Nastavak političke nestabilnosti Kome idu na ruku novi vanredni izbori na Kosovu?
Iako se ne očekuje bitno drugačiji rezultat u odnosu na decembar 2025, opozicija bi mogla da kapitalizuje na jazu između Kurtija i Osmani.
Tekst je prvobitno objavljen na engleskom jeziku na portalu European Western Balkans.
Kosovo će održati treće izbore za manje od dvije godine, 7. juna 2026, nakon što parlament nije uspio da izabere nasljednika predsjednice Vjose Osmani prije zakonskog roka. Osmani je imala pravo na još jedan mandat, ali nije dobila podršku vladajućeg Pokreta Samoopredjeljenje (LVV), koji predvodi tehnički premijer Albin Kurti.
Izbor predsjednika nije uspio jer su opozicione stranke do kraja uskraćivale neophodnu dvotrećinsku većinu za održavanje sjednice. S druge strane, Kurti nije pravio političke ustupke kako bi omogućio kvorum. Zaoštreni stavovi obe strane izazvali još jedne vanredne izbore, manje od šest mjeseci nakon prethodnih.
Iako se široko vjeruje da će Samoopredjeljenje ostati dominantna snaga i nakon novih izbora, opozicioni Demokratski savez Kosova (LDK), koji nastoji da formira „veliko ujedinjenje“, mogao bi da promjeni izbornu ravnotežu na štetu Kurtijeve stranke. Između ostalog, najavljeno je da će se Vjosa Osmani kandidovati na izborima upravo na listi svoje bivše stranke, LDK.
Na izborima u decembru 2025. godine, Kurtijevo Samoopredjeljenje osvojilo je 51% glasova. Demokratska partija Kosova (PDK) osvojila je 20%, zatim LDK sa 13% i AAK Ramuša Haradinaja sa 5,5%. Srpska lista, koju podržava Beograd, ponovo je osvojila devet od deset mjesta namjenjenih srpskoj zajednici.
Donika Emini, istraživačica sa Univerziteta u Gracu, naglašava za EWB da „postoje različita tumačenja o tome ko ima koristi od vanrednih izbora, kao i različita viđenja gdje leže ključne pogrešne procjene“.
„U stvarnosti, i vladajuća stranka i opozicija napravile su strateške greške, ali različite vrste“, navodi Emini.
Prema riječima Urana Haxhe, novinara portala K2.0, „šanse da Albin Kurti izgubi na novim vanrednim izborima veoma su male“.
„Od posljednjih izbora prošlo je svega nekoliko mjeseci i u tako kratkom periodu teško je očekivati velike promjene u raspoloženju birača. Na Kosovu su izborna pomeranja obično postepena, a ne trenutna“, navodi Haxha za EWB.
Aleksandar Šljuka, istraživač iz Nove društvene inicijative iz Sjeverne Mitrovice, kaže za EWB da albanske opozicione stranke na Kosovu mogu najviše profitirati od predstojećih izbora.
„Vanredni izbori bili bi nova prilika za opoziciju da osvoji više glasova nego na prethodnim izborima i da pokuša da promjeni odnos snaga na političkoj sceni“, zaključuje Šljuka.
„Samoopredjeljenje se takođe kocka“
Kurtijeva stranka osvojila je više od 50% glasova na vanrednim parlamentarnim izborima održanim 28. decembra 2025, što joj je omogućilo da vlada bez koalicionog partnera, osim predstavnika stranaka nacionalnih manjina. Međutim, nakon brojnih pokušaja, poslanici Kosova do 28. aprila 2026. nisu uspeli da izaberu novog predsjednika Kosova. To je značilo da će Kosovo izaći na treće opšte izbore za nešto više od godinu dana, a Kurti je postao tehnički premijer.
Zvanično, Kurti je odbijanje da podrži kandidaturu Vjose Osmani za novi mandat opravdao tvrdnjom da čak i uz koaliciju njegove stranke mogu da obezbede oko 66 glasova, što je daleko od 80 glasova potrebnih za izbor predsjednika u Skupštini.
Komentarišući Kurtijeve nedavne poteze, Donika Emini navodi da je „iz perspektive Samoopredjeljenja ovo u mnogo čemu strategija visokog rizika“.
