Građani ispaštaju! Palokaj: Političari su pretvorili Kosovo u žrtvu procedura
Na Kosovu se političke partije ponašaju kao da su im procedure važnije od samog rezultata. Teško je naći neku drugu zemlju u kojoj se za toliko dilema postavljaju pitanja Ustavnom sudu. Na taj način, uz tvrdnju da poštuju procedure, doveli su Kosovo u stalnu političku krizu iz koje, uz ovakav pristup, neće brzo izaći.
Moto rada za više od 40 hiljada službenika u Evropskoj komisiji jeste da su „procedure važnije od rezultata“. Naravno, to im se ne govori kada se zapošljavaju, niti je to negdje zapisano. Međutim, kritičari često koriste ovu izreku kako bi komentarisali nedostatak rezultata u radu institucija Evropske unije. O rezultatima se može raspravljati i mogu postojati različite procjene, ali za one koji ne postižu rezultate nema posljedica. Za kršenje procedura, međutim, posljedice postoje, prenosi Koha Ditore.
Kao primjer možemo uzeti i dijalog o normalizaciji odnosa između Kosova i Srbije. EU vjeruje da je u tom procesu postignut odgovarajući rezultat. Kritičari, međutim, mogu tvrditi da rezultati izostaju. EU može reći da danas građani Kosova mogu putovati kroz Srbiju, da Kosovo ima međunarodni telefonski pozivni broj i da je dio CEFTA sporazuma. Kritičari, s druge strane, mogu reći da su odnosi između Kosova i Srbije bliži izbijanju konflikta nego normalizaciji.
Dakle, o rezultatu se može raspravljati, ali za EU on je manje važan od procedure i pravila. Sve vrijeme u EU tvrde da su se „posrednici držali mandata koji su dobili od država članica“. Na taj način, poštujući procedure i mandat, posrednici EU su zapravo normalizovali nepriznavanje Kosova, jer EU ima neutralan stav prema statusu. Za svaki neuspjeh EU je odgovornost prebacivala na strane u dijalogu, jer je, prema dogovorenoj proceduri, riječ o dijalogu između dvije strane, dok EU samo posreduje i samim tim ne snosi odgovornost ni za neuspjeh ni za rezultat. Sa ili bez rezultata, u EU se zapravo malo ko brine da li će doći do normalizacije odnosa između Kosova i Srbije. Neki ironično kažu da što duže ovaj proces traje, to će biti više dobro plaćenog posla za službenike EU koji se time bave. Važno je samo da se poštuju procedure.
Postoji i stara izreka da su „procedure spasile Rim“. Možda je to i tačno, u smislu sprečavanja brzopletih, autoritarnih i nepromišljenih odluka. Ali na kraju ni Rim nije opstao.
U političkom sistemu procedure su potrebne da bi se stvorio okvir u kojem sistem funkcioniše. Međutim, taj sistem funkcioniše prema političkim pravilima koja, iako moraju poštovati procedure, ne mogu da ih koriste kao izgovor za svoje neuspjehe ili za stvaranje kriza.
Procedure same po sebi ne mogu riješiti političke krize ako ne postoji politička volja da se one prevaziđu.
Već više od godinu dana Kosovo oseća kako se politička kriza stvara i produžava upravo pod izgovorom poštovanja procedura. Na Kosovu se političke partije ponašaju kao da su procedure važnije od rezultata. Teško je pronaći neku drugu državu u kojoj se za toliko dilema traži mišljenje Ustavnog suda. Na taj način, uz tvrdnju da poštuju procedure, doveli su Kosovo u trajnu političku krizu iz koje, sa ovakvim pristupom, neće brzo izaći.
Sada se čeka da Ustavni sud razjasni ko je prekršio Ustav, procedure ili zakon. Možda će dati odgovor da li je predsjednica imala pravo da raspusti Skupštinu ili ne. I možda ćemo saznati da li Kosovo u ovom trenutku ima funkcionalan parlament ili ne.
Ova situacija nastala je zbog političke neodgovornosti. Političke partije kompromisom smatraju prihvatanje sopstvene ponude, a ne ustupke prema drugima. Kada kažu „ponudili smo kompromis“, zapravo misle na prijedlog da se izabere njihov kandidat. Kada Pokret Samoopredjeljenje (VV) kao pobjednik izbora poziva druge partije da izađu sa svojim kandidatom, to čini kako bi legitimisalo pobjedu sopstvenog kandidata. Kada opozicija kaže da je spremna da predloži kandidata, misli da kao gubitnik izbora treba barem da dobije funkciju predsjednika.
