Šef pregovaračkog tima Kosova Besnik Bislimi naveo je da francusko-njemački plan "de jure" podržava položaj Srbije da u ovom trenutku nema međusobnog priznanja.
Bislimi je u intervjuu za Euronews Serbia komentarisao i to da li je kraj marta rok koji je premijer Kosova Albin Kurti označio za sporazum Kosova i Srbije. Govorio je i o tome zašto nije formirana Zajednica srpskih opština, o poštovanju već postojećih sporazuma, da li će se Srbi na sjeveru vratiti u kosovske institucije kao i o tome na koji način Vlada Kosova komunicira sa predstavnicima Srba.
Na početku nam recite, gdje je trenutno dijalog između Kosova i Srbije, da li se možda vodi iza zatvorenih vrata, da li se sastajete sa gospodinom Petkovićem, da li se sastaju radne grupe i ako postoji taj dijalog, o čemu se razgovara?
Hvala Vam na mogućnosti da se obratim Vašoj publici. Na posljednjem sastanku sa gospodinom Petkovićem održanom 23. novembra, došli smo do sporazuma koji će se nastaviti hitnim razgovorima vezanim za njemačko-francuski prijedlog. Imali smo neke ustupke povodom pitanja registarskih tablica kao hitnog pitanja. Što se tiče tog sastanka, razgovarali smo samo 10 minuta i to uz posredovanje gospodina Lajčaka. Nije došlo do sastanaka između radnih grupa, niti do ponovnih sastanaka, takođe nisu održani nikakvi sastanci van Brisela. Međutim, i u Briselu se svi sastanci održavaju iza zatvorenih vrata poslije kojih obe strane održavaju konferencije za štampu gdje, manje-više obe strane pokušavaju da daju svoje mišljenje o svemu o čemu se diskutovalo iza zatvorenih vrata. Tog 23. je gospodin Borell dao izjavu gdje je obećao da će kontaktirati sa gospodinom Vučićem i gospodinom Kurtijem u roku od nekoliko dana kako bi započeli sa aktivnim i intenzivnim pregovorima u vezi njemačko-francuskog prijedloga, međutim sada već mjesec i po dana poslije toga, mi i dalje nismo održali drugi sastanak.
Gospodin Kurti je rekao da se sporazum mora završiti ili postići do marta ili aprila. Koliko je to realno po Vašem mišljenju?
Koliko je to realno, to je već drugo pitanje, međutim sporazum koji je potpisan, odnosno postignut 23. novembra je odredio rok kada se treba održati sljedeći sastanak specijalne grupe za normalizaciju na Kosovu i EU. Dakle, već je dogovoreno da se taj sastanak treba održati krajem marta. To je razlog zbog kojeg gospodin Kurti spominje kraj marta kao krajnji rok za potpisivanje sporazuma. Ako do tada shvatimo da Srbija nema namjeru da bude konstruktivna tokom dijaloga, to znači da će proces koji je započet 23. novembra biti obustavljen, a Kosovo će moći da nastavi sa izricanjem kazni za ilegalne registarske tablice koje se i dalje kreću po Kosovu.
Spomenuli ste francusko-njemački prijedlog ili evropski prijedlog, kako se sada zove. Šta je toliko tajno u tom prijedlogu da javnost ne može da bude upoznata sa njim? Šta tamo tačno piše?
Vi ste sada sami naveli da je prijedlog tajan. On nije tajan zato što sadrži nešto što javnost ne sme da zna i da diskutuje o tome, nego je tajan jer je od početka bio džentlmenski sporazum da se srž sporazuma drži dalje od očiju javnosti, kako ne bismo sami potkopali taj postupak. Međutim, u trenutku kada postignemo neki napredak sve će, naravno, biti objavljeno.
Ima li u prijedlogu međusobnog priznanja kao obaveza potpisivanja sporazuma?
Ponavljam, mi ne smemo da razotkrijemo elemente dokumenata, međutim ako se fokusiramo na elemente "de jure" onda možemo reći da dokument podržava položaj Srbije gdje trenutno nema uslova za uzajamno priznavanje.
Iako ste rekli da je u pitanju džentlmenski dogovor da se ne iznose detalji iz tog plana, da li se u planu spominje formiranje Zajednice opština sa srpskom većinom, zašto se toliko sa tim kasni? Pretpostavljam da ćete se sada pozvati na odluku Ustavnog suda, međutim Ustavni sud nije rekao da je formiranje neustavno. On je samo neke dijelove proglasio neustavnim.
Ponavljam, Vi, uprkos mojim komentarima da sam pristao na tajnost suštine sporazuma, insistirate na razotkrivanju detalja. Govoreći iz kosovske perspektive, mi smo potpisali 33 sporazuma u Briselu i nikada nije bilo pokušaja da se ovi sporazumi klasifikuju prema važnosti. Stoga, postoje sporazumi koji su potpisani mnogo ranije prije sporazuma o asocijaciji opština. Sporazum o asocijaciji opština je potpisan 19. aprila 2013. godine, međutim većina ostalih sporazuma je potpisana prije toga, a Srbija nije sprovela nijedan od njih. Otuda, ako kasnimo - kasnimo i sa ostalim sporazumima. Stoga, zašto gledamo samo jedan od mnogih? Srbija još nije sprovela sporazum o registarskim tablicama iz 2011. godine koji je za nas mnogo važniji. Srbija takođe nije ispoštovala sporazum o katastarskoj evidenciji koji datira još prije sporazuma o asocijaciji, a koji je mnogo važniji za nas. Stoga smatram ovu brigu o kašnjenju vještačkom. Brisel je doneo zaključak da se mnogi sporazumi nisu sproveli, međutim lista sporazuma koje Srbija nije sprovela je dvostruko duža od liste sporazuma koje Kosovo nije ispoštovalo. Stoga, odakle Srbija vuče argument da insistira na tome što mi nismo sproveli jedan sporazum, dok sami ne poštuju većinu sporazuma koje su potpisali.
