Bivši premijer Kosova u egzilu Bujar Bukoshi, a nakon rata i ministar i zamjenik premijera, posljednjih godina bio je daleko od političke scene, prenosi Gazeta express.
Bukoshi je u opširnom intervjuu za portal iz Tirane "Gazeta tema" govorio o perspektivi Kosova u vezi sa međunarodnim dešavanjima, optužnici bivših političkih lidera OVK pred Specijalnim sudom u Hagu i značaju očuvanja identiteta Kosova.
Vlada Kosova se suočava sa sve većim pritiskom međunarodne zajednice da postigne konačan sporazum sa Srbijom. Oklevanja su jasna, kao i upozorenja međunarodne zajednice. Da li biste željeli da u ovom trenutku budete na mjestu Albina Kurtija?
Ne znam da li bih voleo da budem na njegovom mjestu, pošto dugo nisam imao nikakve emocije sa političkih pozicija, ali mogu da kažem da smo, kada smo započinjali ovaj posao, bili na drugoj strani. barikada. Mi smo bili ti koji smo molili međunarodnu zajednicu da nam otvori svoja vrata, da nam poželi dobrodošlicu, da nas sasluša kako bismo objasnili šta je Kosovo i koji je naš projekat i vizija.
Krajem 80-ih, Kosovo je bilo smetnja za međunarodnu diplomatiju. Čak je bila i suviše lenja da nas sasluša. Devedesetih godina, kada smo pokušavali da se nametnemo svojim političkim samoorganizovanjem, bili smo suočeni sa zidom ravnodušnosti, koji nas je rastužio zbog našeg otpora i naravno zbog krvavih zločina Srbije na Balkanu. I danas me pritiska ta tuga zbog naše tadašnje nemoći, ali me čini i ponosnim što smo se suočili sa tim izazovima.
Sada je lako ponašati se kao da na Balkanu imamo u rukama sudbinu SAD ili Evropske unije. Smatram da premijer Kosova treba da poštuje prošlost Kosova, istoriju njegovog državotvornog formiranja, a ne da se ponaša kao da je Kosovo država koja je osnovana prije nepune dvije godine kada je on došao na vlast. Istorija ne počinje iznova svaki put kada neko postane premijer u ovoj zemlji. Znam da je i ranije bilo sličnih pojava, ali danas tvrditi da je ovo najbolja vlada na Balkanu znači sanjati na suncu, ili izigravati barona Minhauzena.
Da li ste upoznati sa najnovijom ponudom njemačke strane koju podržavaju i SAD?
Ne, nisam upoznat, ali mogu da pretpostavim da je to jedan od onih napora međunarodne zajednice da stvori klimu povjerenja u potpisivanje konačnog sporazuma. Ono što Vlada Kosova treba da uradi jeste da se skine sa sebe populističku demagogiju i bude transparentna prema javnosti govoreći šta je dobro, a šta ne za Kosovo u ovom trenutku, kako se kaže "gdje je vapaj i gdje je gubitak". Oni koji su trenutno zaduženi za poslove ne treba da se ponašaju kao ljudi koji su rođeni samo da pobjede. Trebalo bi da se ponašaju kao ljudi koji se bore i kada se borite morate nešto da pretrpite. Možete izgubiti bitku, ali ne možete izgubiti rat.
Pogledajte Srbiju sa druge strane. Ima sasvim suprotno ponašanje. Viče i vrišti kao da tuče psa, u stilu "ooo, gotovi smo", jer ga navodno uništavaju ponuđenim dogovorom, a zapravo od tog posla i nije tako loše. Ali u finalu upravlja reakcijom i prilagođava se dogovoru. Naši političari i vlastodršci se ponašaju kao da su rođeni da pobjede ne samo Srbiju već i Evropsku uniju i Sjedinjene Američke Države.
Kako to što Kurti ima prazan teren od silnih protivnika koji su u Hagu utiče na ovu situaciju?
