U selu Vaganeš, na istoku Kosova, smještenom u brdima, vrijeme kao da je odavno stalo. Kuće su oronule, a dvorišta i staze zarasli su u visoku travu. Osim starice Blagice i njene mace, u tom selu više nema ni ljudi ni stoke. Gotovo jedini, ali redovan posjetilac je Albanac Fadil Rama iz susjednog sela Strezovca. Njega ni pandemija koronavirusa nije sprečila da nastavi da obilazi Blagicu Dičić (92), koja više od godinu dana živi potpuno sama u cijelom selu.
U selu Vagneš na istoku Kosova živi samo jedna osoba. Vladica Dičić.
Nemoćnu 92-godišnju ženu srpske nacionalnosti svakog trećeg dana posjećuje jedan Albanac iz susjednog sela, koji se brine za nju.
Narušeni međuetnički odnosi i predrasude nisu ga sprečili da joj pruži neophodnu pomoć.
Baka svog prijatelja Fadila naziva svojim trećim sinom, i beskrajno mu je zahvalna za pomoć koju joj pruža.
Vladica, iako je možda i mogla da ode, nije htjela da ostavi svoju kuću u kojoj je provela cio život. Tako je ostala sama u selu.
Ovoj baki najviše nedostaje društvo, pa su zato rastanci sa njenim prijateljem Albancem uvijek teški. Svaki put kad odlazi, ona se rasplače…
Nemoćnu 92-godišnju ženu srpske nacionalnosti svakog trećeg dana posjećuje jedan Albanac iz susjednog sela, koji se brine za nju.
Narušeni međuetnički odnosi i predrasude nisu ga sprečili da joj pruži neophodnu pomoć.
Baka svog prijatelja Fadila naziva svojim trećim sinom, i beskrajno mu je zahvalna za pomoć koju joj pruža.
Vladica, iako je možda i mogla da ode, nije htjela da ostavi svoju kuću u kojoj je provela cio život. Tako je ostala sama u selu.
Ovoj baki najviše nedostaje društvo, pa su zato rastanci sa njenim prijateljem Albancem uvijek teški. Svaki put kad odlazi, ona se rasplače…
