Bivši direktor za Zapadni Balkan u Evropskoj komisiji Pierre Mirel izjavio je u intervjuu za Glas Amerike da Kosovo mora brzo da reaguje u skladu sa zahtjevima međunarodnih partnera, a u vezi sa situacijom na sjeveru, inače rizikuje da ozbiljno ugrozi evropsku budućnost.
Mirel je rekao da je eskalacija situacije na sjeveru narušila međunarodni imidž Kosova i istakao da je nespremnost za formiranje Zajednice opština sa srpskom većinom jedan od glavnih razloga za uzastopne tenzije, dok je uspostavljanje ZSO ocenio kao ključ za izlazak iz krize, pored povlačenja specijalnih jedinica policije i novih izbora u sjevernim opštinama.
Kao što ste vidjeli, tenzije između Kosova i Srbije su ovog puta porasle zbog dešavanja u opštinama na sjeveru Kosova. Kako vidite ovu situaciju?
Nedavne tenzije vidim kao direktan rezultat nedavnih izbora na sjeveru. Legalni izbori? Da, ali nemaju legitimitet. Kako četiri nova albanska gradonačelnika mogu da vode opštine na sjeveru gdje je oko 90 odsto srpsko stanovništvo? To je pravi problem, jer su birani sa 2,5 ili 3,5 odsto izlaznosti birača, što je bilo nemoguće i nije bila dobra odluka. Ali, ono što me brine i još više rastužuje je to što znate da smo bili dobri prijatelji Kosova od proglašenja nezavisnosti i žalosti me kada vidim da ova situacija kvari međunarodni imidž Kosova, dok mu je i dalje potrebna velika međunarodna podrška, Kosovu je potrebno da pet evropskih zemalja prizna njegovu nezavisnost. Ova situacija šteti ovom procesu i čini me veoma tužnim.
Šta je po vašem mišljenju najbolji izlaz iz ove situacije?
Mislim da je jedini izlaz kompromis, kao i obično. Znam da riječ "kompromis" ima negativnu konotaciju na Balkanu, dok je u Evropskoj uniji osnova evropske izgradnje već 70 godina. Ali, na Balkanu, ako pravimo kompromis, to znači da smo izgubili. Tako da mislim da nema drugog načina nego da se postupi onako kako su SAD i Evropska unija zahtjevale, da se povuku specijalne jedinice policije i organizuju novi izbori, mislim početkom septembra.
Međunarodna zajednica je izrazila zabrinutost i kritike na račun Kurtijeve vlade u vezi sa nedostatkom saradnje i koordinacije u vezi sa situacijom na sjeveru. Da li mislite da bi to moglo ozbiljno da naškodi evropskoj budućnosti Kosova?
Ako se brzo nađe rješenje, ako premijer Kurti sprovede ono što su tražile SAD i EU, mislim da ova situacija neće biti zaboravljena, ali će se proces lako i dalje razvijati. Ali ako se ovako nastavi, bez brzih odluka ili ako se slična situacija ponovi u narednim nedjeljama i mjesecima sa ovakvim jednostranim odlukama, bez ikakvih konsultacija ili saradnje, to bi definitivno jako naštetilo evropskoj budućnosti Kosova, i to je sigurno.
Da li je vjerovatno da će Evropska unija uvesti bilo kakve sankcije ili kaznene mjere Kosovu zbog nedostatka saradnje?
Evropska unija ne preferira uvođenje sankcija zemljama koje smatraju prijateljima, sa kojima postoji dobra saradnja, dijalog... Ali, ako je odluči da ide u krajnost, to bi se desilo, ako bi se situacija nastavila i vlada ne bi prihvatila savjete ili prijedloge koje su dale SAD i Evropska unija.
Na Kosovu poznavaoci dešavanja kažu da je Priština pod većim pritiskom nego što bi trebalo da bude na sjeveru, dok Beograd vide kao glavni izvor destabilizacije na Balkanu, a posebno na Kosovu. Da li se slažete sa ovom tačkom gledišta?
