Umjesto 9kg deterdžentna sada 2kg Visoke cijene smanjuju kupovinu: Mogu li se sniziti cijene?
Za neke građane Kosova, cijene prehrambenih proizvoda su sve neprihvatljivije.
Betim Gashi kaže da jedva uspijeva da obezbijedi sve što mu je potrebno za svoju petočlanu porodicu.
"Sve je poskupjelo od početka rata u Ukrajini - ulje, brašno, šećer i mnogi drugi proizvodi." „Nisu se vratile na normalne cijene, već su u stalnom porastu“, kaže 38-godišnjak iz Prištine.
Radi u državnoj instituciji, gdje je neto plata oko 500 eura, ali kaže da mu za mjesečnu korpu za kupovinu treba oko 400 eura.
"Ovo ne uključuje struju, koja me košta oko 40 eura - plus ostali računi, drva za grijanje, voda, smeće", kaže Betim.
U razgovoru za Radio Slobodna Evropa kaže da je morao da smanji količinu sredstava za higijenu kako bi obezbjedio svu hranu.
"Ranije sam kupovao 9 kilograma deterdženta za veš, sada kupujem 2 kilograma", kaže Betim.
A budući da ima malu djecu, spominje i sve veće cijene pelena i maramica.
Jedina nada mu je, kaže, da država interveniše i snizi cijene esencijalnih proizvoda, posebno domaćih, jer su se, kako kaže, izjednačili sa cijenama uvoznih proizvoda.
Iz tog razloga, Betim će se pridružiti i inicijativi "Kosovo bokotuje" (Kosova bojkoton), putem koje su se građani organizovali na društvenim mrežama i pozvali druge da 15. i 16. februara ne kupuju u trgovačkim lancima, u znak protesta zbog visokih cijena.
Ova inicijativa je prvobitno pokrenuta u Hrvatskoj, 24. januara, a rezultirala je padom prodaje u cijeloj zemlji za više od 50%.
To se ponovilo mnogo puta, ne samo u ovoj zemlji, već i u drugim zemljama Zapadnog Balkana.
Širom svijeta, inflacija je porasla kao rezultat pandemije COVID-19 i ruske invazije na Ukrajinu.
Kosovo je 2022. završilo sa prosječnom stopom inflacije od skoro 12 odsto.
Trenutno je oko 1 posto.
Ali pad inflacije ne znači pad cijena - to znači da cijene rastu sporije.
Šta je potrebno?
Xhevat Kastrati je jedan od inicijatora bojkota prodavnica na Kosovu.
Ono što ga brine je činjenica da je, kako kaže, u mnogim zemljama Evropske unije koje je posjetio naišao na neke proizvode koji su jeftiniji nego na Kosovu.
„Porast cijena nafte često se navodi kao faktor rasta cijena, uz obrazloženje da je rast cijena nafte poskupio i transport uvoznih proizvoda. Međutim, cijena nafte je pala, ali druge cijene nisu. Osim toga, porasle su i cijene domaćih proizvoda", kaže on.
Zahtjevi organizatora bojkota prema kosovskim vlastima su: primjena zakona o zaštiti potrošača, dugoročno sniženje cijena u skladu sa standardima, izrada zakona o gornjim cijenama i kontrola kvaliteta hrane.
Radio Slobodna Evropa je upitao Ministarstvo trgovine, preduzetništva i industrije o ovim zahtjevima, ali nije dobio odgovor.
Nacrt zakona o gornjim granicama cijena, koji je Vlada Kosova izradila 2022. godine, odbacio je Ustavni sud Kosova sljedeće godine.
Zašto su cijene na Kosovu visoke?
Profesor Ekonomskog fakulteta u Prištini Arber Hoti kaže da je pored rata u Ukrajini, koji je izazvao poremećaje na tržištu, cijene na Kosovu je poskupeo i sam uvoz.
Prema njegovim riječima, Kosovo je zemlja koja zavisi od uvoza i značajno je pogođena globalnom inflacijom.
“Uvozi preko 80% robe, uključujući hranu i građevinski materijal. Ova zavisnost čini zemlju osjetljivom na mijenjanje cijena na međunarodnim tržištima i troškove transporta“, kaže on.
Kosovo se godinama suočava sa visokim trgovinskim deficitom.