Šta konkretno nije sprovela Srbija iz sporazuma iz 2011. kada je dijalog počeo, kada su počeli pregovori, a šta nije Kosovo?
Kao što rekoh, lista sporazuma koje Srbija nije sprovela je dvostruko duža od sporazuma koje kosovska strana nije sprovela, a ja mogu navesti nekoliko: trgovinske barijere, posebni prilagođeni dokumenti… U Srbiji, na primjer, u posebnoj kancelariji u Nišu se izdaju dokumenti na kojima stoji “carinarnica Priština”. Nakon toga imamo ilegalne registarske tablice, pa nakon toga tu su diplome, katastarska dokumenta, razmjena dokumenata o trgovini između država… Ja mogu da nastavim da nabrajam. Čak i taj sporazum od 19. aprila, koji uključuje Asocijaciju, na čemu Srbija insistira da se sprovede sa naše strane, a koji mi još nismo sproveli, Srbija stalno krši isti. Ako se osvrnemo na taj sporazum, stav 14. predviđa da nijedna strana, dakle ni Kosovo niti Srbija ne sme da ometa drugu stranu, niti da podstiču treće strane da jedni drugima ometaju put ka integraciji u EU. Srbija je poslala pisma na adresu pet država; Španiji, Rumuniji, Slovačkoj, Kipru i Grčkoj, tražeći od njih da ne odobre aplikaciju Kosova za članstvo, što predstavlja direktno kršenje sporazuma za koji Srbija insistira da mi sprovedemo.
Zašto Vlada Kosova, kada je u pitanju sporazum i kada je u pitanju odluka Ustavnog suda Kosova, na neki način bira šta će da sprovede?
Kao prvo, moram reći da je tumačenje pogrešno. Nije istina da mi biramo šta želimo da sprovedemo, a šta ne, međutim što se tiče nekih sporazuma mi smo primorani da postupamo tako. Na primjer, vezano za sporazum o tablicama i ličnim kartama, nije pitanje da li se nama sviđa taj sporazum ili ne, nego su stari sporazumi imali rok koji je istekao 21. septembra. Stoga smo mi morali da donesemo odluku o tome kako nastaviti dalje. Takođe, u vezi sporazuma o energetici, nije pitanje da li se nama sviđa taj sporazum, nego je u pitanju to što je taj sporazum neproporcijalno sproveden. Otuda, nije da mi biramo šta nam odgovara, nego je problem u nesrazmernom sprovođenju. Na primjer, Kosovari čak nisu stavljali naljepnice na srpske tablice pri ulasku na Kosovo, što je bio dio tog sporazuma, dok Srbija ne samo da je primoravala Kosovare da stavljaju naljepnice nego nas je primoravala da postojeće tablice zamjenimo za privremene. Tako da nas je disproporcionalno poštovanje sporazuma i kreiranje nejednakosti primoralo da reagujemo.
U slučaju energije, i 23 godine nakon rata, četiri opštine na sjeveru i dalje ne plaćaju struju. Otuda, mi smo morali da se bavimo ovim sporazumima, nije da smo ih sami birali. Što se tiče ostalih, mi smo samo diskutovali sa EU o njihovom stanju sprovođenja, jer ako pažljivo pročitate opis mandata gospodina Lajčaka, vidjećete da se njegov mandat sastoji od dva stuba; prvi stub je olakšavanje potpune normalizacije odnosa između Kosova i Srbije uz prvno obavezujući sporazum, što znači da imamo trostrani format, odnosno Koslvo-Srbiju-EU i drugi stub, a to je pružanje podrške pri sprovođenju pređašnje sklopljenih sporazuma. U ovom slučaju, moj jedini partner u sprovođenju tih sporazuma je Brisel. Nije Srbija. Kada imamo problema sa tablicama mi diskutujemo sa Briselom zato što nas Brisel podržava u sprovođenju sporazuma. Jedini način da Srbija postane partner jeste da prizna da su ovo međunarodni sporazumi. Kada Srbija bude rekla, a omaklo se i gospodinu Vučiću nekoliko puta kada je govorio da Kosovo mora da ispoštuje međunarodni sporazum o asocijaciji opština, što znači da Srbija priznaje da je taj sporazum pregovaran sa jednom nezavisnom državom, pošto je u pitanju međunarodni sporazum. Ako Srbija javno kaže da postoji međunarodni sporazum sa Kosovom u vezi Asocijacije, to mijenja priču. Hajde onda da diskutujemo o nivou sprovođenja ovih međunarodnih sporazuma sa vaše strane, kao i nivo sprovođenja sa naše strane. Ukoliko nije u pitanju međunarodna obaveza, zašto onda postoji umješanost Srbije?
Kosovo je apliciralo i za Savjet Evrope i za Evropsku uniju, u isto vrijeme Srbija je objavila da je devet zemalja povuklo odluku o priznanju Kosova. Kako sada to tumačite?
