Iako je multietničnost jedan od osnovnih principa na kojima se zasniva Ustav Kosova, u praksi suživot Albanaca i Srba često nailazi na "otpor", odnosno govor mržnje.
Sagovornici Radija Slobodna Evropa su se u prošlosti suočavali s prijetnjama jer su dobro govorili o svojim susjedima ili poznanicima iz druge etničke zajednice.
Bilo je i slučajeva kada su pojedinci oklijevali da javno govore o dobrim međuetničkim odnosima jer su se plašili osude svoje zajednice.
Ko je odgovoran za takvu situaciju?
Kushtrim Koliqi i Miodrag Milićević, aktivisti koji promovišu, između ostalog, suživot, mir i suočavanje sa prošlošću, upiru prstom u kosovske institucije i političare.
Sa ovim se slaže i ministar za zajednice i povratak Kosova Nenad Rašić, koji kaže da će to pitanje pokrenuti na sjednici Vlade Kosova.
„Stvarno mi smeta. Tokom svoje karijere radio sam na pomirenju, ali je teško... Jedno je sigurno – dobronamjerni i tolerantni građani moraju biti zaštićeni”, rekao je Rašić za Radio Slobodna Evropa.
Albanska i srpska zajednica na Kosovu duboko su podjeljene od rata krajem 1990-ih, kada je ubijeno oko 13.000 ljudi - uglavnom Albanaca.
Kosovo i Srbija su 2011. godine, uz posredovanje Evropske unije, započele dijalog za normalizaciju odnosa, ali cilj još nije postignut.
"Suživot iza zavjesa"
Kushtrim Koliqi, iz nevladine organizacije Integra, kaže za Radio Slobodna Evropa da suživot Albanaca i Srba ne ističe, ali da uvijek ostaje "u sjenci" dijaloga koji Kosovo i Srbija vode.
„Čvrsto vjerujem da koegzistencija [na Kosovu] postoji, ali da se odvija iza kulisa, jer postoji negativan narativ kada je u pitanju takva saradnja“, naglašava Koliqi.
On dodaje da je na većinskoj albanskoj zajednici da stvori atmosferu u kojoj se i druge zajednice, uključujući i srpsku, osjećaju bezbjedno.
Prema njegovim riječima, to je jedan od razloga zašto su njegova organizacija Integra i nevladin centar za afirmativnu društvenu akciju otvorili "Barabar centar" u Prištini.
U ovom centru se održavaju različiti događaji koji promovišu multietničko i višejezično Kosovo, dijalog, toleranciju i izgradnju povjerenja.
Ali, dodaje Koliqi, pripadnici srpske zajednice takođe moraju da pronađu načine da se "odupiru pritisku Beograda i lokalnih političara" i da se aktivnije uključe u proces integracije.
Zvanični Beograd ne priznaje nezavisnost Kosova, koja je proglašena 2008. godine, ali se 2013. složio sa učešćem Srba u kosovskim institucijama.
Međutim, ovakva podrška ne ide svim političkim opcijama, već samo Srpskoj listi i njenim lojalistima.
"Jednostrano gledanje na probleme"
Miodrag Milićević, izvršni direktor nevladine organizacije Aktiv, kaže da je kosovsko društvo duboko podjeljeno i da "probleme koji pogađaju naše zajednice posmatramo sa jedne strane - bilo albanske ili srpske".
„Onda, u sredini, imamo političare koji svojom retorikom izazivaju negativne emocije s jedne strane i emocije vezane za patriotizam ili nacionalna osjećanja s druge strane. A kada postoje situacije koje su za osudu ili zahtijevaju odgovornost institucija, onda imamo problem”, kaže on.
Milićević dodaje da je suživot na Kosovu povezan sa negativnim narativom zbog posljedica rata, odnosno žrtava ili nestalih osoba.
On smatra da su za to zaslužne i institucije, jer su "ostavile prostor političarima da iz rukava izvade ovo bolno pitanje - svako po malo".
Šta treba učiniti?
Milićević kaže da kosovske institucije moraju da preuzmu odgovornost u situacijama kada određena etnička zajednica postane meta mogućeg napada – odnosno da odmah osude sve incidente, bez obzira o kojoj se etničkoj zajednici radi.
On kaže i da "političke nesuglasice" Beograda i Prištine treba riješavati bez upotrebe retorike koja negativno utiče na suživot.
“Ova [zapaljiva retorika] je nešto što treba obuzdati. Prije svega, to dolazi od političara, raznih političkih govora, političkih izjava koje su neprimjerene i imaju veoma snažan i negativan uticaj na etničke zajednice i društvo u cjelini”, smatra Milićević.