„Osvojiti više od 50% glasova (u decembru 2025) u višestranačkom sistemu već predstavlja veoma snažnu poziciju, i u normalnim okolnostima obezbjeđuje komotnu vladajuću većinu u parlamentu. To bi stranci omogućilo da vlada sa relativnom institucionalnom slobodom. Međutim, dodatna ambicija da se obezbedi i kontrola ili presudan uticaj nad predsjedničkom funkcijom promenila je političku računicu. Insistiranje na izboru predsjednika u okviru iste političke logike, bez šire, pregovorima postignute političke koalicije, negativno je uticalo na proces izgradnje kompromisa sa opozicijom“, naglašava ona.
Prema mišljenju Emini, „u pojedinim trenucima djelovalo je manje kao potraga za institucionalnim konsenzusom, a više kao pristup zasnovan na pritisku prema opoziciji“.
„To je neizbježno povećalo tenzije i doprinelo institucionalnoj blokadi. Iz te perspektive, moglo bi se reći da i Samoopredjeljenje preuzima rizik. S jedne strane, rizikuje da previše potroši svoj politički kapital nakon što je već ostvario snažan izborni mandat. S druge strane, i dalje zadržava značajnu prednost: jedini je akter koji može uverljivo da oblikuje narativ o odgovornosti i optuži opoziciju za institucionalnu blokadu, strategiju koju je uspješno koristio i u prethodnim ciklusima. Ako taj narativ nastavi da odjekuje među biračima, ponovljeni izbori mogli bi vremenom dodatno da oslabe opoziciju“, pojašnjava ona.
Sličnog viđenja je i, koji Aleksandar Šljuka, koji primjećuje da je „Albin Kurti svojim maksimalističkim pristupom u postizbornom periodu izgleda praktično odustao od onoga što je djelovalo kao relativno siguran novi četvorogodišnji mandat Vlade“.
„Nakon duže političke krize, Kurti je uspio da formira i skupštinu i vladu, oslanjajući se na većinu ostvarenu na izborima održanim u decembru 2025. Međutim, nemogućnost postizanja šireg političkog dogovora o izboru predsjednika u parlamentu sada ponovo otvara pitanje vanrednih izbora, što opoziciji daje dodatni politički prostor i novu priliku za mobilizaciju birača“, navodi on.
Uran Haxha primjećuje da se „očekuje da Kurti svoju kampanju gradi i oko predsjedničke kandidatkinje Feride Rushiti, poznate aktivistkinje za ljudska prava, doktorke po profesiji i direktorke Kosovskog centra za rehabilitaciju žrtava torture, sa snažnim profilom u oblasti tranzicione pravde i zaštite žrtava“.
„Smatra se da je to dio strategije za obezbeđivanje jače parlamentarne većine koja bi omogućila ne samo upravljanje državom već i izbor predsjednika bez blokada. U suprotnom, u odsustvu konsenzusa među strankama, postoji realna opasnost da zemlja ponovo uđe u ciklus institucionalnih blokada i uzastopnih izbora“, upozorava on.
„Ključan element je uloga Vjose Osmani“
Dana 5. maja 2026, lider Demokratskog saveza Kosova (LDK) Lumir Abdixhiku potvrdio je da će se Vjosa Osmani pridružiti listi te stranke na predstojećim izborima.
Upitan da li će Osmani predvoditi listu LDK, Abdixhiku je rekao da nema problem s tim, dodajući da je vidi kao „pravu“ kandidatkinju za predsjednicu Kosova.
Osmani je prvobitno bila članica LDK i kandidatkinja te stranke za premijerku na izborima 2019. godine. Uoči vanrednih izbora 2021, napustila je LDK i osnovala sopstvenu političku organizaciju Guxo!, koja je na izborima nastupila zajedno sa Kurtijevim Samoopredjeljenjem. Nakon pobjede zajedničke liste, Osmani je izabrana za predsjednicu Kosova.
Govoreći o povratku Osmani u njenu „matičnu“ stranku, Aleksandar Šljuka navodi da bi moguće konsolidovanje i saradnja opozicionih stranaka, posebno ponovno ujedinjenje bivše predsjednice i LDK nakon njenog razlaza sa Kurtijem i Samoopredjeljenjem, koji nisu podržali njenu kandidaturu za novi mandat, „mogli dodatno da konsoliduju dio opozicionog biračkog tijela“.
