Bivši komandant Kfora general Erhard Bieler kazao je da ne primjećuje opasnost od sukoba na Zapadnom Balkanu, kao i da Kfor obezbjeđuje bezbjednost na Kosovu. Bieler je istakao da ne razumije stav EU da ne odobri viznu liberalizaciju za građane Kosova, prenosi Deutsche welle.
On je u intervju za Deutsche welle istakao da bi Kosovo ubrzo moglo da bude integrisano u program Partnerstvo za mir, ali i da po ovom pitanju, problem predstavljaju pet zemalja članica EU koje nisu priznale nezavisnost Kosova.
Na Zapadnom Balkanu ima još mnogo neriješenih pitanja, Srbija ne priznaje Kosovo, Republika Srpska često pominje otcjepljenje od Bosne i Hercegovine, Bugarska blokira Sjevernu Makedoniju na putu ka otpočinjanju pristupnih pregovora EU, dok je Crna Gora ušla u neku vrstu permanentne krize moći, takođe je optužena za miješanje spoljnih faktora. Da li se kao bivši komandant Kfora na Kosovu plašite još jednog takozvanog bureta baruta na Balkanu?
Ne, ne plašim se i ne vidim nikakvu aktuelnu opasnost za takav scenario. Ali s pravom ste pomenuli mnoge probleme i otvorena pitanja, koja još uvijek postoje na Zapadnom Balkanu. U tom kontekstu, zabrinut sam kako će se stvari razvijati na srednji i dugi rok, posebno sada iz perspektive krize u Ukrajini i sve većeg uticaja nekih stranih zemalja u ovom regionu.
Da li bi ruska agresija u Ukrajini mogla da ima posljedice i na Zapadni Balkan, jer je poznato da su Srbija, a posebno Srbi u BiH, među najbližim partnerima Rusije, a Rusija svakako može biti zainteresovan za otvaranje novih centara krize?
Ne vidim tu akutnu opasnost od novih sukoba. Ali u prošlosti smo iskusili da u sjenci velikih sukoba iznenada izbijaju zamrznuti sukobi. Ovdje moramo da vodimo računa i o bliskim odnosima Rusije i Srbije, tako da mislim da ne samo Njemačka već cijela Evropa treba mnogo intenzivnije da brine o Zapadnom Balkanu. Njemačka mnogo radi u tom pravcu i ima jasne stavove koje su izneli kancelar, ministarka spoljnih poslova i cijela vlada. Ali ovo nije dovoljno. Takođe moramo da ubjedimo naše evropske partnere da je u našem strateškom interesu da ponudimo Zapadnom Balkanu jasnu evropsku perspektivu. U tom kontekstu, moram da kažem da je za mene posljednji samit Evropske unije bio veliko razočarenje, jer se s jedne strane kaže da ZB ima jasnu perspektivu članstva u EU, dok sa druge strane nema konkretnih koraka. Nadam se da će u narednim nedjeljama i mjesecima biti postignuti dogovori i da ćemo poslije ovog samita vrlo brzo imati konkretne mjere za približavanje ZB EU.
Posljednji samit EU bio je veliko razočarenje ne samo za vas već i za sve zemlje ZB jer na ovom samitu nije bilo konkretnog rezultata. Koliko to može da utiče na bledenje evropske ideje među narodima Balkana, jer je takozvana perspektiva članstva data pre skoro 20 godina, ali to nije propraćeno važnim konkretnim koracima?
Zapadnim Balkanom se bavim od vremena kada su davana prva obećanja. Često sam tamo bio u raznim misijama i upravo je to moj utisak. Uzmimo Kosovo kao primjer: evropski predstavnici su dolazili i odlazili i uvijek su davali obećanja. Obećana je i liberalizacija viza, a kada govorimo o liberalizaciji viza, moramo znati da to ne znači slobodu pristupa tržištu rada, već samo slobodu kretanja tri mjeseca na teritoriji EU, dok poslije tri mjeseca moraju ponovo da odu. Liberalizacija viza je dakle samo prvi korak, koji je učinjen sa mnogim, mnogim drugim zemljama, ali ne i sa Kosovom. Na Kosovu iu drugim zemljama vidim veliki entuzijazam za EU, posebno među mlađim generacijama. Ali neaktivnost se može vratiti na ovu ideju. Ovo može doprinijeti frustraciji i jačanju nacionalizama u ovim zemljama, što može rezultirati erupcijom latentnih i zamrznutih sukoba.
