Neodgovornost!? Hasani: Blokadom institucija Kurti odlaže formiranje ZSO, mostovi na Ibru scenografija za kampanju
Bivši predsjednik Ustavnog suda i profesor prava i međunarodnih odnosa Enver Hasani kaže da je premijer u tehničkom mandatu Albin Kurti kriv za institucionalnu blokadu jer na taj način želi da odloži formiranje Zajednice srpskih opština.
Hasani u intervjuu za Gazetu express navodi i da postoje dva razloga zbog kojih Kurti hoće da izgradi nove mostove na Ibru i navodi da je prvi povezan sa lokalnim izborima, a drugi se tiče zabrane Kfora da kosovske institucije intervenišu na postojećem mostu.
Kako ocjenjujete činjenicu da Skupština Kosova još nije konstituisana mjesecima nakon izbora? Složićete se da je ovo izuzetno specifičan slučaj zbog tako duge blokade.
Izuzetno loše. Kosovo je u potpunoj institucionalnoj blokadi i ne može da funkcioniše ni na domaćem, ni na međunarodnom planu. Ako se ova situacija nastavi, suočićemo se sa ozbiljnim problemima, posebno u sprovođenju budžeta i njegovoj reviziji, što bi moglo dovesti do finansijskog kolapsa.
U čemu je problem, da li je ovo kršenje Ustava?
Ovo je ponašanje koje je u potpunoj suprotnosti sa Ustavom Kosova. Ustav jasno predviđa da stranka ili koalicija koja je dobila najviše glasova predlaže predsjednika Skupštine, ali taj kandidat mora imati podršku najmanje 61 poslanika. U pluralističkom političkom sistemu, većina u parlamentu, ako se ne postigne direktno na izborima, obezbjeđuje se kompromisom i koalicijama sa drugim strankama i političkim akterima. Gospodin Kurti, međutim, kompromis vidi kao izdaju. U stvarnosti, kompromis nije gubitak, već pobjeda, jer predstavlja suštinu političkog života u svakom demokratskom društvu.
Ko je odgovoran za takvu blokadu i zašto?
Gospodin Kurti, bez sumnje. On nema dovoljno glasova da izabere svog kandidata za predsjednika Skupštine Kosova, ali pokušava da ustavnu nadležnost – pravo da predloži kandidata – transformiše u ustavno pravo da automatski imenuje tog kandidata. To, međutim, nije moguće, tako nešto ne postoji u Ustavu Kosova, i nema nikakve pravne niti političke logike.
Kako vidite činjenicu da se ista kandidatkinja stalno predlaže za predsjednicu Skupštine, iako ona nema podršku?
Predlaganje iste kandidatkinje za predsjednika Skupštine više od deset puta je zaista neetički, kako u političkom, tako i u ljudskom smislu. Riječ je o licemerju, drskosti i potpunoj političkoj neodgovornosti.
Kako ocjenjujete postupke opozicionih stranaka u ovom kontekstu?
Prije nekoliko nedjelja, Kurti je ponudio koaliciju Demokratskom savezu Kosova. On lidera te stranke, Lumira Abdixhikua, vidi kao politički bliskog sebi. Međutim, Abdixhiku je odbio tu ponudu.
Kako tumačite odluku Ustavnog suda, koji je odredio rok za formiranje Skupštine, ističući da najveća stranka ima pravo da predloži kandidata za predsjednika Skupštine, ali ne i da blokira proces?
Ustavni sud Kosova je doneo odluku koja, umjesto da razjasni situaciju, dodatno ju je zakomplikovala. Iako je to pravnicima jasno, političarima nedostaje operativni dio, bez kojeg odluka ostaje neizvršna. Odluke ustavnih sudova su samoizvršne i bez intervencije države, stoga moraju biti ispravne. Kako to ovdje nije slučaj, stranke su ponovo zatražile ustavnu ocjenu. Po mom mišljenju, Sud je trebalo da predvidi sankcije pored roka za konstituisanje Skupštine – na primjer, da se pravo predlaganja predsjednika Skupštine prenese na drugu stranku, ili da se poslanicima koji ometaju proces oduzme mandat.
