ANALIZA

Kako dogovor o tablicama postignut u Briselu ocjenjuju Srbi, a kako Albanci? Šta kažu u Beogradu, a šta u Prištini? I šta se može očekivati dalje? Situaciju za DW iz Mitrovice sumira Milica Andrić Rakić.

Nakon tri nedjelje tenzija, poziva međunarodne zajednice na dijalog i odlaganje mjera o preregistraciji vozila sa srpskih na kosovske tablice, Kosovo i Srbija vratili su se sa ivice ponora i postigli dogovor.

Vlada Kosova, od čijeg su rukovodstva SAD i EU tražili odlaganje kaznenih mjera za vozače koji svoje KM registarske oznake nisu zamenili onim sa oznakama RKS na 12 mjeseci, u potpunosti je odustala od tog procesa. Vlada Srbije koja je tražila da se dozvoli preregistracija na „statusno neutralne“ KS tablice, koje je do 2019. izdavao kosovski MUP, pristala je da prestaje da izdaje nove KM oznake, dok važenje već postojeće može da obnavlja.

Oba aranžmana biće na snazi do postizanja konačnog rešenja u sklopu sveobuhvatnog sporazuma o normalizaciji odnosa.

A sad je na redu njemačko-francuski prijedlog…

Dogovor iznet u formi izjave visokog predstavnika EU za spoljnu politiku i bezbjednost Josepa Borella, doneo je i više od toga. Glavni pregovarači, Besnik Bislimi i Petar Petković, pristali su da izmene format dijaloga i po prvi put prihvatili da otpočnu pregovore o novom prijedlogu EU za sveobuhvatan sporazum o normalizaciji odnosa, u narodu poznatom i kao njemačko-francuski prijedlog.

O predlogu koji su u Beograd i Prištinu doneli savjetnici Macrona i Scholza, dvije strane su se izjasnile pisanim putem. Istovremeno, iz ono malo izjava koje su dostupne javnosti, poznato je da nijedna strana nije u potpunosti zadovoljna prijedlogom. Dok u Srbiji govore o crvenim linijama i stavkama o kojima uopšte ne žele da pregovaraju, sa kosovske strane mogla se čuti ocjena da je prijedlog „prosrpski“.

Ipak, proces pregovora o prijedlogu će otpočeti, a rezultati će se pretresti na sastancima o napretku u poglavlju 35 u slučaju Srbije i sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u slučaju Kosova. Po prvi put nakon decenije u ulozi posrednika, EU je pripretila da će, u slučaju opstrukcija ili odsustva političke volje, odustati od ovog procesa.

Šta se sada dešava sa tablicama?

Na sjeveru Kosova se vijest o dogovoru dugo čekala i donela je pomešana osjećanja. Dogovor znači trenutno izbjegavanje sukoba, ali nisu svi uvjereni da „KM ostaje“.

Prema izjavama srpske strane, ali i navodima pojedinih medija koji su dogovor proverili u praksi, više od 9.000 automobila registrovanih na KM i inicijale drugih gradova na Kosovu, važenje već registrovanih tablica moći će da nastave da obnavljaju. Međutim, oni koji kupe nov automobil, koji prethodno nije bio registrovan u Srbiji, više neće moći da se opreme KM oznakama. Oni će morati da pribegnu već raširenoj praksi među onima koji žele da voze srpske tablice, ali i u sredinama južno od Ibra: vozilo će morati da registruju na rođake u Srbiji, a onda da taj auto voze po Kosovu uz međunarodno ovlašćenje. Ta praksa nije potpuno legalna, ali jeste naširoko tolerisana proteklih decenija od strane Policije Kosova.

Dok oni koji planiraju kupovinu novog auta imaju brojne nedoumice, ono o čemu vlasnici već registrovanih KM automobila neko vreme neće morati da razmišljaju jesu novčane kazne i druge kaznene mjere koje je najavljivala Vlada Kosova, a koje su sada obustavljene. Može se, međutim, očekivati postepeno nestajanje KM oznaka, a mnogi strahuju i od nestanka bilo kakvih srpskih oznaka za državljane Srbije sa prebivalištem na Kosovu.

Kurti odbio, Bislimi prihvatio

U Prištini je još komplikovanije. Dok je u djelu javnosti i u danima prije dogovora rasla nervoza zbog toga što je insistiranje Kurtijeve vlade da sprovede odluku o preregistraciji ozbiljno narušavalo odnose sa ključnim zapadnim diplomatijama, drugi deo javnosti, bliži stavovima vlasti, uživao je u čvrstim, suverenim odlukama vlade i isticao pravednost i neophodnost beskompromisnog sprovođenja vladavine prava.

Dok su trajali višečasovni pregovori, u srpskim medijima opisani kao „pakleni“, na društvenim mrežama na Kosovu širili su se heštegovi „#UzPremijera“ i „#RKS“. I Kurti je izdržavao. Odbio je više verzija sporazuma o deeskalaciji i zaradio oštro saopštenje Borella koji ga je označio za glavnog krivca za neuspjeh pregovora. Međutim, 48 sati kasnije, uz ozbiljne pritiske američke diplomatije, Kurtijev zamjenik Bislimi je skoro isti sporazum prihvatio.

Tvrđi pobornici Kurtijeve politike razočarani su što je vlada, nakon više od godinu dana pokušaja, morala da odustane od preregistracije KM vozila. Istovremeno, oni skloni da stvari gledaju s pozitivne strane, ističu da je to što je u prijedlogu izjave pomenuta i privrženost njemačko-francuskom planu, u stvari velika pobjeda Kurtija.

Oni treći, koji sede podalje od navijačkih tribina, svjedoče, pak, u korist Vučićeve interpretacije događaja: Bislimi je odobrio sporazum gotovo identičan onom koji je Kurti odbio. Posebno se tu ukazuje na Borellovu izjavu koju je, prema Vučićevoj tvrdnji, Kurti najprije odbio: dvije strane se obavezuju da sprovedu prethodno potpisane sporazume. Ti analitičari ukazuju da je to prvi put da je Kurtijeva vlada prihvatila obaveze iz dijaloga prethodnih vlada i upozoravaju da to u stvari znači formiranje Zajednice srpskih opština.

„Sprovođenje prethodno potpisanih sporazuma“

Kurtijevo „Samoopredjeljenje“ (LVV) ima znatnu podršku upravo zbog opiranja Zajednici srpskih opština, a prije toga i zbog insistiranja na nesprovođenju Ahtisaarijevog plana. Žar sa kojim Kurti govori o neprihvatljivosti Zajednice, nerijetko nadilazi puko građenje pregovaračke pozicije na tobože tvrdim stavovima, zbog čega mnogi vjeruju da on zaista ni po koju cijenu taj sporazum neće sprovesti. Međutim, isto se vjerovalo i kada je u pitanju njegov stav o „tablicama iz vremena Miloševića“, pa je cijena njihove legalizacije, makar i privremene, pronađena.

S druge strane, rečenica o sprovođenju prethodno potpisanih sporazuma nije bez težine ni za Srbiju. Mnogi sada očekuju da će Beograd morati da otpočne proces povratka Srba u kosovske institucije, što će biti veoma nepopularno. Neminovno je da će se preko 2.000 ljudi osjetiti izigrano kada im Beograd zatraži da se vrate u institucije koje su napustili nakon više godina prisilne, nategnute, ali i neefikasne integracije. Mnogi od njih, oni sa profesionalnim integritetom, na tako nešto teško će pristati, pa će, poput onih koji to nisu mogli da „svare“ ni 2013, svoje mjesto vjerovatno potražiti u Srbiji.