Da ostvari neku pobjedu... Kupchan: Nakon globalnih neuspjeha, moguće da će Trump pažnju preusmeriti na Kosovo i Srbiju
Profesor na Univerzitetu Džordžtaun Charles Kupchan kaže da bi posljednju izjavu američkog predsjednika Donalda Trumpa o Kosovu i Srbiji trebalo posmatrati u kontekstu lidera koji pokušava vratiti pažnju javnosti na svoju ulogu „sjajnog pregovarača“.
Kupchan u intevjuu za RSE navodi da se Trumpova obećanja da će okončati rat u Ukrajini i sukobe na Bliskom istoku nisu ostvarila, jer ratovi traju nesmanjenim intenzitetom, a ključni akteri ne pokazuju spremnost za kompromis..
„S obzirom na to da ne postiže značajne rezultate na Bliskom istoku i u diplomatiji sa Ukrajinom i Rusijom, moguće je da će pažnju preusmeriti na Kosovo i Srbiju i pokušati da tamo ostvari neku pobjedu“, rekao je Kupchan.
Komentarišući reakciju Albina Kurtija na Trumpovu izjavu, dodao je da je premijer Kosova u tehničkoj vladi možda previše posljednjih godina koristio kartu nacionalizma.
Trump je nedavno izjavio da je sprečio rat između Kosova i Srbije tokom svog prvog predsjedničkog mandata i obećao da će ga popraviti. Po vašem mišljenju, koliko je tačna ova izjava i kakav su uticaj na terenu imali diplomatski napori SAD-a u 2020. godini?
Mislim da Trumpovu poruku treba posmatrati u kontekstu predsjednika koji smatra da se dovode u pitanje njegove tvrdnje da je sjajan pregovarač. Rekao je da će okončati rat u Ukrajini za 24 sata i da će zaustaviti rat na Bliskom istoku, dok rat u Ukrajini nastavlja istim intenzitetom, dok ruski predsjednik Vladimir Putin ne pokazuje znake spremnosti na pregovore u dobroj vjeri, dok Izrael ne samo da nastavlja rat protiv Hamasa u Gazi, već je i otvorio novi front s Iranom. Dakle, mislim da je Trump pokušavao podsjetiti javno mnjenje na svoja prethodna dostignuća. Ali, čak i u ovom slučaju, gdje je spomenuo Kosovo i Srbiju, on je uglavnom pomiješao činjenice, jer Kosovo i Srbija nisu bili u ratu od 1999. godine. Da li je Trumpova administracija, sa izaslanikom za dijalog između Kosova i Srbije Richardom Grennelom uspjela da unapredi sporazum o ekonomskoj saradnji između Kosova i Srbije? Da. Jesu li uspeli posredovati u postizanju sporazuma o uspostavljanju diplomatskih odnosa Kosova s Izraelom? Da.
S obzirom na ono što ste upravo rekli, da Trump do sada nije uspio postići uspjeh u riješavanju sukoba između Rusije i Ukrajine i da se sada suočava i s tenzijama između Izraela i Irana, vidite li ikakvu mogućnost da se vrati procesu Kosova i Srbije kao lakše upravljivom području spoljne politike?
Da, mislim da to uopšte nije isključeno. Trump trenutno ima mnogo posla. Tu je veliki rat u Ukrajini, veliki rat na Bliskom istoku, u toku je 17 ili 18 različitih carinskih i trgovinskih pregovora, a njegova politička situacija u zemlji je komplikovana, posebno po pitanjima imigracije i deportacije. Takođe smo videli nasilje na ulicama Los Anđelesa i napade na zakonodavce u Minesoti. Dakle, ne mislim da Trump ili njegov tim trenutno imaju mnogo kapaciteta za druga pitanja. Uprkos tome, s obzirom na to da ne postiže mnogo rezultata na Bliskom istoku i u diplomatiji s Ukrajinom i Rusijom, može usmeriti pažnju na Kosovo i Srbiju i pokušati da postigne neku pobjedu. Je li ovo pravo vrijeme za ovo? Vjerovatno ne. Jer je politička situacija nestabilna i u Beogradu i u Prištini. Trenutno niko nije u poziciji da pravi teške kompromise, ali mislim da bi se Trump u pravo vrijeme mogao vratiti kako bi pregovarao o sporazumu i ohrabrio Srbiju i Kosovo da krenu napred sa sporazumom koji je posredovala Evropska unija.