Kao prvo, tu se radi o pogrešnoj interpretaciji. U Vašingtonu, bivši premijer je pristao na jednogodišnji moratorijum, dakle moratorijum u trajanju od jedne godine, što je bila besmislica prema našem tumačenju, zato što kada postoji Briselski sporazum koji navodi da će obe strane da podržavaju jedna drugu na putu ka EU, odnosno na putu ka internacionalizaciji, a cijena koju je Kosovo platilo je sporazum o fusnoti, dakle sporazum sa asteriksom. Zato je Vašingtonski sporazum besmislen jer kaže "vi nećete nastaviti da tražite članstvo u međunardonim organizacijama, kako ste ispregovarali u Briselu, da bi Srbija prestala da bude destruktivna i prestala da vas sprečava u tome". Međutim, u toku te godine Kosovo se nije učlanilo ni u jednu stranu ili međunarodnu organizaciju, dok je Beograd stalno naglašavao kako su dobri u nagovaranju država da povlače priznavanje državnosti Kosova, ali će to objaviti po završetku trajanja moratorijuma, što pak znači da su oni prekršili moratorijum. Kao drugo, sporazum u Vašingtonu je takođe iznudio neki razvoj događaja, kao što je na primjer otvaranje ambasade u Jerusalemu, u vezi čega je Srbija jasno napravila prekršaj. Stoga, ja ne vidim insistiranje Srbije na dokumentu koji su od samog početka kršili.
Da li očekujete sada poslije svih tih problema koji su se dešavali na sjeveru Kosova, povratak Srba u kosovske institucije?
Prvenstveno, kada se ta situacija zakomplikovala, prinudila je ljude da napuste institucije, a ne kada je Vlada nastojala da ponovo dovede situaciju u normalu. Sa odlukom da se održe izbori mi želimo da dekomplikujemo situaciju. Mi se trudimo da postoje institucije koje će zastupati svoje građane, promovisati njihove interese i njihova prava. Do sada je Lista Srpska predstavljala monopol i nulti pluralizam na sjeveru koji nije nužno stečen demokratskim putem i koja je nije imala nikakav interes da promoviše prava srpskih građana na sjeveru zemlje. Gospodin Rakić je osamnaest mjeseci bio na položaju ministra za zajednice sa nula prijedloga, nula projekata vezanim za promovisanje prava i interesa srpske zajednice na sjeveru kao i na cijelom Kosovu. Mi bismo voljeli da vidimo ljude, pojedince, kao i političare kojima će, ne samo interes jedne strane ili pojedinaca u Srbiji biti prioritet, nego interes svih lokalnih Srba. To je ono čemu se nadamo da će proizvesti izbori u aprilu. Što se tiče policije, trenutno smo otvorili konkurs. Nadamo se da ćemo imati veliki broj kandidata, ljudi koji će biti vjerni instituciji, jer kako izgleda, policajci koji su bili na dužnosti do prošlog decembra, oni su očigledno odgovarali Vučiću, a ne kosovskim institucijama. Prema našem zakonodavnom okviru, ti ljudi neće moći da se vrate na svoje stare položaje. Mi moramo otvoriti nove konkurse za nove položaje, popuniti ih novim ljudima koji žele da sprovode zakon na Kosovu i biti verni ovoj državi.
Kada već govorite o policiji, zbog čega je potrebno toliko prisustvo pripadnika Specijalne policije?
Kao prvo, mislim da ne bi bilo fer da pitate za razloge koji stoje iza velikog prisustva policije zbog toga što riječ "veliko" je subjektivna i možda neko misli da je to prisustvo malo, dok istovremeno izvještaji iz Srbije govore da su blizu rata, da će povećati spremnost policije i vojske, da će rasporediti vojne snage na granici, dok se sa druge strane postavlja pitanje zašto je tu specijalna policija. Dakle, za vas je u redu da srpska vojska dođe na granicu, ali nije u redu da specijalne policijske jedinice odu tamo. Pa, gdje je ovde ta srazmernost? Uz dužno poštovanje vinariji u Orahovcu, ako ne grešim, prvenstveno moramo da priznamo da je bila u pitanju ilegalna djelatnost. Ovo niko ne dovodi u pitanje. Ilegalnu djelatnost prati specijalni postupak. U toku sprovođenja dolazi do komplikacija. Na primjer, kada policija ode šverceru u Gnjilane, susjedi su srećni zato što će postojati jedan problem manje u susjedstvu, međutim građani Gnjilana se ne mobilišu da onemoguće policiju i carinike pri zapleni robe. U trenutku kada se druga strana mobiliše da reaguje, onda naravno da to postaje pitanje bezbjednosti što je dužnost institucija za pružanje bezbjednosti da odluče kako da se nose sa tim pitanjem na najbolji mogući način. Međutim, niko ne dovodi u pitanje činjenicu da je proizvođač tih vina krijući proizvodio vino, tajio porez godinama, stoga je u tom slučanju pitanje vladavina zakona i ništa više.
Sve je u redu. Hajde da prihvatimo da je čovjek napravio carinski prekršaj, ali zar nije bilo dovoljno da tu budu pripadnici carine i redovne policije?
Očigledno nije bilo dovoljno jer su oni pokušali na taj način i naišli su na mobilizaciju građana. Da je bilo dovoljno, onda ne bi bilo medijskog izvještavanja. Naša policija svakodnevno pleni nelegalno proizvedenu ili krijumčarenu robu i nikada o tome ne čitate u medijskim izvještavanjima. Međutim, kada je u pitanju mobilizacija građana koji pokušavaju da zaštite krijumčara, onda carinici, koji nisu naoružani, koji ne mogu da odrade svoj posao, traže pomoć i podršku policije.
