Neki liječnici s Kosova, koji rade u inozemstvu, nisu zainteresirani za rad na Kosovu, iako su dobili poziv Ministarstva zdravlja.
Lekë Abdyli, hematolog u bolnici u austrijskom Grazu, kratko kaže da se ne bi bavio svojom profesijom na Kosovu.
“Razloga je mnogo, infrastruktura medicine koja je na nuli, zatim plaćanje i druge beneficije”, kaže.
Ne govori koliko je plaćen za posao koji obavlja, no na Kosovu je bruto plata doktora 630 eura.
Ni Shaip Ibishi, specijalist ginekologije u njemačkom Göttingenu, nije mišljenja da bi se angažirao na Kosovu.
"Nije u pitanju samo plata, nego i uvjeti rada [u Njemačkoj], mogućnosti koje nudi moderna medicina, ulaganja u opremu, tehnologiju itd.", kaže Ibishi, koji radi u zapadnoeuropskoj zemlji godinama.
Prošlog mjeseca, Ministarstvo zdravstva Kosova pozvalo je stručnjake iz različitih medicinskih oblasti iz kosovske dijaspore da se angažiraju i rade u javnim zdravstvenim ustanovama Kosova.
Nije dalo nikakav razlog niti informaciju kako i pod kojim uvjetima će biti angažirani. Nije niti naznačilo koje profile doktora traži.
U izjavi za Radio Slobodna Europa, iz ministarstva je rečeno da će se "aspekti vezani uz plate i druga pitanja raspravljati u procesu koji je u toku".
Kako navode, poziv je upućen za sva područja zdravstva, ali s posebnim naglaskom na deficitarna područja.
“Deficitarna područja u ovom sistemu su: kardiohirurgija, intenzivna njega, anesteziologija (postoji kadar, ali su potrebe veće), dječja kardiohirurgija itd.”, stoji u saopštenju.
Kosovo se već godinama suočava s nedostatkom doktora.
Samo tokom ove godine 200 doktora različitih profila napustilo je zdravstveni sistem i emigriralo uglavnom u zemlje Europske unije, kaže za Radio Slobodna Europa Pleurat Sejdiu, predsjednik Doktorske komore Kosova.
U Ministarstvu zdravstva kažu da se njihovom pozivu odazvao "solidan broj doktora i zdravstvenih djelatnika" iz dijaspore, ali ne preciziraju više.
“Neki od njih su profesionalci koji rade u vrlo vjerodostojnim međunarodnim institucijama”, kažu.
Jedan od njih je Liron Pepshi – trenutno psihijatar u gradu Bernkastel-Kues, Njemačka.
Govoreći za Radio Slobodna Europa kaže da je spreman pomoći svojim kolegama na Kosovu, ali ne i vratiti se zauvijek.
U bolnici u kojoj radi, Pepshi kaže da se plata psihijatra kreće od 5.500 do 7.500 eura, ovisno o poziciji.
Kaže da se prijavio na poziv Ministarstva zdravstva Kosova i da čeka više informacija kako bi odlučio o daljnjim koracima.
“Dana 15. decembra dobio sam mail od Ministarstva zdravstva da su prihvatili moj zahtjev, a kaže: planiramo rezervirati termine za individualne sastanke koji mogu biti virtualni, da podijelimo više detalja s vama”, kaže. Pepshi.
U Klinici za psihijatriju Univerzitetsko kliničkog centra Kosova tvrde da imaju dovoljno osoblja, ali da ima mjesta za još.
"Ne treba nam puno, jedan ili dva psihijatra iz dijaspore... svejedno bi bilo dobro”, kaže za Radio Slobodna Europa direktor ove klinike Faton Kutllovci.
Sejdiu iz Doktorske komore Kosova apelira da se vodi računa o regionalnim bolnicama i centrima porodične medicine.
„...jer nedostaje hematologa. Ako kažemo da ih ima u Univerzitetsko kliničkom centru Kosova, u regionalnim bolnicama, ne znam da li ih ima jedan ili dva. Nedostaje ih, nedostaje i ginekologa, ali vrhunac je nedostatak anesteziologa”, kaže Sejdiu.
U nedostatku osoblja, Glavni centar porodične medicine u Skenderaju - oko 50 kilometara od Prištine - produžio je ugovor s penzionisanim ginekologom.
Bashkim Nura, vd. direktora ovog centra, kaže za RSE da su ovoj ustanovi potrebni i specijalisti iz drugih oblasti.
U septembru je RSE imao izvještaj o nedostatku anesteziologa i medicinskih sestara što je izazvalo krizu.
U nedostatku doktora, ali i adekvatnih uslova, na pojedine usluge u bolnicama čeka se mjesecima ili godinama.
U nedostatku osoblja, o pacijentima koji leže u bolnicama često se moraju brinuti članovi porodice.
Štoviše, građani na Kosovu nemaju niti zdravstveno osiguranje. Samo neki se mogu osigurati preko privatnih kompanija koje nude takve usluge.
