Premijer Kosova

Od nas se do sada u briselskom dijalogu Kosova i Srbije uvijek tražilo da pravimo kompromise i ustupke, sa idejom da nas Srbija konačno prizna, ali to se nikada neće desiti, kaže Albin Kurti.

Premijer Kosova Albin Kurti je pred odlazak u Davos na Svjetski ekonomski forum dao intervju švicarskom dnevniku "Tages-Anzeiger", koji je preneo portal "Gazeta express". On je u razgovoru za ovaj švicarski medij govorio, prije svega, o odnosima sa vlastima u Srbiji, međusobnom priznanju i da li je dijalog sa Beogradom priotitet njegove vlade, ali i o iseljavanju Albanaca sa Kosova.  

Gospodine Kurti, ići ćete ove nedjelje na Svjetski ekonomski forum u Davos, sa kojom porukom idete na taj skup?

Posjetite i investirajte na Kosovo! Zato što je Kosovo progresivna, proevropska i demokratska zemlja. Kosovo je priča o dvostrukom uspehu. 1999. godine NATO demokratije zaustavile su genocid u Srbiji na Kosovu. Od tada smo dokazali da ekonomski razvoj i demokratija idu ruku pod ruku.

Hoćete li se sastati sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem i tražiti rješenje za ćorsokak odnosa Beograda i Prištine?

To zavisi od specijalnog izaslanika EU Miroslava Lajčaka. Zainteresovani smo za postizanje potpune normalizacije odnosa između dvije zemlje, zasnovane na međusobnom priznanju. Uvijek smo spremni za konstruktivan dijalog.

U posljednje vrijeme, međutim, vaš oštar stav o sporu oko međusobnog priznavanja registarskih tablica doprineo je eskalaciji situacije.

Da li bi Švicarska prihvatila da manjina u zemlji godinama vozi sa italijanskim ili francuskim tablicama? Ogromna većina Srba na sjeveru nema problem sa kosovskim tablicama. Mala grupa je instrumentalizovana iz Beograda. Naoružane ljude iza barikada ne zanimaju ljudska prava, već teritorija. Žele da zaštite sjever Kosova kao zonu bezakonja. Uništili smo šest laboratorija za lijekove u sjevernim opštinama i za proizvodnju kriptovaluta koje su koristile besplatnu struju. Tamo niko ne plaća račune za struju.

Srbi su dali ostavke u policiji i pravosuđu. Ovo je korak unazad u integraciji srpske manjine.

Ja ne mislim tako. Posljednjih deset godina imali smo lažnu integraciju. Srpski zvaničnici su uglavnom bojkotovali razgovore. Sa mojim novim srpskim ministrom i njegovim savjetnikom, sada imamo pravu integraciju. Njih dvoje su omraženi  u Beogradu, čak i više od mene.

Jednom ste pobjedili na izborima obećavajući da ćete se boriti protiv poslijeratne korupcije. S druge strane, odnosi sa Srbijom nisu bili prioritet. Da li je ovo bila greška?

Beograd je nervozan jer nam ide dobro. Prema mišljenju međunarodnih stručnjaka, napravili smo veliki napredak u borbi protiv korupcije, vladavini prava i slobodi medija. Ali ipak, Kosovo bez popravljanja odnosa sa Srbijom ostaje suspendovano. Ali imam dovoljno svog posla. Budžet nam je veći za 17 odsto u odnosu na prošlu godinu i imali smo rast od preko 10 odsto u protekloj godini. Drugim riječima, na dobrom smo putu, uprkos nedostatku priznanja iz Beograda. Kada se ujutru probudim i razmislim o dnevnim prioritetima, Srbija nije prva.

Htjeli ste da tražite dijalog sa lokalnim Srbima, umjesto sa Beogradom?

To se nije mnogo primjetilo, nijedan šef vlade pre mene nije imao toliko sastanaka sa predstavnicima srpskog civilnog društva. Ali mi to ne radimo javno. Angažovao sam srpskog savetnika na početku svog prvog mandata. Čim je njegovo imenovanje postalo javno, on i njegova supruga su bili toliko ugroženi da je mladić dao ostavku na svoju funkciju. Ubijeni su i drugi pre njega koji su želeli integraciju.

Mladi glasaju "nogama". Ne samo pripadnici srpske manjine, već i mnogi kosovski Albanci napuštaju Kosovo.

Naravno, nažalost, tako je. Radimo na tome da preokrenemo trend. Ja sam i za normalizaciju odnosa sa Srbijom. Ali, kako je nedavno rekao američki predsjednik Joe Biden, uzajamno priznanje bi trebalo da bude u centru. Od nas se do sada u briselskom dijalogu Kosova i Srbije uvijek tražilo da pravimo kompromise i ustupke, sa idejom da nas Srbija konačno prizna. Ali to se nikada neće desiti.

Zar EU nije važnija za Kosovo od SAD?

To je rekao i Olaf Scholz, iako je to prvi rekao Biden. Ali EU treba da razmisli da li želi da nastavi da obezbjeđuje sredstva bez uslova. Beograd nije odobrio sankcije Moskvi i iz Rusije dobija najjeftiniji gas. Za Beograd prioritet imaju odnosi sa Rusijom, ali i sa Kinom. Ovo mora da ima svoju cijenu.

Predsjednik Vučić je bio ministar propagande diktatora Slobodana Miloševića, a vi ste poslati u Beograd kao politički zatvorenik. Da li ovo utiče na vašu saradnju?