Kurti nema bitku sa Albancima. Na Srbiji je i herkulovski zadatak da ubedi međunarodnu zajednicu. Albanci su mu dali mandat da završi ovaj posao. Ne može da zloupotrebi činjenicu da nema jake protivnike. Sada mu je najveći neprijatelj bivši Albin Kurti prije pobjede. Onaj ko nije priznavao Republiku, nezavisnost i međunarodne sporazume Kosova. Sada ovaj premijer Albin Kurti mora prvo da "ubije" opozicionog Albina Kurtija pa da razmišlja kako da pobjedi ostale protivnike. I nije tako lako ubiti se. Za to treba malo muškosti.
Vjerujete li da je formiranje Specijalnog suda i pozivanje u Hag na dvije godine glavnih čelnika OVK politički sračunato da se stvori ovakva situacija?
Ne mislim da pravda dolazi iz političkih šema. Uopšte ne želim da razmišljam o tome. Još više pravda za koju je Zapad uložio stotine miliona eura od svojih poreskih obveznika. Ali, mislim da je banalnost ove situacije sa držanjem lidera kosovskih Albanaca u Hagu vjerovatno još gora. U zatvoru su već dvije godine, a optužnica još nije podignuta. Na Kosovu bi mogli da budu slobodni, dok niko od kosovskih lidera nije izbjegao pravdu. Kosovo je jedina zemlja na Balkanu koja nema lidera koji se krio od međunarodne i lokalne pravde, kao što su to imale Hrvatska, Bosna i Hercegovina i posebno Srbija. I u tom pogledu mogli su slobodno da čekaju podizanje optužnice na sudu.
Hapšenje prije dvije godine i pritvor u Hagu liče na ružnu mješavinu zapadne birokratije, političkih apetita onih koji su postavili sud na osnovu lažnog i idiotskog izvještaja poput Dicka Martija i daljeg zabijanja noža u leđa iz politike Kosova. Jasno je da je politički, a posebno diplomatski garnizon Kosova ovih dana izgovorio ono što su hteli da čuju čelnici Specijalnog suda, predstavljajući Hashima Thaçija i druge kao opasne ljude da ostanu slobodni na Kosovu.
Šta nije u redu sa Specijalnim sudom u ovom slučaju?
Nisam protiv Specijalnog suda. Na neki način, sami smo dali posao Specijalnom sudu, uz nedostatak efikasne pravde na Kosovu. Ali u ovom slučaju Specijalni sud se ponaša kao da su specijalci koji kidnapuju četiri osobe strpaju u zatvor i onda pitaju šta su uradili. U ovom trenutku postoji iracionalno ponašanje koje izgleda uzrokovano mnogim lokalnim i međunarodnim faktorima. Ne slažem se da ih treba držati u zatvoru bez jasne optužbe.
Da li znate kakve će optužbe biti podignute protiv njih?
Ne. Nemam kontakt sa njima. I nije da imam neko prijateljstvo sa njima. Ali to što ih osuđuju kao političku kupolu OVK u pokušaju da OVK nazovu zločinačkom grupom (udruženi zločinački poduhvat) je pogrešan i opasan pristup koji nema nikakve veze sa istinom ili istorijom. OVK nije bila kriminalna grupa i oni zapravo nisu bili svemoćni kontrolori ili vođe OVK. Ovk bila je reakcija Albanaca na produženje mirnog rješavanja krize za okončanje režima nacističke Srbije na Kosovu.
Ni Hashim Thaçi ni oni u Hagu nisu stvorili OVK. Pokušali su da ga organizuju i da mu daju politički štit. Ali OVK je rođena spontano u svakom selu Kosova koje je gorelo, u svakoj kući u kojoj se desio zločin iu svakom gradu koji je bio suočen sa nasiljem. Čak smo i mi, kao Vlada Kosova, bez trikova pokušavali da kontrolišemo OVK i stavimo je pod svoj politički štit, ali nismo uspjeli. To nije bila naša ideja i nije mogla biti pod našom kontrolom. To je bila narodna reakcija. Hashim Thaçi i njegovi saradnici uspeli su efikasnije da budu njeni popularni ljudi, ali ne i ljudi koji bi tamo mogli sve da kontrolišu. To je u suštini bila decentralizovana organizacija koja je imala svoje idole, ali nije imala jedinstvenog komandanta.
Navodi se da na njihov račun postoje direktne optužbe za političke eliminacije. Da li ste svijesni?
