Aleksandar Vučić će odugovlačiti odluku o uvođenju sankcija Rusiji, ali će na kraju biti prisiljen da ih uvede. U isto vrijeme pokušaće da nastavi politiku sedenja na dvije stolice - jer imamo šest paketa EU sankcija protiv Rusije”, kaže u intervjuu Nova.rs Bodo Weber, politički analitičar i viši saradnik Savjeta za politiku demokratizacije iz Berlina.
Weber navodi da "to mnoštvo mjera pruža dovoljno mogućnosti da Beograd nešto izabere što na jednoj strani šalje signale ka Briselu, a na drugo nema puno ili nema nikakav efekat na odnose sa Rusijom".
"Vjerujem da će predsjednik Vučić odugovlačiti odluku što duže i to putem sporog formiranja nove vlade, ali da će na kraju biti prisiljen da uvede sankcije", kaže Weber.
Kakve bi posljedice Srbija mogla da ima ukoliko ne uvede sankcije Rusiji?
Uvjeren sam da će uvesti sankcije i u isto vrijeme pokušati da nastavi politiku sedenja na dvije stolice - jer imamo šest paketa EU sankcija protiv Rusije. To mnoštvo mjera pruža dovoljno mogućnosti da Beograd nešto izabere što na jednoj strani šalje signale ka Briselu, a na drugoj nema puno, ili nikakav efekat na odnose sa Rusijom. Tek kad bude veći pritisak Evropske unije na Srbiju i kad Srbija izgradi infrastrukturne pretpostavke da se oslobodi od energetske zavisnosti od Rusije, može doći do ozbiljnijeg pridruživanja Srbije EU sankcijama, odnosno do preokreta u odnosima sa Moskvom.
Njemački kancelar Olaf Scholz potvrdio je da je međusobno priznanje Srbije i Kosova uslov za pristupanje Evropskoj uniji, a ne potpisivanje pravno-obavezujućeg sporazuma Beograda i Prištine o normalizaciji odnosa, kako je to do sada u EU bilo formulisano. Vjerujete li da postoji iko relevantan u Srbiji ko bi potpisao priznanje kosovske nezavisnosti?
Naravno. Ovdje nema ni protivurečnosti niti novosti: Kad je etabliran politički dijalog, svima, prije svega Beogradu, jasno je stavljeno do znanja o čemu se tu radi - izjave poput one Merkelove da je vrijeme promjena granica na Balkanu prošlo, tj. da Srbija mora prihvatiti kao činjenicu nezavisnost Kosova, i kao uslov ulaska u EU, prvo politički, a onda nekad u procesu i pravno - činile su svojevrstan preduslov za ulazak u politički dijalog - a Beograd to 2012-13 i činilo. Da to pravno priznavanje realnosti nezavisnosti Kosova mora biti dio sveobuhvatnog, konačnog sporazuma ni manje nije bilo jasno. Predsjednici Vučić i Thaci su od 2017.do 2020. u pregovorima o razmjeni teritorije pokušavali iskorišćavati slabost, krize Zapada - a na kraju krajevu nisu uspjeli. Prirodno je da se cjelokupni pregovarački proces sad vraća na svoj početak, koliko je prirodno da Vučić i drugi akteri glume iznenađenje.
Da li se na ovaj način može uopšte otkočiti dijalog Beograda i Prištine koji već dugo tapka u mjestu?
Jedino tako može, odnosno kroz jedno resetovanje pregovora u kojem se na početku govori nezgodna istina o kakvom se pregovaračkom procesu radi, kao na početku dijaloga koji je vodio do Aprilskog sporazuma 2013. (Briselski sporazum, prim. aut). Mada vjerujem da je za takvo jedno resetovanje potreban angažman najviših zvaničnika Zapada, EU i SAD-a, a ne samo bilateralne sastanke njemačkog kancelara.
Čuli smo od njemačkog kancelara i da treba podržati pristupni proces Zapadnog Balkana u EU, a članstvo za Srbiju u ovom trenutku deluje kao nemoguća misija. Kako vama to izgleda?
Od 2018. imamo blokadu politike proširenja, sa izlaskom Velike Britanije iz EU-a, druge velike države članice koja je uz Njemačku bila zagovaratelj politike proširenja, te stupanje na scenu francuskog predsjednika Macrona, koji ne samo blokira otvaranje pretpristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, nego u osnovi je protiv proširenja. Sve dok se taj untrašnji konflikt u EU ne reši, svako zalaganje za proširenje će ostati puka simulacija. Zato je sad bitno, kao prvo, da se prebrodi Bugarski otpor protiv evropskih integracija Makedonije i odblokira otvaranje pregovora sa Skopljem i Tiranom.
Grčki premijer je u autorskom tekstu za "Politico" naveo da bi EU trebalo da ponudi Zapadnom Balkanu integraciju u Uniju 2033. godine. Imajući u vidu zahtjev oko Kosova, da li je za Srbiju nedostižno članstvo i u 2033?