Beograd nikada nije bio lak u prihvatanju kompromisa, to je vrlo jasno. Ali postoji jedno pitanje, 2013. godine u Briselu je postojao sporazum po kome bi Kosovo formiralo Zajednicu opština sa srpskom većinom, dakle prije 10 godina, dok je obaveza obnovljena 2015. i ponovo nedavno u Ohridskom sporazumu. Kako će pod ovakvim uslovima Srbi sa sjevera Kosova vjerovati dijalogu Prištine i Evropske unije ako im se govori da će deset godina imati svoje udruženje, a da se ništa nije desilo? To je nepravedno i podrazumeva davanje argumenata onima koji kažu da ovaj dijalog ne funkcioniše ili da Priština ne želi da funkcioniše. Za mene je to glavno pitanje jer daje argumente i predsjedniku Srbije Vučiću, ali i Moskvi, pa pitanje postaje još ozbiljnije. U ovom vremenskom periodu u kontekstu tekućeg rata u Ukrajini, ne treba davati argumente Moskvi da kaže 'pogledajte nezavisnost i pogledajte nemire na sjeveru protiv Srba sa NATO snagama'. To je veoma, veoma loše i veoma štetno za sve odnose u regionu.
Dakle, po vašem mišljenju, Kosovo treba brzo da se krene u uspostavljanju Zajednice opština sa srpskom većinom?
Mislim da treba. Čekalo se 10 godina. Za mene je ovo veoma važno pored poziva na povlačenje specijalnih policijskih jedinica i novih izbora na sjeveru. U narednim nedjeljama i mjesecima prioritet bi trebalo da bude formiranje ove Zajednice opština sa srpskom većinom, na koju se toliko dugo čekalo.
Ova Zajednica je "vruća tema" u pregovorima Kosova i Srbije. Priština to vidi kao pretnju za novu "Republiku Srpsku" poput one u Bosni i Hercegovini, dok su Sjedinjene Države to nedavno ocjenile kao priliku za smanjenje uticaja Beograda na sjeveru Kosova. Kako to ocjenjujete?
Oni koji to govore ili ne poznaju institucionalno uređenje u Bosni i Hercegovini ili žele da zbune ljude. Dejtonski sporazum ne definiše nadležnosti dva entiteta, Republike Srpske s jedne strane i Hrvatsko-bosanske federacije s druge strane. Navodi samo dvije nadležnosti na državnom nivou, međunarodne odnose uključujući trgovinu i odbranu, ništa drugo. Dakle, više od 20 godina u Bosni postoji sukob između onih koji žele da obnove unitarnu državu – uglavnom Bošnjaka, i onih poput Srba i Hrvata koji žele decentralizaciju. Ali to nikada nije uspelo zbog Ustava. Na Kosovu je situacija potpuno drugačija. Kosovo ima jasan Ustav koji proizilazi iz plana (Martija) Ahtisaarija, sa jasno definisanim ovlašćenjima i u okviru ovog ustava bi se osnovala Asocijacija koja bi dala neka ovlašćenja opštinama sa srpskom većinom, tako da je potpuno drugačije. A onda su pitanja koja ovlašćenja i kakva ovlašćenja Udruženje ima ta pitanja koja se tačnije bave pregovorima, to je ideja.
Ako se još jednom vratimo na izlaz iz situacije u ovim opštinama, međunarodna zajednica traži nove izbore što je prije moguće, dok je premijer Kurti nedavno izjavio da izbori mogu biti održani nakon uspostavljanja vlasti zakona u ovoj oblasti – podrazumeva privođenje pravdi odgovornih za nasilje tokom protesta. Šta smatrate da ima veću težinu u kontekstu trenutne situacije?
Kad god čujem ljude da govore da na Zapadnom Balkanu, bilo da se radi o Kosovu, Srbiji ili bilo kojoj zemlji, neće biti napretka dok ne postoji puna vladavina prava, imam osjećaj da nikakav napredak nikada neće biti postignut. To je zato što ni u jednoj zemlji vladavina prava nije u potpunosti uspostavljena. Ima napretka i tako dalje, ali to ne bi trebalo da bude preduslov, jer ćemo u suprotnom ponovo razgovarati o ovim problemima sljedeće i sljedeće godine. Hitno je potrebno stvoriti uslove za nove izbore početkom septembra kako bi ljudi mogli da glasaju i budu birani. Naravno, Srbi treba da učestvuju u izbornom procesu, a ne da ga bojkotuju. Na ovaj način bismo imali gradonačelnike koji ne samo da bi bili legalno birani, već bi imali i legitimitet, pa bi imali priliku da vode ove opštine i vrate mirno stanje, to je hitno.
Kosovo i Srbija su se ove godine dogovorile u Briselu, a potom i u Ohridu o normalizaciji odnosa. Uprkos tome, tenzije su i dalje visoke i čini se da ovaj sporazum ne ispunjava svoju svrhu. Kako to objašnjavate?