Podaci Carine Kosova pokazuju da je zemlja prošle godine uvezla robe u vrijednosti od oko 6,38 milijardi eura, dok je izvezla robe u vrijednosti od 889 miliona eura.
Iz ove institucije nisu odgovorili na pitanje RSE-a koliko i kojih prehrambenih proizvoda se najviše uvozi.
Ali, prema dosadašnjim podacima, najviše se uvozi meso i proizvodi od mesa, riba i proizvodi od ribe, med, jaja, mlijeko i drugi proizvodi.
Uglavnom se uvoze iz Albanije, Sjeverne Makedonije, Njemačke, Italije, Turske, Kine itd.
Kao razlog za visoke cijene Hoti navodi i fiskalnu politiku prema kojoj se osnovni i neosnovni proizvodi jednako oporezuju, kao i nedostatak konkurencije na tržištu.
„Na primjer, u sektoru električne energije dominantna kompanija opskrbljuje oko 100% potrošača“, kaže on.
Mogu li se sniziti cijene?
Skënder Krasniqi iz Privredne komore Kosova kaže da se cijene mogu smanjiti, ali samo ako država interveniše tako što će subvencijama pomoći lokalnim preduzećima.
On kaže da su ove firme prinuđene da podižu cijene kada po višoj cijeni kupuju proizvodni materijal iz inostranstva.
Tokom godina, bilo je subvencija za preduzeća.
Na konferenciji sa privrednicima krajem prošle godine, premijer Albin Kurti rekao je da im je za tri godine podjelio 1,3 milijarde eura u vidu grantova i drugih programa, kako bi ojačao njihovu konkurentnost na lokalnom i međunarodnom tržištu.
Kao moguće rješenje za smanjenje cijena, Krasniqi vidi i smanjenje poreza na dodatu vrijednost na prehrambene proizvode.
„PDV na hranu treba smanjiti sa 18% na 5%. Dakle, imali bismo 13% niže cijene za građane”, kaže on.
"Drugo rješenje bi bilo diversifikovati dobavljače, izbjegavajući ovisnost o jednoj ili dvije glavne zemlje uvoznice i traženje alternativnih tržišta", kaže Hoti.
Ovi koraci bi, prema njegovim riječima, stvorili veću uvoznu konkurenciju i potencijalno niže cijene.
Hoti kaže da bi bojkot radnji mogao postati poticaj za djelovanje institucija - ne očekuje da će to imati neki drugi uticaj.
"Sve je poskupjelo od početka rata u Ukrajini - ulje, brašno, šećer i mnogi drugi proizvodi." „Nisu se vratile na normalne cijene, već su u stalnom porastu“, kaže 38-godišnjak iz Prištine.
Radi u državnoj instituciji, gdje je neto plata oko 500 eura, ali kaže da mu za mjesečnu korpu za kupovinu treba oko 400 eura.
"Ovo ne uključuje struju, koja me košta oko 40 eura - plus ostali računi, drva za grijanje, voda, smeće", kaže Betim.
U razgovoru za Radio Slobodna Evropa kaže da je morao da smanji količinu sredstava za higijenu kako bi obezbjedio svu hranu.
"Ranije sam kupovao 9 kilograma deterdženta za veš, sada kupujem 2 kilograma", kaže Betim.
A budući da ima malu djecu, spominje i sve veće cijene pelena i maramica.
Jedina nada mu je, kaže, da država interveniše i snizi cijene esencijalnih proizvoda, posebno domaćih, jer su se, kako kaže, izjednačili sa cijenama uvoznih proizvoda.
Iz tog razloga, Betim će se pridružiti i inicijativi "Kosovo bokotuje" (Kosova bojkoton), putem koje su se građani organizovali na društvenim mrežama i pozvali druge da 15. i 16. februara ne kupuju u trgovačkim lancima, u znak protesta zbog visokih cijena.
Ova inicijativa je prvobitno pokrenuta u Hrvatskoj, 24. januara, a rezultirala je padom prodaje u cijeloj zemlji za više od 50%.
To se ponovilo mnogo puta, ne samo u ovoj zemlji, već i u drugim zemljama Zapadnog Balkana.
Širom svijeta, inflacija je porasla kao rezultat pandemije COVID-19 i ruske invazije na Ukrajinu.
Kosovo je 2022. završilo sa prosječnom stopom inflacije od skoro 12 odsto.
Trenutno je oko 1 posto.
