Mjesečni troškovi jedne porodice na Kosovu za zadovoljavanje osnovnih potreba kreću se od 500 do 700 eura.
Prema riječima stručnjaka, ta brojka varira i nije ista za sve, jer su razlike u načinu života vrlo velike, od ekstremnog siromaštva do luksuznog života, piše portal Reporteri.
Poskupljenje osnovnih prehrambenih artikala utjecalo je i na taj iznos, ocjenjuju.
Bivši ministar finansija Haki Shatri kaže da prosječni trošak za pokrivanje troškova jedne porodice, s obzirom na povišene cijene, ne pokriva ni 500 eura.
“Ispod 300 eura, porodica od 5 članova ne znam može li pokriti osnovne troškove. Govorim o nižim nivoima. Ako uzmem normalan standard, 500 eura to ne pokriva".
Dok stručnjak za ekonomske prilike Erton Bega naglašava da bi za prosječne potrebe kosovske porodice troškovi trebali iznositi oko 700 eura mjesečno.
“Agencija za statistiku godinama ne objavljuje izvještaj o kućnom budžetu. Posljednje izvješće koje je objavljeno je za 2017. ili 2018. Prema ovom izvješću, prosječna porodica na Kosovu troši na prosječne troškove života, negdje preko 600 eura mjesečno. Naravno, ako se danas računa inflacija koja je podigla sve cijene, to je veći trošak i trebao bi biti blizu 700 eura mjesečno."
Kaže da naša privreda ovisi o dijaspori i da se obično kada su oni prisutni, može smatrati da se na Kosovu živi luksuzno jer se povećava potrošnja skupih proizvoda.
“Kosovo nije slobodna zemlja. Troškovi života na Kosovu skuplji su nego u zemljama regije, bilo zbog fiskalne politike u smislu poreza na dodanu vrijednost, bilo zbog razlike koja postoji u društvenim slojevima. Mi smo ekonomija koje uvelike ovisi o dijaspori i doznakama. Obično se u ljetnom periodu kada su oni prisutni, život na Kosovu može smatrati luksuznim jer se povećava potrošnja skupljih proizvoda".
No, prema Begi, razlika između bogatih i siromašnih je jako velika.
“Najveći problem naše ekonomije je to što imamo vrlo malu, gotovo nepostojeću srednju klasu. Razlika između slojeva s niskim i visokim dohotkom je izuzetno velika i to nije zdravo za našu ekonomiju jer su razlike jako velike, a problemi različiti."
Čak i bivši ministar Shatri kaže da postoji velika razlika između bogatih i siromašnih u zemlji, uspoređujući i s luksuznim odmorima u Dubaiju.
“Razlika se produbljuje, vidi se. To znači da to vidite na svakom koraku u normalnom životu, na cesti, neko ima luksuzne automobile, neko nema ništa. Neko ide na odmor svake sedmice, barem u Albaniju, ili neki koji mogu čak otići i u Dubai."
Shatri naglašava da Kosovo ima ekstremno siromaštvo i da je najnerazvijenija zemlja u Europi.
„Da puno. Kosovo je najnerazvijenija zemlja u Europi. Ne znam s Moldavijom upoređuju je ponekad, govorim o ovom dijelu Balkana, pogotovo da je to najnerazvijenija i najsiromašnija zemlja. Vrlo je apsurdno kako može zemlja s toliko prirodnih bogatstava, biti s toliko siromašnog stanovništva. Ono što se događa je slabost upravljanja bogatstvom zemlje."
Što se tiče predložene minimalne plate, Shatri smatra da ona ne zadovoljava potrebe jedne porodice i da je ovaj prijedlog Vlade "igra obmane".
„Ova minimalna koja postoji nikako. Čak ni ova predložena ne odgovara. Čak i ovo što još nije na snazi, nije odobreno. Čini se da je ovdje neka igra. Predloženo je, opozicija želi da se podigne, pozicija je sama predložila, a još nije pronašla dovoljan broj glasova. A ima preko 50% glasova u Skupštini. To je igra, čini se da je prijevara."
Čak i Bega kaže da minimalna plata ne rješava u potpunosti socijalni problem jer će utjecati na slojeve koji su najmanje plaćeni.
“Dobro je da se pitanje minimalne plate pokrenulo, da se promjeni i poveća, jer se 14 godina nije mijenjala. Međutim, to ne rješava u potpunosti socijalni problem koji Kosovo ima, jer će minimalnom platom biti pogođeni slojevi koji su najmanje plaćeni."
Ističe da nezaposlenost utieče na povećanje nivoa siromaštva, posebice u ruralnim područjima.
„Naravno da je siromaštvo i dalje izuzetno veliki problem. Domaćinstva koja žive na socijalnim programima primaju izuzetno niske prihode iz budžeta Kosova, stoga visoka nezaposlenost utiče na rast siromaštva i mnoge porodice, posebno u ruralnim područjima, i dalje se suočavaju s pomoćima za život jer prihodi koje osigurava država na mjesečnom nivou nisu dovoljni kako bi pokrili minimalne troškove života”, rekao je Begu.