„Pored toga, opozicija vjerovatno računa i na mogućnost da će Samoopredeljenje ostvariti lošiji rezultat u odnosu na prethodne izbore, imajući u vidu da je sada izvesno da dijaspora, koja je bila jedan od ključnih faktora izbornog rezultata u decembru 2025, neće biti prisutna na Kosovu u istoj meri kao tada“, kaže Šljuka.
On dodaje da, u određenoj mjeri, i srpske opozicione stranke na Kosovu mogu imati koristi od vanrednih izbora.
„Na prethodnim izborima Srpska lista osvojila je devet od deset mandata predviđenih za srpsku zajednicu, dok je stranka Nenada Rašića osvojila jedan mandat. Međutim, imajući u vidu moguće ujedinjenje dela srpskih opozicionih stranaka na Kosovu, sada postoji mogućnost drugačije raspodjele političke podrške unutar srpske zajednice na Kosovu“, pojašnjava Šljuka.
U sličnom tonu, Uran Haxha tvrdi da će „glavna dinamika zavisiti od opozicije“.
„Ključni element je uloga Vjose Osmani, za koju se očekuje da će imati sopstvenu listu kandidata i da će biti uključena u listu LDK. To se takođe vidi kao glavni razlog zbog kojeg LDK nije sarađivao sa Samoopredjeljenjem u rješavanju pitanja izbora predsjednika, što je zemlju odvelo na nove izbore. LDK vjeruje da će uz Vjosu Osmani povećati broj glasova. Međutim, unutar stranke postoje uticajne figure koje su protiv takvog pristupa, a bilo je i znakova podjela unutar frakcije članova bliskih aktuelnom gradonačelniku prestonice, Perparimu Rami“, pojašnjava on.
Po mišljenju Haxhe, „u ovoj situaciji ne očekuje se neko veliko izborno iznenađenje“.
„Stranke će vjerovatno ostati približno na prethodnim procentima, uz samo male razlike. Najveći gubitnik rizikuju da budu građani, zbog nastavka političke nestabilnosti i čestog ciklusa izbora“, ocjenjuje Uran Haxha.
Donika Emini saglasna je da je „Samoopredjeljenje i dalje u strukturno povoljnom položaju“, dok je „opozicija slabija, ali potencijalno u fazi postepenog ponovnog jačanja“.
„Pogrešna procjena same opozicije bila je nedostatak jedinstvene i kredibilne političke ponude. Djelujući prije svega kao blok koji opstruiše, ograničili su svoju sposobnost da se predstave kao alternativna vladajuća snaga. Ipak, nisu bez potencijalnih prednosti u narednom periodu“, ocjenjuje ona.
Emini se slaže da je jedna od ključnih promjenljivih koja bi mogla da preoblikuje opozicioni pejzaž povratak Vjose Osmani u stranačku politiku.
„Čini se da se njena politička putanja kreće ili ka povratku u LDK ili ka nekoj vrsti predizbornog saveza ili koalicije sa tom strankom. U oba slučaja, njen povratak bi vjerovatno ponovo uneo energiju u opozicioni prostor“, naglašava Emini.
Ona dodaje da je „Osmani iskusna politička akterka sa značajnim domaćim legitimitetom, snažnim međunarodnim vezama i dokazanom sposobnošću mobilizacije“.
„U fragmentisanom opozicionom okruženju, ona je jedna od rijetkih figura koja bi realno mogla da izazove Kurtijevu dominaciju i promjeni odnos snaga u političkoj utakmici. U tom smislu, iako Samoopredjeljenje i dalje ulazi u izbore kao pojedinačno najjača politička snaga, i na mnogo načina i dalje ‘jedina prava igra na terenu’, opozicija možda ulazi u fazu postepene rekonfiguracije, a ne statičnog slabljenja“, kaže Emini.
Zbog toga, dodaje ona, situacija ostaje veoma nepredvidiva.