Imali smo prije par dana još jedan incident, a to je ranjavanje srpske djece na Badnje veče u Štrpcu i ubrzo hapšenje krivca. Srbi na osnovu Ustava Kosova i Ahtisaarijevog plana imaju prava koja bi trebalo da imaju sve zajednice, odnosno svi narodi. A kako Vi tumačite, da li je baš tako na terenu i kako se to sprovodi na terenu?
Incident koji se desio u Štrpcu je dobio ogroman publicitet. Nije se o njemu izvještavalo samo na Kosovu i u Srbiji nego i šire, što ukazuje na dvije stvari: senzitivnost međuetničkih odnosa na Kosovu i očekivanja vezana za sprovođenje zaštite manjina na Kosovu. To znači da su Kosovu postavljeni visoki standardi. Čak jedan takav incident dobije toliku medijsku pažnju, a na primjer, ja se ne sjećam da su vaše institucije ikada izvještavale o Neziru Memetaju koji se nalazi u srpskom zatvoru već više od dvije godine, a koji je u potpunosti nevin. Svi znaju to. Njega drže u pritvoru više od dvije godine na osnovu jedne fotografije iz 1999. godine. Srbija tvrdi da se on nalazi na toj fotografiji, dok je čovjek sa Kosova rekao da se on ne nalazi na toj fotografiji. Nikada iz Srbije nije bilo izvještavanja o oko 20-30 kosovskih Albanaca koji se trenutno nalaze u državnom zatvoru u Nišu zato što očigledno niko od Srbije ne očekuje da poštuje manjinska prava. Međutim, očekivanja od strane Kosova su toliko visoka da čak jedan takav incident, gdje je neko suočen sa blokiranim putem i puca u asfalt …ali mi svi osuđujemo to, mi smo svi srećni što je lice uhapšeno i želimo da pravni sistem donese odluku koja dolikuje.
To ćemo prepustiti policiji i sudstvu, složićete se?
Nije ispravno da kažete da smo obećali ali nismo započeli taj dijalog. Ja sam lično održao šest sastanaka sa lokalnim Srbima, od kojih je pet sastanaka održano u prostorijama Švedske ambasade na Kosovu i uz podršku Švedske ambasade na Kosovu. I jedan sastanak sam održao prošlog decembra u ovoj prostoriji.
Sa kim ste razgovarali?
Razgovarali smo sa organizacijama koje zastupaju lokalne Srbe sa sjevera kao i sa juga, dakle iz sjeverne Mitrovice, Goraždevca, Gračanice… Međutim, trenutno smo svijesni posljedica sa kojima se ovi pojedinci mogu suočiti kada bude objavljeno da su započeli dijalog sa Vladom Kosova. Ja sam zamjenik premijera, ali je i Emilija Redžepi zamjenica premijera. Emilija Redžepi je posjetila svaku opštinu. Ne njenom samovoljnom odlukom, već po zahtjevu premijera Kurtija i ona se sastala sa svim relevantnim institucijama unutar opština, kao što su Gračanica, Štrpce, Parteš, Klokot, Ranilug, Novo Brdo… Posjetila je čak i Goraždevac. Bilo je nekoliko zahtjeva od strane gospodina Kurtija da se sastane sa gradonačelnicima na sjeveru, međutim Goran Rakić je to odbio. Stoga, ukoliko postoji nevoljnost da se to desi, onda trebamo razmisliti o tome kome trebamo pripisati tu nevoljnost. Kada god je postojao zahtjev da se gradonačelnici sastanu sa mnom ili sa gospodinom Kurtijem, mi smo uvijek to omogućili. Ja sam već skoro dvije godine zamjenik premijera i u to vrijeme sam se samo jednom sastao sa njima i to kada smo diskutovali o pitanju energije sa turskom kompanijom.
Opozicija optužuje ovu vladu da je pokvarila odnose sa međunarodnim partnerima, posebno sa SAD. Da li je to tako i u kakvim se odnosima sa međunardnim partnerima?
Mi to tumačimo kao pustu želju opozicije. Ovo je rezultati kojem se oni nadaju i želeći da vide koja je mogućnost da se oni vrate na vlasti, što je za njih jednačina novcu, međutim nema ništa od toga. Ako pogledate broj posjeta koje članovi našeg kabineta imaju van zemlje i obratno, dakle međunarodne posjete Kosovu, vidjećete da naši odnosi nikada nisu bili bolji.
Opozicija vas takođe optužuje za lošu energetsku politiku, za lošu zdravstvenu politiku, pa smo imali štrajk prosvetnih radnika. Postoji li strategija za rješenje svih tih problema ili nas možda čekaju neki novi izbori na svim nivoima?
Činjenica da opozicija vidi problem, ne znači da problem postoji. I kada smo imali dvocifrenu brzinu rasta proizvodne u 2021. godini, opozicija je govorila da smo u recesiji. Ovo predstavlja ili manjak znanja sa njihove strane o tome šta znači recesija ili predstavlja sklonost da se manipuliše javnim mnjenjem. Što se tiče energetskog pitanja, i pored svih problema koje smo nasljedili u toku ove 23 godine, kao što je nepostojanje investicija u nove kapacitete, ipak ne postoji nijedna zemlja u regiji koja prolazi kroz krizu sa manjim troškovima i boljim menadžmentom od Kosova. Kao prvo, mi nismo povisili tarife za građane niti za preduzeća, već smo razliku finansirali iz budžeta, a kao drugo opšti trošak u 2022. godini je iznosio 95 miliona eura. Uporedite to sa ostalim zemljama u regiji, čiji je iznos 500-600 miliona. Ustvari, problem opozicije nije u neuspjehu, nego u našem uspjehu.
