
Bez vladajuće koalicije postoji opasnost od produžene političke krize, jer Skupština ne može biti konstituisana a vlada formirana u ustavnim rokovima, kažu stručnjaci.
Prema odluci Ustavnog suda iz 2014. godine, pravo da predloži kandidata za predsjednika Skupštine pripada stranci koja ima većinu u parlamentu, u ovom slučaju Samoopredjeljenje. Međutim, u toj odluci nije propisan rok u kojem taj prijedlog mora da bude podnet.
Prema riječima istraživača Kosovskog demokratskog instituta Eugena Cakollija, mogući ćorsokak u izboru predsjednika skupštine upravo i proizilazi iz činjenice da ne postoji rok u kojem on mora biti predložen.
On ističe da je odluka suda stranci koja pobedi na izborima dala „kartu u ruke” koja joj omogućava da blokira institucije dok se ne postigne dogovor o stabilnoj koaliciji.
„Kao rezultat te odluke, skoro u svakom izbornom ciklusu, odnosno prilikom formiranja institucija, kasnio je prijedlog za izbor predsjednika skupštine, jer su stranke koje su pobjedile na izborima uslovile predlog kandidata dogovorom o vladajućoj koaliciji. Dakle, presuda iz 2014. partijama omogućava da blokiraju institucije do tačke u kojoj potencijalno bilo koji od političkih aktera, bilo opozicionih partija ili aktuelnih poslanika, odluči da ne podrži formiranje vlade“, pojašnjava Cakolli za Kohu.
Ukazuje da postoji rizik da se to desi i prilikom konstituisanja novog, devetog saziva Skupštine Kosova.
„Vjerujem da pobjednička partija na izborima teško da će ući u proceduru za formiranje vlade bez unapred neke garancije za koaliciju“, uvjeren je Cakolli.
Problem je, kaže, u tome što kad se izabere predsjednik Skupštine, počinje da teče ustavni rok od 15 dana za prijedlog sastava vladinog kabineta.
Dodatni problem predstavlja nedostatak pravnog mehanizma za prevazilaženje blokade.
„Ono što stranke rade ili što su uradile, u skoro svakom izbornom procesu, osim onog 2019. godine, je da jednostavno ne predlože kandidata za predsjednika skupštine pa možemo reći da imamo i ustavnu krizu, jer ne postoji potencijalno odlučivanje Ustavnog suda u vezi sa ovim pitanjem, što ne bi podrazumjevalo promjenu odluke iz 2014. godine. Dakle, ako pobjednička stranka to ne predloži u određenom roku, to može učiniti neko drugi, što je suprotno presudi iz 2014. godine. Ili mora opravdati situaciju blokade, da prva stranka ne predloži kandidata za predsjednika Skupštine“, rekao je Cakolli.
Za izbor predsjednika Skupštine i glasanje o Vladi potrebna je većina od 61 poslanika. Pošto Pokret Samoopredjeljenje nema apsolutnu većinu, mora da obezbjedi podršku drugih partija, pojedinačnih poslanika ili nevećinskih zajednica.
Izvor: Kosovo Online/Koha ditore
Prema riječima istraživača Kosovskog demokratskog instituta Eugena Cakollija, mogući ćorsokak u izboru predsjednika skupštine upravo i proizilazi iz činjenice da ne postoji rok u kojem on mora biti predložen.
On ističe da je odluka suda stranci koja pobedi na izborima dala „kartu u ruke” koja joj omogućava da blokira institucije dok se ne postigne dogovor o stabilnoj koaliciji.
„Kao rezultat te odluke, skoro u svakom izbornom ciklusu, odnosno prilikom formiranja institucija, kasnio je prijedlog za izbor predsjednika skupštine, jer su stranke koje su pobjedile na izborima uslovile predlog kandidata dogovorom o vladajućoj koaliciji. Dakle, presuda iz 2014. partijama omogućava da blokiraju institucije do tačke u kojoj potencijalno bilo koji od političkih aktera, bilo opozicionih partija ili aktuelnih poslanika, odluči da ne podrži formiranje vlade“, pojašnjava Cakolli za Kohu.
Ukazuje da postoji rizik da se to desi i prilikom konstituisanja novog, devetog saziva Skupštine Kosova.
„Vjerujem da pobjednička partija na izborima teško da će ući u proceduru za formiranje vlade bez unapred neke garancije za koaliciju“, uvjeren je Cakolli.
Problem je, kaže, u tome što kad se izabere predsjednik Skupštine, počinje da teče ustavni rok od 15 dana za prijedlog sastava vladinog kabineta.
Dodatni problem predstavlja nedostatak pravnog mehanizma za prevazilaženje blokade.
„Ono što stranke rade ili što su uradile, u skoro svakom izbornom procesu, osim onog 2019. godine, je da jednostavno ne predlože kandidata za predsjednika skupštine pa možemo reći da imamo i ustavnu krizu, jer ne postoji potencijalno odlučivanje Ustavnog suda u vezi sa ovim pitanjem, što ne bi podrazumjevalo promjenu odluke iz 2014. godine. Dakle, ako pobjednička stranka to ne predloži u određenom roku, to može učiniti neko drugi, što je suprotno presudi iz 2014. godine. Ili mora opravdati situaciju blokade, da prva stranka ne predloži kandidata za predsjednika Skupštine“, rekao je Cakolli.
Za izbor predsjednika Skupštine i glasanje o Vladi potrebna je većina od 61 poslanika. Pošto Pokret Samoopredjeljenje nema apsolutnu većinu, mora da obezbjedi podršku drugih partija, pojedinačnih poslanika ili nevećinskih zajednica.
Izvor: Kosovo Online/Koha ditore