Njemački analitičar, zastupnik teze o kosovskoj državnosti i poznavalac prilika na Balkanu Bodo Weber smatra da je propalo insistiranje Albina Kurtija da se sa Srbima na Kosovu vodi dijalog "odozdo prema gore" bez Srbije. U intervjuu za Albanijan post on kaže da je "Kurti, na predvidljiv način, postao žrtva svog dogmatskog pogleda na svijet".
"Takvi kosovski Srbi, odnosno na sjeveru, ne postoje i neće postojati dok ne postignemo konačan sporazum između Kosova i Srbije koji se zasniva na priznavanju nezavisnosti Kosova od Srbije, koji će omogućiti kosovskim Srbima da postanu pripadnici Kosova, države i društva, odnosno slobodnim građanima“, kaže Weber.
Njemački profesor objašnjava da je Zapad odlučio da pomogne Kosovu da dobije nezavisnost kao jedinu realnu opciju za rešavanje sukoba, ali da mu nije dao "dovoljan integritet".
Prema njegovim riječima, problem je u tome što ovaj korak nije riješio konflikt, spor u cjelini, jer je Kosovo ostalo bez punog suvereniteta, teritorijalnog integriteta i međunarodnog priznanja.
"Zapad je odlučio da pomogne Kosovu da stekne nezavisnost kao jedinu realnu opciju za rješavanje sukoba, zbog srpske politike 'Svetog Kosova', njenog nacionalističkog insistiranja da Kosovo ostane dio Srbije nakon raspada jugoslovenskog okvira, ali i da ne prihvati većinu albanskog stanovništva Kosova. Problem je u tome što ovaj korak nije riješio konflikt, spor u cjelini, jer je Kosovo ostavilo bez punog suvereniteta. Plus, u Srbiji nije bilo političara dovoljno hrabrog da javno prizna tu realnost i pretvori je u zvaničnu srpsku politiku, sve dok Zapad nije pokrenuo politički dijalog predvođen EU. Nažalost, zbog nedostatka strateških smjernica, dijalog je zaustavljen već pola decenije, pri čemu je veći dio početnog napretka između Kosova i Srbije od tada izgubljen", rekao je Weber.
On ističe da je problem to što je EU izbegla da kroz dva sporazuma, jedan iz 2013. i drugi u avgustu 2015. godine definiše suštinu Zajednice srpskih opština.
"Kada je potpisan sporazum 2013. godine i kada je Beograd u osnovi prihvatio nezavisno Kosovo, Zajednica srpskih opština je data kao simboličan gest Beogradu, kao nešto što bi Beogradu teoretski olakšalo da Srbima kaže da će ipak završiti na Kosovu. Problem je što je EU izbegla da kroz dva sporazuma, jedan iz 2013. i drugi u avgustu 2015, definiše suštinu. A kako je dijalog klizio u krizu, ne samo da je pitanje Zajednice zaustavljeno, već je to i bio razlog zašto je dijalog zastao. Da stvar bude gora, predviđeni monoetnički mehanizmi u sporazumu su u suprotnosti sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, odnosno principom nediskriminacije. To znači, ne samo da se mora definisati pitanje Zajednice, njenih ovlašćenja, već će u suštini morati da budu dva sporazuma djelimično revidirana, ako ne formalno, onda de fakto. Sve ovo, po mom mišljenju, može da se uradi samo u okviru pregovora o konačnom, sveobuhvatnom sporazumu za potpunu normalizaciju odnosa između Kosova i Srbije, koji podrazumjeva i formalno priznanje Kosova od strane Srbije", kazao je Weber.
Weber smatra da "Srbi na sjeveru Kosova žive i u Srbiji i na Kosovu, a istovremeno ni u Srbiji ni na Kosovu, odnosno žive u zoni sumraka".
"Žive u nekoj privilegovanoj zavisnosti poput kolonijalizma od Beograda. Istovremeno, oni su glavna kolateralna šteta neuspjelog političkog dijaloga. Nije problem što ih je bilo nemoguće integrisati u državu i društvo Kosova, problem je što se to može dogoditi samo u okviru konačnog rešenja spora Kosova i Srbije", ističe Weber.