Prema njegovim riječima, političari sa Kosova i Srbije treba da prestanu da optužuju jedni druge, koristeći zapaljivu retoriku, zarad ličnih poena.
Za Koliqija je bitno da ljudi na vlasti pruže podršku međunacionalnoj saradnji, kako bi suživot Albanaca i Srba "postao normalna stvar za širu javnost".
„Barabar centar može da bude primjer za sve, za lokalne institucije [na Kosovu] i međunarodne, kako ova saradnja treba da funkcioniše“, kaže on.
Prema Koliqiju, Vlada Kosova je ta koja, prije svega, mora da obezbjedi „prijateljsko okruženje“ za sve manjinske zajednice.
Šta kažu u Vladi Kosova?
Radio Slobodna Evropa pitao je Vladu Kosova da li je svijesna da je suživot Albanaca i Srba na terenu često povezan sa negativnim narativom i šta radi na unapređenju saradnje i tolerancije.
Vlada nije direktno odgovorila na ova pitanja.
Umjesto toga, govorila je o značaju integracije srpske zajednice, dodajući da su zapošljavanje i obrazovanje najbolji način za to.
Prema riječima portparola Vlade, Përparima Kryeziua, "ovo obezbjeđuje uslove za saradnju oko zajedničkih ciljeva i omogućavaju stvaranje čvrstih odnosa zasnovanih na međusobnom poštovanju".
On pominje nekoliko inicijativa koje su preduzete u vezi sa zapošljavanjem i obrazovanjem, kao što su preduzeti koraci za poštovanje kvote za zapošljavanje od 10% u javnim institucijama nevećinskih zajednica, verifikacija diploma Univerziteta u Sjevernoj Mitrovici, inicijativa za zajedničko obrazovanje na Kosovu po uzoru na Sjevernu Irsku. Kryeziu je takođe pomenuo program "Kosova Generation Unlimited" koji nudi plaćeni praktični rad za mlade ljude, 15% korisnika je iz nevećinskih zajednica, poseban fond za nevećinske zajednice i drugi.
"Ovo su neki od naših sistemskih i institucionalnih napora u službi promoviranja pune i održive integracije, ali istovremeno i povećanja blagostanja građana iz nevećinskih zajednica, jer vjerujemo da oni koji se integrišu žive bolje", kaže Kryeziu za Radio Slobodna Evropa.
Ista pitanja RSE je uputio i Predsjedništvu Kosova, ali do objavljivanja ovog teksta nije dobio odgovor od ove institucije.
Ministar za zajednice i povratak Nenad Rašić kaže da će to pitanje pokrenuti u budućnosti i da će o odgovornosti organa bezbjednosti razgovarati sa ministrom unutrašnjih poslova Kosova Xhelalom Sveçlom.
„Da više nema prijetnji sugrađanima ili drugim etničkim zajednicama“, kaže Rašić.
Rašić kaže da nadležnim organima predstoji duga borba da građanima objasne da se zapaljivim izjavama pojedinih političkih predstavnika ne usuđuju da utiču na međunacionalne odnose.
Obećani dijalog sa kosovskim Srbima
U aprilu 2022. godine, predsjednica Kosova Vjosa Osmani počela je da posjećuje opštine kako bi razgovarala sa građanima o njihovim problemima.
Ali, do danas nije posjetila nijednu od deset opština sa srpskom većinom i nije razgovarala sa građanima koji dolaze iz redova srpske zajednice.
Kada je posjetila Južnu Mitrovicu 2022. godine, rekla je da želi da posjeti i četiri opštine sa srpskom većinom na sjeveru - Sjevernu Mitrovicu, Leposavić, Zvečan i Zubin Potok. Međutim, koliko je javnosti poznato, ona to još nije učinila.
Takođe, premijer Kosova Albin Kurti najavio je dijalog sa kosovskim Srbima od 2019. godine, uz ocjenu da je taj dijalog mnogo važniji od onog koji se sa Srbijom vodi u Briselu. Međutim, ovaj dijalog još nije javno vođen.
Krajem novembra 2022. Vlada Kosova je za Radio Slobodna Evropa saopštila da se komunikacija i dijalog sa lokalnim Srbima odvija u tajnosti, jer su pripadnici srpske zajednice izloženi pritiscima i prijetnjama „nelegalnih struktura i grupa“.
S druge strane, Kurti se, s vremena na vrijeme, obraća pripadnicima srpske zajednice na njihovom maternjem jeziku.
Krajem aprila u Suhodolu, opština Gračanica, učestvovao je u podjeli ključeva stanova, namjenjenih porodicama u socijalnoj potrebi, dok je u Kamenici sredinom maja posjetio privrednike iz srpske zajednice.