Izvor: Euronews Serbia
Na početku nam recite, gdje je trenutno dijalog između Kosova i Srbije, da li se možda vodi iza zatvorenih vrata, da li se sastajete sa gospodinom Petkovićem, da li se sastaju radne grupe i ako postoji taj dijalog, o čemu se razgovara?
Hvala Vam na mogućnosti da se obratim Vašoj publici. Na posljednjem sastanku sa gospodinom Petkovićem održanom 23. novembra, došli smo do sporazuma koji će se nastaviti hitnim razgovorima vezanim za njemačko-francuski prijedlog. Imali smo neke ustupke povodom pitanja registarskih tablica kao hitnog pitanja. Što se tiče tog sastanka, razgovarali smo samo 10 minuta i to uz posredovanje gospodina Lajčaka. Nije došlo do sastanaka između radnih grupa, niti do ponovnih sastanaka, takođe nisu održani nikakvi sastanci van Brisela. Međutim, i u Briselu se svi sastanci održavaju iza zatvorenih vrata poslije kojih obe strane održavaju konferencije za štampu gdje, manje-više obe strane pokušavaju da daju svoje mišljenje o svemu o čemu se diskutovalo iza zatvorenih vrata. Tog 23. je gospodin Borell dao izjavu gdje je obećao da će kontaktirati sa gospodinom Vučićem i gospodinom Kurtijem u roku od nekoliko dana kako bi započeli sa aktivnim i intenzivnim pregovorima u vezi njemačko-francuskog prijedloga, međutim sada već mjesec i po dana poslije toga, mi i dalje nismo održali drugi sastanak.
Gospodin Kurti je rekao da se sporazum mora završiti ili postići do marta ili aprila. Koliko je to realno po Vašem mišljenju?
Koliko je to realno, to je već drugo pitanje, međutim sporazum koji je potpisan, odnosno postignut 23. novembra je odredio rok kada se treba održati sljedeći sastanak specijalne grupe za normalizaciju na Kosovu i EU. Dakle, već je dogovoreno da se taj sastanak treba održati krajem marta. To je razlog zbog kojeg gospodin Kurti spominje kraj marta kao krajnji rok za potpisivanje sporazuma. Ako do tada shvatimo da Srbija nema namjeru da bude konstruktivna tokom dijaloga, to znači da će proces koji je započet 23. novembra biti obustavljen, a Kosovo će moći da nastavi sa izricanjem kazni za ilegalne registarske tablice koje se i dalje kreću po Kosovu.
Spomenuli ste francusko-njemački prijedlog ili evropski prijedlog, kako se sada zove. Šta je toliko tajno u tom prijedlogu da javnost ne može da bude upoznata sa njim? Šta tamo tačno piše?
Vi ste sada sami naveli da je prijedlog tajan. On nije tajan zato što sadrži nešto što javnost ne sme da zna i da diskutuje o tome, nego je tajan jer je od početka bio džentlmenski sporazum da se srž sporazuma drži dalje od očiju javnosti, kako ne bismo sami potkopali taj postupak. Međutim, u trenutku kada postignemo neki napredak sve će, naravno, biti objavljeno.
Ima li u prijedlogu međusobnog priznanja kao obaveza potpisivanja sporazuma?
Ponavljam, mi ne smemo da razotkrijemo elemente dokumenata, međutim ako se fokusiramo na elemente "de jure" onda možemo reći da dokument podržava položaj Srbije gdje trenutno nema uslova za uzajamno priznavanje.
Iako ste rekli da je u pitanju džentlmenski dogovor da se ne iznose detalji iz tog plana, da li se u planu spominje formiranje Zajednice opština sa srpskom većinom, zašto se toliko sa tim kasni? Pretpostavljam da ćete se sada pozvati na odluku Ustavnog suda, međutim Ustavni sud nije rekao da je formiranje neustavno. On je samo neke dijelove proglasio neustavnim.
Ponavljam, Vi, uprkos mojim komentarima da sam pristao na tajnost suštine sporazuma, insistirate na razotkrivanju detalja. Govoreći iz kosovske perspektive, mi smo potpisali 33 sporazuma u Briselu i nikada nije bilo pokušaja da se ovi sporazumi klasifikuju prema važnosti. Stoga, postoje sporazumi koji su potpisani mnogo ranije prije sporazuma o asocijaciji opština. Sporazum o asocijaciji opština je potpisan 19. aprila 2013. godine, međutim većina ostalih sporazuma je potpisana prije toga, a Srbija nije sprovela nijedan od njih. Otuda, ako kasnimo - kasnimo i sa ostalim sporazumima. Stoga, zašto gledamo samo jedan od mnogih? Srbija još nije sprovela sporazum o registarskim tablicama iz 2011. godine koji je za nas mnogo važniji. Srbija takođe nije ispoštovala sporazum o katastarskoj evidenciji koji datira još prije sporazuma o asocijaciji, a koji je mnogo važniji za nas. Stoga smatram ovu brigu o kašnjenju vještačkom. Brisel je doneo zaključak da se mnogi sporazumi nisu sproveli, međutim lista sporazuma koje Srbija nije sprovela je dvostruko duža od liste sporazuma koje Kosovo nije ispoštovalo. Stoga, odakle Srbija vuče argument da insistira na tome što mi nismo sproveli jedan sporazum, dok sami ne poštuju većinu sporazuma koje su potpisali.