Nisu mi poznate konkretne optužbe. Istina je da je bilo tenzija i sukoba do ubistva prvih godina nakon oslobođenja, ali to je posljedica naše političke kulture, nedostataka međusobne tolerancije i standarda društva koje ima mnogo tamnih tačaka u sebi. Na sreću, mnogi od tih incidenata su istraženi i odgovorni su poznati. Ovo je stvar koja pripada kosovskim sudovima na osnovu činjenica kojima raspolažu. Oni su u Hagu više sa svjedočenjem srpskih policajaca nego albanskih. Uostalom, molim vas, gde su ti famozni švercovani organi, sa iskonskim nabojem kojim je Kosovo zatvoreno u Hagu? Može li neko da mi odgovori da sam se 1984. godine bavio i transplantacijom bubrega na klinici Šteglic u Berlinu? Gdje su ti transplantolozi žute kuće, gdje medved nosi poštu? Albanska država (sa zakašnjenjem) postavlja ovo pitanje i to dobro radi.
Pošto se pominju problemi koje ste imali sa vođama OVK tokom rata i nesuglasica sa njima, kako se sećate stvaranja OVK i sukoba sa njom, čak i sa političke strane?
Moramo da se dogovorimo kako se OVK javno zvala i šta je bila OVK. Politički, OVK se nazivala grupa od oko 100 ljudi koju je predvodio Narodni pokret Kosova i koja se pojavila na sahrani jednog učitelja kosovskog Albanca. Oni su bili malo političko jezgro i ne možete ih nazvati vojskom. Možete to nazvati jedinicom, možete je nazvati ćelijom ili političkom strankom, ali ne i vojskom. OVK je nastala iz srpskog nasilja i kao reakcija na pokušaje uništenja Albanaca. Ova grupa je prirodno imala koristi od svoje „licence“, ali nikada nije imala kontrolu nad njom. I sam sam odmah izrazio solidarnost sa OVK. Smatrao sam da je u tim okolnostima neophodna samoodbrana i pobuna. Smatrao sam da treba da nastavimo našu političku borbu, ali sa naoružanim krilom. Tako da bi bila politika sa mecima.
Da li ste u to vrijeme imali sastanke sa vođama OVK?
Imao sam sastanak sa članovima Glavnog štaba OVK u Tirani 1998. godine. Sastao sam se sa Hashimom Thaçijem i njegovim saradnicima. Moja glavna poenta na sastanku je bila sljedeća: sukob je izbio, poštujem ljude koji se bore na terenu, sada moramo da se ujedinimo politički i vojno. Rekao sam im da sada moramo da udružimo sve resurse za zajednički cilj. Zato sam mu ponudio državni novac, profesionalne službenike i institucionalnu podršku. Trebalo bi da imamo zajednički vrhovni štab i da sva sredstva koja smo godinama akumulirali mogli bismo da im stavimo u službu za oružanu borbu. U to vrijeme OVK je imala veoma hrabre komandante sela koji su bili spremni da žrtvuju svoje živote za rat.
Kako su se odvijali događaji nakon neuspjeha sporazuma?
Odlučili smo da stvorimo bezbjednosne snage pod kontrolom kosovskih institucija, ali smo odlučili da se spojimo sa njima na terenu. Dakle, naredili smo našim snagama da uđu na Kosovo sa amblemima OVK, čime smo dokazali ne samo saglasnost da je OVK bila narodna vojska stvorena odozdo, već i činjenicu da je nije kontrolisala neka stroga vlast. Znao sam da su profesionalne vojne starešine dočekali komandanti sela. Generalštab OVK je imao rezerve. Naredio sam Ministarstvu odbrane da u koordinaciji sa Generalštabom OVK pošalje 30-40 profesionalnih vojnih oficira da uđu na Kosovo i pridruže se OVK što je pre moguće. Oficiri su stavljeni na raspolaganje komandantima sela. Bilo je važno da se profesionalni vojni oficiri ne vide kao da preuzimaju dužnost od komandanata sela koji su započeli oružanu borbu. Mi smo odredili budžet u Ministarstvu odbrane i ministar Ahmet Krasniqi je dao sredstva Glavnom štabu OVK.