Šta je Kosovo učinilo da promoviše suživot?
Bahrim Šabani, član parlamentarne komisije za prava i interese zajednica, ocjenjuje da je Vlada Kosova uradila mnogo na poboljšanju suživota, kroz realizaciju različitih projekata u oblasti obrazovanja i kulture.
Šabani dolazi iz redova bošnjačke koalicije "Vakat" i dio je multietničke parlamentarne grupe u Skupštini Kosova koju čine različite zajednice.
Pored srpske zajednice, Ustav Kosova priznaje još šest manjinskih zajednica: Bošnjake, Turke, Gorance, Rome, Aškalije i Egipćane.
Šabani kaže da čak i zakoni na Kosovu garantuju jednak tretman svih zajednica, bez obzira na njihovu etničku pripadnost.
Manjinske zajednice, s druge strane, takođe imaju rezervisana mjesta u Skupštini i Vladi Kosova, na osnovu Ustava Kosova.
„Postoji i podrška međunarodnih organizacija [koje se bave manjinskim zajednicama], kao što su OSCE i Evropska unija. Oni pružaju podršku Kosovu za izgradnju multietničkog društva, kroz različite projekte i programe”, kaže Šabani za Radio Slobodna Evropa.
O odnosima albanske i srpske zajednice, Šabani kaže da su "to dvije strane koje treba da sjednu za isti sto i razgovaraju u okviru institucija Kosova".
Rašić: Pokušaću da vidim koegzistenciju "normalnijim" očima
Ministar Rašić obećava da će pitanje promovisanja suživota biti tema kojom će se baviti.
„Pokušaću da nađem način da sagledam stvari na drugačiji, normalniji način. Razgovaraću direktno sa premijerom, možda i sa drugim kolegama, o metodologiji kojom se može sprečiti negativan narativ kada je u pitanju suživot”, kaže Rašić.
Slučaj 27-godišnje Millene Lazarević iz Donje Vitine u opštini Štrpce – južni dio Kosova – pokazuje da ne gledaju svi negativno na kohabitaciju.
Nakon završenih master studija u Beogradu, vratila se u svoje rodno selo, gdke svakodnevno radi na prevazilaženju etničkih barijera.
„Vkerujem da je to nešto što nam je potrebno, jer je i 25 godina [posloke rata] kosovsko društvo u tranziciji i potrebna mu je pomoć u prevazilaženju ovih prepreka“, njena je poruka.
Bilo je i slučajeva kada su pojedinci oklijevali da javno govore o dobrim međuetničkim odnosima jer su se plašili osude svoje zajednice.
Ko je odgovoran za takvu situaciju?
Kushtrim Koliqi i Miodrag Milićević, aktivisti koji promovišu, između ostalog, suživot, mir i suočavanje sa prošlošću, upiru prstom u kosovske institucije i političare.
Sa ovim se slaže i ministar za zajednice i povratak Kosova Nenad Rašić, koji kaže da će to pitanje pokrenuti na sjednici Vlade Kosova.
„Stvarno mi smeta. Tokom svoje karijere radio sam na pomirenju, ali je teško... Jedno je sigurno – dobronamjerni i tolerantni građani moraju biti zaštićeni”, rekao je Rašić za Radio Slobodna Evropa.
Albanska i srpska zajednica na Kosovu duboko su podjeljene od rata krajem 1990-ih, kada je ubijeno oko 13.000 ljudi - uglavnom Albanaca.
Kosovo i Srbija su 2011. godine, uz posredovanje Evropske unije, započele dijalog za normalizaciju odnosa, ali cilj još nije postignut.
"Suživot iza zavjesa"
Kushtrim Koliqi, iz nevladine organizacije Integra, kaže za Radio Slobodna Evropa da suživot Albanaca i Srba ne ističe, ali da uvijek ostaje "u sjenci" dijaloga koji Kosovo i Srbija vode.
„Čvrsto vjerujem da koegzistencija [na Kosovu] postoji, ali da se odvija iza kulisa, jer postoji negativan narativ kada je u pitanju takva saradnja“, naglašava Koliqi.
On dodaje da je na većinskoj albanskoj zajednici da stvori atmosferu u kojoj se i druge zajednice, uključujući i srpsku, osjećaju bezbjedno.
Prema njegovim riječima, to je jedan od razloga zašto su njegova organizacija Integra i nevladin centar za afirmativnu društvenu akciju otvorili "Barabar centar" u Prištini.
U ovom centru se održavaju različiti događaji koji promovišu multietničko i višejezično Kosovo, dijalog, toleranciju i izgradnju povjerenja.
