
Viši istraživač Kosovskog pravnog instituta Naim Jakaj ocjenio je se pred budućom vladom nalaze tri glavna izazova koja zahtevaju teške odluke, dugoročnu viziju i političku hrabrost, jer utiču na ekonomiju, energetiku i dobrobit građana. Njihove posljedice, kako je naveo, trajaće decenijama i uticaće na buduće generacije, preneo je Lajmi.
„Rezultati izbora održanih 7. juna nisu doveli do veće promjene u rangiranju političkih stranaka, ali su blago smanjili prednost Pokreta Samoopredjeljenje. Iako je Samoopredjeljenje i dalje najveća politička snaga u zemlji, njegova parlamentarna zastupljenost je smanjena, dok su Demokratski savez Kosova i Alijansa zabilježili blagi porast. Ovo čini Skupštinu uravnoteženijom i povećava potrebu za političkom saradnjom“, naveo je Jakaj, prenosi Lajmi.
Prvi izazov, prema njegovoj ocjeni, biće stvaranje stabilne parlamentarne većine i formiranje novih institucija.
„Iako Pokret Samoopredjeljenje može formirati vladajuću koaliciju sa nevećinskim zajednicama, potreba za izborom predsjednika čini neophodnim stvaranje veće vladajuće koalicije, jer Ustav zahtjeva da u sali bude prisutno najmanje 80 poslanika“, ukazuje Jakaj.
Takođe navodi da nema prepreka da stranke započnu razgovore o strateškim pitanjima koja ih očekuju nakon potvrđivanja rezultata, jer svako odlaganje rizikuje ponavljanje institucionalne krize koja je dovela do prevremenih izbora.
Kao drugi izazov on vidi inflaciju, koja na Kosovu ostaje visoka.
Prema Agenciji za statistiku Kosova, kako navodi, godišnja stopa inflacije bila je 6,8 odsto u maju 2026. godine, nakon što je mjesec dana ranije dostigla 7,5 odsto, što potvrđuje da rast cijena i dalje ostaje jedna od glavnih briga građana, te će buduća vlada morati da posveti posebnu pažnju troškovima života.
„Najveća povećanja zabilježena su kod cijene nafte, koja je porasla za 36 odsto, dok su cijene transporta i električne energije porasle za 14 odsto, odnosno 13 odsto. Rast cijena zabilježen je i kod prehrambenih proizvoda, kao što je cijena goveđeg mesa, koja je porasla za 16 odsto, dok je cijena paradajza porasla za 27 odsto. Ovo su samo neki primjeri koji ilustruju posledice visoke inflacije na svakodnevni život građana. Za mnoge porodice, prihodi nisu uspjeli da prate tempo rasta cijena, što sve više otežava podmirivanje osnovnih troškova. Kao rezultat toga, narušava se životni standard, smanjuje se kupovna moć i povećava se ekonomska nesigurnost, posebno za porodice sa niskim i srednjim prihodima. U ovim okolnostima, inflacija više ne ostaje samo ekonomski pokazatelj, već se pretvara u društveni izazov koji direktno utiče na blagostanje građana“, naveo je Jakaj.
Iz tog razloga, ukazuje on, sljedeća vlada će morati da ponudi konkretne i održive politike za zaštitu životnog standarda građana, a što znači veću posvećenost, strateške odluke i dugoročni pristup jačanju ekonomske dobrobiti porodica.
Kao treći izazov viši istraživač Kosovskog pravnog instituta je označio energetiku.
Naveo je da Kosovo nastavlja da proizvodi oko 90 odsto električne energije iz termoelektrana na ugalj i da je nedostatak novih proizvodnih kapaciteta povećao zavisnost od uvoza.
„Samo u posljednjih pet godina, skoro milijardu eura je potrošeno na uvoz električne energije, trošak koji se takođe odražava na računima građana i preduzeća. Štaviše, prema uslovima privatizacije distribucije, investicije od 300 miliona eura u energetsku mrežu finansirali su građani kroz tarife za električnu energiju, što je dovelo do toga da se značajan dio troškova razvoja sektora direktno prenosi na potrošače. Više od pet godina, Kosovo je ostalo van regionalnih gasnih projekata koje podržavaju SAD, dok su susjedne zemlje napredovale sa novim investicijama i energetskim sporazumima“, istakao je Jakaj.
Konstatovao je da se debata o tečnom prirodnom gasu vratila u centar pažnje javnosti.