Ako Specijalni sud uspe da optuži Hashima Thaçija i druge političke lidere, kao odgovorne za zločine OVK, koliko je to blisko stvarnosti?
Hashim Thaçi je možda bio čovjek od autoriteta, ili popularan kako se kaže na albanskom, ali nije imao stvarnu vlast i moć da komanduje svime što se dešavalo u okviru onoga što se zvalo OVK. Bio je to rat Albanaca protiv oružanih formacija Srbije. Hashim Thaçi i ja smo bili političari koji su se borili da ovaj rat stavimo pod političku kontrolu. Ali ni on, ni ja, ni Ibrahim Rugova, ni bilo ko drugi, nismo imali odgovarajuća ovlašćenja i moć da kontrolišemo ono što se dogodilo. Jedno je biti popularan zato što ste na čelu političkog pokreta, a drugo je moći da imate autoritet da kontrolišete taj pokret. Hashim Thaçi ga nije imao. Ni ostali. Nisam ga ni ja imao u institucionalnom krilu.
Vidjeli smo nekoliko političara na visokom nivou u posjeti Hagu. Skoro kao na hodočašće. Vaš komentar?
Znam, video sam ih. Ljudski je da neko kome nedostaje Hashim Thaçi ili drugi ode da ga vidi. Ali kada se posjete vrše kao politički gest, mislim da to ne pomaže mnogo onima koji su tamo. Razumijem zašto se to dešava. To je i svojevrsna reakcija na često zao stav koji institucije ili politički funkcioneri Kosova tajno drže prema njima, predstavljajući ih kao opasne ljude na Kosovu. Ovo je prirodno politizovalo situaciju i sada smo pred ovim spektaklom. Njima treba pomoć Kosova činjenicama koje opovrgavaju optužbe i kosovske diplomatije na pravom putu. I iz albanske diplomatije.
Kako komentrarišete nedavne tenzije u vezi sa registarskim tablicama za koje se čini da je Kurtijeva vlada odlučna da ne odlaže rok, iako Zapad traži da se taj rok odloži?
Neki prijatelji su me pitali da li Kurti odbija odlaganje roka za registarske tablice? Rečeno mi je "i on se gura i pjeva", prema poznatoj anegdoti na Kosovu. Pokojni Rugova mi je često govorio: poveži se sa jakim i slušaj, inače nećeš dobiti... Ako ovo što vam govorim izgleda kao glupost ili folklor, mogu vam reći sljedeće - očuvanje državnog identiteta Kosova je veoma važno. Ali to nije bitka koja se dobija za jedan dan. Od većeg značaja od ovoga je očuvanje saveza sa Zapadom, sa SAD i Evropskom unijom, koji su dugogodišnji garant državnog identiteta Kosova. To je velika bitka. Ove male bitke vas mogu učiniti popularnim među vašim militantima, ali ne ostavljaju nikakav trag u istoriji države. Veliki političari su oni koji su dobri u sklapanju teških poslova. Ne napraviti dogovor je najlakša stvar. Ali to vas ne čini pobjednikom. U mnogim slučajevima to više liči na dezerterstvo.
Izvor: Kosovo Online/Gazeta express
Vlada Kosova se suočava sa sve većim pritiskom međunarodne zajednice da postigne konačan sporazum sa Srbijom. Oklevanja su jasna, kao i upozorenja međunarodne zajednice. Da li biste željeli da u ovom trenutku budete na mjestu Albina Kurtija?
Ne znam da li bih voleo da budem na njegovom mjestu, pošto dugo nisam imao nikakve emocije sa političkih pozicija, ali mogu da kažem da smo, kada smo započinjali ovaj posao, bili na drugoj strani. barikada. Mi smo bili ti koji smo molili međunarodnu zajednicu da nam otvori svoja vrata, da nam poželi dobrodošlicu, da nas sasluša kako bismo objasnili šta je Kosovo i koji je naš projekat i vizija.