„Prethodni izborni rezultat Samoopredeljenja pokazao je da ponašanje birača i dalje može da proizvede neočekivane ishode, uključujući snažnu podršku dijaspore. Istovremeno, ostaje neizvesno da li taj nivo mobilizacije može biti ponovljen“, zaključuje Emini.
Kosovo će održati treće izbore za manje od dvije godine, 7. juna 2026, nakon što parlament nije uspio da izabere nasljednika predsjednice Vjose Osmani prije zakonskog roka. Osmani je imala pravo na još jedan mandat, ali nije dobila podršku vladajućeg Pokreta Samoopredjeljenje (LVV), koji predvodi tehnički premijer Albin Kurti.
Izbor predsjednika nije uspio jer su opozicione stranke do kraja uskraćivale neophodnu dvotrećinsku većinu za održavanje sjednice. S druge strane, Kurti nije pravio političke ustupke kako bi omogućio kvorum. Zaoštreni stavovi obe strane izazvali još jedne vanredne izbore, manje od šest mjeseci nakon prethodnih.
Iako se široko vjeruje da će Samoopredjeljenje ostati dominantna snaga i nakon novih izbora, opozicioni Demokratski savez Kosova (LDK), koji nastoji da formira „veliko ujedinjenje“, mogao bi da promjeni izbornu ravnotežu na štetu Kurtijeve stranke. Između ostalog, najavljeno je da će se Vjosa Osmani kandidovati na izborima upravo na listi svoje bivše stranke, LDK.
Na izborima u decembru 2025. godine, Kurtijevo Samoopredjeljenje osvojilo je 51% glasova. Demokratska partija Kosova (PDK) osvojila je 20%, zatim LDK sa 13% i AAK Ramuša Haradinaja sa 5,5%. Srpska lista, koju podržava Beograd, ponovo je osvojila devet od deset mjesta namjenjenih srpskoj zajednici.
Donika Emini, istraživačica sa Univerziteta u Gracu, naglašava za EWB da „postoje različita tumačenja o tome ko ima koristi od vanrednih izbora, kao i različita viđenja gdje leže ključne pogrešne procjene“.
„U stvarnosti, i vladajuća stranka i opozicija napravile su strateške greške, ali različite vrste“, navodi Emini.
Prema riječima Urana Haxhe, novinara portala K2.0, „šanse da Albin Kurti izgubi na novim vanrednim izborima veoma su male“.
„Od posljednjih izbora prošlo je svega nekoliko mjeseci i u tako kratkom periodu teško je očekivati velike promjene u raspoloženju birača. Na Kosovu su izborna pomeranja obično postepena, a ne trenutna“, navodi Haxha za EWB.
Aleksandar Šljuka, istraživač iz Nove društvene inicijative iz Sjeverne Mitrovice, kaže za EWB da albanske opozicione stranke na Kosovu mogu najviše profitirati od predstojećih izbora.
„Vanredni izbori bili bi nova prilika za opoziciju da osvoji više glasova nego na prethodnim izborima i da pokuša da promjeni odnos snaga na političkoj sceni“, zaključuje Šljuka.
„Samoopredjeljenje se takođe kocka“
Kurtijeva stranka osvojila je više od 50% glasova na vanrednim parlamentarnim izborima održanim 28. decembra 2025, što joj je omogućilo da vlada bez koalicionog partnera, osim predstavnika stranaka nacionalnih manjina. Međutim, nakon brojnih pokušaja, poslanici Kosova do 28. aprila 2026. nisu uspeli da izaberu novog predsjednika Kosova. To je značilo da će Kosovo izaći na treće opšte izbore za nešto više od godinu dana, a Kurti je postao tehnički premijer.
Zvanično, Kurti je odbijanje da podrži kandidaturu Vjose Osmani za novi mandat opravdao tvrdnjom da čak i uz koaliciju njegove stranke mogu da obezbede oko 66 glasova, što je daleko od 80 glasova potrebnih za izbor predsjednika u Skupštini.
Komentarišući Kurtijeve nedavne poteze, Donika Emini navodi da je „iz perspektive Samoopredjeljenja ovo u mnogo čemu strategija visokog rizika“.
