Ilegalna trgovina drogom (kanabis, kokain, heroin i sintetičke droge) i dalje je jedna od najunosnijih kriminalnih aktivnosti u regionu i faktor koji privlači one koji su frustrirani ekonomskim izgledima u formalnoj ekonomiji, konstatuje Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organizovanog kriminala. Međutim, čini se da Zapadni Balkan više nije samo tranzitni region, već se i lokalna potrošnja droge povećava. Opšti utisak je da je korupcija dio sistema, ali nije i jedina kriminalna aktivnost. Tu su iznuda i zelenašenje, pranje novca i građevinska mafija, huliganstvo i maloljetničke bande. Ekosistem kriminala buja tamo gdje postoji bliska veza između biznisa, kriminala i vlade, poručuju.

U svom izvještaju “Jačanje otpornosti civilnog društva na Zapadnom Balkanu”, ova organizacija koja okuplja 500 stručnjaka iz cijelog svijeta, navodi da u mjestima gdje je kriminal raširen, uobičajeno je to da državne službe koje su odgovorne za upravljanje i bezbjednost (bez obzira da li su na lokalnom ili nacionalnom nivou) nisu u stanju da ispune svoj mandat. To je do te mjere da se ovakve državne institucije „ponekad“ nazivaju, kako su naveli, „zarobljenim”.

Na Zapadnom Balkanu, kriminalni ekosistem je opisan kao „zajednički poduhvat između državnih struktura i kriminalnih grupa”, gdje su organizovan kriminal i korupcija u bliskoj vezi.

Kako je istaknuto istovremeno, civilno društvo i državni akteri su postali ključni protagonisti borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije.

Ipak, samo nekoliko organizacija civilnog društva na Zapadnom Balkanu se bori protiv korupcije, a još manje suzbijanjem organizovanog kriminala.

Manje od jedan odsto od više od 100.000 registrovanih organizacija civilnog društva u svim zemljama Zapadnog Balkana se direktno bori protiv organizovanog kriminala ili korupcije.

Ovo je iznenađujuća činjenica s obzirom na to koliko su ove pojave široko rasprostranjene i imaju ozbiljne posljedice u region, naveli su u svom najnovijem izvještaju.
Od 9400 registrovanih nevladinih organizacija na Kosovu, 24 u svojoj misiji imaju da se bore protiv organizovanog kriminala i korupcije; dok se u Srbiji, od ukupno 34,300 registrovanih, njih 34 bavi ovim.

Iako je organizovani kriminal značajan problem na Zapadnom Balkanu, razgovori vođeni tokom istraživanja vezanog za ovaj izvještaj otkrili su da organizacije civilnog društva koje rade u regionu imaju limitiranu stručnost na polju analize i rješavanja ovog problema.

Takođe, mnoge od OCD se zatvore poslije nekog vremena, a nikada se ne ispišu iz registra. Većina organizacija nije aktivna pošto nisu sprovodili nikakve aktivnosti u lokalnoj sredini u posljednjih nekoliko godina.

„Ekosistem“

Ekosistem kriminala buja tamo gdje postoji, kako je istaknuto, bliska veza između biznisa, kriminala i vlade.

Većina predstavnika civilnog društva ukazuje na to da veliki razlog za zabrinutost predstavljaju “raširena korupcija, loš rad institucija kao i apatija u javnim upravama na svim nivoima”.

Nekažnjavanje se često dovodi u vezu sa drugim nezakonitim radnjama, poput pranja novca u građevinskom sektoru ili zloupotrebe prirodnih resursa.

Primjera radi, prema saznanjima Fonda za otvoreno društvo, Zapadni Balkan godišnje troši u prosjeku 7 milijardi eura na javne nabavke, od čega 2 milijarde eura, skoro 30 odsto, nestaje zbog korupcije.

Navodi se da političke stranke, lokalna policija i tužioci imaju selektivan pristup prema kriminalnin grupama.

Kao primjer uzeta su dešavanja sa nelegalnim gradnjama u Peći i Istoku i to je praktično jedan od svega dva primjera kriminalnih aktivnosti za koje se Kosovo poimenice navodi u ovom izvještaju.

“Gradnja koja se izvodi bez dozvola, uključujući i opštine Peć i Istok; protiv nekoliko njih je u toku sudski proces zbog navodnih veza između preduzeća i javnih zvaničnika” rečeno je u izvještaju.

Ovaj izvještaj ipak ne može da pruži sveobuhvatnu procenu uticaja ekosistema kriminala, što se i konstatuje u njemu. Umjesto toga, naveli su primere za koje tvrde da pokazuju da se posljedice osjećaju na svim nivoima.

Sagovornici iz zajednica u Sjevernoj Makedoniji napominju da je javna tajna da jedan stan u novoizgrađenom kompleksu treba dodjeliti glavnom savjetniku gradonačelnika kako bi se dobila građevinska dozvola.

Transparentnost Srbija, koja pomno prati nabavku medicinskih proizvoda i zdravstvene opreme u okviru krize nastale usljed pandemije Kovid-19, izrazila je zabrinutost zbog prikrivanja ugovora u Srbiji.

Od početka aktivnosti u borbi protiv Kovid-19 virusa i uvođenja vanrednog stanja u Bosni i Hercegovini, sklopljeno je ili potpisano više od 410 ugovora o javnim nabavkama a da nije postojalo odgovarajuće obaveštenje o njima.

„Čini se da je korupcija toliko ukorenjena u sistemu da, čak i ako se neko suprotstavi korupciji na visokom nivou ili organizovanom kriminalu, sistem će uvijek štititi one na vrhu”, rekao je sagovornik sa Kosova. Čak se i organizacije civilnog društva dovode u vezu sa korupcijom.