„Dok Samoopredjeljenje govori o gasifikaciji uglja i zajedničkom ulaganju u terminal u Vlori, opozicione stranke podržavaju uključivanje Kosova u američki projekat tečnog prirodnog gasa. Skupština bi trebalo da otvori debatu o troškovima, koristima i strateškom uticaju ovog projekta. Novi saziv Skupštine moraće da odluči da li će se Kosovo pridružiti regionalnim gasnim projektima koje podržavaju SAD ili će ostati van njih“, poručio je on.
Prvi izazov, prema njegovoj ocjeni, biće stvaranje stabilne parlamentarne većine i formiranje novih institucija.
„Iako Pokret Samoopredjeljenje može formirati vladajuću koaliciju sa nevećinskim zajednicama, potreba za izborom predsjednika čini neophodnim stvaranje veće vladajuće koalicije, jer Ustav zahtjeva da u sali bude prisutno najmanje 80 poslanika“, ukazuje Jakaj.
Takođe navodi da nema prepreka da stranke započnu razgovore o strateškim pitanjima koja ih očekuju nakon potvrđivanja rezultata, jer svako odlaganje rizikuje ponavljanje institucionalne krize koja je dovela do prevremenih izbora.
Kao drugi izazov on vidi inflaciju, koja na Kosovu ostaje visoka.
Prema Agenciji za statistiku Kosova, kako navodi, godišnja stopa inflacije bila je 6,8 odsto u maju 2026. godine, nakon što je mjesec dana ranije dostigla 7,5 odsto, što potvrđuje da rast cijena i dalje ostaje jedna od glavnih briga građana, te će buduća vlada morati da posveti posebnu pažnju troškovima života.
„Najveća povećanja zabilježena su kod cijene nafte, koja je porasla za 36 odsto, dok su cijene transporta i električne energije porasle za 14 odsto, odnosno 13 odsto. Rast cijena zabilježen je i kod prehrambenih proizvoda, kao što je cijena goveđeg mesa, koja je porasla za 16 odsto, dok je cijena paradajza porasla za 27 odsto. Ovo su samo neki primjeri koji ilustruju posledice visoke inflacije na svakodnevni život građana. Za mnoge porodice, prihodi nisu uspjeli da prate tempo rasta cijena, što sve više otežava podmirivanje osnovnih troškova. Kao rezultat toga, narušava se životni standard, smanjuje se kupovna moć i povećava se ekonomska nesigurnost, posebno za porodice sa niskim i srednjim prihodima. U ovim okolnostima, inflacija više ne ostaje samo ekonomski pokazatelj, već se pretvara u društveni izazov koji direktno utiče na blagostanje građana“, naveo je Jakaj.
Iz tog razloga, ukazuje on, sljedeća vlada će morati da ponudi konkretne i održive politike za zaštitu životnog standarda građana, a što znači veću posvećenost, strateške odluke i dugoročni pristup jačanju ekonomske dobrobiti porodica.
Kao treći izazov viši istraživač Kosovskog pravnog instituta je označio energetiku.
Naveo je da Kosovo nastavlja da proizvodi oko 90 odsto električne energije iz termoelektrana na ugalj i da je nedostatak novih proizvodnih kapaciteta povećao zavisnost od uvoza.
„Samo u posljednjih pet godina, skoro milijardu eura je potrošeno na uvoz električne energije, trošak koji se takođe odražava na računima građana i preduzeća. Štaviše, prema uslovima privatizacije distribucije, investicije od 300 miliona eura u energetsku mrežu finansirali su građani kroz tarife za električnu energiju, što je dovelo do toga da se značajan dio troškova razvoja sektora direktno prenosi na potrošače. Više od pet godina, Kosovo je ostalo van regionalnih gasnih projekata koje podržavaju SAD, dok su susjedne zemlje napredovale sa novim investicijama i energetskim sporazumima“, istakao je Jakaj.
Konstatovao je da se debata o tečnom prirodnom gasu vratila u centar pažnje javnosti.
„Dok Samoopredjeljenje govori o gasifikaciji uglja i zajedničkom ulaganju u terminal u Vlori, opozicione stranke podržavaju uključivanje Kosova u američki projekat tečnog prirodnog gasa. Skupština bi trebalo da otvori debatu o troškovima, koristima i strateškom uticaju ovog projekta. Novi saziv Skupštine moraće da odluči da li će se Kosovo pridružiti regionalnim gasnim projektima koje podržavaju SAD ili će ostati van njih“, poručio je on.