Kako objasniti nespremnost Francuske i nekih drugih zemalja da liberalizuju vize za građane Kosova, kada se zna da je Kosovo ispunilo sve potrebne uslove?
Ni ja to ne mogu da objasnim, a niko do danas nije javno rekao šta su uzroci ovog oklijevanja. Postoji i drugi problem, a to je nepriznavanje Kosova od strane pet zemalja EU i četiri zemlje NATO. Ovo nepriznavanje Kosova od strane ovih zemalja se možda može objasniti unutrašnjim političkim problemima ili problemima koje ove zemlje imaju sa svojim manjinama. Ali po pitanju vizne liberalizacije, zaista nema objašnjenja.
Nakon što ste spomenuli NATO: Koliko su realni zahtjevi Kosova za približavanje i članstvo u NATO?
Ovo je dug put i zavisi od transformacije KBS i njihovog razvoja ka vojsci, što je takođe predviđeno zakonima Kosova. Ovde treba uraditi mnogo strateškog posla. Što se tiče KBS, oni su postali odlična snaga, ali ih treba postaviti na prave konceptualne temelje, imati pravu vojnu strategiju i postati kompatibilni sa NATO snagama. Ovdje se mora preduzeti još nekoliko koraka, prije svega u vezi sa multilateralnim funkcionisanjem. Ali mislim da bi Kosovo uskoro moglo da bude integrisano u program Partnerstvo za mir. Ali i ovdje je glavni problem što se sa ovom odlukom moraju složiti sve zemlje članice, odnosno četiri zemlje NATO-a, koje još nisu priznale Kosovo. Čak i ovdje je potrebna veća posvećenost da se ove zemlje ubede da je članstvo Zapadnog Balkana i Kosova u NATO-u u našem strateškom interesu.
Kako ocjenjujete bezbjednosnu situaciju na Kosovu, posebno na sjeveru Kosova, i da li je sadašnji kontingent Kfora u stanju da odbrani Kosovo u slučaju napada spolja?
Ne vidim opasnost od bilo kakvog napada spolja. Garant za to je Kfor, a iza Kfora stoji NATO. Pripadnici Kfora su u posljednje vrijeme dosta smanjeni. Tako i treba da bude, jer nema potrebe da tu ostaju hiljade i hiljade NATO vojnika. To ne bi bilo dobro za imidž Kosova i ne bi bilo u skladu sa tamošnjom trenutnom bezbjednosnom situacijom. Ali u slučaju bilo kakvog napada spolja, NATO trupe su spremne da to izbjegnu.
Ne samo na Kosovu, već i u Bosni i Hercegovini i drugim zemljama regiona, sa zabrinutošću se gleda na naoružavanje Srbije ruskim i kineskim oružjem. Kako vidite ovo pitanje?
Naoružavanje vojske je legitimno pravo svake zemlje, pa i Srbije. Srbija nije kupovala samo rusko već i zapadno oružje. Prije izvesnog vremena kupila je i helikoptere koji su poslati iz Njemačke. Ali odlučujuća stvar je želja da se koristi ovo oružje, a ja tu opasnost ne vidim. Međutim, vrlo je jasno vidljiva agresivna retorika odgovornih političara u Srbiji koji prete upotrebom vojne sile. To izaziva strah kod ljudi i ova agresivna retorika se onda unosi u javne debate, iako mislim da nema svrhe za korišćenje ovog oružja. Međutim, svi treba da izbegavaju ovu agresivnu retoriku koja je usmjerena na unutrašnje političke dobitke. Ovo ne treba da se koristi, ali se koristi.
Upravo u tome leži problem, jer kombinacija ove agresivne retorike, koju smo nedavno čuli i od predsjednik Srbije Vučića, kao i nabavka oružja, izaziva strah kod ljudi i drugih zemalja u regionu. Ne plašite se upotrebe ovog oružja?