Krajem 80-ih, Kosovo je bilo smetnja za međunarodnu diplomatiju. Čak je bila i suviše lenja da nas sasluša. Devedesetih godina, kada smo pokušavali da se nametnemo svojim političkim samoorganizovanjem, bili smo suočeni sa zidom ravnodušnosti, koji nas je rastužio zbog našeg otpora i naravno zbog krvavih zločina Srbije na Balkanu. I danas me pritiska ta tuga zbog naše tadašnje nemoći, ali me čini i ponosnim što smo se suočili sa tim izazovima.
Sada je lako ponašati se kao da na Balkanu imamo u rukama sudbinu SAD ili Evropske unije. Smatram da premijer Kosova treba da poštuje prošlost Kosova, istoriju njegovog državotvornog formiranja, a ne da se ponaša kao da je Kosovo država koja je osnovana prije nepune dvije godine kada je on došao na vlast. Istorija ne počinje iznova svaki put kada neko postane premijer u ovoj zemlji. Znam da je i ranije bilo sličnih pojava, ali danas tvrditi da je ovo najbolja vlada na Balkanu znači sanjati na suncu, ili izigravati barona Minhauzena.
Da li ste upoznati sa najnovijom ponudom njemačke strane koju podržavaju i SAD?
Ne, nisam upoznat, ali mogu da pretpostavim da je to jedan od onih napora međunarodne zajednice da stvori klimu povjerenja u potpisivanje konačnog sporazuma. Ono što Vlada Kosova treba da uradi jeste da se skine sa sebe populističku demagogiju i bude transparentna prema javnosti govoreći šta je dobro, a šta ne za Kosovo u ovom trenutku, kako se kaže "gdje je vapaj i gdje je gubitak". Oni koji su trenutno zaduženi za poslove ne treba da se ponašaju kao ljudi koji su rođeni samo da pobjede. Trebalo bi da se ponašaju kao ljudi koji se bore i kada se borite morate nešto da pretrpite. Možete izgubiti bitku, ali ne možete izgubiti rat.
Pogledajte Srbiju sa druge strane. Ima sasvim suprotno ponašanje. Viče i vrišti kao da tuče psa, u stilu "ooo, gotovi smo", jer ga navodno uništavaju ponuđenim dogovorom, a zapravo od tog posla i nije tako loše. Ali u finalu upravlja reakcijom i prilagođava se dogovoru. Naši političari i vlastodršci se ponašaju kao da su rođeni da pobjede ne samo Srbiju već i Evropsku uniju i Sjedinjene Američke Države.
Kako to što Kurti ima prazan teren od silnih protivnika koji su u Hagu utiče na ovu situaciju?
Kurti nema bitku sa Albancima. Na Srbiji je i herkulovski zadatak da ubedi međunarodnu zajednicu. Albanci su mu dali mandat da završi ovaj posao. Ne može da zloupotrebi činjenicu da nema jake protivnike. Sada mu je najveći neprijatelj bivši Albin Kurti prije pobjede. Onaj ko nije priznavao Republiku, nezavisnost i međunarodne sporazume Kosova. Sada ovaj premijer Albin Kurti mora prvo da "ubije" opozicionog Albina Kurtija pa da razmišlja kako da pobjedi ostale protivnike. I nije tako lako ubiti se. Za to treba malo muškosti.
Vjerujete li da je formiranje Specijalnog suda i pozivanje u Hag na dvije godine glavnih čelnika OVK politički sračunato da se stvori ovakva situacija?
Ne mislim da pravda dolazi iz političkih šema. Uopšte ne želim da razmišljam o tome. Još više pravda za koju je Zapad uložio stotine miliona eura od svojih poreskih obveznika. Ali, mislim da je banalnost ove situacije sa držanjem lidera kosovskih Albanaca u Hagu vjerovatno još gora. U zatvoru su već dvije godine, a optužnica još nije podignuta. Na Kosovu bi mogli da budu slobodni, dok niko od kosovskih lidera nije izbjegao pravdu. Kosovo je jedina zemlja na Balkanu koja nema lidera koji se krio od međunarodne i lokalne pravde, kao što su to imale Hrvatska, Bosna i Hercegovina i posebno Srbija. I u tom pogledu mogli su slobodno da čekaju podizanje optužnice na sudu.