Kakvu ustavnu i političku odgovornost ima predsjednica Kosova Vjosa Osmani u ovoj situaciji?
Kada je u pitanju ovo pitanje, ustavna uloga predsjednika je praktično nebitna. Pored toga, gospođa Osmani je otvoreno bila na političkoj strani gospodina Kurtija posljednjih godina i zbog toga uživa veoma nizak nivo povjerenja među građanima. U suštini, sa ustavne perspektive, ona nema konkretnu nadležnost ili odgovornost u ovoj situaciji.
Da li je moguće razmotriti raspisivanje novih izbora?
Novi izbori se u ovoj fazi apsolutno ne razmatraju. Mogu se raspisati tek nakon što se konstituiše Skupština Kosova i formira nova vlada. Čak i tada, političke stranke preuzimaju vođstvo, dok je uloga Vjose Osmani čisto formalna, potvrđujući volju stranaka dekretom.
Postoje kritike da Kurtijeva vlada koristi institucionalnu krizu da odloži određene odluke, poput formiranja Zajednice srpskih opština.
Glavni razlog blokada premijera Kurtija je izbjegavanje sprovođenja Ohridskog sporazuma, koji je prihvatio i koji predviđa političko-teritorijalnu autonomiju za Srbe na Kosovu. On ima obavezu da to sprovede. Da bi zadržao podršku birača, Kurti sprečava formiranje ZSO, iako zna da statut dogovoren uz posredovanje EU nema alternativu i zapravo predstavlja novi ustavni okvir za srpsku zajednicu. Ovo direktno ometa evropski put Kosova, jer je u Ohridu dogovoreno da je napredak u integracijama uslovljen formiranjem Zajednice.
Kada je riječ o formiranju ZSO, nacrt koji je pripremila EU trebalo bi da bude podnet Ustavnom sudu Kosova. Kako vi to vidite?
Ustavni sud Kosova ima ograničenu ulogu u procjeni ustavnosti Statuta ZSO, koji predviđa političko-teritorijalnu autonomiju za Srbe. Nakon toga, sva ovlašćenja se prenose na arbitražnu komisiju, predviđenu samim statutom i koju je Kurti prihvatio. Ukoliko Sud potvrdi ustavnost, ZSO će funkcionisati kao autonomni entitet, nezavisan od centralnih institucija Kosova.
Tenzije na Kosovu se nastavljaju, a najnovija je vezana za izgradnju mostova, kojoj se Srbi protive.
Postoje dva glavna razloga zašto Kurti planira da izgradi još dva mosta preko rijeke Ibar. Prvi je povezan sa predstojećim lokalnim izborima; nakon što je pokazao ozbiljnu nesposobnost u upravljanju, jedina strategija za mobilizaciju podrške je eskalacija odnosa sa Srbima na sjeveru Kosova i oslanjanje na nacionalističku retoriku. Drugi razlog je zabrana Kfora i zapadnih partnera da intervenišu na glavnom mostu, koji Kurti pokušava da zameni simboličnom izgradnjom novih mostova, bez stvarne potrebe i bez dijaloga sa lokalnom zajednicom. Ovo bi moglo imati smisla samo kao rezultat sporazuma i u stabilnijem političkom kontekstu. Na ovaj način, oni nemaju praktičnu funkciju, već služe samo kao scenografija za političku kampanju.
U ovom kontekstu, šta je važnije za Srbe na Kosovu, za njihov položaj i perspektivu?
Srbi na Kosovu moraju shvatiti da je njihova budućnost ovdje, u dijeljenju sudbine sa drugim građanima Kosova, a ne u slijepoj podršci Beogradu i politikama koje služe interesima vlade u Srbiji. Oni ponavljaju greške iz Miloševićeve ere, samo u drugačijem obliku.
Stav zvaničnog Beograda i svih političkih aktera je da nema priznanja Kosova. Poruke o potrebi za de fakto priznanjem često dolaze iz Brisela. Šta to znači u konkretnom pravnom i političkom smislu?