Weber ocjenjuje da je premijer Albin Kurti postao žrtva svog dogmatskog pogleda na svijet koji kosovske Srbe zamišlja kao nezavisne građane.
"Od početka političkog dijaloga 2012-2013. godine, sve vlade Kosova su prestale da komuniciraju sa Srbima na Kosovu, posebno na sjeveru. Manje-više isto je sa Beogradom i Briselom, što je za mene značilo da ih ne tretiramo kao ravnopravne građane. Dakle, činjenica da je Kurtijeva vlada najavila drugačiji pristup, koji kosovske Srbe shvata ozbiljno, bio bi napredak. Međutim, insistiranje premijera Kurtija na dijalogu odozdo prema gore sa kosovskim Srbima bez Srbije je propalo. Kurti je, kako se moglo predvidjeti, postao žrtva svog dogmatskog pogleda na svijet koji kosovske Srbe zamišlja kao nezavisne građane. Takvi kosovski Srbi, odnosno na sjeveru, međutim, ne postoje i neće postojati dok ne budemo imali konačan sporazum između Kosova i Srbije koji se zasniva na priznavanju nezavisnosti Kosova od Srbije, gdje će omogućiti kosovskim Srbima da postanu punopravni pripadnici Kosova, države i društva, odnosno slobodnim građanima", rekao je Weber.
Konačni cilj EU, dodaje Weber, je da preostalih šest zemalja Zapadnog Balkana budu punopravne članice Unije.
"Međutim, otkako je Velika Britanija napustila EU i usponom francuskog predsjednika Macrona, jedinstvo u tom cilju je narušeno. A, EU već više od deceniju i po nema nikakvu jasnu strategiju kako da postigne svoj cilj na Zapadnom Balkanu. Ovo se nije promjenilo sa ratom u Ukrajini i obnovljenom pažnjom na region. Ali to mora hitno da se promjeni", ocjenjuje Weber.
Weber smatra da je jedino pravo rješenje ovog pitanja konačan, sveobuhvatan sporazum između Kosova i Srbije, koji podrazumjeva formalno priznanje Kosova od strane Srbije, a da bi do toga došlo, Weber ističe da EU i SAD moraju da stignu do nove "jasno definisane političke strategije prema Srbiji".
Izvor: Kosovo Online/Ekonomia Online
Njemački profesor objašnjava da je Zapad odlučio da pomogne Kosovu da dobije nezavisnost kao jedinu realnu opciju za rešavanje sukoba, ali da mu nije dao "dovoljan integritet".
Prema njegovim riječima, problem je u tome što ovaj korak nije riješio konflikt, spor u cjelini, jer je Kosovo ostalo bez punog suvereniteta, teritorijalnog integriteta i međunarodnog priznanja.
"Zapad je odlučio da pomogne Kosovu da stekne nezavisnost kao jedinu realnu opciju za rješavanje sukoba, zbog srpske politike 'Svetog Kosova', njenog nacionalističkog insistiranja da Kosovo ostane dio Srbije nakon raspada jugoslovenskog okvira, ali i da ne prihvati većinu albanskog stanovništva Kosova. Problem je u tome što ovaj korak nije riješio konflikt, spor u cjelini, jer je Kosovo ostavilo bez punog suvereniteta. Plus, u Srbiji nije bilo političara dovoljno hrabrog da javno prizna tu realnost i pretvori je u zvaničnu srpsku politiku, sve dok Zapad nije pokrenuo politički dijalog predvođen EU. Nažalost, zbog nedostatka strateških smjernica, dijalog je zaustavljen već pola decenije, pri čemu je veći dio početnog napretka između Kosova i Srbije od tada izgubljen", rekao je Weber.
On ističe da je problem to što je EU izbegla da kroz dva sporazuma, jedan iz 2013. i drugi u avgustu 2015. godine definiše suštinu Zajednice srpskih opština.