Ali, dodaje Koliqi, pripadnici srpske zajednice takođe moraju da pronađu načine da se "odupiru pritisku Beograda i lokalnih političara" i da se aktivnije uključe u proces integracije.
Zvanični Beograd ne priznaje nezavisnost Kosova, koja je proglašena 2008. godine, ali se 2013. složio sa učešćem Srba u kosovskim institucijama.
Međutim, ovakva podrška ne ide svim političkim opcijama, već samo Srpskoj listi i njenim lojalistima.
"Jednostrano gledanje na probleme"
Miodrag Milićević, izvršni direktor nevladine organizacije Aktiv, kaže da je kosovsko društvo duboko podjeljeno i da "probleme koji pogađaju naše zajednice posmatramo sa jedne strane - bilo albanske ili srpske".
„Onda, u sredini, imamo političare koji svojom retorikom izazivaju negativne emocije s jedne strane i emocije vezane za patriotizam ili nacionalna osjećanja s druge strane. A kada postoje situacije koje su za osudu ili zahtijevaju odgovornost institucija, onda imamo problem”, kaže on.
Milićević dodaje da je suživot na Kosovu povezan sa negativnim narativom zbog posljedica rata, odnosno žrtava ili nestalih osoba.
On smatra da su za to zaslužne i institucije, jer su "ostavile prostor političarima da iz rukava izvade ovo bolno pitanje - svako po malo".
Šta treba učiniti?
Milićević kaže da kosovske institucije moraju da preuzmu odgovornost u situacijama kada određena etnička zajednica postane meta mogućeg napada – odnosno da odmah osude sve incidente, bez obzira o kojoj se etničkoj zajednici radi.
On kaže i da "političke nesuglasice" Beograda i Prištine treba riješavati bez upotrebe retorike koja negativno utiče na suživot.
“Ova [zapaljiva retorika] je nešto što treba obuzdati. Prije svega, to dolazi od političara, raznih političkih govora, političkih izjava koje su neprimjerene i imaju veoma snažan i negativan uticaj na etničke zajednice i društvo u cjelini”, smatra Milićević.
Prema njegovim riječima, političari sa Kosova i Srbije treba da prestanu da optužuju jedni druge, koristeći zapaljivu retoriku, zarad ličnih poena.
Za Koliqija je bitno da ljudi na vlasti pruže podršku međunacionalnoj saradnji, kako bi suživot Albanaca i Srba "postao normalna stvar za širu javnost".
„Barabar centar može da bude primjer za sve, za lokalne institucije [na Kosovu] i međunarodne, kako ova saradnja treba da funkcioniše“, kaže on.
Prema Koliqiju, Vlada Kosova je ta koja, prije svega, mora da obezbjedi „prijateljsko okruženje“ za sve manjinske zajednice.
Šta kažu u Vladi Kosova?
Radio Slobodna Evropa pitao je Vladu Kosova da li je svijesna da je suživot Albanaca i Srba na terenu često povezan sa negativnim narativom i šta radi na unapređenju saradnje i tolerancije.
Vlada nije direktno odgovorila na ova pitanja.
Umjesto toga, govorila je o značaju integracije srpske zajednice, dodajući da su zapošljavanje i obrazovanje najbolji način za to.
Prema riječima portparola Vlade, Përparima Kryeziua, "ovo obezbjeđuje uslove za saradnju oko zajedničkih ciljeva i omogućavaju stvaranje čvrstih odnosa zasnovanih na međusobnom poštovanju".
On pominje nekoliko inicijativa koje su preduzete u vezi sa zapošljavanjem i obrazovanjem, kao što su preduzeti koraci za poštovanje kvote za zapošljavanje od 10% u javnim institucijama nevećinskih zajednica, verifikacija diploma Univerziteta u Sjevernoj Mitrovici, inicijativa za zajedničko obrazovanje na Kosovu po uzoru na Sjevernu Irsku. Kryeziu je takođe pomenuo program "Kosova Generation Unlimited" koji nudi plaćeni praktični rad za mlade ljude, 15% korisnika je iz nevećinskih zajednica, poseban fond za nevećinske zajednice i drugi.
"Ovo su neki od naših sistemskih i institucionalnih napora u službi promoviranja pune i održive integracije, ali istovremeno i povećanja blagostanja građana iz nevećinskih zajednica, jer vjerujemo da oni koji se integrišu žive bolje", kaže Kryeziu za Radio Slobodna Evropa.
Ista pitanja RSE je uputio i Predsjedništvu Kosova, ali do objavljivanja ovog teksta nije dobio odgovor od ove institucije.
