Arhivska agencija Kosova saopštila je da ne posjeduje nikakav arhivski materijal za zločine za koje se tvrdi da ih je srpska strana izazvala tokom posljednjeg rata na Kosovu, prenosi Reporteri.
Aktuelni lideri Kosova i njihovi prethodnici posljednjih godina prilično često su pominjali podnošenje tužbe za genocid protiv Srbije. Ali dokazni materijal ne postoji.
“Državna arhivska agencija Kosova ne posjeduje arhivskI materijal koji dokazuje ratne zločine koje je Srbija počinila na Kosovu“, rekla je direktor Odjeljenja za razvojnu politiku Državne arhivske agencije na Kosova Shpresa Mekaj.
Dodao je da prema Zakonu o arhivima, arhivska građa se dostavlja 30 godina od trenutka njenog nastanka. Rok od 30 godina određen je članom 13. Zakona o državnim arhivima.
“Nedokumentovanje ratnih zločina je dvostruki zločin za žrtve”, tvrdi profesor krivičnog prava Ismet Salihu.
Dodaje da bi pored ponovnog uspostavljanja instituta koji je zatvoren 2018. godine, Kosovo trebalo da digitalizuje dokaze za ratne zločine, pa čak i da napravi poseban muzej za ovo.
"Pored Instituta za istraživanje ratnih zločina, trebalo bi osnovati i Muzej ratnih zločina, gdje će se naći činjenice, dokazi i oruđe koje dokazuju kako su ovi zločini počinjeni nad nevinim Albancima i druge pričinjene štete”, rekao je on.
Kritikujući institucije da ne dokumentuju ratne zločine, istraživač Abit Hoxha kaže da bi trebalo digitalizovati svjedočanstva o srpskim zločinima, kao i svjedočenja preživjelih u ratu.
"Ne radimo na digitalizaciji činjenica koje imamo na raspolaganju. Na primjer, neki od svjedoka masakra u Izbici i Rezali su umrli, a mi ih nismo intervjuisali za usmenu istoriju, koja pokazuje tu stranu njihovih iskustava, da bismo sutra imali virtuelni muzej. Mi nemamo bazu podataka svjedoka koji su preživjeli takve masakre. Nemamo fotografsku dokumentaciju. Ovo je žalosno i tragično“, rekao je Hoxha.
Izvor: Kosovo Online/Reporteri
“Državna arhivska agencija Kosova ne posjeduje arhivskI materijal koji dokazuje ratne zločine koje je Srbija počinila na Kosovu“, rekla je direktor Odjeljenja za razvojnu politiku Državne arhivske agencije na Kosova Shpresa Mekaj.
Dodao je da prema Zakonu o arhivima, arhivska građa se dostavlja 30 godina od trenutka njenog nastanka. Rok od 30 godina određen je članom 13. Zakona o državnim arhivima.
“Nedokumentovanje ratnih zločina je dvostruki zločin za žrtve”, tvrdi profesor krivičnog prava Ismet Salihu.
Dodaje da bi pored ponovnog uspostavljanja instituta koji je zatvoren 2018. godine, Kosovo trebalo da digitalizuje dokaze za ratne zločine, pa čak i da napravi poseban muzej za ovo.
"Pored Instituta za istraživanje ratnih zločina, trebalo bi osnovati i Muzej ratnih zločina, gdje će se naći činjenice, dokazi i oruđe koje dokazuju kako su ovi zločini počinjeni nad nevinim Albancima i druge pričinjene štete”, rekao je on.
Kritikujući institucije da ne dokumentuju ratne zločine, istraživač Abit Hoxha kaže da bi trebalo digitalizovati svjedočanstva o srpskim zločinima, kao i svjedočenja preživjelih u ratu.
"Ne radimo na digitalizaciji činjenica koje imamo na raspolaganju. Na primjer, neki od svjedoka masakra u Izbici i Rezali su umrli, a mi ih nismo intervjuisali za usmenu istoriju, koja pokazuje tu stranu njihovih iskustava, da bismo sutra imali virtuelni muzej. Mi nemamo bazu podataka svjedoka koji su preživjeli takve masakre. Nemamo fotografsku dokumentaciju. Ovo je žalosno i tragično“, rekao je Hoxha.
Izvor: Kosovo Online/Reporteri