Kako bi izgledalo njegovo ponovno angažovanje u sporu između Kosova i Srbije?
Ponovno angažovanje bi se odrazilo u imenovanju Richarda Grennela ili nekog drugog specijalnog predstavnika, koji bi zasukao rukave i otišao u regiju, sastao se s tamošnjim liderima i pokušao pogurati obe zemlje da sprovedu Sporazuma za normalizaciju odnosa. Posljednjih godina, implementacija je gotovo potpuno zastala. Zbog toga mislim da će biti potrebna nova posvećenost SAD-a i novi pritisak SAD-a, u saradnji s EU, kako bi se dijalog ponovo pokrenuo.
Premijer Kosova u tehničkom mandatu Albin Kurti odgovorio je na Trumpovu izjavu rekavši da je normalizacija odnosa moguća, ali samo ako SAD i drugi povećaju pritisak na Srbiju da implementira sporazume postignute 2023. godine. Mislite li da bi Vašington trebalo da promjeni svoj pristup i izvrši direktniji pritisak na Beograd?
Mislim da bi SAD i EU trebalo da izvrše veliki pritisak na obe strane. Jedan od manje pozitivnih događaja za Kosovo posljednjih godina, po mom mišljenju, jeste to što je Kurti možda previše koristio kartu nacionalizma. Preduzeo je neke korake kako bi proširio vlast na sjeveru, oklevao je da preduzme korake za stvaranje Zajednice srpskih opština, a preduzeo je i druge akcije koje su, u nekim aspektima, prikazale Prištinu kao problem, a ne Beograd. Stoga smo tokom administracije Josepha Bidena videli sankcije Evropske unije i oštre kritike Vašingtona. Mislim da je dijalog u ćorsokaku i da će biti potreban znatan pritisak s obe strane da bi se on pokrenuo.
Kurti je prethodno izneo tri zahtjeva za normalizaciju odnosa, predaju Milana Radoičića, formalno potpisivanje Osnovnog sporazuma s Aneksom za implementaciju i povlačenje pisma iz decembra 2023. kojim se odbacuje teritorijalni integritet Kosova. Koliko realnim i efikasnim smatrate ove zahtjeve?
Mislim da bi dijalog trebalo da napreduje u fazama, korak po korak. EU je postupila ispravno kada je posredovala u postizanju sporazuma, a da nije odmah zahtjevala od Srbije da prizna Kosovo kao nezavisnu državu. Mislim da znamo da će se ovo pitanje na kraju riješiti priznavanjem Kosova kao nezavisne države od strane Srbije, ali prije toga svaka strana mora preduzeti potrebne korake kako bi pokazala dobru volju i krenula napred ka normalizaciji odnosa među njima. Srpska vlada zna da, u konačnici, neće ući u Evropsku uniju bez priznavanja Kosova. Stoga je sada pitanje kako stvoriti novi politički teren, onaj koji će liderima u Prištini i Beogradu dati hrabrost i podršku potrebnu za donošenje teških odluka - čak i ako su one nepopularne u javnosti.
Kurti je takođe rekao da SAD ostaju nezamjenjivi partner Kosova u odbrani, diplomatiji i razvoju. Mislite li da se Kosovo može i dalje oslanjati na snažnu američku podršku, u vrijeme kada se dešava globalno repozicioniranje i kada je Trumpova spoljna politika više transakcijska?
U Sjedinjenim Američkim Državama postoji veliko povjerenje prema Kosovu od Nato intervencije 1999. godine i napora koji su od tada uloženi kako bi se pomoglo Kosovu da se razvije u uspješnu demokratiju. Mislim li da ćemo tokom Trumpovog predsjedništva videti manje fokusa na Evropu, a više na Indo-Pacifik? Da, vrlo je vjerovatno. Mislim da je Trump jasno stavio do znanja da želi da Evropa troši više na odbranu i preuzme više odgovornosti za rešavanje izazova u svom susedstvu. Očekujem li da će se Trump potpuno povući iz Evrope? Mislim li da nakon četiri godine neće biti Više američkih trupa u Evropi? Ne, ne vjerujem u to. Mislim da ćemo videti ponovno uravnoteženje prisustva, ali ne i povlačenje. I u tom smislu, mislim da bi Kosovo trebalo očekivati dobru politiku i pozitivan angažman od Vašingtona. Stoga je u interesu Kosova i premijera Kurtija da sprovode politiku koja više podržava proces dijaloga.