Opšti utisak je da je korupcija dio sistema, ali nije i jedina kriminalna aktivnost u sistemu.

Iznuda i zelenašenje

Mnoga preduzeća i organizacije i dalje se suočavaju sa iznudom, reketiranjem i zelenašenjem, problemima koji su postali dobro poznati nakon raspada Jugoslavije i pada komunizma u Albaniji.

U Skadru od malih preduzeća se naplaćuje približno 3000 albanskih leka (25 eura) mjesečno za „zaštitu”. U Sjevernoj Makedoniji sagovornici navode da „lokalni šerifi” iznuđuju novac od „svake firme koja nema političku zaštitu”,  a u Bosni i Hercegovini je poznata kriminalna banda aktivna u Mostaru i Trebinju čuvena po reketiranju.

Nedavno istraživanje sprovedeno u Nišu, pokazalo je da je približno 6 odsto ispitanika imalo lično iskustvo sa zelenašenjem, a 41 odsto je o tome čulo od prijatelja ili rođaka.

Mnogi od onih koji su ispričali svoja iskustva kažu da su doživeli fizičko nasilje ili da su dobili verbalne prijetnje. Nisu tražili pomoć od nadležnih vlasti, već su se umjesto toga obratili lokalnim OCD.


Pranje novca i građevinska mafija

Investicije u građevinske poslove i nekretnine imaju dugu istoriju pranja ilegalno stečenih novčanih sredstava na Zapadnom Balkanu, s obzirom na to da je ova industrija istovremeno ekonomski važna i slabo regulisana.

Veliki stambeni kompleksi grade se na parcelama na kojima su decenijama stajale male porodične kuće, a ponekad su na ovim poslovima angažovani radnici bez legalnih radnih dozvola ili sa vrlo malim nadnicama.

Lokalne zajednice su izrazile nezadovoljstvo ne samo zbog ove prakse, nego i zbog toga što procvat ponude nekretnina vrlo retko rezultira stanovima po pristupačnim cijenama za lokalno stanovništvo ili generiše rast formalne ekonomije.


Huliganstvo i maloljetničke bande

Još jedna od kriminalnih aktivnosti detektovanih na Zapadnom Balkanu su lokalne bande povezane sa organizovanim kriminalom. One kontrolišu različite dijelove grada u mnogim zajednicama.

Na primjer, u Laušu, prigradskoj četvrti Banja Luke, seljani moraju da plaćaju „porez” da bi prešli u susjedni kraj.

Kriminalne grupe su takođe često povezane sa fudbalskim huliganima, političarima i kontroverznim biznismenima.

Od januara do septembra 2020. godine, u Mostaru je zabilježeno više od 10 huliganskih incidenata, koji su prouzrokovali značajnu materijalnu štetu i doveli do povređivanja više građana. Stanovnici kažu da kada lokalni fudbalski klubovi (sa različitih strana Mostara) igraju jedni protiv drugih, za njih je najbolje da ostanu kod kuće kako ne bi upali u metež.

Ovi incidenti su često praćeni distribucijom nacionalističke i desničarske propagande, koja se rijetko sudski procesuira.

Mnoge grupe regrutuju svoje članove među omladinom, naročito mladima koji putuju iz ruralnih područja u srednje škole u gradu.

Novi regruti se u početku upoznaju sa dilovanjem kanabisa, džeparenjem i sitnim pljačkama, da bi se kasnije uključili u reketiranje, zelenašenje i dilovanje droge.

U Srbiji su većina osuđenih za nasilničko ponašanje na sportskim događajima ili javnim okupljanjima povratnici, već osuđivani za napad, krađu, ubistvo, zlostavljanje životinja ili ilegalnu proizvodnju, posjedovanje ili promet oružja ili droge. Takođe postoje indicije da mladi pokušavaju da formiraju nove kriminalne grupe za kontrolu lokalnih aktivnosti trgovine drogom, kao i da se pridružuju huliganskim grupama sa sjedištem u Beogradu ili lokalnim „ultrasima”.

Ugledaš „kolač“ i poželiš „parče“

Zapravo, ekonomski razvoj na Zapadnom Balkanu posljednjih godina stagnira, sa visokom stopom nezaposlenosti koja je naročito prisutna među mladima.

„Prosječne plate su i dalje niske, ali cijene nekretnina naglo rastu. Krajem 2019, prosječna cijena stana u Tirani dostigla je približno 1000 eura po kvadratnom metru. Cijene nekretnina u Ohridu takođe su kontinuirano rasle tokom prethodnih godina i nedavno su čak premašile cijene u Skoplju. Pored toga, nedavna studija realizovana u Srbiji pokazala je da je više od 84% svih nekretnina između januara i maja 2020, prodato za gotov novac“.

Loš ekonomski razvoj, pranje novca, korupcija, široko rasprostranjena neformalna ekonomija, a sada takođe i pandemija Kovid-19, jođ su više povećali nejednakost, što je podstaklo veći broj ljudi da emigrira ili da se uključi u kriminalne aktivnosti.

Iako ovaj izvještaj nije mogao da pruži sveobuhvatnu procenu uticaja ekosistema kriminala, navedeni primjeri pokazuju da se posljedice osjećaju na svim nivoima.

„Jedan od najvećih problema našeg društva je taj što je tako lako pronaći način da se postane dio kriminala i/ili korupcije. Ugledate kolač i poželite parče”, u izvještaju se citira sagovornik.

Cio izvještaj pričitajte OVDJE.