(Ne)savršeno druuštvo! Seferi: Mladi Srbi i Albanci danas međusobno pričaju na engleskom
Sve dok ne postoji politički sporazum između Kosova i Srbije, odnosi u društvu biće nesavršeni, pa i među mladim Srbima i Albancima, kaže za Kosovo onlajn novinar Idro Seferi. Primjećuje da mladi danas međusobno pričaju na engleskom i ističe značaj učenja jezika drugih zajednica, jer to, vjeruje, ne pokazuje samo međusobno poštovanje, nego i ukazuje na neku bolju budućnost.
Seferi navodi da na Kosovu postoje brojni projekti na kojima zajedno rade mladi Srbi i Albanci koji tamo žive.
„Razni su projekti. Recimo, mladi su učili da rade sa pčelama, povezala ih je umjetnost, muzika..., bilo je tu i zajedničkih rok škola. Ali, u suštini, ti projekti su dugo vremena bili jedina mjesta gdje su mladi mogli da se sretnu, a da to nije sredina u kojoj žive“, kaže novinar.
Kao jednu od zanimljivijih situacija koja oslikava trenutno stanje na Kosovu, ukazuje na jezičku barijeru između mladih.
„Ono što je meni zanimljivo, pošto ja ipak pripadam malo starijoj generaciji koja je imala dodira i sa jednim i drugim jezikom, sada mladi ljudi na Kosovu međusobno pričaju na engleskom jeziku. To je meni zanimljivo. Ponekad su i iz istog grada. Sedeo sam sa mladima u Mitrovici i zajedno su pričali na engleskom. Ali, naravno, s druge strane, trebalo bi da što više uče jezik i jednog i drugog naroda jer to pokazuje, ne samo međusobno poštovanje, nego ima i kulturološki značaj i neku bolju budućnost“, kaže Seferi.
Međutim, dodaje da politički kontekst ostaje neizbježna prepreka u pomirenju.
„Sve dok ne postoji politički sporazum između Kosova i Srbije, odnosi generalno u društvu će biti, ne pod tenzijama, ali nesavršeni. To utiče da i među mladima postoji netrpeljivost, postoji neka vrsta neznanja, nedostatka kontakta ili sumnje. Jednostavno, povjerenje se gradi tako što ćemo svi raditi na tome da jedni druge razumemo bolje i ispoštujemo“, ocjenjuje Seferi.
Navodi da promjene, ipak, postoje i da situacije nije ista kao što je bila prije 20 godina.
„Mladi ljudi imaju drugu vrstu interesovanja, iako, naravno, postoje i oni koji su politički opterećeni i angažovani i na koje utiče trenutna situacija. Ali, ono što sam primetio kada sam učestvovao u raznim projektima i konferencijama jeste da mladima treba dan, dva da se opuste i da se približe jedni drugima, dok među starijom generacijom postoji mnogo veća istorija. Mada, ne bih da osuđujem starije generacije, jer jako često su oni imali više kontakta i uvijek je mogao neko da vam se obrati makar sa nekoliko riječi vašeg jezika. To je, ipak, pokazatelj da tu postoji neka mogućnost za bolje odnose“, navodi on.
Još jedna prepreka, ocjenjuje, je i podjeljeno školstvo na Kosovu.
„Što se tiče istorije i priča koje u sebi imaju dosta politike, nećemo se u skorije vrijeme slagati, jer je to mnogo dug i, zasad bih rekao, dalek proces. U svakom slučaju, školstvo je podjeljeno na Kosovu. Za Albance, škole koje pohađaju Srbi su paralelne institucije. Dok, naravno, Srbi imaju jako malo veze sa albanskim školama. I tu se miješaju samo djeca drugih zajednica, ali ne Srbi i Albanci“, objašnjava Seferi.
Kada su u pitanju nastavni plan i udžbenici razlike su još dublje.