"Kada je potpisan sporazum 2013. godine i kada je Beograd u osnovi prihvatio nezavisno Kosovo, Zajednica srpskih opština je data kao simboličan gest Beogradu, kao nešto što bi Beogradu teoretski olakšalo da Srbima kaže da će ipak završiti na Kosovu. Problem je što je EU izbegla da kroz dva sporazuma, jedan iz 2013. i drugi u avgustu 2015, definiše suštinu. A kako je dijalog klizio u krizu, ne samo da je pitanje Zajednice zaustavljeno, već je to i bio razlog zašto je dijalog zastao. Da stvar bude gora, predviđeni monoetnički mehanizmi u sporazumu su u suprotnosti sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, odnosno principom nediskriminacije. To znači, ne samo da se mora definisati pitanje Zajednice, njenih ovlašćenja, već će u suštini morati da budu dva sporazuma djelimično revidirana, ako ne formalno, onda de fakto. Sve ovo, po mom mišljenju, može da se uradi samo u okviru pregovora o konačnom, sveobuhvatnom sporazumu za potpunu normalizaciju odnosa između Kosova i Srbije, koji podrazumjeva i formalno priznanje Kosova od strane Srbije", kazao je Weber.
Weber smatra da "Srbi na sjeveru Kosova žive i u Srbiji i na Kosovu, a istovremeno ni u Srbiji ni na Kosovu, odnosno žive u zoni sumraka".
"Žive u nekoj privilegovanoj zavisnosti poput kolonijalizma od Beograda. Istovremeno, oni su glavna kolateralna šteta neuspjelog političkog dijaloga. Nije problem što ih je bilo nemoguće integrisati u državu i društvo Kosova, problem je što se to može dogoditi samo u okviru konačnog rešenja spora Kosova i Srbije", ističe Weber.
Weber ocjenjuje da je premijer Albin Kurti postao žrtva svog dogmatskog pogleda na svijet koji kosovske Srbe zamišlja kao nezavisne građane.
"Od početka političkog dijaloga 2012-2013. godine, sve vlade Kosova su prestale da komuniciraju sa Srbima na Kosovu, posebno na sjeveru. Manje-više isto je sa Beogradom i Briselom, što je za mene značilo da ih ne tretiramo kao ravnopravne građane. Dakle, činjenica da je Kurtijeva vlada najavila drugačiji pristup, koji kosovske Srbe shvata ozbiljno, bio bi napredak. Međutim, insistiranje premijera Kurtija na dijalogu odozdo prema gore sa kosovskim Srbima bez Srbije je propalo. Kurti je, kako se moglo predvidjeti, postao žrtva svog dogmatskog pogleda na svijet koji kosovske Srbe zamišlja kao nezavisne građane. Takvi kosovski Srbi, odnosno na sjeveru, međutim, ne postoje i neće postojati dok ne budemo imali konačan sporazum između Kosova i Srbije koji se zasniva na priznavanju nezavisnosti Kosova od Srbije, gdje će omogućiti kosovskim Srbima da postanu punopravni pripadnici Kosova, države i društva, odnosno slobodnim građanima", rekao je Weber.
Konačni cilj EU, dodaje Weber, je da preostalih šest zemalja Zapadnog Balkana budu punopravne članice Unije.
"Međutim, otkako je Velika Britanija napustila EU i usponom francuskog predsjednika Macrona, jedinstvo u tom cilju je narušeno. A, EU već više od deceniju i po nema nikakvu jasnu strategiju kako da postigne svoj cilj na Zapadnom Balkanu. Ovo se nije promjenilo sa ratom u Ukrajini i obnovljenom pažnjom na region. Ali to mora hitno da se promjeni", ocjenjuje Weber.
Weber smatra da je jedino pravo rješenje ovog pitanja konačan, sveobuhvatan sporazum između Kosova i Srbije, koji podrazumjeva formalno priznanje Kosova od strane Srbije, a da bi do toga došlo, Weber ističe da EU i SAD moraju da stignu do nove "jasno definisane političke strategije prema Srbiji".
Izvor: Kosovo Online/Ekonomia Online