Ali pad inflacije ne znači pad cijena - to znači da cijene rastu sporije.
Šta je potrebno?
Xhevat Kastrati je jedan od inicijatora bojkota prodavnica na Kosovu.
Ono što ga brine je činjenica da je, kako kaže, u mnogim zemljama Evropske unije koje je posjetio naišao na neke proizvode koji su jeftiniji nego na Kosovu.
„Porast cijena nafte često se navodi kao faktor rasta cijena, uz obrazloženje da je rast cijena nafte poskupio i transport uvoznih proizvoda. Međutim, cijena nafte je pala, ali druge cijene nisu. Osim toga, porasle su i cijene domaćih proizvoda", kaže on.
Zahtjevi organizatora bojkota prema kosovskim vlastima su: primjena zakona o zaštiti potrošača, dugoročno sniženje cijena u skladu sa standardima, izrada zakona o gornjim cijenama i kontrola kvaliteta hrane.
Radio Slobodna Evropa je upitao Ministarstvo trgovine, preduzetništva i industrije o ovim zahtjevima, ali nije dobio odgovor.
Nacrt zakona o gornjim granicama cijena, koji je Vlada Kosova izradila 2022. godine, odbacio je Ustavni sud Kosova sljedeće godine.
Zašto su cijene na Kosovu visoke?
Profesor Ekonomskog fakulteta u Prištini Arber Hoti kaže da je pored rata u Ukrajini, koji je izazvao poremećaje na tržištu, cijene na Kosovu je poskupeo i sam uvoz.
Prema njegovim riječima, Kosovo je zemlja koja zavisi od uvoza i značajno je pogođena globalnom inflacijom.
“Uvozi preko 80% robe, uključujući hranu i građevinski materijal. Ova zavisnost čini zemlju osjetljivom na mijenjanje cijena na međunarodnim tržištima i troškove transporta“, kaže on.
Kosovo se godinama suočava sa visokim trgovinskim deficitom.
Podaci Carine Kosova pokazuju da je zemlja prošle godine uvezla robe u vrijednosti od oko 6,38 milijardi eura, dok je izvezla robe u vrijednosti od 889 miliona eura.
Iz ove institucije nisu odgovorili na pitanje RSE-a koliko i kojih prehrambenih proizvoda se najviše uvozi.
Ali, prema dosadašnjim podacima, najviše se uvozi meso i proizvodi od mesa, riba i proizvodi od ribe, med, jaja, mlijeko i drugi proizvodi.
Uglavnom se uvoze iz Albanije, Sjeverne Makedonije, Njemačke, Italije, Turske, Kine itd.
Kao razlog za visoke cijene Hoti navodi i fiskalnu politiku prema kojoj se osnovni i neosnovni proizvodi jednako oporezuju, kao i nedostatak konkurencije na tržištu.
„Na primjer, u sektoru električne energije dominantna kompanija opskrbljuje oko 100% potrošača“, kaže on.
Mogu li se sniziti cijene?
Skënder Krasniqi iz Privredne komore Kosova kaže da se cijene mogu smanjiti, ali samo ako država interveniše tako što će subvencijama pomoći lokalnim preduzećima.
On kaže da su ove firme prinuđene da podižu cijene kada po višoj cijeni kupuju proizvodni materijal iz inostranstva.
Tokom godina, bilo je subvencija za preduzeća.
Na konferenciji sa privrednicima krajem prošle godine, premijer Albin Kurti rekao je da im je za tri godine podjelio 1,3 milijarde eura u vidu grantova i drugih programa, kako bi ojačao njihovu konkurentnost na lokalnom i međunarodnom tržištu.
Kao moguće rješenje za smanjenje cijena, Krasniqi vidi i smanjenje poreza na dodatu vrijednost na prehrambene proizvode.
„PDV na hranu treba smanjiti sa 18% na 5%. Dakle, imali bismo 13% niže cijene za građane”, kaže on.
"Drugo rješenje bi bilo diversifikovati dobavljače, izbjegavajući ovisnost o jednoj ili dvije glavne zemlje uvoznice i traženje alternativnih tržišta", kaže Hoti.
Ovi koraci bi, prema njegovim riječima, stvorili veću uvoznu konkurenciju i potencijalno niže cijene.
Hoti kaže da bi bojkot radnji mogao postati poticaj za djelovanje institucija - ne očekuje da će to imati neki drugi uticaj.