Mislim da u Beogradu trenutno ne postoji i neće biti ni u bliskoj budućnosti, političke snage koja je spremna da prizna nezavisnost Kosova, ni de jure, ni de fakto. Isto tako, u Briselu ne postoji stvarna politička volja da se ovo nametne kao obavezan korak. Stoga, jedino pravo rješenje ostaje sprovođenje postojećih sporazuma i normalizacija odnosa. Sam gospodin Kurti je u Ohridu odustao od međusobnog priznanja, tako da je u ovom trenutku najrazumniji pristup fokusiranje na konkretne probleme građana obe države.
Ali, da li se od Kosova i Srbije zahtjeva da sporazum o normalizaciji odnosa postave uslov za put ka EU?
Ni Kosovo ni Srbija ne mogu ući u EU bez sporazuma o normalizaciji odnosa, jer EU ne želi neriješene sukobe zauvijek u svom okviru. Potrebno je održivo rješenje koje omogućava saradnju i poštovanje evropskih vrijednosti, čak i bez formalnog priznanja. EU je u prošlosti pokazala institucionalnu kreativnost, kao u slučaju Kipra, i ostaje da se vidi kako će se približiti situaciji u kojoj Srbija negira postojanje Kosova kao države. Primjer članstva Kosova u Savjetu Evrope pokazuje pragmatičan pristup: državnost se priznaje, ali se to ne postavlja kao uslov za odnose sa zemljama koje ga ne priznaju.
Kako vidite ulogu SAD i EU po pitanju Kosova i Srbije?
Uloga SAD ostaje ključna, dok EU nastavlja da ima snažan uticaj kroz Ohridski sporazum. Do sada je postojala koordinacija između obe strane Atlantika, ali sa Trumpovim povratkom ostaje nejasno da li će se to nastaviti. Međutim, vjerujem da on može da ponudi novi plan sa naglaskom na ekonomske aspekte i novi mehanizam za sprovođenje ZSO i drugih prihvaćenih sporazuma.
Da li pratite proteste u Srbiji i kako ih ocjenjujete?
Novi legitimitet koji studenti donose biće testiran kroz stav Srbije prema Evropi i Zapadu, posebno u vezi sa Kosovom. Srpsko društvo i dalje pokazuje slabost i iracionalnost po ovom pitanju. Vučić je podržao Ukrajinu dok je očekivao ustupke po pitanju Kosova, što pokazuje koliko je spoljna politika uslovljena pitanjem statusa. Ovo je izazov koji očekuju i nove političke aktere, ako dođe do promjene vlasti. Međutim, vjerujem da će Vučić ostati glavni politički faktor na predstojećim izborima.
Izvor: Kosovo Online/Gazeta Express
Kako ocjenjujete činjenicu da Skupština Kosova još nije konstituisana mjesecima nakon izbora? Složićete se da je ovo izuzetno specifičan slučaj zbog tako duge blokade.
Izuzetno loše. Kosovo je u potpunoj institucionalnoj blokadi i ne može da funkcioniše ni na domaćem, ni na međunarodnom planu. Ako se ova situacija nastavi, suočićemo se sa ozbiljnim problemima, posebno u sprovođenju budžeta i njegovoj reviziji, što bi moglo dovesti do finansijskog kolapsa.
U čemu je problem, da li je ovo kršenje Ustava?
Ovo je ponašanje koje je u potpunoj suprotnosti sa Ustavom Kosova. Ustav jasno predviđa da stranka ili koalicija koja je dobila najviše glasova predlaže predsjednika Skupštine, ali taj kandidat mora imati podršku najmanje 61 poslanika. U pluralističkom političkom sistemu, većina u parlamentu, ako se ne postigne direktno na izborima, obezbjeđuje se kompromisom i koalicijama sa drugim strankama i političkim akterima. Gospodin Kurti, međutim, kompromis vidi kao izdaju. U stvarnosti, kompromis nije gubitak, već pobjeda, jer predstavlja suštinu političkog života u svakom demokratskom društvu.
Ko je odgovoran za takvu blokadu i zašto?
Gospodin Kurti, bez sumnje. On nema dovoljno glasova da izabere svog kandidata za predsjednika Skupštine Kosova, ali pokušava da ustavnu nadležnost – pravo da predloži kandidata – transformiše u ustavno pravo da automatski imenuje tog kandidata. To, međutim, nije moguće, tako nešto ne postoji u Ustavu Kosova, i nema nikakve pravne niti političke logike.
