Bespotrebno izgubljena godina Palokaj: Problemi Kosova će se nastaviti i nakon novih izbora
Kosovo je bespotrebno izgubilo gotovo godinu dana. Neuspjeh da se formira vlada i da se ona izglasa većinom u Skupštini mogao je da se dogodi još na proljeće. Malo je vjerovatno da će novi izbori donjeti jasnu, apsolutnu većinu koja bi omogućila nekoj stranci da sama formira vladu. I na novim izborima sve će se ponovo svesti na to da Pokret Samoopredjeljenje bude protiv svih ostalih. A i nakon njih, formiranje većine ponovo će zavisiti od manjina, ukoliko tri glavne stranke ostanu isključive jedna prema drugoj. Postoje brojni primjeri i u razvijenom svijetu, i u Evropi, da države funkcionišu bez vlade. Ali to su najrazvijenije zemlje svijeta, kao što su Belgija i Holandija. Kosovo, međutim, nema taj luksuz.
U Evropi je danas teško pronaći primjer da neka partija koja je osvojila više od 40 odsto glasova nije uspjela da formira vladu, kao što se desilo Samoopredjeljenju na Kosovu. Ta stranka je trebalo da bude pripremljena još prije februarskih izbora na mogućnost da neće moći sama da sastavi vladu i da će joj biti potrebna barem jedna od ostalih tri partija kao koalicioni partner. Da nije bila spremna, pokazalo se već u izbornoj noći, kada je, umjesto da ponudi saradnju, premijer Kurti optuživao i vređao druge partije.
Pobjeda od preko 50 odsto glasova iz 2021. bila je fenomen koji se teško može ponoviti na Kosovu pod normalnim okolnostima. Zato je i ovogodišnja februarska pobjeda sa više od 40 odsto glasova bila velika, iako ne apsolutna.
Ipak, Samoopredjeljenje je pokazalo da, iako je ubjedljivo najglasanija stranka, koja se nikako ne može nazvati gubitničkom, nema kapacitet za stvaranje koalicija. Nedostatak tog kapaciteta koštao ju je i februarske pobjede.
Ne treba ići daleko za primjer – uzmimo Hrvatsku. U toj zemlji Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) je na vlasti od 2014. godine, dakle više od 11 godina. U tom periodu ima podršku između 27 i 30 odsto birača – dakle, preko 10 odsto manje nego što je Samoopredjeljenje osvojilo na posljednjim izborima na Kosovu. Ipak, HDZ je uspjela da formira koaliciju.
Napravila je čak i koaliciju sa onima koji su lidera HDZ-a i aktuelnog premijera Andreja Plenkovića nazivali "đavolom“, a samu HDZ partijom lopova. Štaviše, HDZ je jedna od retkih partija u Evropi koja je kao partija osuđena za korupciju. Zbog toga je jedan od njenih bivših lidera, Ivo Sanader, završio u zatvoru. I pored svega toga, HDZ je i dalje na vlasti.
Uspjela je da prikupi podršku od nekoliko manjih partija, nacionalnih manjina, pa čak i ponekog poslanika iz opozicije. Jer poslanici, kada jednom dobiju mandat, mogu da glasaju i po sopstvenoj savesti, a ne nužno po partijskoj liniji. Da, u takvim koalicijama, kao i u mnogim drugim zemljama, ima dosta "nemoralnih koalicija“. Ali upravo je na taj način Andrej Plenković postao premijer sa najdužim mandatom u historiji Hrvatske.
Za to vrijeme, Hrvatska je smanjila nezaposlenost na skoro 4 odsto, dok je prilikom ulaska u EU imala oko 17 odsto. Bruto domaći proizvod po glavi stanovnika u poređenju sa prosjekom EU porastao je sa 60 na skoro 80 odsto.
Učešće u politici podrazumjeva i saradnju sa onima sa kojima se često ne slažeš, sa onima protiv kojih si se često politički nadmetao i koristio teške riječi u javnom diskursu. Kada se govori o moralu u politici, to ne znači da se nikada ne mijenja stav.
Kosovo je bespotrebno izgubilo gotovo godinu dana. Neuspjeh da se formira vlada i da se ona izglasa većinom u Parlamentu mogao je da se dogodi još na proljeće. Malo je vjerovatno da će novi izbori donjeti jasnu, apsolutnu većinu koja bi omogućila nekoj stranci da sama formira vladu. I na novim izborima sve će se ponovo svesti na to da Pokret Samoopredjeljenje bude protiv svih ostalih. A i nakon njih, formiranje većine ponovo će zavisiti od manjina, ukoliko tri glavne stranke ostanu međusobno isključive.