„To je potpuno drugačije i tu dolazi do sukobljavanja samih događaja. Bilo je projekata u regionu, zajednički udžbenici su alternativni i nisu ušli u program škola. Mislim da je to priča koja u ovom trenutku treba da se ostavi za kasnije. Istorija može da se ispriča sa različitim činjenicama, pa onaj ko čita može da odluči kako se po njemu neki događaj odigrao“, kaže Seferi.
Izvor: Kosovo Online
„Razni su projekti. Recimo, mladi su učili da rade sa pčelama, povezala ih je umjetnost, muzika..., bilo je tu i zajedničkih rok škola. Ali, u suštini, ti projekti su dugo vremena bili jedina mjesta gdje su mladi mogli da se sretnu, a da to nije sredina u kojoj žive“, kaže novinar.
Kao jednu od zanimljivijih situacija koja oslikava trenutno stanje na Kosovu, ukazuje na jezičku barijeru između mladih.
„Ono što je meni zanimljivo, pošto ja ipak pripadam malo starijoj generaciji koja je imala dodira i sa jednim i drugim jezikom, sada mladi ljudi na Kosovu međusobno pričaju na engleskom jeziku. To je meni zanimljivo. Ponekad su i iz istog grada. Sedeo sam sa mladima u Mitrovici i zajedno su pričali na engleskom. Ali, naravno, s druge strane, trebalo bi da što više uče jezik i jednog i drugog naroda jer to pokazuje, ne samo međusobno poštovanje, nego ima i kulturološki značaj i neku bolju budućnost“, kaže Seferi.
Međutim, dodaje da politički kontekst ostaje neizbježna prepreka u pomirenju.
„Sve dok ne postoji politički sporazum između Kosova i Srbije, odnosi generalno u društvu će biti, ne pod tenzijama, ali nesavršeni. To utiče da i među mladima postoji netrpeljivost, postoji neka vrsta neznanja, nedostatka kontakta ili sumnje. Jednostavno, povjerenje se gradi tako što ćemo svi raditi na tome da jedni druge razumemo bolje i ispoštujemo“, ocjenjuje Seferi.
Navodi da promjene, ipak, postoje i da situacije nije ista kao što je bila prije 20 godina.
„Mladi ljudi imaju drugu vrstu interesovanja, iako, naravno, postoje i oni koji su politički opterećeni i angažovani i na koje utiče trenutna situacija. Ali, ono što sam primetio kada sam učestvovao u raznim projektima i konferencijama jeste da mladima treba dan, dva da se opuste i da se približe jedni drugima, dok među starijom generacijom postoji mnogo veća istorija. Mada, ne bih da osuđujem starije generacije, jer jako često su oni imali više kontakta i uvijek je mogao neko da vam se obrati makar sa nekoliko riječi vašeg jezika. To je, ipak, pokazatelj da tu postoji neka mogućnost za bolje odnose“, navodi on.
Još jedna prepreka, ocjenjuje, je i podjeljeno školstvo na Kosovu.
„Što se tiče istorije i priča koje u sebi imaju dosta politike, nećemo se u skorije vrijeme slagati, jer je to mnogo dug i, zasad bih rekao, dalek proces. U svakom slučaju, školstvo je podjeljeno na Kosovu. Za Albance, škole koje pohađaju Srbi su paralelne institucije. Dok, naravno, Srbi imaju jako malo veze sa albanskim školama. I tu se miješaju samo djeca drugih zajednica, ali ne Srbi i Albanci“, objašnjava Seferi.
Kada su u pitanju nastavni plan i udžbenici razlike su još dublje.
„To je potpuno drugačije i tu dolazi do sukobljavanja samih događaja. Bilo je projekata u regionu, zajednički udžbenici su alternativni i nisu ušli u program škola. Mislim da je to priča koja u ovom trenutku treba da se ostavi za kasnije. Istorija može da se ispriča sa različitim činjenicama, pa onaj ko čita može da odluči kako se po njemu neki događaj odigrao“, kaže Seferi.
Izvor: Kosovo Online
