Posljedice Partije na Kosovu sada će plaćati račune za svoja jednogodišnja taktiziranja
Sada svi priznaju da Kosovo trpi posljedice, naročito one koje se odnose na budžet. To su posljedice njihovog taktiziranja. A nova taktika je da se za te posljedice krivi neko drugi. I kao što se obično dešava u politici, nije važno ko je u pravu, već kome građani vjeruju. A oni će na izborima isporučiti račun onima za koje misle da nisu zaslužili njihov glas.
Nema ničeg neobičnog u činjenici da će se na Kosovu 28. decembra održati vanredni izbori. Zapravo, većina izbora na Kosovu bila je vanredna, jer se održavala prije nego što bi neka vlada navršila pun četvorogodišnji mandat. Vanredni izbori su sastavni dio demokratije. Nije ništa neobično ni to što se održavaju 28. decembra, između dvije novogodišnje praznične proslave, Božića i Nove godine. Datum 28. decembar je nedjelja kao i svaka druga. Do tada će božićni praznici već biti završeni, a ostaće još nekoliko dana do Nove godine. Samo su 25. decembar i 1. januar u normalnom svijetu zapravo praznični dani. Drugog januara, ukoliko nije vikend, u Evropi se normalno radi. Samo se na Kosovu i pojedinim zemljama regiona prave proslave i za "prvu“, "drugu“ ili "treću“ noć Nove godine. Mnogi ljudi uzimaju slobodne dane između praznika i povezuju ih, ali to prije svega zavisi od lične odluke i odluke kompanija u kojima rade.
Ono što je specifično u ovom slučaju jeste da se izbori održavaju kao rezultat neuspjeha političkih partija da formiraju vladu poslije posljednjih izbora održanih prije deset mjeseci. A taj neuspjeh nije prošao bez ozbiljnih posljedica po Kosovo. Ne postoji budžet za narednu godinu, nema sredstava za plate zaposlenima u javnom servisu RTK, bez para ostaje i glavni grad, kome prijeti obustava javnog prevoza. Na međunarodnoj sceni Kosovo je zaboravljeno, pod sankcijama Evropske unije koje neće biti ukinute, bez napretka u dijalogu o normalizaciji odnosa sa Srbijom, bez koraka ka integraciji u EU, neuspješno u pokušaju da se učlani u Savjet Evrope, bez mogućnosti da koristi sredstva iz paketa rasta za Zapadni Balkan. Sve ovo je situacija koju su svjesno i namjerno stvorile političke partije Kosova. Bilo je jasno da će se ovo dogoditi odmah poslije februarskih izbora, ukoliko pokret Samoopredjeljenje (VV), kao pobjednik izbora, i druge albanske partije na Kosovu zadrže isključiv stav jedni prema drugima. VV nije imala potrebne glasove, a na kraju se pokazalo da ih nije imala ni onda kada je tvrdila da ih ima, dok ni druge partije same nisu imale većinu u Parlamentu.
Ni prije, ni tokom, ni nakon izbora, političke taktike nisu prestajale. One se nastavljaju i sada — od kalkulacija o tome da li im se isplati ulazak u predizborne koalicije, pa do računica o tome kome će više odgovarati hladno vrijeme, kratki dani ili dolazak dijaspore zbog praznika. Ko će imati sreće u svojim računima — vidjećemo 28. decembra.
Sada svi priznaju da Kosovo trpi posljedice, posebno na planu budžeta. To su posljedice njihovih taktiziranja. A nova taktika je da se krivica za te posljedice prebaci na druge. VV već upire prst u druge partije kao krivce za to što bi ljudi na Kosovu mogli ostati bez plata, a država bez budžeta, bez sredstava iz paketa rasta i pod sankcijama EU. Druge partije, da ih ne nazivamo opozicijom, upiru prst u VV kao uzročnika haosa. A kao što to obično biva u politici, nije važno ko je u pravu, već kome građani vjeruju. Oni će na izborima isporučiti račun onima za koje smatraju da nisu zaslužili njihov glas. I tu će građani odgovornost tražiti među onima za koje neće glasati.