„Osvojiti više od 50% glasova (u decembru 2025) u višestranačkom sistemu već predstavlja veoma snažnu poziciju, i u normalnim okolnostima obezbjeđuje komotnu vladajuću većinu u parlamentu. To bi stranci omogućilo da vlada sa relativnom institucionalnom slobodom. Međutim, dodatna ambicija da se obezbedi i kontrola ili presudan uticaj nad predsjedničkom funkcijom promenila je političku računicu. Insistiranje na izboru predsjednika u okviru iste političke logike, bez šire, pregovorima postignute političke koalicije, negativno je uticalo na proces izgradnje kompromisa sa opozicijom“, naglašava ona.
Prema mišljenju Emini, „u pojedinim trenucima djelovalo je manje kao potraga za institucionalnim konsenzusom, a više kao pristup zasnovan na pritisku prema opoziciji“.
„To je neizbježno povećalo tenzije i doprinelo institucionalnoj blokadi. Iz te perspektive, moglo bi se reći da i Samoopredjeljenje preuzima rizik. S jedne strane, rizikuje da previše potroši svoj politički kapital nakon što je već ostvario snažan izborni mandat. S druge strane, i dalje zadržava značajnu prednost: jedini je akter koji može uverljivo da oblikuje narativ o odgovornosti i optuži opoziciju za institucionalnu blokadu, strategiju koju je uspješno koristio i u prethodnim ciklusima. Ako taj narativ nastavi da odjekuje među biračima, ponovljeni izbori mogli bi vremenom dodatno da oslabe opoziciju“, pojašnjava ona.
Sličnog viđenja je i, koji Aleksandar Šljuka, koji primjećuje da je „Albin Kurti svojim maksimalističkim pristupom u postizbornom periodu izgleda praktično odustao od onoga što je djelovalo kao relativno siguran novi četvorogodišnji mandat Vlade“.
„Nakon duže političke krize, Kurti je uspio da formira i skupštinu i vladu, oslanjajući se na većinu ostvarenu na izborima održanim u decembru 2025. Međutim, nemogućnost postizanja šireg političkog dogovora o izboru predsjednika u parlamentu sada ponovo otvara pitanje vanrednih izbora, što opoziciji daje dodatni politički prostor i novu priliku za mobilizaciju birača“, navodi on.
Uran Haxha primjećuje da se „očekuje da Kurti svoju kampanju gradi i oko predsjedničke kandidatkinje Feride Rushiti, poznate aktivistkinje za ljudska prava, doktorke po profesiji i direktorke Kosovskog centra za rehabilitaciju žrtava torture, sa snažnim profilom u oblasti tranzicione pravde i zaštite žrtava“.
„Smatra se da je to dio strategije za obezbeđivanje jače parlamentarne većine koja bi omogućila ne samo upravljanje državom već i izbor predsjednika bez blokada. U suprotnom, u odsustvu konsenzusa među strankama, postoji realna opasnost da zemlja ponovo uđe u ciklus institucionalnih blokada i uzastopnih izbora“, upozorava on.
„Ključan element je uloga Vjose Osmani“
Dana 5. maja 2026, lider Demokratskog saveza Kosova (LDK) Lumir Abdixhiku potvrdio je da će se Vjosa Osmani pridružiti listi te stranke na predstojećim izborima.
Upitan da li će Osmani predvoditi listu LDK, Abdixhiku je rekao da nema problem s tim, dodajući da je vidi kao „pravu“ kandidatkinju za predsjednicu Kosova.
Osmani je prvobitno bila članica LDK i kandidatkinja te stranke za premijerku na izborima 2019. godine. Uoči vanrednih izbora 2021, napustila je LDK i osnovala sopstvenu političku organizaciju Guxo!, koja je na izborima nastupila zajedno sa Kurtijevim Samoopredjeljenjem. Nakon pobjede zajedničke liste, Osmani je izabrana za predsjednicu Kosova.
Govoreći o povratku Osmani u njenu „matičnu“ stranku, Aleksandar Šljuka navodi da bi moguće konsolidovanje i saradnja opozicionih stranaka, posebno ponovno ujedinjenje bivše predsjednice i LDK nakon njenog razlaza sa Kurtijem i Samoopredjeljenjem, koji nisu podržali njenu kandidaturu za novi mandat, „mogli dodatno da konsoliduju dio opozicionog biračkog tijela“.