Poskupljenje osnovnih prehrambenih artikala utjecalo je i na taj iznos, ocjenjuju.
Bivši ministar finansija Haki Shatri kaže da prosječni trošak za pokrivanje troškova jedne porodice, s obzirom na povišene cijene, ne pokriva ni 500 eura.
“Ispod 300 eura, porodica od 5 članova ne znam može li pokriti osnovne troškove. Govorim o nižim nivoima. Ako uzmem normalan standard, 500 eura to ne pokriva".
Dok stručnjak za ekonomske prilike Erton Bega naglašava da bi za prosječne potrebe kosovske porodice troškovi trebali iznositi oko 700 eura mjesečno.
“Agencija za statistiku godinama ne objavljuje izvještaj o kućnom budžetu. Posljednje izvješće koje je objavljeno je za 2017. ili 2018. Prema ovom izvješću, prosječna porodica na Kosovu troši na prosječne troškove života, negdje preko 600 eura mjesečno. Naravno, ako se danas računa inflacija koja je podigla sve cijene, to je veći trošak i trebao bi biti blizu 700 eura mjesečno."
Kaže da naša privreda ovisi o dijaspori i da se obično kada su oni prisutni, može smatrati da se na Kosovu živi luksuzno jer se povećava potrošnja skupih proizvoda.
“Kosovo nije slobodna zemlja. Troškovi života na Kosovu skuplji su nego u zemljama regije, bilo zbog fiskalne politike u smislu poreza na dodanu vrijednost, bilo zbog razlike koja postoji u društvenim slojevima. Mi smo ekonomija koje uvelike ovisi o dijaspori i doznakama. Obično se u ljetnom periodu kada su oni prisutni, život na Kosovu može smatrati luksuznim jer se povećava potrošnja skupljih proizvoda".
No, prema Begi, razlika između bogatih i siromašnih je jako velika.
“Najveći problem naše ekonomije je to što imamo vrlo malu, gotovo nepostojeću srednju klasu. Razlika između slojeva s niskim i visokim dohotkom je izuzetno velika i to nije zdravo za našu ekonomiju jer su razlike jako velike, a problemi različiti."
Čak i bivši ministar Shatri kaže da postoji velika razlika između bogatih i siromašnih u zemlji, uspoređujući i s luksuznim odmorima u Dubaiju.
“Razlika se produbljuje, vidi se. To znači da to vidite na svakom koraku u normalnom životu, na cesti, neko ima luksuzne automobile, neko nema ništa. Neko ide na odmor svake sedmice, barem u Albaniju, ili neki koji mogu čak otići i u Dubai."
Shatri naglašava da Kosovo ima ekstremno siromaštvo i da je najnerazvijenija zemlja u Europi.
„Da puno. Kosovo je najnerazvijenija zemlja u Europi. Ne znam s Moldavijom upoređuju je ponekad, govorim o ovom dijelu Balkana, pogotovo da je to najnerazvijenija i najsiromašnija zemlja. Vrlo je apsurdno kako može zemlja s toliko prirodnih bogatstava, biti s toliko siromašnog stanovništva. Ono što se događa je slabost upravljanja bogatstvom zemlje."
Što se tiče predložene minimalne plate, Shatri smatra da ona ne zadovoljava potrebe jedne porodice i da je ovaj prijedlog Vlade "igra obmane".
„Ova minimalna koja postoji nikako. Čak ni ova predložena ne odgovara. Čak i ovo što još nije na snazi, nije odobreno. Čini se da je ovdje neka igra. Predloženo je, opozicija želi da se podigne, pozicija je sama predložila, a još nije pronašla dovoljan broj glasova. A ima preko 50% glasova u Skupštini. To je igra, čini se da je prijevara."
Čak i Bega kaže da minimalna plata ne rješava u potpunosti socijalni problem jer će utjecati na slojeve koji su najmanje plaćeni.
“Dobro je da se pitanje minimalne plate pokrenulo, da se promjeni i poveća, jer se 14 godina nije mijenjala. Međutim, to ne rješava u potpunosti socijalni problem koji Kosovo ima, jer će minimalnom platom biti pogođeni slojevi koji su najmanje plaćeni."
Ističe da nezaposlenost utieče na povećanje nivoa siromaštva, posebice u ruralnim područjima.
„Naravno da je siromaštvo i dalje izuzetno veliki problem. Domaćinstva koja žive na socijalnim programima primaju izuzetno niske prihode iz budžeta Kosova, stoga visoka nezaposlenost utiče na rast siromaštva i mnoge porodice, posebno u ruralnim područjima, i dalje se suočavaju s pomoćima za život jer prihodi koje osigurava država na mjesečnom nivou nisu dovoljni kako bi pokrili minimalne troškove života”, rekao je Begu.