Šta konkretno nije sprovela Srbija iz sporazuma iz 2011. kada je dijalog počeo, kada su počeli pregovori, a šta nije Kosovo?
Kao što rekoh, lista sporazuma koje Srbija nije sprovela je dvostruko duža od sporazuma koje kosovska strana nije sprovela, a ja mogu navesti nekoliko: trgovinske barijere, posebni prilagođeni dokumenti… U Srbiji, na primjer, u posebnoj kancelariji u Nišu se izdaju dokumenti na kojima stoji “carinarnica Priština”. Nakon toga imamo ilegalne registarske tablice, pa nakon toga tu su diplome, katastarska dokumenta, razmjena dokumenata o trgovini između država… Ja mogu da nastavim da nabrajam. Čak i taj sporazum od 19. aprila, koji uključuje Asocijaciju, na čemu Srbija insistira da se sprovede sa naše strane, a koji mi još nismo sproveli, Srbija stalno krši isti. Ako se osvrnemo na taj sporazum, stav 14. predviđa da nijedna strana, dakle ni Kosovo niti Srbija ne sme da ometa drugu stranu, niti da podstiču treće strane da jedni drugima ometaju put ka integraciji u EU. Srbija je poslala pisma na adresu pet država; Španiji, Rumuniji, Slovačkoj, Kipru i Grčkoj, tražeći od njih da ne odobre aplikaciju Kosova za članstvo, što predstavlja direktno kršenje sporazuma za koji Srbija insistira da mi sprovedemo.
Zašto Vlada Kosova, kada je u pitanju sporazum i kada je u pitanju odluka Ustavnog suda Kosova, na neki način bira šta će da sprovede?
Kao prvo, moram reći da je tumačenje pogrešno. Nije istina da mi biramo šta želimo da sprovedemo, a šta ne, međutim što se tiče nekih sporazuma mi smo primorani da postupamo tako. Na primjer, vezano za sporazum o tablicama i ličnim kartama, nije pitanje da li se nama sviđa taj sporazum ili ne, nego su stari sporazumi imali rok koji je istekao 21. septembra. Stoga smo mi morali da donesemo odluku o tome kako nastaviti dalje. Takođe, u vezi sporazuma o energetici, nije pitanje da li se nama sviđa taj sporazum, nego je u pitanju to što je taj sporazum neproporcijalno sproveden. Otuda, nije da mi biramo šta nam odgovara, nego je problem u nesrazmernom sprovođenju. Na primjer, Kosovari čak nisu stavljali naljepnice na srpske tablice pri ulasku na Kosovo, što je bio dio tog sporazuma, dok Srbija ne samo da je primoravala Kosovare da stavljaju naljepnice nego nas je primoravala da postojeće tablice zamjenimo za privremene. Tako da nas je disproporcionalno poštovanje sporazuma i kreiranje nejednakosti primoralo da reagujemo.
U slučaju energije, i 23 godine nakon rata, četiri opštine na sjeveru i dalje ne plaćaju struju. Otuda, mi smo morali da se bavimo ovim sporazumima, nije da smo ih sami birali. Što se tiče ostalih, mi smo samo diskutovali sa EU o njihovom stanju sprovođenja, jer ako pažljivo pročitate opis mandata gospodina Lajčaka, vidjećete da se njegov mandat sastoji od dva stuba; prvi stub je olakšavanje potpune normalizacije odnosa između Kosova i Srbije uz prvno obavezujući sporazum, što znači da imamo trostrani format, odnosno Koslvo-Srbiju-EU i drugi stub, a to je pružanje podrške pri sprovođenju pređašnje sklopljenih sporazuma. U ovom slučaju, moj jedini partner u sprovođenju tih sporazuma je Brisel. Nije Srbija. Kada imamo problema sa tablicama mi diskutujemo sa Briselom zato što nas Brisel podržava u sprovođenju sporazuma. Jedini način da Srbija postane partner jeste da prizna da su ovo međunarodni sporazumi. Kada Srbija bude rekla, a omaklo se i gospodinu Vučiću nekoliko puta kada je govorio da Kosovo mora da ispoštuje međunarodni sporazum o asocijaciji opština, što znači da Srbija priznaje da je taj sporazum pregovaran sa jednom nezavisnom državom, pošto je u pitanju međunarodni sporazum. Ako Srbija javno kaže da postoji međunarodni sporazum sa Kosovom u vezi Asocijacije, to mijenja priču. Hajde onda da diskutujemo o nivou sprovođenja ovih međunarodnih sporazuma sa vaše strane, kao i nivo sprovođenja sa naše strane. Ukoliko nije u pitanju međunarodna obaveza, zašto onda postoji umješanost Srbije?
Kosovo je apliciralo i za Savjet Evrope i za Evropsku uniju, u isto vrijeme Srbija je objavila da je devet zemalja povuklo odluku o priznanju Kosova. Kako sada to tumačite?