Ministar za zajednice i povratak Nenad Rašić kaže da će to pitanje pokrenuti u budućnosti i da će o odgovornosti organa bezbjednosti razgovarati sa ministrom unutrašnjih poslova Kosova Xhelalom Sveçlom.
„Da više nema prijetnji sugrađanima ili drugim etničkim zajednicama“, kaže Rašić.
Rašić kaže da nadležnim organima predstoji duga borba da građanima objasne da se zapaljivim izjavama pojedinih političkih predstavnika ne usuđuju da utiču na međunacionalne odnose.
Obećani dijalog sa kosovskim Srbima
U aprilu 2022. godine, predsjednica Kosova Vjosa Osmani počela je da posjećuje opštine kako bi razgovarala sa građanima o njihovim problemima.
Ali, do danas nije posjetila nijednu od deset opština sa srpskom većinom i nije razgovarala sa građanima koji dolaze iz redova srpske zajednice.
Kada je posjetila Južnu Mitrovicu 2022. godine, rekla je da želi da posjeti i četiri opštine sa srpskom većinom na sjeveru - Sjevernu Mitrovicu, Leposavić, Zvečan i Zubin Potok. Međutim, koliko je javnosti poznato, ona to još nije učinila.
Takođe, premijer Kosova Albin Kurti najavio je dijalog sa kosovskim Srbima od 2019. godine, uz ocjenu da je taj dijalog mnogo važniji od onog koji se sa Srbijom vodi u Briselu. Međutim, ovaj dijalog još nije javno vođen.
Krajem novembra 2022. Vlada Kosova je za Radio Slobodna Evropa saopštila da se komunikacija i dijalog sa lokalnim Srbima odvija u tajnosti, jer su pripadnici srpske zajednice izloženi pritiscima i prijetnjama „nelegalnih struktura i grupa“.
S druge strane, Kurti se, s vremena na vrijeme, obraća pripadnicima srpske zajednice na njihovom maternjem jeziku.
Krajem aprila u Suhodolu, opština Gračanica, učestvovao je u podjeli ključeva stanova, namjenjenih porodicama u socijalnoj potrebi, dok je u Kamenici sredinom maja posjetio privrednike iz srpske zajednice.
Šta je Kosovo učinilo da promoviše suživot?
Bahrim Šabani, član parlamentarne komisije za prava i interese zajednica, ocjenjuje da je Vlada Kosova uradila mnogo na poboljšanju suživota, kroz realizaciju različitih projekata u oblasti obrazovanja i kulture.
Šabani dolazi iz redova bošnjačke koalicije "Vakat" i dio je multietničke parlamentarne grupe u Skupštini Kosova koju čine različite zajednice.
Pored srpske zajednice, Ustav Kosova priznaje još šest manjinskih zajednica: Bošnjake, Turke, Gorance, Rome, Aškalije i Egipćane.
Šabani kaže da čak i zakoni na Kosovu garantuju jednak tretman svih zajednica, bez obzira na njihovu etničku pripadnost.
Manjinske zajednice, s druge strane, takođe imaju rezervisana mjesta u Skupštini i Vladi Kosova, na osnovu Ustava Kosova.
„Postoji i podrška međunarodnih organizacija [koje se bave manjinskim zajednicama], kao što su OSCE i Evropska unija. Oni pružaju podršku Kosovu za izgradnju multietničkog društva, kroz različite projekte i programe”, kaže Šabani za Radio Slobodna Evropa.
O odnosima albanske i srpske zajednice, Šabani kaže da su "to dvije strane koje treba da sjednu za isti sto i razgovaraju u okviru institucija Kosova".
Rašić: Pokušaću da vidim koegzistenciju "normalnijim" očima
Ministar Rašić obećava da će pitanje promovisanja suživota biti tema kojom će se baviti.
„Pokušaću da nađem način da sagledam stvari na drugačiji, normalniji način. Razgovaraću direktno sa premijerom, možda i sa drugim kolegama, o metodologiji kojom se može sprečiti negativan narativ kada je u pitanju suživot”, kaže Rašić.
Slučaj 27-godišnje Millene Lazarević iz Donje Vitine u opštini Štrpce – južni dio Kosova – pokazuje da ne gledaju svi negativno na kohabitaciju.
Nakon završenih master studija u Beogradu, vratila se u svoje rodno selo, gdke svakodnevno radi na prevazilaženju etničkih barijera.
„Vkerujem da je to nešto što nam je potrebno, jer je i 25 godina [posloke rata] kosovsko društvo u tranziciji i potrebna mu je pomoć u prevazilaženju ovih prepreka“, njena je poruka.