
Profesor evropskog prava Avni Mazreku smatra da je deklaracija o jačanju odbrambene saradnje između Albanije, Kosova i Hrvatske nastala kao posljedica razvoja događaja na globalnom nivou koji se tiču i regiona, ali i da je ovakav sporazum podstaknut velikim ulaganjima Srbije u u vojsku.
Mazreku napominje da nije pročitao tekst sporazuma, ali samu inicijativu vojne saradnje smatra interesantnom, uzimajući u obzir da su Hrvatska i Albanija članice Natoa, a Kosovo nije.
„Srbija je zemlja koja ima najjaču vojnu snagu u regionu. Nije ugrožena od okolnih država i nije učesnik neke međunarodne vojne saradnje. Može se reći da Srbija nema potrebu da ima toliko velike vojne investicije, jer nije u opasnosti od nijedne susjedne zemlje. Nije se manifestovala nijedna agresivna aspiracija ili neka tendencija vojne invazije. U vojsku se investira zbog odbrane spoljnih granica, a u policiju iz drugih razloga, za odbranu od terorizma ili u vezi sa unutrašnjim turbulencijama. Mislim da su toliko ogomne investicije u Srbiji u industriju i vojsku bile podsticaj da ove tri zemlje postignu takav sporazum“, mišljenja je Mazreku.
On navodi da je vojna industrija Hrvatske, pogotovo u posljednje vrijeme, jedna od najrespektabilnijih što se tiče proizvodnje različitog oružja, dok Albanija i Kosovo nisu toliko poznati po svojoj vojnoj industriji.
„Hrvatska može da snabdjeva potrebe vojske Albanije kao člana Natoa, imajući u vidu i određen kalibar oružja prema standardima Natoa. Kosovo bi moglo da ima vojne sporazume i sa drugim zemljama unutar i van Evrope, ali oni ne mogu da budu u toj mjeri odgovarajući i kvalitetni uzimajući u obzir šta proizvodi vojna industrija Hrvatske, dok i cijene mogu da budu jedan od važnih parametara. Zbog toga smatram korisnim sporazum ovog trougla“, zaključuje Mazreku.
Izvor: Kosovo Online
„Srbija je zemlja koja ima najjaču vojnu snagu u regionu. Nije ugrožena od okolnih država i nije učesnik neke međunarodne vojne saradnje. Može se reći da Srbija nema potrebu da ima toliko velike vojne investicije, jer nije u opasnosti od nijedne susjedne zemlje. Nije se manifestovala nijedna agresivna aspiracija ili neka tendencija vojne invazije. U vojsku se investira zbog odbrane spoljnih granica, a u policiju iz drugih razloga, za odbranu od terorizma ili u vezi sa unutrašnjim turbulencijama. Mislim da su toliko ogomne investicije u Srbiji u industriju i vojsku bile podsticaj da ove tri zemlje postignu takav sporazum“, mišljenja je Mazreku.
On navodi da je vojna industrija Hrvatske, pogotovo u posljednje vrijeme, jedna od najrespektabilnijih što se tiče proizvodnje različitog oružja, dok Albanija i Kosovo nisu toliko poznati po svojoj vojnoj industriji.
„Hrvatska može da snabdjeva potrebe vojske Albanije kao člana Natoa, imajući u vidu i određen kalibar oružja prema standardima Natoa. Kosovo bi moglo da ima vojne sporazume i sa drugim zemljama unutar i van Evrope, ali oni ne mogu da budu u toj mjeri odgovarajući i kvalitetni uzimajući u obzir šta proizvodi vojna industrija Hrvatske, dok i cijene mogu da budu jedan od važnih parametara. Zbog toga smatram korisnim sporazum ovog trougla“, zaključuje Mazreku.
Izvor: Kosovo Online