Istraživanje Svaki drugi zdravstveni radnik sa Kosova emigrirao u Njemačku
Zdravstveni sektor na Kosovu, u Albaniji i širom Balkana nalazi se u riziku zbog nedostatka kadra, posebno ljekara, jer veliki broj njih emigrira u inostranstvo. Najnovije istraživanje sprovedeno u Njemačkoj o emigraciji iz zemalja Zapadnog Balkana pokazalo je da je do 2023. godine približno 50 odsto zdravstvenog osoblja sa Kosova otišlo da radi u Njemačku.
Prema studiji, Bosna i Hercegovina i Kosovo najviše su pogođene ovim trendom. Tokom 2023. godine broj građana Kosova zaposlenih u njemačkom zdravstvenom sistemu iznosio je 50,3 procenta domaće zdravstvene radne snage. Odgovarajući procenti iznosili su 42,5 odsto za Bosnu i Hercegovinu, devet odsto za Sjevernu Makedoniju, 13,9 odsto za Crnu Goru i 7,2 odsto za Srbiju.
U periodu od 2015. do 2024. godine zapošljavanje državljana zemalja Zapadnog Balkana u njemačkom zdravstvenom sektoru raslo je prosječno 27,2 odsto godišnje, dok je za Albaniju taj rast iznosio 17 odsto. Tokom tog perioda pritisak emigracije na zdravstvene sisteme regiona značajno se povećao.
Prema procjenama Ujedinjenih nacija, broj stanovnika starijih od 75 godina u regionu znatno će rasti, dok će se broj radno sposobnog stanovništva smanjivati. Ovi trendovi dodatno će povećati potrebu za zdravstvenom negom, kako u regionu, tako i u Albaniji.
Sistemi zdravstvene zaštite u zemljama Zapadnog Balkana već pokazuju znake preopterećenosti, što se jasno vidjelo tokom pandemije kovida 19, kada su sve zemlje regiona zabeležile stope smrtnosti iznad svjetskog prosjeka.
Još jedan pokazatelj sistemskog pritiska jeste nizak broj ljekara u odnosu na zemlje Zapadne Evrope. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (2024), Albanija ima najmanji broj ljekara po glavi stanovnika u Evropi. U Sjevernoj Makedoniji broj ljekara po stanovniku dodatno je opao, djelimično zbog odlaska medicinskog osoblja u inostranstvo.
Njemačka studija naglašava da emigracija zdravstvenih radnika direktno pogoršava stanje u sistemu, jer nedostatak kadra dovodi do dužeg vremena čekanja, smanjenog pristupa zdravstvenim uslugama u ruralnim područjima i većeg opterećenja za lekare koji ostaju da rade u zemlji.
U periodu od 2015. do 2024. godine zapošljavanje državljana zemalja Zapadnog Balkana u njemačkom zdravstvenom sektoru raslo je prosječno 27,2 odsto godišnje, dok je za Albaniju taj rast iznosio 17 odsto. Tokom tog perioda pritisak emigracije na zdravstvene sisteme regiona značajno se povećao.
Prema procjenama Ujedinjenih nacija, broj stanovnika starijih od 75 godina u regionu znatno će rasti, dok će se broj radno sposobnog stanovništva smanjivati. Ovi trendovi dodatno će povećati potrebu za zdravstvenom negom, kako u regionu, tako i u Albaniji.
Sistemi zdravstvene zaštite u zemljama Zapadnog Balkana već pokazuju znake preopterećenosti, što se jasno vidjelo tokom pandemije kovida 19, kada su sve zemlje regiona zabeležile stope smrtnosti iznad svjetskog prosjeka.
Još jedan pokazatelj sistemskog pritiska jeste nizak broj ljekara u odnosu na zemlje Zapadne Evrope. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (2024), Albanija ima najmanji broj ljekara po glavi stanovnika u Evropi. U Sjevernoj Makedoniji broj ljekara po stanovniku dodatno je opao, djelimično zbog odlaska medicinskog osoblja u inostranstvo.
Njemačka studija naglašava da emigracija zdravstvenih radnika direktno pogoršava stanje u sistemu, jer nedostatak kadra dovodi do dužeg vremena čekanja, smanjenog pristupa zdravstvenim uslugama u ruralnim područjima i većeg opterećenja za lekare koji ostaju da rade u zemlji.