Vidim nekoliko razloga: prvi je ono o čemu smo ranije razgovarali, odnosno činjenica da je Asocijacija obećana deset godina i da nije sprovedena sa argumentacijom da bi to bilo protiv Ustava Kosova. To je, naravno, glavni razlog, jer se narušava povjerenje u vlasti koje su to jednom prihvatile, potvrdile 2015. i ponovo potvrdile u Ohridu. Dakle, to je suštinski aspekt povjerenja u regionu. Drugi razlog je što je bilo napretka do 2015. godine u raznim pitanjima, a zatim je nastala konfuzija sa idejom o razmjeni teritorija. Ljudi su rekli u redu da zaboravimo dijalog, razmjenićemo teritorije i gotovo je, pa je ova ideja napravila zabunu i dugo je trebalo da se od nje odustane, praktično do trenutka kada američki predsjednik Trump nije pobjedio na izborima. Za vraćanje nekog vida povjerenja bilo je potrebno dosta vremena, a samim tim i za nastavak dijaloga. Vidim još jedan razlog, u Ohridu, na primjer, kada je postignut dogovor o planu implementacije sporazuma, pero još nije bilo suvo kada su počele izjave sa veoma lošim porukama. Kada kažem loše, to je potcjenjivanje jer je to bio gotovo govor mržnje koji dolazi od zvaničnika. Pa kako narod da razume? Nešto ste se dogovorili i poslije dva dana kažete da to nikada neće biti sprovedeno zbog predsjednika Vučića ili ko zna koga. Kako ljudi ovo razumeju? Kako vratiti povjerenje? Ovo je za mene suštinski razlog i možda pogrešno rezonovanje. Uvijek sam govorio, otkako sam inicijalno bio dio dijaloga 2011. godine, da je dijalog dobra stvar i da treba da se desi, ali da treba da bude praćen paralelnim dijalogom sa organizacijama civilnog društva. Po mom mišljenju, ovaj dijalog je veoma sličan balonu, civilno društvo sa obe strane bi trebalo da bude više uključeno i da se više zainteresuje. Prije dvije-tri godine bile su dve grupe žena sa Kosova i iz Srbije koje su započele dijalog, prije deset godina je to bio početak dijaloga između privrednih komora. Ovakve stvari se iz nekog razloga, vjerujem, nisu nastavile, ali to je žalosno i treba ih vratiti u proces, jer ljudi treba da se sastaju, razgovaraju i razmenjuju ideje pored onih vodećih koji se o nečemu dogovore.
Izvor: VOA
Kao što ste vidjeli, tenzije između Kosova i Srbije su ovog puta porasle zbog dešavanja u opštinama na sjeveru Kosova. Kako vidite ovu situaciju?
Nedavne tenzije vidim kao direktan rezultat nedavnih izbora na sjeveru. Legalni izbori? Da, ali nemaju legitimitet. Kako četiri nova albanska gradonačelnika mogu da vode opštine na sjeveru gdje je oko 90 odsto srpsko stanovništvo? To je pravi problem, jer su birani sa 2,5 ili 3,5 odsto izlaznosti birača, što je bilo nemoguće i nije bila dobra odluka. Ali, ono što me brine i još više rastužuje je to što znate da smo bili dobri prijatelji Kosova od proglašenja nezavisnosti i žalosti me kada vidim da ova situacija kvari međunarodni imidž Kosova, dok mu je i dalje potrebna velika međunarodna podrška, Kosovu je potrebno da pet evropskih zemalja prizna njegovu nezavisnost. Ova situacija šteti ovom procesu i čini me veoma tužnim.
Šta je po vašem mišljenju najbolji izlaz iz ove situacije?
Mislim da je jedini izlaz kompromis, kao i obično. Znam da riječ "kompromis" ima negativnu konotaciju na Balkanu, dok je u Evropskoj uniji osnova evropske izgradnje već 70 godina. Ali, na Balkanu, ako pravimo kompromis, to znači da smo izgubili. Tako da mislim da nema drugog načina nego da se postupi onako kako su SAD i Evropska unija zahtjevale, da se povuku specijalne jedinice policije i organizuju novi izbori, mislim početkom septembra.
Međunarodna zajednica je izrazila zabrinutost i kritike na račun Kurtijeve vlade u vezi sa nedostatkom saradnje i koordinacije u vezi sa situacijom na sjeveru. Da li mislite da bi to moglo ozbiljno da naškodi evropskoj budućnosti Kosova?