Ne, ne plašim se. Ali činjenica je da to izaziva strah među građanima. Ovo pogoršava neriješena pitanja i ne doprinosi pomirenju. Do pomirenja mora doći, jer je prošlo više od 20 godina od sukoba u bivšoj Jugoslaviji. Pomirenje je u interesu svih zemalja Zapadnog Balkana, prije svega Srbije. Pomirenje, dakle, treba da bude i u interesu Srbije, u interesu dobrobiti naroda u Srbiji. Nedostatak stabilnosti ne sme da se vrati na Zapadni Balkan, jer se time otvara put ekstremističkim nacionalistima, što u ekstremnim slučajevima može rezultirati novim otvorenim sukobima.
Neodlučnost EU za konkretne korake, kao što je otvaranje pregovora za članstvo Sjeverne Makedonije i Albanije u EU ili intenziviranje dijaloga i rješavanje problema između Kosova i Srbije, svakako ne doprinosi stabilnosti. Može li Njemačka učiniti još više u tom pogledu?
Njemačka radi mnogo, to je bilo vrlo jasno definisano tokom putovanja kancelara i ministrke spoljnih poslova. Njemačka mora da pokuša da ubedi zemlje EU i NATO da su njeni stavovi ispravni, i to čini. Strateški je interes da ZB ne bude zaboravljen i da se postepeno integriše u EU. Pomenuli ste Sjevernu Makedoniju: Bugarska i mnoge druge zemlje treba da znaju da su primljene u EU iako nisu ispunile sve preduslove. Ali u ovim slučajevima prioritet je dat strateškim interesima i to je tačno.
Kako ocjenjujete procese u Hagu protiv bivših čelnika bivše OVK, optuženih za ratne zločine? Bili ste komandant Kfora i vjerovatno ste imali mnogo važnih dokumenata u rukama. Da li ste za vrijeme dok ste bili na Kosovu imali saznanja za zločine za koje sud u Hagu tereti bivšeg predsjednika Thaçija i druge?
Ne. Za vrijeme mog komandovanja objavljen je izvještaj Švicarca Dicka Martyija. Naravno, pregledali smo sve arhive i pokušali da nađemo konkretne dokaze za ove optužbe, ali nismo našli nijedan. Nismo pronašli dokaze za ove tvrdnje. Znam trojicu i uvijek polazim od principa da je svako nevin do konačne odluke suda. Naravno, pratili smo čitavu raspravu o ovom pitanju i izražavamo žaljenje zbog tako dugog produžavanja procesa. Žalosno je i to što je na početku procesa bilo tako malo dokaza, da je sada tužilaštvo prinuđeno na mnoge druge istrage nakon objavljivanja prve optužnice.
Izvor: Deutsche welle
Na Zapadnom Balkanu ima još mnogo neriješenih pitanja, Srbija ne priznaje Kosovo, Republika Srpska često pominje otcjepljenje od Bosne i Hercegovine, Bugarska blokira Sjevernu Makedoniju na putu ka otpočinjanju pristupnih pregovora EU, dok je Crna Gora ušla u neku vrstu permanentne krize moći, takođe je optužena za miješanje spoljnih faktora. Da li se kao bivši komandant Kfora na Kosovu plašite još jednog takozvanog bureta baruta na Balkanu?
Ne, ne plašim se i ne vidim nikakvu aktuelnu opasnost za takav scenario. Ali s pravom ste pomenuli mnoge probleme i otvorena pitanja, koja još uvijek postoje na Zapadnom Balkanu. U tom kontekstu, zabrinut sam kako će se stvari razvijati na srednji i dugi rok, posebno sada iz perspektive krize u Ukrajini i sve većeg uticaja nekih stranih zemalja u ovom regionu.
Da li bi ruska agresija u Ukrajini mogla da ima posljedice i na Zapadni Balkan, jer je poznato da su Srbija, a posebno Srbi u BiH, među najbližim partnerima Rusije, a Rusija svakako može biti zainteresovan za otvaranje novih centara krize?