Znam s kim imam posla. Njemačka je imala denacifikaciju poslije Drugog svjetskog rata. Srbija se nije suočila sa svojom prošlošću. Aleksandar Vučić me je u svojim propagandnim medijima opisao kao teroristički ološ. Istovremeno, srpski generali osuđeni za ratne zločine dobijaju mesto na vojnoj akademiji nakon što odsluže zatvor u Beogradu. Šta oni tamo imaju da zakonski regulišu?

Po vašem mišljenju normalizacija sa najvažnijim susjedom nije moguća?

Srbija nije normalna zemlja, jer se nije distancirala od nasljeđa diktatora Slobodana Miloševića. Sada dodajte tome nedistanciranje od Vladimira Putina i njegovog rata u Ukrajini. Demokratija je u Srbiji bila kratak prekid nakon završetka diktature. Uskoro će se navršiti 20 godina od ubistva prozapadno orijentisanog premijera Srbije Zorana Đinđića u Beogradu. Od tada mračne sile u Srbiji slave povratak. Beograd traži odnos sa susedima sličan onome što Moskva ima sa Ukrajinom i Belorusijom. Dakle, ovo susjedstvo za nas predstavlja bezbjednosni rizik.

Može li se zamisliti veći sukob kao iz devedesetih?

Bilo bi neodgovorno reći da nema rizika od eskalacije. Od ruskog napada na Ukrajinu 24. februara, videli smo pokazatelje panslovenske hegemonije, kao što su zajedničke vojne vežbe Srbije i Rusije. Čak i nekoliko stotina ljudi može prouzrokovati veliku štetu.

Šta podrazumevate pod panslovenskom hegemonijom?

Srbija želi da Republika Srpska, Crna Gora i sjever Kosova budu njene sfere uticaja. Isto kao što se Rusija ponaša sa Bjelorusijom i Ukrajinom. Naš problem je što naši zapadni partneri vjeruju da se Srbija vodi samo oportunizmom, da čeka kraj Putinove ere i da će tada biti jasno orijentisana ka Evropi. Ovo je naivno. Aleksandar Vučić više očekuje povratak Donalda Trumpa u Vašington nego kraj rata u Ukrajini. Osmadeset odsto stanovništva u Srbiji ima pozitivno mišljenje o Vladimiru Putinu. Srbija sebe vidi kao dio panslovenske, pravoslavne sfere, van Evrope.

Visoki predstavnik EU za spoljnu politiku i bezbjednost Josep Borell nedavno vas je optužio da ste glavna prepreka nastavku pregovora o normalizaciji sa Srbijom. Zašto ne sprovodite sporazume poput onih o autonomiji Zajednice  srpskih opština?

U posljednjih deset godina potpisali smo 33 ugovora sa Srbijom. Gotovo ništa nije sprovedeno. Neki od ovih sporazuma bi bili i u našem interesu, ali Beograd uvijek insistira na autonomiji opština sa srpskom većinom.

Zašto mislite da je tako?

Srbija želi da Kosovo, kao i Bosna i Hercegovina, ima državu u državi sa Republikom Srpskom, odnosno da postane nefunkcionalno. Rekao sam Vučiću da, ako zaista želi da uradi nešto za srpsku manjinu, treba da prizna Kosovo. Ne može da kaže da je Kosovo lažna država i da istovremeno zahteva opštinsku autonomiju u okviru ove države. To je kao da naručite čaj bez šolje. Mi nismo glupi.

Ukrajina, zemlja u ratu, dobila je status kandidata za članstvo u EU. Više od 20 godina nakon završetka rata Kosovo je daleko od toga. Da li ste razočarani u EU?

Mi nemamo alternativu EU. Nema smisla biti ogorčen ili razočaran. Bio sam veoma ponosan kada sam 15. decembra podneo zahtjev za članstvo u Evropskoj uniji. Da li znate šta je uradio predsjednik Srbije? On se obratio svim zemljama članicama EU koje nisu priznale Kosovo, a ima ih pet, da ne prihvate aplikaciju Kosova. Veoma sam srećan što je Ukrajina dobila status kandidata. Ukrajina to zaslužuje. Ukrajinci zaslužuju punu solidarnost u borbi protiv ruskog fašizma. Kosovo će 1. januara naredne godine biti posljednja balkanska zemlja kojoj je data bezvizni režim za šengenski prostor.

Hoće li se tada ubrzati egzodus mladih?

Ljudi sa obrazovanjem već dobijaju radne vize. Njemačka je privlačna i gladna radnika. Svako ko je želeo da ide odavno je iskoristio svoju šansu. Neki se vrate i onda investiraju ovdje. Ali važno je da porodične posjete postanu lakše i da ljudi mogu da posjete zapadnu Evropu, a da ne troše mnogo novca na vizu.

Nije li iseljavanje problem i za Kosovo? Kompanije sada dovode radnike iz Indije ili Tajlanda.

To je veliki problem. Imamo mnogo pravnika i politikologa koji žele da postanu diplomate. Ali mi imamo samo 30 ambasada. Kako da primimo sve ove diplomate? Ono što nedostaje našem tržištu su, na primjer, obučeni kuvari, zidari ili frizeri. Zbog toga radimo na implementaciji dualnog sistema obrazovanja kao u Švicarskoj ili Njemačkoj.

Izvor: Gazeta Express/Tages-Anzeiger/Kosovoonline