Vlada Kosova objavila je u septembru da je formirala Izvršnu komisiju za zdravstvo, čije odgovornosti, kako se navodi, uključuju razvoj sektora javnog zdravstva.
“Razloga je mnogo, infrastruktura medicine koja je na nuli, zatim plaćanje i druge beneficije”, kaže.
Ne govori koliko je plaćen za posao koji obavlja, no na Kosovu je bruto plata doktora 630 eura.
Ni Shaip Ibishi, specijalist ginekologije u njemačkom Göttingenu, nije mišljenja da bi se angažirao na Kosovu.
"Nije u pitanju samo plata, nego i uvjeti rada [u Njemačkoj], mogućnosti koje nudi moderna medicina, ulaganja u opremu, tehnologiju itd.", kaže Ibishi, koji radi u zapadnoeuropskoj zemlji godinama.
Prošlog mjeseca, Ministarstvo zdravstva Kosova pozvalo je stručnjake iz različitih medicinskih oblasti iz kosovske dijaspore da se angažiraju i rade u javnim zdravstvenim ustanovama Kosova.
Nije dalo nikakav razlog niti informaciju kako i pod kojim uvjetima će biti angažirani. Nije niti naznačilo koje profile doktora traži.
U izjavi za Radio Slobodna Europa, iz ministarstva je rečeno da će se "aspekti vezani uz plate i druga pitanja raspravljati u procesu koji je u toku".
Kako navode, poziv je upućen za sva područja zdravstva, ali s posebnim naglaskom na deficitarna područja.
“Deficitarna područja u ovom sistemu su: kardiohirurgija, intenzivna njega, anesteziologija (postoji kadar, ali su potrebe veće), dječja kardiohirurgija itd.”, stoji u saopštenju.
Kosovo se već godinama suočava s nedostatkom doktora.
Samo tokom ove godine 200 doktora različitih profila napustilo je zdravstveni sistem i emigriralo uglavnom u zemlje Europske unije, kaže za Radio Slobodna Europa Pleurat Sejdiu, predsjednik Doktorske komore Kosova.
“Solidan” broj doktora odgovorio je pozitivno
U Ministarstvu zdravstva kažu da se njihovom pozivu odazvao "solidan broj doktora i zdravstvenih djelatnika" iz dijaspore, ali ne preciziraju više.
“Neki od njih su profesionalci koji rade u vrlo vjerodostojnim međunarodnim institucijama”, kažu.
Jedan od njih je Liron Pepshi – trenutno psihijatar u gradu Bernkastel-Kues, Njemačka.
Govoreći za Radio Slobodna Europa kaže da je spreman pomoći svojim kolegama na Kosovu, ali ne i vratiti se zauvijek.
U bolnici u kojoj radi, Pepshi kaže da se plata psihijatra kreće od 5.500 do 7.500 eura, ovisno o poziciji.
Kaže da se prijavio na poziv Ministarstva zdravstva Kosova i da čeka više informacija kako bi odlučio o daljnjim koracima.
“Dana 15. decembra dobio sam mail od Ministarstva zdravstva da su prihvatili moj zahtjev, a kaže: planiramo rezervirati termine za individualne sastanke koji mogu biti virtualni, da podijelimo više detalja s vama”, kaže. Pepshi.
U Klinici za psihijatriju Univerzitetsko kliničkog centra Kosova tvrde da imaju dovoljno osoblja, ali da ima mjesta za još.
"Ne treba nam puno, jedan ili dva psihijatra iz dijaspore... svejedno bi bilo dobro”, kaže za Radio Slobodna Europa direktor ove klinike Faton Kutllovci.
Sejdiu iz Doktorske komore Kosova apelira da se vodi računa o regionalnim bolnicama i centrima porodične medicine.
„...jer nedostaje hematologa. Ako kažemo da ih ima u Univerzitetsko kliničkom centru Kosova, u regionalnim bolnicama, ne znam da li ih ima jedan ili dva. Nedostaje ih, nedostaje i ginekologa, ali vrhunac je nedostatak anesteziologa”, kaže Sejdiu.
U nedostatku osoblja, Glavni centar porodične medicine u Skenderaju - oko 50 kilometara od Prištine - produžio je ugovor s penzionisanim ginekologom.
Bashkim Nura, vd. direktora ovog centra, kaže za RSE da su ovoj ustanovi potrebni i specijalisti iz drugih oblasti.
U septembru je RSE imao izvještaj o nedostatku anesteziologa i medicinskih sestara što je izazvalo krizu.
U nedostatku doktora, ali i adekvatnih uslova, na pojedine usluge u bolnicama čeka se mjesecima ili godinama.
U nedostatku osoblja, o pacijentima koji leže u bolnicama često se moraju brinuti članovi porodice.
Štoviše, građani na Kosovu nemaju niti zdravstveno osiguranje. Samo neki se mogu osigurati preko privatnih kompanija koje nude takve usluge.
Vlada Kosova objavila je u septembru da je formirala Izvršnu komisiju za zdravstvo, čije odgovornosti, kako se navodi, uključuju razvoj sektora javnog zdravstva.
