
Profesor političkih nauka Dritero Arifi izjavio je da je činjenica da Kosovo nema vladu sa punim legitimitetom jedan od faktora koji utiče na stagnaciju na međunarodnoj sceni, jer je, kako kaže, spoljna politika odraz unutrašnje politike, prenela je Ekonomija onlajn.
Govoreći o posljedicama delovanja vlade u tehničkom mandatu, Arifi je podsjetio da premijeru Albinu Kurtiju „niko više ne dolazi u kabinet“.
„Spoljna politika je uvijek odraz unutrašnje politike – to što nemamo legitimnu vladu, a i parlament koji je formiran ima upitnu stabilnost. Ako pogledamo ambasade zemalja Kvinte, nije bilo čestitki, niti saradnje sa parlamentom, postoji oklevanje ambasada Kvinte u vezi s tim šta se zapravo dogodilo. Naša spoljna politika povezana je sa tim elementima. Imamo nelegitimnu vladu, a premijeru niko ne dolazi u kancelariju. To su elementi koji sprečavaju napredak Kosova na međunarodnoj sceni. Mala zemlja, čak i ako ima sve preduslove, teško postiže ciljeve sama - a, mala zemlja koja je izolovana, nije riješila statusna pitanja i ima velike unutrašnje probleme – zamislite koliko joj je teško da postigne i najmanji napredak“, rekao je Arifi u intervjuu za Ekonomiju onlajn.
Prema njegovim riječima, nedostatak unutrašnjeg konsenzusa o nacionalnim prioritetima i politička nestabilnost dodatno izoluju Kosovo u međunarodnim odnosima.
Dodao je da, iako je Kurtijeva vlada pokazala volju za evropske integracije, Kosovo se suočava sa nedostatkom političke zrelosti i strateškog fokusa.
„Naši međunarodni partneri, posebno ambasade zemalja Kvinte – koje su jezgro svega što se dešava u EU i SAD – svakako su sarađivale sa svim partijama i sa odlazećom vladom. Ali suština je da moramo znati šta želimo. Ne postoji unutrašnji konsenzus o tome koji su naši prioriteti i kako ih rešavati. Nema otvorenog dijaloga o tome šta se od nas traži i šta možemo da ponudimo, niti u čiju korist djelujemo. Sama logika govori kome odgovaraju sporazumi sa EU i SAD, a kome ne. Odgovor je jasan – ti sporazumi ne odgovaraju Rusiji i Srbiji, koje ne žele da mi imamo dogovore sa zapadnim svetom“, naglasio je Arifi.
Dodao je da bez unutrašnje stabilnosti ne može biti napretka u evropskim procesima i saradnji sa SAD.
„Evropske integracije imaju dva pravca – tehnički i politički. Albanija je, na sreću, napredovala u oba, dok na Kosovu nije problem u nedostatku volje – ni Kurtijeva vlada nije pokazivala manjak volje – već u nezrelosti i pogrešnim prioritetima. Nismo mogli da napredujemo željenim tempom, iako smo imali najbolje početne uslove u regionu. Zbog zastoja i preokupacije situacijom u jednom selu na sjeveru, dopustili smo da većina zemlje trpi. Mislim da smo mogli imati oboje – i sjever pod kontrolom, i sprovođenje agende i reformi ka EU. Čak i ako tehnički ostvarimo napredak, politički nivo nas više koči nego tehnički. Ako se tu napravi greška, ispravka traje dugo – primjer su mjere EU, koje je teško ukinuti iako smo ispunili uslove“, zaključio je Arifi.
Izvor: Kosovo Online/Ekonomia Online
„Spoljna politika je uvijek odraz unutrašnje politike – to što nemamo legitimnu vladu, a i parlament koji je formiran ima upitnu stabilnost. Ako pogledamo ambasade zemalja Kvinte, nije bilo čestitki, niti saradnje sa parlamentom, postoji oklevanje ambasada Kvinte u vezi s tim šta se zapravo dogodilo. Naša spoljna politika povezana je sa tim elementima. Imamo nelegitimnu vladu, a premijeru niko ne dolazi u kancelariju. To su elementi koji sprečavaju napredak Kosova na međunarodnoj sceni. Mala zemlja, čak i ako ima sve preduslove, teško postiže ciljeve sama - a, mala zemlja koja je izolovana, nije riješila statusna pitanja i ima velike unutrašnje probleme – zamislite koliko joj je teško da postigne i najmanji napredak“, rekao je Arifi u intervjuu za Ekonomiju onlajn.
Prema njegovim riječima, nedostatak unutrašnjeg konsenzusa o nacionalnim prioritetima i politička nestabilnost dodatno izoluju Kosovo u međunarodnim odnosima.
Dodao je da, iako je Kurtijeva vlada pokazala volju za evropske integracije, Kosovo se suočava sa nedostatkom političke zrelosti i strateškog fokusa.
„Naši međunarodni partneri, posebno ambasade zemalja Kvinte – koje su jezgro svega što se dešava u EU i SAD – svakako su sarađivale sa svim partijama i sa odlazećom vladom. Ali suština je da moramo znati šta želimo. Ne postoji unutrašnji konsenzus o tome koji su naši prioriteti i kako ih rešavati. Nema otvorenog dijaloga o tome šta se od nas traži i šta možemo da ponudimo, niti u čiju korist djelujemo. Sama logika govori kome odgovaraju sporazumi sa EU i SAD, a kome ne. Odgovor je jasan – ti sporazumi ne odgovaraju Rusiji i Srbiji, koje ne žele da mi imamo dogovore sa zapadnim svetom“, naglasio je Arifi.
Dodao je da bez unutrašnje stabilnosti ne može biti napretka u evropskim procesima i saradnji sa SAD.
„Evropske integracije imaju dva pravca – tehnički i politički. Albanija je, na sreću, napredovala u oba, dok na Kosovu nije problem u nedostatku volje – ni Kurtijeva vlada nije pokazivala manjak volje – već u nezrelosti i pogrešnim prioritetima. Nismo mogli da napredujemo željenim tempom, iako smo imali najbolje početne uslove u regionu. Zbog zastoja i preokupacije situacijom u jednom selu na sjeveru, dopustili smo da većina zemlje trpi. Mislim da smo mogli imati oboje – i sjever pod kontrolom, i sprovođenje agende i reformi ka EU. Čak i ako tehnički ostvarimo napredak, politički nivo nas više koči nego tehnički. Ako se tu napravi greška, ispravka traje dugo – primjer su mjere EU, koje je teško ukinuti iako smo ispunili uslove“, zaključio je Arifi.
Izvor: Kosovo Online/Ekonomia Online

