Odbrana bivšeg predsjednika Parlamenta Kosova Kadrija Veselija prije nekoliko dana podnela je Specijalnom sudu prijedlog kojim se protivi optužnici protiv njega i drugih bivših političkih i vojnih lidera OVK, prenosi Reporteri.
U ovom podnesku advokat Ben Emmerson spominje slučaj suđenja Ramushu Haradinaju, tvrdeći da je prema njemu Specijalizovano tužilaštvo pogrešilo u opisivanju događaja za vrijeme za koje je optužen Veseli.
Zbog toga je zatražio od sudije da naredi tužilaštvu da ga ukloni iz optužnice za navodne zločine prije sredine 1998. i poslije juna 1999.
Prema mišljenju advokata, veće Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u Hagu priznalo je da postoji malo konkretnih dokaza o sukobima između OVK i srpskih snaga između 25. marta i 21. aprila 1998, ali u zahtjevu, advokat navodi da „OVK nije organizovana preko noći“.
„Međutim, za razliku od prethodnog slučaja Limaj, veće je presudilo da je obnavljanje sukoba 22. aprila 1998. konačno dovelo do primjene zakona o oružanom sukobu na cijeloj teritoriji Kosova. Nalaz Pretresnog vijeća u prvom postupku u slučaju Haradinaj ne odražava tačno tumačenje slučaja Tadić jer sporadično oružano nasilje nije trajalo preko noći (21.-22. april 1999.) jednostavno zato što su nastavljeni sukobi, srpskih snaga i OVK koja se nije iznenada organizovala preko noći“, navodi se u zahtjevu.
U njemu se pominje da je drugo vijeće ovog suda, u ponovljenom suđenju Haradinaju, oklevalo da prihvati 22. april 1998. kao početak sukoba između OVK i srpskih snaga.
„U ponovnom postupku protiv Haradinaja, drugo vijeće bilo je vrlo neodlučno u prihvatanju 22. aprila 1998. kao početka oružanog sukoba između OVK i srpskih snaga i posebno je odbacilo prijedlog tužilaštva da je oružani sukob postojao između 1. marta 1998. i 21. aprila 1998. Iako Vijeće nije bilo jasno uvjereno da je takav sukob postojao do 22. aprila 1998, ipak je prihvatilo takav nalaz samo zato što su se stranke već dogovorile 22. aprila 1998. godine, kao datum suđenja u zahtjevu odbrane“, navodi odbrana Veselija.
U zaključku, odbrana dodaje da „svako pozivanje na mart 1998. godine kao datum početka sukoba nema osnovu u dokazima koje je izveo Specijalno tužilaštvo“, nalazeći činjeničnu grešku u utvrđivanju kraja oružanog sukoba.
Sudija navodi dva primjera koja potkrepljuju njegovu tvrdnju da borbe nisu okončane do 16. septembra 1999. godine: (i) incident 10. avgusta 1999. (10 metaka minobacačke vatre koja je pogodila srpsko selo) i (ii) izvještaji o minobacačkim napadima i "Eksploziv protiv srpskih vjerskih lokaliteta krajem avgusta 1999. godine", ističe se u zahtjevu.
Odbrana navodi da su se prema činjenicama "sve borbe završile do 10. juna 1999".
„Kraj sukoba između OVK i srpskih snaga neraskidivo je povezan sa krajem sukoba snaga NATO prema Srbiji. [..] Suprotno zaključku sudije, srpske snage nisu počele da preraspodjeljuju neke svoje jedinice van Kosova u junu 1999. godine, već su srpske snage povukle sve svoje jedinice sa teritorije Kosova do 20. juna 1999. ", navodi se u ovaj pokret.
Prema odbrani, Specijalno tužilaštvo ne govori istinu kada tvrdi da je postojao rizik od obnavljanja neprijateljstava, jer je OVK držala neovlašćena skladišta oružja.
„Specijalno tužilaštvo navodi da je OVK držala neovlašćena skladišta oružja u policijskim stanicama i pritvorskim objektima; a OVK i bivše jugoslovenske snage nastavile su svoje neprijateljstvo i provokativne akcije bar do septembra 1999. Ta 'kršenja' ili 'provokativna djela' bila su redovna i, zapravo, očekivana u postkonfliktnom području, ali očigledno ne uspevaju da procjene 'ili predstavljaju stvarni rizik od obnavjanja neprijateljstava'".