Ako se brzo nađe rješenje, ako premijer Kurti sprovede ono što su tražile SAD i EU, mislim da ova situacija neće biti zaboravljena, ali će se proces lako i dalje razvijati. Ali ako se ovako nastavi, bez brzih odluka ili ako se slična situacija ponovi u narednim nedjeljama i mjesecima sa ovakvim jednostranim odlukama, bez ikakvih konsultacija ili saradnje, to bi definitivno jako naštetilo evropskoj budućnosti Kosova, i to je sigurno.
Da li je vjerovatno da će Evropska unija uvesti bilo kakve sankcije ili kaznene mjere Kosovu zbog nedostatka saradnje?
Evropska unija ne preferira uvođenje sankcija zemljama koje smatraju prijateljima, sa kojima postoji dobra saradnja, dijalog... Ali, ako je odluči da ide u krajnost, to bi se desilo, ako bi se situacija nastavila i vlada ne bi prihvatila savjete ili prijedloge koje su dale SAD i Evropska unija.
Na Kosovu poznavaoci dešavanja kažu da je Priština pod većim pritiskom nego što bi trebalo da bude na sjeveru, dok Beograd vide kao glavni izvor destabilizacije na Balkanu, a posebno na Kosovu. Da li se slažete sa ovom tačkom gledišta?
Beograd nikada nije bio lak u prihvatanju kompromisa, to je vrlo jasno. Ali postoji jedno pitanje, 2013. godine u Briselu je postojao sporazum po kome bi Kosovo formiralo Zajednicu opština sa srpskom većinom, dakle prije 10 godina, dok je obaveza obnovljena 2015. i ponovo nedavno u Ohridskom sporazumu. Kako će pod ovakvim uslovima Srbi sa sjevera Kosova vjerovati dijalogu Prištine i Evropske unije ako im se govori da će deset godina imati svoje udruženje, a da se ništa nije desilo? To je nepravedno i podrazumeva davanje argumenata onima koji kažu da ovaj dijalog ne funkcioniše ili da Priština ne želi da funkcioniše. Za mene je to glavno pitanje jer daje argumente i predsjedniku Srbije Vučiću, ali i Moskvi, pa pitanje postaje još ozbiljnije. U ovom vremenskom periodu u kontekstu tekućeg rata u Ukrajini, ne treba davati argumente Moskvi da kaže 'pogledajte nezavisnost i pogledajte nemire na sjeveru protiv Srba sa NATO snagama'. To je veoma, veoma loše i veoma štetno za sve odnose u regionu.
Dakle, po vašem mišljenju, Kosovo treba brzo da se krene u uspostavljanju Zajednice opština sa srpskom većinom?
Mislim da treba. Čekalo se 10 godina. Za mene je ovo veoma važno pored poziva na povlačenje specijalnih policijskih jedinica i novih izbora na sjeveru. U narednim nedjeljama i mjesecima prioritet bi trebalo da bude formiranje ove Zajednice opština sa srpskom većinom, na koju se toliko dugo čekalo.
Ova Zajednica je "vruća tema" u pregovorima Kosova i Srbije. Priština to vidi kao pretnju za novu "Republiku Srpsku" poput one u Bosni i Hercegovini, dok su Sjedinjene Države to nedavno ocjenile kao priliku za smanjenje uticaja Beograda na sjeveru Kosova. Kako to ocjenjujete?
Oni koji to govore ili ne poznaju institucionalno uređenje u Bosni i Hercegovini ili žele da zbune ljude. Dejtonski sporazum ne definiše nadležnosti dva entiteta, Republike Srpske s jedne strane i Hrvatsko-bosanske federacije s druge strane. Navodi samo dvije nadležnosti na državnom nivou, međunarodne odnose uključujući trgovinu i odbranu, ništa drugo. Dakle, više od 20 godina u Bosni postoji sukob između onih koji žele da obnove unitarnu državu – uglavnom Bošnjaka, i onih poput Srba i Hrvata koji žele decentralizaciju. Ali to nikada nije uspelo zbog Ustava. Na Kosovu je situacija potpuno drugačija. Kosovo ima jasan Ustav koji proizilazi iz plana (Martija) Ahtisaarija, sa jasno definisanim ovlašćenjima i u okviru ovog ustava bi se osnovala Asocijacija koja bi dala neka ovlašćenja opštinama sa srpskom većinom, tako da je potpuno drugačije. A onda su pitanja koja ovlašćenja i kakva ovlašćenja Udruženje ima ta pitanja koja se tačnije bave pregovorima, to je ideja.