Kao prvo, tu se radi o pogrešnoj interpretaciji. U Vašingtonu, bivši premijer je pristao na jednogodišnji moratorijum, dakle moratorijum u trajanju od jedne godine, što je bila besmislica prema našem tumačenju, zato što kada postoji Briselski sporazum koji navodi da će obe strane da podržavaju jedna drugu na putu ka EU, odnosno na putu ka internacionalizaciji, a cijena koju je Kosovo platilo je sporazum o fusnoti, dakle sporazum sa asteriksom. Zato je Vašingtonski sporazum besmislen jer kaže "vi nećete nastaviti da tražite članstvo u međunardonim organizacijama, kako ste ispregovarali u Briselu, da bi Srbija prestala da bude destruktivna i prestala da vas sprečava u tome". Međutim, u toku te godine Kosovo se nije učlanilo ni u jednu stranu ili međunarodnu organizaciju, dok je Beograd stalno naglašavao kako su dobri u nagovaranju država da povlače priznavanje državnosti Kosova, ali će to objaviti po završetku trajanja moratorijuma, što pak znači da su oni prekršili moratorijum. Kao drugo, sporazum u Vašingtonu je takođe iznudio neki razvoj događaja, kao što je na primjer otvaranje ambasade u Jerusalemu, u vezi čega je Srbija jasno napravila prekršaj. Stoga, ja ne vidim insistiranje Srbije na dokumentu koji su od samog početka kršili.
Da li očekujete sada poslije svih tih problema koji su se dešavali na sjeveru Kosova, povratak Srba u kosovske institucije?
Prvenstveno, kada se ta situacija zakomplikovala, prinudila je ljude da napuste institucije, a ne kada je Vlada nastojala da ponovo dovede situaciju u normalu. Sa odlukom da se održe izbori mi želimo da dekomplikujemo situaciju. Mi se trudimo da postoje institucije koje će zastupati svoje građane, promovisati njihove interese i njihova prava. Do sada je Lista Srpska predstavljala monopol i nulti pluralizam na sjeveru koji nije nužno stečen demokratskim putem i koja je nije imala nikakav interes da promoviše prava srpskih građana na sjeveru zemlje. Gospodin Rakić je osamnaest mjeseci bio na položaju ministra za zajednice sa nula prijedloga, nula projekata vezanim za promovisanje prava i interesa srpske zajednice na sjeveru kao i na cijelom Kosovu. Mi bismo voljeli da vidimo ljude, pojedince, kao i političare kojima će, ne samo interes jedne strane ili pojedinaca u Srbiji biti prioritet, nego interes svih lokalnih Srba. To je ono čemu se nadamo da će proizvesti izbori u aprilu. Što se tiče policije, trenutno smo otvorili konkurs. Nadamo se da ćemo imati veliki broj kandidata, ljudi koji će biti vjerni instituciji, jer kako izgleda, policajci koji su bili na dužnosti do prošlog decembra, oni su očigledno odgovarali Vučiću, a ne kosovskim institucijama. Prema našem zakonodavnom okviru, ti ljudi neće moći da se vrate na svoje stare položaje. Mi moramo otvoriti nove konkurse za nove položaje, popuniti ih novim ljudima koji žele da sprovode zakon na Kosovu i biti verni ovoj državi.
Kada već govorite o policiji, zbog čega je potrebno toliko prisustvo pripadnika Specijalne policije?
Kao prvo, mislim da ne bi bilo fer da pitate za razloge koji stoje iza velikog prisustva policije zbog toga što riječ "veliko" je subjektivna i možda neko misli da je to prisustvo malo, dok istovremeno izvještaji iz Srbije govore da su blizu rata, da će povećati spremnost policije i vojske, da će rasporediti vojne snage na granici, dok se sa druge strane postavlja pitanje zašto je tu specijalna policija. Dakle, za vas je u redu da srpska vojska dođe na granicu, ali nije u redu da specijalne policijske jedinice odu tamo. Pa, gdje je ovde ta srazmernost? Uz dužno poštovanje vinariji u Orahovcu, ako ne grešim, prvenstveno moramo da priznamo da je bila u pitanju ilegalna djelatnost. Ovo niko ne dovodi u pitanje. Ilegalnu djelatnost prati specijalni postupak. U toku sprovođenja dolazi do komplikacija. Na primjer, kada policija ode šverceru u Gnjilane, susjedi su srećni zato što će postojati jedan problem manje u susjedstvu, međutim građani Gnjilana se ne mobilišu da onemoguće policiju i carinike pri zapleni robe. U trenutku kada se druga strana mobiliše da reaguje, onda naravno da to postaje pitanje bezbjednosti što je dužnost institucija za pružanje bezbjednosti da odluče kako da se nose sa tim pitanjem na najbolji mogući način. Međutim, niko ne dovodi u pitanje činjenicu da je proizvođač tih vina krijući proizvodio vino, tajio porez godinama, stoga je u tom slučanju pitanje vladavina zakona i ništa više.
Sve je u redu. Hajde da prihvatimo da je čovjek napravio carinski prekršaj, ali zar nije bilo dovoljno da tu budu pripadnici carine i redovne policije?
Očigledno nije bilo dovoljno jer su oni pokušali na taj način i naišli su na mobilizaciju građana. Da je bilo dovoljno, onda ne bi bilo medijskog izvještavanja. Naša policija svakodnevno pleni nelegalno proizvedenu ili krijumčarenu robu i nikada o tome ne čitate u medijskim izvještavanjima. Međutim, kada je u pitanju mobilizacija građana koji pokušavaju da zaštite krijumčara, onda carinici, koji nisu naoružani, koji ne mogu da odrade svoj posao, traže pomoć i podršku policije.
Imali smo prije par dana još jedan incident, a to je ranjavanje srpske djece na Badnje veče u Štrpcu i ubrzo hapšenje krivca. Srbi na osnovu Ustava Kosova i Ahtisaarijevog plana imaju prava koja bi trebalo da imaju sve zajednice, odnosno svi narodi. A kako Vi tumačite, da li je baš tako na terenu i kako se to sprovodi na terenu?