Kako vidite činjenicu da se ista kandidatkinja stalno predlaže za predsjednicu Skupštine, iako ona nema podršku?
Predlaganje iste kandidatkinje za predsjednika Skupštine više od deset puta je zaista neetički, kako u političkom, tako i u ljudskom smislu. Riječ je o licemerju, drskosti i potpunoj političkoj neodgovornosti.
Kako ocjenjujete postupke opozicionih stranaka u ovom kontekstu?
Prije nekoliko nedjelja, Kurti je ponudio koaliciju Demokratskom savezu Kosova. On lidera te stranke, Lumira Abdixhikua, vidi kao politički bliskog sebi. Međutim, Abdixhiku je odbio tu ponudu.
Kako tumačite odluku Ustavnog suda, koji je odredio rok za formiranje Skupštine, ističući da najveća stranka ima pravo da predloži kandidata za predsjednika Skupštine, ali ne i da blokira proces?
Ustavni sud Kosova je doneo odluku koja, umjesto da razjasni situaciju, dodatno ju je zakomplikovala. Iako je to pravnicima jasno, političarima nedostaje operativni dio, bez kojeg odluka ostaje neizvršna. Odluke ustavnih sudova su samoizvršne i bez intervencije države, stoga moraju biti ispravne. Kako to ovdje nije slučaj, stranke su ponovo zatražile ustavnu ocjenu. Po mom mišljenju, Sud je trebalo da predvidi sankcije pored roka za konstituisanje Skupštine – na primjer, da se pravo predlaganja predsjednika Skupštine prenese na drugu stranku, ili da se poslanicima koji ometaju proces oduzme mandat.
Kakvu ustavnu i političku odgovornost ima predsjednica Kosova Vjosa Osmani u ovoj situaciji?
Kada je u pitanju ovo pitanje, ustavna uloga predsjednika je praktično nebitna. Pored toga, gospođa Osmani je otvoreno bila na političkoj strani gospodina Kurtija posljednjih godina i zbog toga uživa veoma nizak nivo povjerenja među građanima. U suštini, sa ustavne perspektive, ona nema konkretnu nadležnost ili odgovornost u ovoj situaciji.
Da li je moguće razmotriti raspisivanje novih izbora?
Novi izbori se u ovoj fazi apsolutno ne razmatraju. Mogu se raspisati tek nakon što se konstituiše Skupština Kosova i formira nova vlada. Čak i tada, političke stranke preuzimaju vođstvo, dok je uloga Vjose Osmani čisto formalna, potvrđujući volju stranaka dekretom.
Postoje kritike da Kurtijeva vlada koristi institucionalnu krizu da odloži određene odluke, poput formiranja Zajednice srpskih opština.
Glavni razlog blokada premijera Kurtija je izbjegavanje sprovođenja Ohridskog sporazuma, koji je prihvatio i koji predviđa političko-teritorijalnu autonomiju za Srbe na Kosovu. On ima obavezu da to sprovede. Da bi zadržao podršku birača, Kurti sprečava formiranje ZSO, iako zna da statut dogovoren uz posredovanje EU nema alternativu i zapravo predstavlja novi ustavni okvir za srpsku zajednicu. Ovo direktno ometa evropski put Kosova, jer je u Ohridu dogovoreno da je napredak u integracijama uslovljen formiranjem Zajednice.
Kada je riječ o formiranju ZSO, nacrt koji je pripremila EU trebalo bi da bude podnet Ustavnom sudu Kosova. Kako vi to vidite?
Ustavni sud Kosova ima ograničenu ulogu u procjeni ustavnosti Statuta ZSO, koji predviđa političko-teritorijalnu autonomiju za Srbe. Nakon toga, sva ovlašćenja se prenose na arbitražnu komisiju, predviđenu samim statutom i koju je Kurti prihvatio. Ukoliko Sud potvrdi ustavnost, ZSO će funkcionisati kao autonomni entitet, nezavisan od centralnih institucija Kosova.
Tenzije na Kosovu se nastavljaju, a najnovija je vezana za izgradnju mostova, kojoj se Srbi protive.