Ne vidim tu akutnu opasnost od novih sukoba. Ali u prošlosti smo iskusili da u sjenci velikih sukoba iznenada izbijaju zamrznuti sukobi. Ovdje moramo da vodimo računa i o bliskim odnosima Rusije i Srbije, tako da mislim da ne samo Njemačka već cijela Evropa treba mnogo intenzivnije da brine o Zapadnom Balkanu. Njemačka mnogo radi u tom pravcu i ima jasne stavove koje su izneli kancelar, ministarka spoljnih poslova i cijela vlada. Ali ovo nije dovoljno. Takođe moramo da ubjedimo naše evropske partnere da je u našem strateškom interesu da ponudimo Zapadnom Balkanu jasnu evropsku perspektivu. U tom kontekstu, moram da kažem da je za mene posljednji samit Evropske unije bio veliko razočarenje, jer se s jedne strane kaže da ZB ima jasnu perspektivu članstva u EU, dok sa druge strane nema konkretnih koraka. Nadam se da će u narednim nedjeljama i mjesecima biti postignuti dogovori i da ćemo poslije ovog samita vrlo brzo imati konkretne mjere za približavanje ZB EU.
Posljednji samit EU bio je veliko razočarenje ne samo za vas već i za sve zemlje ZB jer na ovom samitu nije bilo konkretnog rezultata. Koliko to može da utiče na bledenje evropske ideje među narodima Balkana, jer je takozvana perspektiva članstva data pre skoro 20 godina, ali to nije propraćeno važnim konkretnim koracima?
Zapadnim Balkanom se bavim od vremena kada su davana prva obećanja. Često sam tamo bio u raznim misijama i upravo je to moj utisak. Uzmimo Kosovo kao primjer: evropski predstavnici su dolazili i odlazili i uvijek su davali obećanja. Obećana je i liberalizacija viza, a kada govorimo o liberalizaciji viza, moramo znati da to ne znači slobodu pristupa tržištu rada, već samo slobodu kretanja tri mjeseca na teritoriji EU, dok poslije tri mjeseca moraju ponovo da odu. Liberalizacija viza je dakle samo prvi korak, koji je učinjen sa mnogim, mnogim drugim zemljama, ali ne i sa Kosovom. Na Kosovu iu drugim zemljama vidim veliki entuzijazam za EU, posebno među mlađim generacijama. Ali neaktivnost se može vratiti na ovu ideju. Ovo može doprinijeti frustraciji i jačanju nacionalizama u ovim zemljama, što može rezultirati erupcijom latentnih i zamrznutih sukoba.
Kako objasniti nespremnost Francuske i nekih drugih zemalja da liberalizuju vize za građane Kosova, kada se zna da je Kosovo ispunilo sve potrebne uslove?
Ni ja to ne mogu da objasnim, a niko do danas nije javno rekao šta su uzroci ovog oklijevanja. Postoji i drugi problem, a to je nepriznavanje Kosova od strane pet zemalja EU i četiri zemlje NATO. Ovo nepriznavanje Kosova od strane ovih zemalja se možda može objasniti unutrašnjim političkim problemima ili problemima koje ove zemlje imaju sa svojim manjinama. Ali po pitanju vizne liberalizacije, zaista nema objašnjenja.
Nakon što ste spomenuli NATO: Koliko su realni zahtjevi Kosova za približavanje i članstvo u NATO?
Ovo je dug put i zavisi od transformacije KBS i njihovog razvoja ka vojsci, što je takođe predviđeno zakonima Kosova. Ovde treba uraditi mnogo strateškog posla. Što se tiče KBS, oni su postali odlična snaga, ali ih treba postaviti na prave konceptualne temelje, imati pravu vojnu strategiju i postati kompatibilni sa NATO snagama. Ovdje se mora preduzeti još nekoliko koraka, prije svega u vezi sa multilateralnim funkcionisanjem. Ali mislim da bi Kosovo uskoro moglo da bude integrisano u program Partnerstvo za mir. Ali i ovdje je glavni problem što se sa ovom odlukom moraju složiti sve zemlje članice, odnosno četiri zemlje NATO-a, koje još nisu priznale Kosovo. Čak i ovdje je potrebna veća posvećenost da se ove zemlje ubede da je članstvo Zapadnog Balkana i Kosova u NATO-u u našem strateškom interesu.
Kako ocjenjujete bezbjednosnu situaciju na Kosovu, posebno na sjeveru Kosova, i da li je sadašnji kontingent Kfora u stanju da odbrani Kosovo u slučaju napada spolja?
Ne vidim opasnost od bilo kakvog napada spolja. Garant za to je Kfor, a iza Kfora stoji NATO. Pripadnici Kfora su u posljednje vrijeme dosta smanjeni. Tako i treba da bude, jer nema potrebe da tu ostaju hiljade i hiljade NATO vojnika. To ne bi bilo dobro za imidž Kosova i ne bi bilo u skladu sa tamošnjom trenutnom bezbjednosnom situacijom. Ali u slučaju bilo kakvog napada spolja, NATO trupe su spremne da to izbjegnu.