Hapšenje prije dvije godine i pritvor u Hagu liče na ružnu mješavinu zapadne birokratije, političkih apetita onih koji su postavili sud na osnovu lažnog i idiotskog izvještaja poput Dicka Martija i daljeg zabijanja noža u leđa iz politike Kosova. Jasno je da je politički, a posebno diplomatski garnizon Kosova ovih dana izgovorio ono što su hteli da čuju čelnici Specijalnog suda, predstavljajući Hashima Thaçija i druge kao opasne ljude da ostanu slobodni na Kosovu.
Šta nije u redu sa Specijalnim sudom u ovom slučaju?
Nisam protiv Specijalnog suda. Na neki način, sami smo dali posao Specijalnom sudu, uz nedostatak efikasne pravde na Kosovu. Ali u ovom slučaju Specijalni sud se ponaša kao da su specijalci koji kidnapuju četiri osobe strpaju u zatvor i onda pitaju šta su uradili. U ovom trenutku postoji iracionalno ponašanje koje izgleda uzrokovano mnogim lokalnim i međunarodnim faktorima. Ne slažem se da ih treba držati u zatvoru bez jasne optužbe.
Da li znate kakve će optužbe biti podignute protiv njih?
Ne. Nemam kontakt sa njima. I nije da imam neko prijateljstvo sa njima. Ali to što ih osuđuju kao političku kupolu OVK u pokušaju da OVK nazovu zločinačkom grupom (udruženi zločinački poduhvat) je pogrešan i opasan pristup koji nema nikakve veze sa istinom ili istorijom. OVK nije bila kriminalna grupa i oni zapravo nisu bili svemoćni kontrolori ili vođe OVK. Ovk bila je reakcija Albanaca na produženje mirnog rješavanja krize za okončanje režima nacističke Srbije na Kosovu.
Ni Hashim Thaçi ni oni u Hagu nisu stvorili OVK. Pokušali su da ga organizuju i da mu daju politički štit. Ali OVK je rođena spontano u svakom selu Kosova koje je gorelo, u svakoj kući u kojoj se desio zločin iu svakom gradu koji je bio suočen sa nasiljem. Čak smo i mi, kao Vlada Kosova, bez trikova pokušavali da kontrolišemo OVK i stavimo je pod svoj politički štit, ali nismo uspjeli. To nije bila naša ideja i nije mogla biti pod našom kontrolom. To je bila narodna reakcija. Hashim Thaçi i njegovi saradnici uspeli su efikasnije da budu njeni popularni ljudi, ali ne i ljudi koji bi tamo mogli sve da kontrolišu. To je u suštini bila decentralizovana organizacija koja je imala svoje idole, ali nije imala jedinstvenog komandanta.
Navodi se da na njihov račun postoje direktne optužbe za političke eliminacije. Da li ste svijesni?
Nisu mi poznate konkretne optužbe. Istina je da je bilo tenzija i sukoba do ubistva prvih godina nakon oslobođenja, ali to je posljedica naše političke kulture, nedostataka međusobne tolerancije i standarda društva koje ima mnogo tamnih tačaka u sebi. Na sreću, mnogi od tih incidenata su istraženi i odgovorni su poznati. Ovo je stvar koja pripada kosovskim sudovima na osnovu činjenica kojima raspolažu. Oni su u Hagu više sa svjedočenjem srpskih policajaca nego albanskih. Uostalom, molim vas, gde su ti famozni švercovani organi, sa iskonskim nabojem kojim je Kosovo zatvoreno u Hagu? Može li neko da mi odgovori da sam se 1984. godine bavio i transplantacijom bubrega na klinici Šteglic u Berlinu? Gdje su ti transplantolozi žute kuće, gdje medved nosi poštu? Albanska država (sa zakašnjenjem) postavlja ovo pitanje i to dobro radi.
Pošto se pominju problemi koje ste imali sa vođama OVK tokom rata i nesuglasica sa njima, kako se sećate stvaranja OVK i sukoba sa njom, čak i sa političke strane?