Postoje dva glavna razloga zašto Kurti planira da izgradi još dva mosta preko rijeke Ibar. Prvi je povezan sa predstojećim lokalnim izborima; nakon što je pokazao ozbiljnu nesposobnost u upravljanju, jedina strategija za mobilizaciju podrške je eskalacija odnosa sa Srbima na sjeveru Kosova i oslanjanje na nacionalističku retoriku. Drugi razlog je zabrana Kfora i zapadnih partnera da intervenišu na glavnom mostu, koji Kurti pokušava da zameni simboličnom izgradnjom novih mostova, bez stvarne potrebe i bez dijaloga sa lokalnom zajednicom. Ovo bi moglo imati smisla samo kao rezultat sporazuma i u stabilnijem političkom kontekstu. Na ovaj način, oni nemaju praktičnu funkciju, već služe samo kao scenografija za političku kampanju.
U ovom kontekstu, šta je važnije za Srbe na Kosovu, za njihov položaj i perspektivu?
Srbi na Kosovu moraju shvatiti da je njihova budućnost ovdje, u dijeljenju sudbine sa drugim građanima Kosova, a ne u slijepoj podršci Beogradu i politikama koje služe interesima vlade u Srbiji. Oni ponavljaju greške iz Miloševićeve ere, samo u drugačijem obliku.
Stav zvaničnog Beograda i svih političkih aktera je da nema priznanja Kosova. Poruke o potrebi za de fakto priznanjem često dolaze iz Brisela. Šta to znači u konkretnom pravnom i političkom smislu?
Mislim da u Beogradu trenutno ne postoji i neće biti ni u bliskoj budućnosti, političke snage koja je spremna da prizna nezavisnost Kosova, ni de jure, ni de fakto. Isto tako, u Briselu ne postoji stvarna politička volja da se ovo nametne kao obavezan korak. Stoga, jedino pravo rješenje ostaje sprovođenje postojećih sporazuma i normalizacija odnosa. Sam gospodin Kurti je u Ohridu odustao od međusobnog priznanja, tako da je u ovom trenutku najrazumniji pristup fokusiranje na konkretne probleme građana obe države.
Ali, da li se od Kosova i Srbije zahtjeva da sporazum o normalizaciji odnosa postave uslov za put ka EU?
Ni Kosovo ni Srbija ne mogu ući u EU bez sporazuma o normalizaciji odnosa, jer EU ne želi neriješene sukobe zauvijek u svom okviru. Potrebno je održivo rješenje koje omogućava saradnju i poštovanje evropskih vrijednosti, čak i bez formalnog priznanja. EU je u prošlosti pokazala institucionalnu kreativnost, kao u slučaju Kipra, i ostaje da se vidi kako će se približiti situaciji u kojoj Srbija negira postojanje Kosova kao države. Primjer članstva Kosova u Savjetu Evrope pokazuje pragmatičan pristup: državnost se priznaje, ali se to ne postavlja kao uslov za odnose sa zemljama koje ga ne priznaju.
Kako vidite ulogu SAD i EU po pitanju Kosova i Srbije?
Uloga SAD ostaje ključna, dok EU nastavlja da ima snažan uticaj kroz Ohridski sporazum. Do sada je postojala koordinacija između obe strane Atlantika, ali sa Trumpovim povratkom ostaje nejasno da li će se to nastaviti. Međutim, vjerujem da on može da ponudi novi plan sa naglaskom na ekonomske aspekte i novi mehanizam za sprovođenje ZSO i drugih prihvaćenih sporazuma.
Da li pratite proteste u Srbiji i kako ih ocjenjujete?
Novi legitimitet koji studenti donose biće testiran kroz stav Srbije prema Evropi i Zapadu, posebno u vezi sa Kosovom. Srpsko društvo i dalje pokazuje slabost i iracionalnost po ovom pitanju. Vučić je podržao Ukrajinu dok je očekivao ustupke po pitanju Kosova, što pokazuje koliko je spoljna politika uslovljena pitanjem statusa. Ovo je izazov koji očekuju i nove političke aktere, ako dođe do promjene vlasti. Međutim, vjerujem da će Vučić ostati glavni politički faktor na predstojećim izborima.
Izvor: Kosovo Online/Gazeta Express