„Pored toga, opozicija vjerovatno računa i na mogućnost da će Samoopredeljenje ostvariti lošiji rezultat u odnosu na prethodne izbore, imajući u vidu da je sada izvesno da dijaspora, koja je bila jedan od ključnih faktora izbornog rezultata u decembru 2025, neće biti prisutna na Kosovu u istoj meri kao tada“, kaže Šljuka.
On dodaje da, u određenoj mjeri, i srpske opozicione stranke na Kosovu mogu imati koristi od vanrednih izbora.
„Na prethodnim izborima Srpska lista osvojila je devet od deset mandata predviđenih za srpsku zajednicu, dok je stranka Nenada Rašića osvojila jedan mandat. Međutim, imajući u vidu moguće ujedinjenje dela srpskih opozicionih stranaka na Kosovu, sada postoji mogućnost drugačije raspodjele političke podrške unutar srpske zajednice na Kosovu“, pojašnjava Šljuka.
U sličnom tonu, Uran Haxha tvrdi da će „glavna dinamika zavisiti od opozicije“.
„Ključni element je uloga Vjose Osmani, za koju se očekuje da će imati sopstvenu listu kandidata i da će biti uključena u listu LDK. To se takođe vidi kao glavni razlog zbog kojeg LDK nije sarađivao sa Samoopredjeljenjem u rješavanju pitanja izbora predsjednika, što je zemlju odvelo na nove izbore. LDK vjeruje da će uz Vjosu Osmani povećati broj glasova. Međutim, unutar stranke postoje uticajne figure koje su protiv takvog pristupa, a bilo je i znakova podjela unutar frakcije članova bliskih aktuelnom gradonačelniku prestonice, Perparimu Rami“, pojašnjava on.
Po mišljenju Haxhe, „u ovoj situaciji ne očekuje se neko veliko izborno iznenađenje“.
„Stranke će vjerovatno ostati približno na prethodnim procentima, uz samo male razlike. Najveći gubitnik rizikuju da budu građani, zbog nastavka političke nestabilnosti i čestog ciklusa izbora“, ocjenjuje Uran Haxha.
Donika Emini saglasna je da je „Samoopredjeljenje i dalje u strukturno povoljnom položaju“, dok je „opozicija slabija, ali potencijalno u fazi postepenog ponovnog jačanja“.
„Pogrešna procjena same opozicije bila je nedostatak jedinstvene i kredibilne političke ponude. Djelujući prije svega kao blok koji opstruiše, ograničili su svoju sposobnost da se predstave kao alternativna vladajuća snaga. Ipak, nisu bez potencijalnih prednosti u narednom periodu“, ocjenjuje ona.
Emini se slaže da je jedna od ključnih promjenljivih koja bi mogla da preoblikuje opozicioni pejzaž povratak Vjose Osmani u stranačku politiku.
„Čini se da se njena politička putanja kreće ili ka povratku u LDK ili ka nekoj vrsti predizbornog saveza ili koalicije sa tom strankom. U oba slučaja, njen povratak bi vjerovatno ponovo uneo energiju u opozicioni prostor“, naglašava Emini.
Ona dodaje da je „Osmani iskusna politička akterka sa značajnim domaćim legitimitetom, snažnim međunarodnim vezama i dokazanom sposobnošću mobilizacije“.
„U fragmentisanom opozicionom okruženju, ona je jedna od rijetkih figura koja bi realno mogla da izazove Kurtijevu dominaciju i promjeni odnos snaga u političkoj utakmici. U tom smislu, iako Samoopredjeljenje i dalje ulazi u izbore kao pojedinačno najjača politička snaga, i na mnogo načina i dalje ‘jedina prava igra na terenu’, opozicija možda ulazi u fazu postepene rekonfiguracije, a ne statičnog slabljenja“, kaže Emini.
Zbog toga, dodaje ona, situacija ostaje veoma nepredvidiva.
„Prethodni izborni rezultat Samoopredeljenja pokazao je da ponašanje birača i dalje može da proizvede neočekivane ishode, uključujući snažnu podršku dijaspore. Istovremeno, ostaje neizvesno da li taj nivo mobilizacije može biti ponovljen“, zaključuje Emini.