Ne samo na Kosovu, već i u Bosni i Hercegovini i drugim zemljama regiona, sa zabrinutošću se gleda na naoružavanje Srbije ruskim i kineskim oružjem. Kako vidite ovo pitanje?
Naoružavanje vojske je legitimno pravo svake zemlje, pa i Srbije. Srbija nije kupovala samo rusko već i zapadno oružje. Prije izvesnog vremena kupila je i helikoptere koji su poslati iz Njemačke. Ali odlučujuća stvar je želja da se koristi ovo oružje, a ja tu opasnost ne vidim. Međutim, vrlo je jasno vidljiva agresivna retorika odgovornih političara u Srbiji koji prete upotrebom vojne sile. To izaziva strah kod ljudi i ova agresivna retorika se onda unosi u javne debate, iako mislim da nema svrhe za korišćenje ovog oružja. Međutim, svi treba da izbegavaju ovu agresivnu retoriku koja je usmjerena na unutrašnje političke dobitke. Ovo ne treba da se koristi, ali se koristi.
Upravo u tome leži problem, jer kombinacija ove agresivne retorike, koju smo nedavno čuli i od predsjednik Srbije Vučića, kao i nabavka oružja, izaziva strah kod ljudi i drugih zemalja u regionu. Ne plašite se upotrebe ovog oružja?
Ne, ne plašim se. Ali činjenica je da to izaziva strah među građanima. Ovo pogoršava neriješena pitanja i ne doprinosi pomirenju. Do pomirenja mora doći, jer je prošlo više od 20 godina od sukoba u bivšoj Jugoslaviji. Pomirenje je u interesu svih zemalja Zapadnog Balkana, prije svega Srbije. Pomirenje, dakle, treba da bude i u interesu Srbije, u interesu dobrobiti naroda u Srbiji. Nedostatak stabilnosti ne sme da se vrati na Zapadni Balkan, jer se time otvara put ekstremističkim nacionalistima, što u ekstremnim slučajevima može rezultirati novim otvorenim sukobima.
Neodlučnost EU za konkretne korake, kao što je otvaranje pregovora za članstvo Sjeverne Makedonije i Albanije u EU ili intenziviranje dijaloga i rješavanje problema između Kosova i Srbije, svakako ne doprinosi stabilnosti. Može li Njemačka učiniti još više u tom pogledu?
Njemačka radi mnogo, to je bilo vrlo jasno definisano tokom putovanja kancelara i ministrke spoljnih poslova. Njemačka mora da pokuša da ubedi zemlje EU i NATO da su njeni stavovi ispravni, i to čini. Strateški je interes da ZB ne bude zaboravljen i da se postepeno integriše u EU. Pomenuli ste Sjevernu Makedoniju: Bugarska i mnoge druge zemlje treba da znaju da su primljene u EU iako nisu ispunile sve preduslove. Ali u ovim slučajevima prioritet je dat strateškim interesima i to je tačno.
Kako ocjenjujete procese u Hagu protiv bivših čelnika bivše OVK, optuženih za ratne zločine? Bili ste komandant Kfora i vjerovatno ste imali mnogo važnih dokumenata u rukama. Da li ste za vrijeme dok ste bili na Kosovu imali saznanja za zločine za koje sud u Hagu tereti bivšeg predsjednika Thaçija i druge?
Ne. Za vrijeme mog komandovanja objavljen je izvještaj Švicarca Dicka Martyija. Naravno, pregledali smo sve arhive i pokušali da nađemo konkretne dokaze za ove optužbe, ali nismo našli nijedan. Nismo pronašli dokaze za ove tvrdnje. Znam trojicu i uvijek polazim od principa da je svako nevin do konačne odluke suda. Naravno, pratili smo čitavu raspravu o ovom pitanju i izražavamo žaljenje zbog tako dugog produžavanja procesa. Žalosno je i to što je na početku procesa bilo tako malo dokaza, da je sada tužilaštvo prinuđeno na mnoge druge istrage nakon objavljivanja prve optužnice.
Izvor: Deutsche welle