Kosovo očekuje nastavak izbornog stresa, sa iracionalnom kampanjom. Nije ostalo mnogo novih ideja koje bi političarima mogle pasti na pamet za upotrebu u kampanji, jer su mnoge već iscrpljene tokom februarskih izbora i lokalnih, koji su upravo završeni. Stres neće nestati ni 28. decembra, jer će slijediti brojanje glasova, ponovno brojanje, žalbe i njihovo razmatranje. Poslije toga dolazi konstituisanje Skupštine i pokušaji formiranja vlade. Sve ovo može ostaviti Kosovo bez vlade sve do proleća. I tu se dolazi do ključnog problema: zašto je moralo da se čeka deset mjeseci za ovo? Sve partije su još u proleće mogle da pokažu da niko od njih nema dovoljno glasova za formiranje vlade. Ako je tada važilo "ili VV protiv svih, ili svi protiv VV“, kao što važi i danas, nije bilo potrebe da se toliko čeka i naprave toliki problemi. Izbori su mogli da se održe prije šest mjeseci, a građani Kosova bi danas, uz malo više mira, čekali Novu godinu.
Ono što je specifično u ovom slučaju jeste da se izbori održavaju kao rezultat neuspjeha političkih partija da formiraju vladu poslije posljednjih izbora održanih prije deset mjeseci. A taj neuspjeh nije prošao bez ozbiljnih posljedica po Kosovo. Ne postoji budžet za narednu godinu, nema sredstava za plate zaposlenima u javnom servisu RTK, bez para ostaje i glavni grad, kome prijeti obustava javnog prevoza. Na međunarodnoj sceni Kosovo je zaboravljeno, pod sankcijama Evropske unije koje neće biti ukinute, bez napretka u dijalogu o normalizaciji odnosa sa Srbijom, bez koraka ka integraciji u EU, neuspješno u pokušaju da se učlani u Savjet Evrope, bez mogućnosti da koristi sredstva iz paketa rasta za Zapadni Balkan. Sve ovo je situacija koju su svjesno i namjerno stvorile političke partije Kosova. Bilo je jasno da će se ovo dogoditi odmah poslije februarskih izbora, ukoliko pokret Samoopredjeljenje (VV), kao pobjednik izbora, i druge albanske partije na Kosovu zadrže isključiv stav jedni prema drugima. VV nije imala potrebne glasove, a na kraju se pokazalo da ih nije imala ni onda kada je tvrdila da ih ima, dok ni druge partije same nisu imale većinu u Parlamentu.
Ni prije, ni tokom, ni nakon izbora, političke taktike nisu prestajale. One se nastavljaju i sada — od kalkulacija o tome da li im se isplati ulazak u predizborne koalicije, pa do računica o tome kome će više odgovarati hladno vrijeme, kratki dani ili dolazak dijaspore zbog praznika. Ko će imati sreće u svojim računima — vidjećemo 28. decembra.
Sada svi priznaju da Kosovo trpi posljedice, posebno na planu budžeta. To su posljedice njihovih taktiziranja. A nova taktika je da se krivica za te posljedice prebaci na druge. VV već upire prst u druge partije kao krivce za to što bi ljudi na Kosovu mogli ostati bez plata, a država bez budžeta, bez sredstava iz paketa rasta i pod sankcijama EU. Druge partije, da ih ne nazivamo opozicijom, upiru prst u VV kao uzročnika haosa. A kao što to obično biva u politici, nije važno ko je u pravu, već kome građani vjeruju. Oni će na izborima isporučiti račun onima za koje smatraju da nisu zaslužili njihov glas. I tu će građani odgovornost tražiti među onima za koje neće glasati.
Kosovo očekuje nastavak izbornog stresa, sa iracionalnom kampanjom. Nije ostalo mnogo novih ideja koje bi političarima mogle pasti na pamet za upotrebu u kampanji, jer su mnoge već iscrpljene tokom februarskih izbora i lokalnih, koji su upravo završeni. Stres neće nestati ni 28. decembra, jer će slijediti brojanje glasova, ponovno brojanje, žalbe i njihovo razmatranje. Poslije toga dolazi konstituisanje Skupštine i pokušaji formiranja vlade. Sve ovo može ostaviti Kosovo bez vlade sve do proleća. I tu se dolazi do ključnog problema: zašto je moralo da se čeka deset mjeseci za ovo? Sve partije su još u proleće mogle da pokažu da niko od njih nema dovoljno glasova za formiranje vlade. Ako je tada važilo "ili VV protiv svih, ili svi protiv VV“, kao što važi i danas, nije bilo potrebe da se toliko čeka i naprave toliki problemi. Izbori su mogli da se održe prije šest mjeseci, a građani Kosova bi danas, uz malo više mira, čekali Novu godinu.