Oni koji su do juče govorili da „nemaju glasove za Vjosu Osmani“ sada gotovo žale zbog toga što je, kako kažu, „Kurti potopio Osmani“.
Dok se čeka da se utvrdi da li je istekao rok za izbor predsjednika, da li je ostalo još 30 ili 60 dana, da li će zemlja ići na izbore i kada bi oni mogli biti održani, Kosovu preti još jedan period stagnacije koji građani nisu željeli.
Ako sada, kada VV ima komotnu većinu u parlamentu, Kosovo ponovo ode na izbore, teško je vjerovati da će situacija nakon njih biti drugačija. Poslije novih izbora mogu uslediti nova neuspješna glasanja, ne samo za izbor predsjednika, već i za konstituisanje parlamenta i formiranje vlade.
Sve ovo se dešava u trenutku kada se svijet suočava sa dramatičnim izazovima. Istovremeno, činilo se da se Kosovu otvara prilika da nadoknadi gubitke iz prethodne tri godine, nastale zbog kaznenih mjera EU i nedostatka funkcionalnih institucija.
Sada su te mjere ukinute, čime je Kosovu oslobođeno oko 500 miliona eura. Parlament je ratifikovao i sporazume sa EU koji omogućavaju korišćenje do 820 miliona eura iz Plana rasta za Zapadni Balkan. Uz to dolaze i drugi međunarodni krediti i investicioni fondovi. Ukupno, Kosovo bi u naredne dvije godine moglo imati na raspolaganju više od 1,5 milijardi eura. Međutim, korišćenje tih sredstava može biti ugroženo ako se politička kriza nastavi, jer čak i u normalnim okolnostima nije lako ispuniti stroga pravila EU i nadoknaditi izgubljeno vrijeme.
Kosovo bi moglo imati i političke posljedice. Gotovo je zaboravljeno da je u proljeće 2024. bilo na pragu članstva u Savjetu Evrope. Međutim, prošle godine ne samo da članstvo više nije bilo na dnevnom redu, već Kosovo nije učestvovalo ni na pojedinim sastancima komisija, čak ni kao gost.
U uslovima političke krize postoji opasnost da ni ove godine članstvo u Savjetu Evrope ne bude na dnevnom redu. Takve odluke donose se samo jednom godišnje. Ako Kosovo propusti tu priliku, najranije može računati na novu šansu tek tokom 2027. godine. Čak nije ni jasno da li ponuda za napredak ka članstvu u EU, koja je bila na stolu u maju 2024, i dalje važi.
Zastoj Kosova u jačanju međunarodnog subjektiviteta biće samo jedna od posljedica političke krize. Najveće posljedice, međutim, osjetiće građani Kosova. Njima je malo važno ko je kriv, ko je poštovao procedure, a ko nije.
Izvor: Koha/ KoSSev
Kao primjer možemo uzeti i dijalog o normalizaciji odnosa između Kosova i Srbije. EU vjeruje da je u tom procesu postignut odgovarajući rezultat. Kritičari, međutim, mogu tvrditi da rezultati izostaju. EU može reći da danas građani Kosova mogu putovati kroz Srbiju, da Kosovo ima međunarodni telefonski pozivni broj i da je dio CEFTA sporazuma. Kritičari, s druge strane, mogu reći da su odnosi između Kosova i Srbije bliži izbijanju konflikta nego normalizaciji.
Dakle, o rezultatu se može raspravljati, ali za EU on je manje važan od procedure i pravila. Sve vrijeme u EU tvrde da su se „posrednici držali mandata koji su dobili od država članica“. Na taj način, poštujući procedure i mandat, posrednici EU su zapravo normalizovali nepriznavanje Kosova, jer EU ima neutralan stav prema statusu. Za svaki neuspjeh EU je odgovornost prebacivala na strane u dijalogu, jer je, prema dogovorenoj proceduri, riječ o dijalogu između dvije strane, dok EU samo posreduje i samim tim ne snosi odgovornost ni za neuspjeh ni za rezultat. Sa ili bez rezultata, u EU se zapravo malo ko brine da li će doći do normalizacije odnosa između Kosova i Srbije. Neki ironično kažu da što duže ovaj proces traje, to će biti više dobro plaćenog posla za službenike EU koji se time bave. Važno je samo da se poštuju procedure.
Postoji i stara izreka da su „procedure spasile Rim“. Možda je to i tačno, u smislu sprečavanja brzopletih, autoritarnih i nepromišljenih odluka. Ali na kraju ni Rim nije opstao.