Ako se još jednom vratimo na izlaz iz situacije u ovim opštinama, međunarodna zajednica traži nove izbore što je prije moguće, dok je premijer Kurti nedavno izjavio da izbori mogu biti održani nakon uspostavljanja vlasti zakona u ovoj oblasti – podrazumeva privođenje pravdi odgovornih za nasilje tokom protesta. Šta smatrate da ima veću težinu u kontekstu trenutne situacije?
Kad god čujem ljude da govore da na Zapadnom Balkanu, bilo da se radi o Kosovu, Srbiji ili bilo kojoj zemlji, neće biti napretka dok ne postoji puna vladavina prava, imam osjećaj da nikakav napredak nikada neće biti postignut. To je zato što ni u jednoj zemlji vladavina prava nije u potpunosti uspostavljena. Ima napretka i tako dalje, ali to ne bi trebalo da bude preduslov, jer ćemo u suprotnom ponovo razgovarati o ovim problemima sljedeće i sljedeće godine. Hitno je potrebno stvoriti uslove za nove izbore početkom septembra kako bi ljudi mogli da glasaju i budu birani. Naravno, Srbi treba da učestvuju u izbornom procesu, a ne da ga bojkotuju. Na ovaj način bismo imali gradonačelnike koji ne samo da bi bili legalno birani, već bi imali i legitimitet, pa bi imali priliku da vode ove opštine i vrate mirno stanje, to je hitno.
Kosovo i Srbija su se ove godine dogovorile u Briselu, a potom i u Ohridu o normalizaciji odnosa. Uprkos tome, tenzije su i dalje visoke i čini se da ovaj sporazum ne ispunjava svoju svrhu. Kako to objašnjavate?
Vidim nekoliko razloga: prvi je ono o čemu smo ranije razgovarali, odnosno činjenica da je Asocijacija obećana deset godina i da nije sprovedena sa argumentacijom da bi to bilo protiv Ustava Kosova. To je, naravno, glavni razlog, jer se narušava povjerenje u vlasti koje su to jednom prihvatile, potvrdile 2015. i ponovo potvrdile u Ohridu. Dakle, to je suštinski aspekt povjerenja u regionu. Drugi razlog je što je bilo napretka do 2015. godine u raznim pitanjima, a zatim je nastala konfuzija sa idejom o razmjeni teritorija. Ljudi su rekli u redu da zaboravimo dijalog, razmjenićemo teritorije i gotovo je, pa je ova ideja napravila zabunu i dugo je trebalo da se od nje odustane, praktično do trenutka kada američki predsjednik Trump nije pobjedio na izborima. Za vraćanje nekog vida povjerenja bilo je potrebno dosta vremena, a samim tim i za nastavak dijaloga. Vidim još jedan razlog, u Ohridu, na primjer, kada je postignut dogovor o planu implementacije sporazuma, pero još nije bilo suvo kada su počele izjave sa veoma lošim porukama. Kada kažem loše, to je potcjenjivanje jer je to bio gotovo govor mržnje koji dolazi od zvaničnika. Pa kako narod da razume? Nešto ste se dogovorili i poslije dva dana kažete da to nikada neće biti sprovedeno zbog predsjednika Vučića ili ko zna koga. Kako ljudi ovo razumeju? Kako vratiti povjerenje? Ovo je za mene suštinski razlog i možda pogrešno rezonovanje. Uvijek sam govorio, otkako sam inicijalno bio dio dijaloga 2011. godine, da je dijalog dobra stvar i da treba da se desi, ali da treba da bude praćen paralelnim dijalogom sa organizacijama civilnog društva. Po mom mišljenju, ovaj dijalog je veoma sličan balonu, civilno društvo sa obe strane bi trebalo da bude više uključeno i da se više zainteresuje. Prije dvije-tri godine bile su dve grupe žena sa Kosova i iz Srbije koje su započele dijalog, prije deset godina je to bio početak dijaloga između privrednih komora. Ovakve stvari se iz nekog razloga, vjerujem, nisu nastavile, ali to je žalosno i treba ih vratiti u proces, jer ljudi treba da se sastaju, razgovaraju i razmenjuju ideje pored onih vodećih koji se o nečemu dogovore.
Izvor: VOA