Postoje brojni primjeri i u razvijenom svijetu, pa i u Evropi, gdje države funkcionišu bez vlade. Međutim, to su među najrazvijenijim državama svijeta, poput Belgije i Holandije. Kosovo, međutim, nema taj luksuz.
Sada Kosovo može da uđe u još veću političku nestabilnost. Ako dođe do novih izbora – a izgleda da su oni neizbježni – oni će se održati uoči novogodišnjih praznika. Nakon toga, glasovi će se brojati vjerovatno oko mjesec dana. Možda će doći i do ponovnog prebrojavanja, provjere rezultata, čekanja žalbi i pritužbi. A kada se rezultati konačno potvrde, ponovo će početi isti scenariji oko izbora predsjednika Skupštine.
Sa političarima koji su ovako neodgovorni, ko može garantovati da se problemi neće ponoviti? Nakon toga će opet biti potrebno formirati koaliciju koja bi obezbjedila većinu glasova, a zatim će doći i red na izbor predsjednika države.
Može se desiti da se Kosovo nađe u situaciji da bude istovremeno bez vlade, bez Skupštine, sa predsjednicom kojoj je istekao mandat – i možda čak bez budžeta. Kosovo nije Amerika da bi moglo da funkcioniše sa tzv. "zatvaranjem vlade“ (government shutdown), kako se naziva situacija kada u Kongresu nije usvojen federalni budžet.
Kosovu neće pomoći ni Ustavni sud da prevaziđe ovu krizu. Taj sud nema ulogu da rješava probleme koji su posljedica političkih grešaka. Ustavni sud Kosova je u ovom slučaju zapravo samo dodatno zakomplikovao situaciju – i to ne svojom krivicom, već zato što je odlučivao isključivo na osnovu podnjetih žalbi u vezi sa poštovanjem Ustava.
Ovoga puta Kosovu nisu “u pomoć” pritekli ni međunarodni prijatelji. Oni jednostavno čekaju da se stanovnici Kosova sami izvuku iz situacije koju su stvorili. Štaviše, dobar dio “međunarodnih prijatelja” trenutno drži Kosovo pod sankcijama.
Sljedeće godine, 17. februara, Kosovo će napuniti 18 godina – što bi, u životu jednog čovjeka, značilo punoletstvo. Upravo zato i međunarodni partneri žele da vide Kosovo koje je sposobno da samo prevaziđe sopstvene probleme.
Zaista, Kosovo ima jednu “vibrantnu”, veoma pluralističku demokratiju. Ali situacija u kojoj se danas nalazi ujedno je i posljedica slabosti koje nosi sama demokratija. Jer u demokratiji se ništa ne može nametnuti – pa ni formiranje vlade.
Dakle, u demokratiji se mora živeti i sa posljedicama rada ili nerada izabranih predstavnika naroda. Čini se, međutim, da će u slučaju Kosova te posljedice više osjetiti narod nego oni koji su izabrani da ga predstavljaju.
Pobjeda od preko 50 odsto glasova iz 2021. bila je fenomen koji se teško može ponoviti na Kosovu pod normalnim okolnostima. Zato je i ovogodišnja februarska pobjeda sa više od 40 odsto glasova bila velika, iako ne apsolutna.
Ipak, Samoopredjeljenje je pokazalo da, iako je ubjedljivo najglasanija stranka, koja se nikako ne može nazvati gubitničkom, nema kapacitet za stvaranje koalicija. Nedostatak tog kapaciteta koštao ju je i februarske pobjede.
Ne treba ići daleko za primjer – uzmimo Hrvatsku. U toj zemlji Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) je na vlasti od 2014. godine, dakle više od 11 godina. U tom periodu ima podršku između 27 i 30 odsto birača – dakle, preko 10 odsto manje nego što je Samoopredjeljenje osvojilo na posljednjim izborima na Kosovu. Ipak, HDZ je uspjela da formira koaliciju.
Napravila je čak i koaliciju sa onima koji su lidera HDZ-a i aktuelnog premijera Andreja Plenkovića nazivali "đavolom“, a samu HDZ partijom lopova. Štaviše, HDZ je jedna od retkih partija u Evropi koja je kao partija osuđena za korupciju. Zbog toga je jedan od njenih bivših lidera, Ivo Sanader, završio u zatvoru. I pored svega toga, HDZ je i dalje na vlasti.