S obzirom na Vaše dugogodišnje iskustvo u evropskim poslovima, kako bi izgledao realan plan za održivu normalizaciju odnosa između Kosova i Srbije?
Mislim da je Ohridski sporazum, postignut uz posredovanje EU, dobar. Sada, po mom mišljenju, više se radi o implementaciji nego o smjeru u kojem će proces ići u budućnosti. U suštini, kada se pogledaju dugotrajni sukobi poput ovog, gdje su obe strane čvrsto ukorenjene u svojim stavovima, put napred vodi malim, postepenim koracima koji pokazuju dobru volju. Svaka strana mora praviti kompromise i ustupke koji će drugoj strani signalizirati da želi sarađivati i kretati se ka pretvaranju neprijatelja u prijatelje. Stoga mislim da bi sljedeći korak trebalo da uključuje detaljan plan rada s konkretnim koracima. Šta će Kosovo uraditi? Šta će Srbija uraditi? Kada će to uraditi? Koji će koraci biti preduzeti kako bi se Priština i Beograd vodili ka boljem sporazumu, koji će u konačnici omogućiti normalizaciju odnosa i priznanje Kosova kao nezavisne države.
Šta SAD mogu učiniti da vrate strane za pregovarački sto?
Pod jedan, SAD bi trebalo da se pojave. Mora biti posvećeno. Njene diplomate u regiji trebalo da budu aktivne i rade na ovom pitanju. Ispod dvije godine, mislim da je potrebna prava kombinacija štapa i šargarepe. Štapići vam govore ako odlažete preduzimanje akcije, ako činite provokativne stvari, onda ćete platiti cijenu. Šargarepa je da im kažemo da svetlo na kraju tunela sija jarko, a to svijetlo pokazuje da ako donesete teške odluke i napravite potrebne kompromise, na kraju ćete biti potpuno integrisani u evropske i atlantske institucije.
Kosovo još nije formiralo svoje institucije od februarskih izbora. Koji biste savjet dali kosovskim političarima?
Koliko ja razumijem, glavna prepreka sada ima veze s predsjednikom Skupštine, s određenom osobom. Iako se Skupština sastala desetine puta, nije uspjela doneti odluku. I, znate, poseban sastojak demokratije je kompromis, to je dijalog, to je ono što omogućava demokratiji da funkcioniše. Stoga bih ohrabrio Kurtija i njegove političke saveznike, kao i opoziciju, da prihvate da ne mogu nastaviti bez vlade, jer je situacija ozbiljna. Da sednu zajedno i pronađu kompromis kako bi formirali vladu i nastavili rad u Prištini.
Izvor: RSE
„S obzirom na to da ne postiže značajne rezultate na Bliskom istoku i u diplomatiji sa Ukrajinom i Rusijom, moguće je da će pažnju preusmeriti na Kosovo i Srbiju i pokušati da tamo ostvari neku pobjedu“, rekao je Kupchan.
Komentarišući reakciju Albina Kurtija na Trumpovu izjavu, dodao je da je premijer Kosova u tehničkoj vladi možda previše posljednjih godina koristio kartu nacionalizma.
Trump je nedavno izjavio da je sprečio rat između Kosova i Srbije tokom svog prvog predsjedničkog mandata i obećao da će ga popraviti. Po vašem mišljenju, koliko je tačna ova izjava i kakav su uticaj na terenu imali diplomatski napori SAD-a u 2020. godini?
Mislim da Trumpovu poruku treba posmatrati u kontekstu predsjednika koji smatra da se dovode u pitanje njegove tvrdnje da je sjajan pregovarač. Rekao je da će okončati rat u Ukrajini za 24 sata i da će zaustaviti rat na Bliskom istoku, dok rat u Ukrajini nastavlja istim intenzitetom, dok ruski predsjednik Vladimir Putin ne pokazuje znake spremnosti na pregovore u dobroj vjeri, dok Izrael ne samo da nastavlja rat protiv Hamasa u Gazi, već je i otvorio novi front s Iranom. Dakle, mislim da je Trump pokušavao podsjetiti javno mnjenje na svoja prethodna dostignuća. Ali, čak i u ovom slučaju, gdje je spomenuo Kosovo i Srbiju, on je uglavnom pomiješao činjenice, jer Kosovo i Srbija nisu bili u ratu od 1999. godine. Da li je Trumpova administracija, sa izaslanikom za dijalog između Kosova i Srbije Richardom Grennelom uspjela da unapredi sporazum o ekonomskoj saradnji između Kosova i Srbije? Da. Jesu li uspeli posredovati u postizanju sporazuma o uspostavljanju diplomatskih odnosa Kosova s Izraelom? Da.