U političkom sistemu procedure su potrebne da bi se stvorio okvir u kojem sistem funkcioniše. Međutim, taj sistem funkcioniše prema političkim pravilima koja, iako moraju poštovati procedure, ne mogu da ih koriste kao izgovor za svoje neuspjehe ili za stvaranje kriza.
Procedure same po sebi ne mogu riješiti političke krize ako ne postoji politička volja da se one prevaziđu.
Već više od godinu dana Kosovo oseća kako se politička kriza stvara i produžava upravo pod izgovorom poštovanja procedura. Na Kosovu se političke partije ponašaju kao da su procedure važnije od rezultata. Teško je pronaći neku drugu državu u kojoj se za toliko dilema traži mišljenje Ustavnog suda. Na taj način, uz tvrdnju da poštuju procedure, doveli su Kosovo u trajnu političku krizu iz koje, sa ovakvim pristupom, neće brzo izaći.
Sada se čeka da Ustavni sud razjasni ko je prekršio Ustav, procedure ili zakon. Možda će dati odgovor da li je predsjednica imala pravo da raspusti Skupštinu ili ne. I možda ćemo saznati da li Kosovo u ovom trenutku ima funkcionalan parlament ili ne.
Ova situacija nastala je zbog političke neodgovornosti. Političke partije kompromisom smatraju prihvatanje sopstvene ponude, a ne ustupke prema drugima. Kada kažu „ponudili smo kompromis“, zapravo misle na prijedlog da se izabere njihov kandidat. Kada Pokret Samoopredjeljenje (VV) kao pobjednik izbora poziva druge partije da izađu sa svojim kandidatom, to čini kako bi legitimisalo pobjedu sopstvenog kandidata. Kada opozicija kaže da je spremna da predloži kandidata, misli da kao gubitnik izbora treba barem da dobije funkciju predsjednika.
Oni koji su do juče govorili da „nemaju glasove za Vjosu Osmani“ sada gotovo žale zbog toga što je, kako kažu, „Kurti potopio Osmani“.
Dok se čeka da se utvrdi da li je istekao rok za izbor predsjednika, da li je ostalo još 30 ili 60 dana, da li će zemlja ići na izbore i kada bi oni mogli biti održani, Kosovu preti još jedan period stagnacije koji građani nisu željeli.
Ako sada, kada VV ima komotnu većinu u parlamentu, Kosovo ponovo ode na izbore, teško je vjerovati da će situacija nakon njih biti drugačija. Poslije novih izbora mogu uslediti nova neuspješna glasanja, ne samo za izbor predsjednika, već i za konstituisanje parlamenta i formiranje vlade.
Sve ovo se dešava u trenutku kada se svijet suočava sa dramatičnim izazovima. Istovremeno, činilo se da se Kosovu otvara prilika da nadoknadi gubitke iz prethodne tri godine, nastale zbog kaznenih mjera EU i nedostatka funkcionalnih institucija.
Sada su te mjere ukinute, čime je Kosovu oslobođeno oko 500 miliona eura. Parlament je ratifikovao i sporazume sa EU koji omogućavaju korišćenje do 820 miliona eura iz Plana rasta za Zapadni Balkan. Uz to dolaze i drugi međunarodni krediti i investicioni fondovi. Ukupno, Kosovo bi u naredne dvije godine moglo imati na raspolaganju više od 1,5 milijardi eura. Međutim, korišćenje tih sredstava može biti ugroženo ako se politička kriza nastavi, jer čak i u normalnim okolnostima nije lako ispuniti stroga pravila EU i nadoknaditi izgubljeno vrijeme.
Kosovo bi moglo imati i političke posljedice. Gotovo je zaboravljeno da je u proljeće 2024. bilo na pragu članstva u Savjetu Evrope. Međutim, prošle godine ne samo da članstvo više nije bilo na dnevnom redu, već Kosovo nije učestvovalo ni na pojedinim sastancima komisija, čak ni kao gost.
U uslovima političke krize postoji opasnost da ni ove godine članstvo u Savjetu Evrope ne bude na dnevnom redu. Takve odluke donose se samo jednom godišnje. Ako Kosovo propusti tu priliku, najranije može računati na novu šansu tek tokom 2027. godine. Čak nije ni jasno da li ponuda za napredak ka članstvu u EU, koja je bila na stolu u maju 2024, i dalje važi.
Zastoj Kosova u jačanju međunarodnog subjektiviteta biće samo jedna od posljedica političke krize. Najveće posljedice, međutim, osjetiće građani Kosova. Njima je malo važno ko je kriv, ko je poštovao procedure, a ko nije.
Izvor: Koha/ KoSSev