Incident koji se desio u Štrpcu je dobio ogroman publicitet. Nije se o njemu izvještavalo samo na Kosovu i u Srbiji nego i šire, što ukazuje na dvije stvari: senzitivnost međuetničkih odnosa na Kosovu i očekivanja vezana za sprovođenje zaštite manjina na Kosovu. To znači da su Kosovu postavljeni visoki standardi. Čak jedan takav incident dobije toliku medijsku pažnju, a na primjer, ja se ne sjećam da su vaše institucije ikada izvještavale o Neziru Memetaju koji se nalazi u srpskom zatvoru već više od dvije godine, a koji je u potpunosti nevin. Svi znaju to. Njega drže u pritvoru više od dvije godine na osnovu jedne fotografije iz 1999. godine. Srbija tvrdi da se on nalazi na toj fotografiji, dok je čovjek sa Kosova rekao da se on ne nalazi na toj fotografiji. Nikada iz Srbije nije bilo izvještavanja o oko 20-30 kosovskih Albanaca koji se trenutno nalaze u državnom zatvoru u Nišu zato što očigledno niko od Srbije ne očekuje da poštuje manjinska prava. Međutim, očekivanja od strane Kosova su toliko visoka da čak jedan takav incident, gdje je neko suočen sa blokiranim putem i puca u asfalt …ali mi svi osuđujemo to, mi smo svi srećni što je lice uhapšeno i želimo da pravni sistem donese odluku koja dolikuje.
To ćemo prepustiti policiji i sudstvu, složićete se?
Nije ispravno da kažete da smo obećali ali nismo započeli taj dijalog. Ja sam lično održao šest sastanaka sa lokalnim Srbima, od kojih je pet sastanaka održano u prostorijama Švedske ambasade na Kosovu i uz podršku Švedske ambasade na Kosovu. I jedan sastanak sam održao prošlog decembra u ovoj prostoriji.
Sa kim ste razgovarali?
Razgovarali smo sa organizacijama koje zastupaju lokalne Srbe sa sjevera kao i sa juga, dakle iz sjeverne Mitrovice, Goraždevca, Gračanice… Međutim, trenutno smo svijesni posljedica sa kojima se ovi pojedinci mogu suočiti kada bude objavljeno da su započeli dijalog sa Vladom Kosova. Ja sam zamjenik premijera, ali je i Emilija Redžepi zamjenica premijera. Emilija Redžepi je posjetila svaku opštinu. Ne njenom samovoljnom odlukom, već po zahtjevu premijera Kurtija i ona se sastala sa svim relevantnim institucijama unutar opština, kao što su Gračanica, Štrpce, Parteš, Klokot, Ranilug, Novo Brdo… Posjetila je čak i Goraždevac. Bilo je nekoliko zahtjeva od strane gospodina Kurtija da se sastane sa gradonačelnicima na sjeveru, međutim Goran Rakić je to odbio. Stoga, ukoliko postoji nevoljnost da se to desi, onda trebamo razmisliti o tome kome trebamo pripisati tu nevoljnost. Kada god je postojao zahtjev da se gradonačelnici sastanu sa mnom ili sa gospodinom Kurtijem, mi smo uvijek to omogućili. Ja sam već skoro dvije godine zamjenik premijera i u to vrijeme sam se samo jednom sastao sa njima i to kada smo diskutovali o pitanju energije sa turskom kompanijom.
Opozicija optužuje ovu vladu da je pokvarila odnose sa međunarodnim partnerima, posebno sa SAD. Da li je to tako i u kakvim se odnosima sa međunardnim partnerima?
Mi to tumačimo kao pustu želju opozicije. Ovo je rezultati kojem se oni nadaju i želeći da vide koja je mogućnost da se oni vrate na vlasti, što je za njih jednačina novcu, međutim nema ništa od toga. Ako pogledate broj posjeta koje članovi našeg kabineta imaju van zemlje i obratno, dakle međunarodne posjete Kosovu, vidjećete da naši odnosi nikada nisu bili bolji.
Opozicija vas takođe optužuje za lošu energetsku politiku, za lošu zdravstvenu politiku, pa smo imali štrajk prosvetnih radnika. Postoji li strategija za rješenje svih tih problema ili nas možda čekaju neki novi izbori na svim nivoima?
Činjenica da opozicija vidi problem, ne znači da problem postoji. I kada smo imali dvocifrenu brzinu rasta proizvodne u 2021. godini, opozicija je govorila da smo u recesiji. Ovo predstavlja ili manjak znanja sa njihove strane o tome šta znači recesija ili predstavlja sklonost da se manipuliše javnim mnjenjem. Što se tiče energetskog pitanja, i pored svih problema koje smo nasljedili u toku ove 23 godine, kao što je nepostojanje investicija u nove kapacitete, ipak ne postoji nijedna zemlja u regiji koja prolazi kroz krizu sa manjim troškovima i boljim menadžmentom od Kosova. Kao prvo, mi nismo povisili tarife za građane niti za preduzeća, već smo razliku finansirali iz budžeta, a kao drugo opšti trošak u 2022. godini je iznosio 95 miliona eura. Uporedite to sa ostalim zemljama u regiji, čiji je iznos 500-600 miliona. Ustvari, problem opozicije nije u neuspjehu, nego u našem uspjehu.
Izvor: Euronews Serbia
