
Ombudsman Naim Qelaj izjavio je da se zakon o zaštiti od diskriminacije ne primjenjuje u praksi, zbog nepostojanja jasnih zakonskih mehanizama za prijavu kršenja tog zakona, piše Ekonomija onlajn.
Qelaj ističe da svake godine stigne 80-100 pritužbi na diskriminaciju, uglavnom u vezi sa zapošljavanjem i socijalnim uslugama.
„Institucija ombudsmana dobija značajan broj pritužbi zbog diskriminacije. Uglavnom dominiraju pritužbe u vezi sa radnim mjestom i napredovanjem i procesom zapošljavanja, a zatim ima imovinskih pitanja i drugih pitanja vezanih za primanje socijalnih i zdravstvenih davanja. U posljednje vrijeme imali smo veliki priliv pritužbi uglavnom zbog nejednakog tretmana i primene programa podrške koje je Vlada sprovela. Iako postoji jak pravni okvir za zaštitu ravnopravnosti, njena primjena ostaje problem. Međutim, ono što je važno jeste da imamo veoma jak pravni okvir u zaštiti principa jednakosti i nediskriminacije, ali se, nažalost, kao i drugi zakoni, ovaj zakon ne primjenjuje“, rekao je Qelaj.
Saopštio je da je prema istraživanju o zapošljavanju žena u javnom sektoru viđeno povećanje procenta žena u ovom sektoru, ali i nedostatak njihove zastupljenosti na pozicijama odlučivanja.
„Nema izvještavanja o primjeni zakona o zaštiti od diskriminacije, nažalost, u nedostatku jasnih zakonskih mehanizama koji obavezuju organe vlasti za prijavljivanje. Međutim, mi smo sproveli istraživanje u vezi sa zapošljavanjem žena u javnom sektoru jer u privatnom sektoru nismo u mogućnosti da napravimo takvu procjenu i analizu. Pokazalo se da postoji povećanje u procentima, to je jednostavno iznad naših očekivanja, ali to nije ujednačeno na svim pozicijama. Iako je broj žena u javnom sektoru povećan, broj žena koje su deo procesa odlučivanja je uvijek manji od muškaraca i to je diskriminacija koja je primjetna“, rekao je Qelaj.
Dodao je da zasad ne postoji način da se procjeni diskriminacija u privatnom sektoru i pozvao na jačanje mehanizama prijavljivanja i podizanje svijesti građana.
„Možda postoje i drugi sektori, ali je nemoguće da znamo o svakom pojedinačnom slučaju kada nema prijavljivanja. Stoga je cilj povećanje i jačanje mehanizama prijavljivanja i podizanje svijesti građana da prijave svaki slučaj diskriminacije. S druge strane, odgovornost je i obaveza nadležnih organa da procjene stanje u vezi sa jednakošću pred zakonom i poštovanjem principa nediskriminacije u svakom slučaju kada utvrđuju politike i nacrte politike koje će se sprovoditi u cilju opšteg interesa“, naglasio je Qelaj.
Izvor: Kosovo Online/Ekonomia Online
„Institucija ombudsmana dobija značajan broj pritužbi zbog diskriminacije. Uglavnom dominiraju pritužbe u vezi sa radnim mjestom i napredovanjem i procesom zapošljavanja, a zatim ima imovinskih pitanja i drugih pitanja vezanih za primanje socijalnih i zdravstvenih davanja. U posljednje vrijeme imali smo veliki priliv pritužbi uglavnom zbog nejednakog tretmana i primene programa podrške koje je Vlada sprovela. Iako postoji jak pravni okvir za zaštitu ravnopravnosti, njena primjena ostaje problem. Međutim, ono što je važno jeste da imamo veoma jak pravni okvir u zaštiti principa jednakosti i nediskriminacije, ali se, nažalost, kao i drugi zakoni, ovaj zakon ne primjenjuje“, rekao je Qelaj.
Saopštio je da je prema istraživanju o zapošljavanju žena u javnom sektoru viđeno povećanje procenta žena u ovom sektoru, ali i nedostatak njihove zastupljenosti na pozicijama odlučivanja.
„Nema izvještavanja o primjeni zakona o zaštiti od diskriminacije, nažalost, u nedostatku jasnih zakonskih mehanizama koji obavezuju organe vlasti za prijavljivanje. Međutim, mi smo sproveli istraživanje u vezi sa zapošljavanjem žena u javnom sektoru jer u privatnom sektoru nismo u mogućnosti da napravimo takvu procjenu i analizu. Pokazalo se da postoji povećanje u procentima, to je jednostavno iznad naših očekivanja, ali to nije ujednačeno na svim pozicijama. Iako je broj žena u javnom sektoru povećan, broj žena koje su deo procesa odlučivanja je uvijek manji od muškaraca i to je diskriminacija koja je primjetna“, rekao je Qelaj.
Dodao je da zasad ne postoji način da se procjeni diskriminacija u privatnom sektoru i pozvao na jačanje mehanizama prijavljivanja i podizanje svijesti građana.
„Možda postoje i drugi sektori, ali je nemoguće da znamo o svakom pojedinačnom slučaju kada nema prijavljivanja. Stoga je cilj povećanje i jačanje mehanizama prijavljivanja i podizanje svijesti građana da prijave svaki slučaj diskriminacije. S druge strane, odgovornost je i obaveza nadležnih organa da procjene stanje u vezi sa jednakošću pred zakonom i poštovanjem principa nediskriminacije u svakom slučaju kada utvrđuju politike i nacrte politike koje će se sprovoditi u cilju opšteg interesa“, naglasio je Qelaj.
Izvor: Kosovo Online/Ekonomia Online