Problem sa nekredibilnošću politike proširenja je prije svega unutrašnji problem EU, nejedinstvo oko politike proširenja, te neozbiljnost u odbrani liberalno - demokratskih vrijednosti Unije na Zapadnom Balkanu kroz politiku proširenja. To se nikako ne rješava vjestačkim datumima.
"Vjerujem da će predsjednik Vučić odugovlačiti odluku što duže i to putem sporog formiranja nove vlade, ali da će na kraju biti prisiljen da uvede sankcije", kaže Weber.
Kakve bi posljedice Srbija mogla da ima ukoliko ne uvede sankcije Rusiji?
Uvjeren sam da će uvesti sankcije i u isto vrijeme pokušati da nastavi politiku sedenja na dvije stolice - jer imamo šest paketa EU sankcija protiv Rusije. To mnoštvo mjera pruža dovoljno mogućnosti da Beograd nešto izabere što na jednoj strani šalje signale ka Briselu, a na drugoj nema puno, ili nikakav efekat na odnose sa Rusijom. Tek kad bude veći pritisak Evropske unije na Srbiju i kad Srbija izgradi infrastrukturne pretpostavke da se oslobodi od energetske zavisnosti od Rusije, može doći do ozbiljnijeg pridruživanja Srbije EU sankcijama, odnosno do preokreta u odnosima sa Moskvom.
Njemački kancelar Olaf Scholz potvrdio je da je međusobno priznanje Srbije i Kosova uslov za pristupanje Evropskoj uniji, a ne potpisivanje pravno-obavezujućeg sporazuma Beograda i Prištine o normalizaciji odnosa, kako je to do sada u EU bilo formulisano. Vjerujete li da postoji iko relevantan u Srbiji ko bi potpisao priznanje kosovske nezavisnosti?
Naravno. Ovdje nema ni protivurečnosti niti novosti: Kad je etabliran politički dijalog, svima, prije svega Beogradu, jasno je stavljeno do znanja o čemu se tu radi - izjave poput one Merkelove da je vrijeme promjena granica na Balkanu prošlo, tj. da Srbija mora prihvatiti kao činjenicu nezavisnost Kosova, i kao uslov ulaska u EU, prvo politički, a onda nekad u procesu i pravno - činile su svojevrstan preduslov za ulazak u politički dijalog - a Beograd to 2012-13 i činilo. Da to pravno priznavanje realnosti nezavisnosti Kosova mora biti dio sveobuhvatnog, konačnog sporazuma ni manje nije bilo jasno. Predsjednici Vučić i Thaci su od 2017.do 2020. u pregovorima o razmjeni teritorije pokušavali iskorišćavati slabost, krize Zapada - a na kraju krajevu nisu uspjeli. Prirodno je da se cjelokupni pregovarački proces sad vraća na svoj početak, koliko je prirodno da Vučić i drugi akteri glume iznenađenje.
Da li se na ovaj način može uopšte otkočiti dijalog Beograda i Prištine koji već dugo tapka u mjestu?
Jedino tako može, odnosno kroz jedno resetovanje pregovora u kojem se na početku govori nezgodna istina o kakvom se pregovaračkom procesu radi, kao na početku dijaloga koji je vodio do Aprilskog sporazuma 2013. (Briselski sporazum, prim. aut). Mada vjerujem da je za takvo jedno resetovanje potreban angažman najviših zvaničnika Zapada, EU i SAD-a, a ne samo bilateralne sastanke njemačkog kancelara.
Čuli smo od njemačkog kancelara i da treba podržati pristupni proces Zapadnog Balkana u EU, a članstvo za Srbiju u ovom trenutku deluje kao nemoguća misija. Kako vama to izgleda?
Od 2018. imamo blokadu politike proširenja, sa izlaskom Velike Britanije iz EU-a, druge velike države članice koja je uz Njemačku bila zagovaratelj politike proširenja, te stupanje na scenu francuskog predsjednika Macrona, koji ne samo blokira otvaranje pretpristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, nego u osnovi je protiv proširenja. Sve dok se taj untrašnji konflikt u EU ne reši, svako zalaganje za proširenje će ostati puka simulacija. Zato je sad bitno, kao prvo, da se prebrodi Bugarski otpor protiv evropskih integracija Makedonije i odblokira otvaranje pregovora sa Skopljem i Tiranom.
Grčki premijer je u autorskom tekstu za "Politico" naveo da bi EU trebalo da ponudi Zapadnom Balkanu integraciju u Uniju 2033. godine. Imajući u vidu zahtjev oko Kosova, da li je za Srbiju nedostižno članstvo i u 2033?
Problem sa nekredibilnošću politike proširenja je prije svega unutrašnji problem EU, nejedinstvo oko politike proširenja, te neozbiljnost u odbrani liberalno - demokratskih vrijednosti Unije na Zapadnom Balkanu kroz politiku proširenja. To se nikako ne rješava vjestačkim datumima.
