranu, transparentnu komunikaciju zasnovanu na dokazima, jačajući dijalog sa građanima i profesionalno odgovarajući na njihove nedoumice. Vakcinacija ostaje jedna od najefikasnijih mjera javnog zdravlja za sprečavanje zaraznih bolesti i zaštitu zdravlja djece i zajednice u cjelini“, zaključila je Imeri.
Ljekari na Kosovu već duže vrijeme apeluju na roditelje da vakcinišu djecu, ocjenjujući da je pad obuhvata imunizacijom doprineo povećanju broja oboljelih.
Uprkos tim apelima, dio roditelja i dalje nema povjerenja u zdravstvene institucije. Psiholozi i sociolozi ukazuju da je nepovjerenje povezano sa širenjem dezinformacija koje utiču na odluke pojedinih roditelja na Kosovu.
Psihološkinja Ema Jashari-Skeja navela je da su roditelji pod snažnim uticajem dezinformacija o vakcinama koje se šire putem društvenih mreža, prenosi Gazeta express.
„Jedan od glavnih razloga zbog kojih pojedini roditelji ne vakcinišu svoju djecu jeste strah. Kada je riječ o zdravlju djeteta, roditelji lako mogu biti pod uticajem informacija koje čuju na društvenim mrežama, od članova porodice ili u zajednici. Često emotivno predstavljen slučaj može imati veći uticaj od stručnog objašnjenja. Kod nas i dalje postoji veliki broj dezinformacija o vakcinama, posebno o vakcini protiv malih boginja. Njena navodna povezanost sa autizmom i dalje se pogrešno dovodi u vezu, iako su naučne studije to odavno opovrgle“, rekla je ona.
Kao jedan od razloga za ovakav trend navela je i nepovjerenje u institucije.
„Drugi razlog je nepovjerenje u institucije. Kada građani nemaju potpuno povjerenje u zdravstveni sistem ili institucije uopšte, ta sumnja prenosi se i na proces vakcinacije. Takođe, nije dovoljno samo reći: 'Vakcinišite svoje djete'. Roditeljima je potreban neko ko će ih saslušati, odgovoriti na njihova pitanja i jasno objasniti koristi i moguće neželjene efekte. Smatram da roditelje ne treba osuđivati, već ih bolje informisati. Jasna, bliska i kontinuirana komunikacija pedijatara i zdravstvenih radnika najbolji je način za vraćanje povjerenja“, zaključila je Jashari-Skeja.
Sociološkinja Flaka Imeri takođe smatra da širenje dezinformacija o vakcinama ima ključnu ulogu u odluci pojedinih roditelja da ne vakcinišu svoju djecu.
„Nevakcinisanje djece je složen fenomen na koji utiču različiti društveni, kulturni i informativni faktori. Jedan od glavnih razloga jeste širenje dezinformacija i netačnih informacija na društvenim mrežama i drugim internet platformama, koje često izazivaju strah i nesigurnost kod roditelja. Takođe, nedovoljno znanje o značaju vakcinacije i posljedicama bolesti koje se mogu sprečiti vakcinama može uticati na njihove odluke. U pojedinim slučajevima roditelji mogu imati i lične nedoumice ili određena uvjerenja zbog kojih oklevaju da vakcinišu djecu“, rekla je ona.
Imeri smatra da nepovjerenje građana u institucije proizlazi iz nedostatka jasnih informacija, širenja teorija zavjere i uticaja nezvaničnih izvora informisanja.
Kako je navela, „od suštinskog je značaja da zdravstvene institucije razvijaju kontinuiranu, transparentnu komunikaciju zasnovanu na dokazima, jačajući dijalog sa građanima i odgovarajući na njihove nedoumice“.
„Povjerenje u zdravstvene institucije usko je povezano sa transparentnošću, komunikacijom i iskustvima građana sa tim institucijama. Nepovjerenje može nastati zbog nedostatka jasnih i razumljivih informacija, širenja teorija zavjere, kao i uticaja nezvaničnih izvora informisanja. Osim toga, ukoliko građani imaju utisak da institucije ne komuniciraju otvoreno ili ne odgovaraju na njihove zabrinutosti, nivo povjerenja može opasti. Zato je od ključnog značaja da zdravstvene institucije razvijaju kontinuiranu, transparentnu komunikaciju zasnovanu na dokazima, jačajući dijalog sa građanima i profesionalno odgovarajući na njihove nedoumice. Vakcinacija ostaje jedna od najefikasnijih mjera javnog zdravlja za sprečavanje zaraznih bolesti i zaštitu zdravlja djece i zajednice u cjelini“, zaključila je Imeri.