S obzirom na ono što ste upravo rekli, da Trump do sada nije uspio postići uspjeh u riješavanju sukoba između Rusije i Ukrajine i da se sada suočava i s tenzijama između Izraela i Irana, vidite li ikakvu mogućnost da se vrati procesu Kosova i Srbije kao lakše upravljivom području spoljne politike?
Da, mislim da to uopšte nije isključeno. Trump trenutno ima mnogo posla. Tu je veliki rat u Ukrajini, veliki rat na Bliskom istoku, u toku je 17 ili 18 različitih carinskih i trgovinskih pregovora, a njegova politička situacija u zemlji je komplikovana, posebno po pitanjima imigracije i deportacije. Takođe smo videli nasilje na ulicama Los Anđelesa i napade na zakonodavce u Minesoti. Dakle, ne mislim da Trump ili njegov tim trenutno imaju mnogo kapaciteta za druga pitanja. Uprkos tome, s obzirom na to da ne postiže mnogo rezultata na Bliskom istoku i u diplomatiji s Ukrajinom i Rusijom, može usmeriti pažnju na Kosovo i Srbiju i pokušati da postigne neku pobjedu. Je li ovo pravo vrijeme za ovo? Vjerovatno ne. Jer je politička situacija nestabilna i u Beogradu i u Prištini. Trenutno niko nije u poziciji da pravi teške kompromise, ali mislim da bi se Trump u pravo vrijeme mogao vratiti kako bi pregovarao o sporazumu i ohrabrio Srbiju i Kosovo da krenu napred sa sporazumom koji je posredovala Evropska unija.
Kako bi izgledalo njegovo ponovno angažovanje u sporu između Kosova i Srbije?
Ponovno angažovanje bi se odrazilo u imenovanju Richarda Grennela ili nekog drugog specijalnog predstavnika, koji bi zasukao rukave i otišao u regiju, sastao se s tamošnjim liderima i pokušao pogurati obe zemlje da sprovedu Sporazuma za normalizaciju odnosa. Posljednjih godina, implementacija je gotovo potpuno zastala. Zbog toga mislim da će biti potrebna nova posvećenost SAD-a i novi pritisak SAD-a, u saradnji s EU, kako bi se dijalog ponovo pokrenuo.
Premijer Kosova u tehničkom mandatu Albin Kurti odgovorio je na Trumpovu izjavu rekavši da je normalizacija odnosa moguća, ali samo ako SAD i drugi povećaju pritisak na Srbiju da implementira sporazume postignute 2023. godine. Mislite li da bi Vašington trebalo da promjeni svoj pristup i izvrši direktniji pritisak na Beograd?
Mislim da bi SAD i EU trebalo da izvrše veliki pritisak na obe strane. Jedan od manje pozitivnih događaja za Kosovo posljednjih godina, po mom mišljenju, jeste to što je Kurti možda previše koristio kartu nacionalizma. Preduzeo je neke korake kako bi proširio vlast na sjeveru, oklevao je da preduzme korake za stvaranje Zajednice srpskih opština, a preduzeo je i druge akcije koje su, u nekim aspektima, prikazale Prištinu kao problem, a ne Beograd. Stoga smo tokom administracije Josepha Bidena videli sankcije Evropske unije i oštre kritike Vašingtona. Mislim da je dijalog u ćorsokaku i da će biti potreban znatan pritisak s obe strane da bi se on pokrenuo.
Kurti je prethodno izneo tri zahtjeva za normalizaciju odnosa, predaju Milana Radoičića, formalno potpisivanje Osnovnog sporazuma s Aneksom za implementaciju i povlačenje pisma iz decembra 2023. kojim se odbacuje teritorijalni integritet Kosova. Koliko realnim i efikasnim smatrate ove zahtjeve?
Mislim da bi dijalog trebalo da napreduje u fazama, korak po korak. EU je postupila ispravno kada je posredovala u postizanju sporazuma, a da nije odmah zahtjevala od Srbije da prizna Kosovo kao nezavisnu državu. Mislim da znamo da će se ovo pitanje na kraju riješiti priznavanjem Kosova kao nezavisne države od strane Srbije, ali prije toga svaka strana mora preduzeti potrebne korake kako bi pokazala dobru volju i krenula napred ka normalizaciji odnosa među njima. Srpska vlada zna da, u konačnici, neće ući u Evropsku uniju bez priznavanja Kosova. Stoga je sada pitanje kako stvoriti novi politički teren, onaj koji će liderima u Prištini i Beogradu dati hrabrost i podršku potrebnu za donošenje teških odluka - čak i ako su one nepopularne u javnosti.