Uspjela je da prikupi podršku od nekoliko manjih partija, nacionalnih manjina, pa čak i ponekog poslanika iz opozicije. Jer poslanici, kada jednom dobiju mandat, mogu da glasaju i po sopstvenoj savesti, a ne nužno po partijskoj liniji. Da, u takvim koalicijama, kao i u mnogim drugim zemljama, ima dosta "nemoralnih koalicija“. Ali upravo je na taj način Andrej Plenković postao premijer sa najdužim mandatom u historiji Hrvatske.
Za to vrijeme, Hrvatska je smanjila nezaposlenost na skoro 4 odsto, dok je prilikom ulaska u EU imala oko 17 odsto. Bruto domaći proizvod po glavi stanovnika u poređenju sa prosjekom EU porastao je sa 60 na skoro 80 odsto.
Učešće u politici podrazumjeva i saradnju sa onima sa kojima se često ne slažeš, sa onima protiv kojih si se često politički nadmetao i koristio teške riječi u javnom diskursu. Kada se govori o moralu u politici, to ne znači da se nikada ne mijenja stav.
Kosovo je bespotrebno izgubilo gotovo godinu dana. Neuspjeh da se formira vlada i da se ona izglasa većinom u Parlamentu mogao je da se dogodi još na proljeće. Malo je vjerovatno da će novi izbori donjeti jasnu, apsolutnu većinu koja bi omogućila nekoj stranci da sama formira vladu. I na novim izborima sve će se ponovo svesti na to da Pokret Samoopredjeljenje bude protiv svih ostalih. A i nakon njih, formiranje većine ponovo će zavisiti od manjina, ukoliko tri glavne stranke ostanu međusobno isključive.
Postoje brojni primjeri i u razvijenom svijetu, pa i u Evropi, gdje države funkcionišu bez vlade. Međutim, to su među najrazvijenijim državama svijeta, poput Belgije i Holandije. Kosovo, međutim, nema taj luksuz.
Sada Kosovo može da uđe u još veću političku nestabilnost. Ako dođe do novih izbora – a izgleda da su oni neizbježni – oni će se održati uoči novogodišnjih praznika. Nakon toga, glasovi će se brojati vjerovatno oko mjesec dana. Možda će doći i do ponovnog prebrojavanja, provjere rezultata, čekanja žalbi i pritužbi. A kada se rezultati konačno potvrde, ponovo će početi isti scenariji oko izbora predsjednika Skupštine.
Sa političarima koji su ovako neodgovorni, ko može garantovati da se problemi neće ponoviti? Nakon toga će opet biti potrebno formirati koaliciju koja bi obezbjedila većinu glasova, a zatim će doći i red na izbor predsjednika države.
Može se desiti da se Kosovo nađe u situaciji da bude istovremeno bez vlade, bez Skupštine, sa predsjednicom kojoj je istekao mandat – i možda čak bez budžeta. Kosovo nije Amerika da bi moglo da funkcioniše sa tzv. "zatvaranjem vlade“ (government shutdown), kako se naziva situacija kada u Kongresu nije usvojen federalni budžet.
Kosovu neće pomoći ni Ustavni sud da prevaziđe ovu krizu. Taj sud nema ulogu da rješava probleme koji su posljedica političkih grešaka. Ustavni sud Kosova je u ovom slučaju zapravo samo dodatno zakomplikovao situaciju – i to ne svojom krivicom, već zato što je odlučivao isključivo na osnovu podnjetih žalbi u vezi sa poštovanjem Ustava.
Ovoga puta Kosovu nisu “u pomoć” pritekli ni međunarodni prijatelji. Oni jednostavno čekaju da se stanovnici Kosova sami izvuku iz situacije koju su stvorili. Štaviše, dobar dio “međunarodnih prijatelja” trenutno drži Kosovo pod sankcijama.
Sljedeće godine, 17. februara, Kosovo će napuniti 18 godina – što bi, u životu jednog čovjeka, značilo punoletstvo. Upravo zato i međunarodni partneri žele da vide Kosovo koje je sposobno da samo prevaziđe sopstvene probleme.
Zaista, Kosovo ima jednu “vibrantnu”, veoma pluralističku demokratiju. Ali situacija u kojoj se danas nalazi ujedno je i posljedica slabosti koje nosi sama demokratija. Jer u demokratiji se ništa ne može nametnuti – pa ni formiranje vlade.
Dakle, u demokratiji se mora živeti i sa posljedicama rada ili nerada izabranih predstavnika naroda. Čini se, međutim, da će u slučaju Kosova te posljedice više osjetiti narod nego oni koji su izabrani da ga predstavljaju.