U zaključku, odbrana traži od sudije da preispita odluku kojom se potvrđuje optužnica, da naredi Specijalnom tužilaštvu da izmjeni optužnicu kako bi isključio navode o incidentima ratnih zločina, ilegalnom pritvaranju, zlostavljanju, mučenju i ubistvima za koja se tvrdi da su počinjena nešto prije sredine 1998. i poslije juna 1999.
Izvor: Kosovo Online/Reporteri
Zbog toga je zatražio od sudije da naredi tužilaštvu da ga ukloni iz optužnice za navodne zločine prije sredine 1998. i poslije juna 1999.
Prema mišljenju advokata, veće Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u Hagu priznalo je da postoji malo konkretnih dokaza o sukobima između OVK i srpskih snaga između 25. marta i 21. aprila 1998, ali u zahtjevu, advokat navodi da „OVK nije organizovana preko noći“.
„Međutim, za razliku od prethodnog slučaja Limaj, veće je presudilo da je obnavljanje sukoba 22. aprila 1998. konačno dovelo do primjene zakona o oružanom sukobu na cijeloj teritoriji Kosova. Nalaz Pretresnog vijeća u prvom postupku u slučaju Haradinaj ne odražava tačno tumačenje slučaja Tadić jer sporadično oružano nasilje nije trajalo preko noći (21.-22. april 1999.) jednostavno zato što su nastavljeni sukobi, srpskih snaga i OVK koja se nije iznenada organizovala preko noći“, navodi se u zahtjevu.
U njemu se pominje da je drugo vijeće ovog suda, u ponovljenom suđenju Haradinaju, oklevalo da prihvati 22. april 1998. kao početak sukoba između OVK i srpskih snaga.
„U ponovnom postupku protiv Haradinaja, drugo vijeće bilo je vrlo neodlučno u prihvatanju 22. aprila 1998. kao početka oružanog sukoba između OVK i srpskih snaga i posebno je odbacilo prijedlog tužilaštva da je oružani sukob postojao između 1. marta 1998. i 21. aprila 1998. Iako Vijeće nije bilo jasno uvjereno da je takav sukob postojao do 22. aprila 1998, ipak je prihvatilo takav nalaz samo zato što su se stranke već dogovorile 22. aprila 1998. godine, kao datum suđenja u zahtjevu odbrane“, navodi odbrana Veselija.
U zaključku, odbrana dodaje da „svako pozivanje na mart 1998. godine kao datum početka sukoba nema osnovu u dokazima koje je izveo Specijalno tužilaštvo“, nalazeći činjeničnu grešku u utvrđivanju kraja oružanog sukoba.
Sudija navodi dva primjera koja potkrepljuju njegovu tvrdnju da borbe nisu okončane do 16. septembra 1999. godine: (i) incident 10. avgusta 1999. (10 metaka minobacačke vatre koja je pogodila srpsko selo) i (ii) izvještaji o minobacačkim napadima i "Eksploziv protiv srpskih vjerskih lokaliteta krajem avgusta 1999. godine", ističe se u zahtjevu.
Odbrana navodi da su se prema činjenicama "sve borbe završile do 10. juna 1999".
„Kraj sukoba između OVK i srpskih snaga neraskidivo je povezan sa krajem sukoba snaga NATO prema Srbiji. [..] Suprotno zaključku sudije, srpske snage nisu počele da preraspodjeljuju neke svoje jedinice van Kosova u junu 1999. godine, već su srpske snage povukle sve svoje jedinice sa teritorije Kosova do 20. juna 1999. ", navodi se u ovaj pokret.
Prema odbrani, Specijalno tužilaštvo ne govori istinu kada tvrdi da je postojao rizik od obnavljanja neprijateljstava, jer je OVK držala neovlašćena skladišta oružja.
„Specijalno tužilaštvo navodi da je OVK držala neovlašćena skladišta oružja u policijskim stanicama i pritvorskim objektima; a OVK i bivše jugoslovenske snage nastavile su svoje neprijateljstvo i provokativne akcije bar do septembra 1999. Ta 'kršenja' ili 'provokativna djela' bila su redovna i, zapravo, očekivana u postkonfliktnom području, ali očigledno ne uspevaju da procjene 'ili predstavljaju stvarni rizik od obnavjanja neprijateljstava'".
U zaključku, odbrana traži od sudije da preispita odluku kojom se potvrđuje optužnica, da naredi Specijalnom tužilaštvu da izmjeni optužnicu kako bi isključio navode o incidentima ratnih zločina, ilegalnom pritvaranju, zlostavljanju, mučenju i ubistvima za koja se tvrdi da su počinjena nešto prije sredine 1998. i poslije juna 1999.
Izvor: Kosovo Online/Reporteri