Kurti je takođe rekao da SAD ostaju nezamjenjivi partner Kosova u odbrani, diplomatiji i razvoju. Mislite li da se Kosovo može i dalje oslanjati na snažnu američku podršku, u vrijeme kada se dešava globalno repozicioniranje i kada je Trumpova spoljna politika više transakcijska?
U Sjedinjenim Američkim Državama postoji veliko povjerenje prema Kosovu od Nato intervencije 1999. godine i napora koji su od tada uloženi kako bi se pomoglo Kosovu da se razvije u uspješnu demokratiju. Mislim li da ćemo tokom Trumpovog predsjedništva videti manje fokusa na Evropu, a više na Indo-Pacifik? Da, vrlo je vjerovatno. Mislim da je Trump jasno stavio do znanja da želi da Evropa troši više na odbranu i preuzme više odgovornosti za rešavanje izazova u svom susedstvu. Očekujem li da će se Trump potpuno povući iz Evrope? Mislim li da nakon četiri godine neće biti Više američkih trupa u Evropi? Ne, ne vjerujem u to. Mislim da ćemo videti ponovno uravnoteženje prisustva, ali ne i povlačenje. I u tom smislu, mislim da bi Kosovo trebalo očekivati dobru politiku i pozitivan angažman od Vašingtona. Stoga je u interesu Kosova i premijera Kurtija da sprovode politiku koja više podržava proces dijaloga.
S obzirom na Vaše dugogodišnje iskustvo u evropskim poslovima, kako bi izgledao realan plan za održivu normalizaciju odnosa između Kosova i Srbije?
Mislim da je Ohridski sporazum, postignut uz posredovanje EU, dobar. Sada, po mom mišljenju, više se radi o implementaciji nego o smjeru u kojem će proces ići u budućnosti. U suštini, kada se pogledaju dugotrajni sukobi poput ovog, gdje su obe strane čvrsto ukorenjene u svojim stavovima, put napred vodi malim, postepenim koracima koji pokazuju dobru volju. Svaka strana mora praviti kompromise i ustupke koji će drugoj strani signalizirati da želi sarađivati i kretati se ka pretvaranju neprijatelja u prijatelje. Stoga mislim da bi sljedeći korak trebalo da uključuje detaljan plan rada s konkretnim koracima. Šta će Kosovo uraditi? Šta će Srbija uraditi? Kada će to uraditi? Koji će koraci biti preduzeti kako bi se Priština i Beograd vodili ka boljem sporazumu, koji će u konačnici omogućiti normalizaciju odnosa i priznanje Kosova kao nezavisne države.
Šta SAD mogu učiniti da vrate strane za pregovarački sto?
Pod jedan, SAD bi trebalo da se pojave. Mora biti posvećeno. Njene diplomate u regiji trebalo da budu aktivne i rade na ovom pitanju. Ispod dvije godine, mislim da je potrebna prava kombinacija štapa i šargarepe. Štapići vam govore ako odlažete preduzimanje akcije, ako činite provokativne stvari, onda ćete platiti cijenu. Šargarepa je da im kažemo da svetlo na kraju tunela sija jarko, a to svijetlo pokazuje da ako donesete teške odluke i napravite potrebne kompromise, na kraju ćete biti potpuno integrisani u evropske i atlantske institucije.
Kosovo još nije formiralo svoje institucije od februarskih izbora. Koji biste savjet dali kosovskim političarima?
Koliko ja razumijem, glavna prepreka sada ima veze s predsjednikom Skupštine, s određenom osobom. Iako se Skupština sastala desetine puta, nije uspjela doneti odluku. I, znate, poseban sastojak demokratije je kompromis, to je dijalog, to je ono što omogućava demokratiji da funkcioniše. Stoga bih ohrabrio Kurtija i njegove političke saveznike, kao i opoziciju, da prihvate da ne mogu nastaviti bez vlade, jer je situacija ozbiljna. Da sednu zajedno i pronađu kompromis kako bi formirali vladu i nastavili rad u Prištini.
Izvor: RSE