Moramo da se dogovorimo kako se OVK javno zvala i šta je bila OVK. Politički, OVK se nazivala grupa od oko 100 ljudi koju je predvodio Narodni pokret Kosova i koja se pojavila na sahrani jednog učitelja kosovskog Albanca. Oni su bili malo političko jezgro i ne možete ih nazvati vojskom. Možete to nazvati jedinicom, možete je nazvati ćelijom ili političkom strankom, ali ne i vojskom. OVK je nastala iz srpskog nasilja i kao reakcija na pokušaje uništenja Albanaca. Ova grupa je prirodno imala koristi od svoje „licence“, ali nikada nije imala kontrolu nad njom. I sam sam odmah izrazio solidarnost sa OVK. Smatrao sam da je u tim okolnostima neophodna samoodbrana i pobuna. Smatrao sam da treba da nastavimo našu političku borbu, ali sa naoružanim krilom. Tako da bi bila politika sa mecima.
Da li ste u to vrijeme imali sastanke sa vođama OVK?
Imao sam sastanak sa članovima Glavnog štaba OVK u Tirani 1998. godine. Sastao sam se sa Hashimom Thaçijem i njegovim saradnicima. Moja glavna poenta na sastanku je bila sljedeća: sukob je izbio, poštujem ljude koji se bore na terenu, sada moramo da se ujedinimo politički i vojno. Rekao sam im da sada moramo da udružimo sve resurse za zajednički cilj. Zato sam mu ponudio državni novac, profesionalne službenike i institucionalnu podršku. Trebalo bi da imamo zajednički vrhovni štab i da sva sredstva koja smo godinama akumulirali mogli bismo da im stavimo u službu za oružanu borbu. U to vrijeme OVK je imala veoma hrabre komandante sela koji su bili spremni da žrtvuju svoje živote za rat.
Kako su se odvijali događaji nakon neuspjeha sporazuma?
Odlučili smo da stvorimo bezbjednosne snage pod kontrolom kosovskih institucija, ali smo odlučili da se spojimo sa njima na terenu. Dakle, naredili smo našim snagama da uđu na Kosovo sa amblemima OVK, čime smo dokazali ne samo saglasnost da je OVK bila narodna vojska stvorena odozdo, već i činjenicu da je nije kontrolisala neka stroga vlast. Znao sam da su profesionalne vojne starešine dočekali komandanti sela. Generalštab OVK je imao rezerve. Naredio sam Ministarstvu odbrane da u koordinaciji sa Generalštabom OVK pošalje 30-40 profesionalnih vojnih oficira da uđu na Kosovo i pridruže se OVK što je pre moguće. Oficiri su stavljeni na raspolaganje komandantima sela. Bilo je važno da se profesionalni vojni oficiri ne vide kao da preuzimaju dužnost od komandanata sela koji su započeli oružanu borbu. Mi smo odredili budžet u Ministarstvu odbrane i ministar Ahmet Krasniqi je dao sredstva Glavnom štabu OVK.
Ako Specijalni sud uspe da optuži Hashima Thaçija i druge političke lidere, kao odgovorne za zločine OVK, koliko je to blisko stvarnosti?
Hashim Thaçi je možda bio čovjek od autoriteta, ili popularan kako se kaže na albanskom, ali nije imao stvarnu vlast i moć da komanduje svime što se dešavalo u okviru onoga što se zvalo OVK. Bio je to rat Albanaca protiv oružanih formacija Srbije. Hashim Thaçi i ja smo bili političari koji su se borili da ovaj rat stavimo pod političku kontrolu. Ali ni on, ni ja, ni Ibrahim Rugova, ni bilo ko drugi, nismo imali odgovarajuća ovlašćenja i moć da kontrolišemo ono što se dogodilo. Jedno je biti popularan zato što ste na čelu političkog pokreta, a drugo je moći da imate autoritet da kontrolišete taj pokret. Hashim Thaçi ga nije imao. Ni ostali. Nisam ga ni ja imao u institucionalnom krilu.
Vidjeli smo nekoliko političara na visokom nivou u posjeti Hagu. Skoro kao na hodočašće. Vaš komentar?
Znam, video sam ih. Ljudski je da neko kome nedostaje Hashim Thaçi ili drugi ode da ga vidi. Ali kada se posjete vrše kao politički gest, mislim da to ne pomaže mnogo onima koji su tamo. Razumijem zašto se to dešava. To je i svojevrsna reakcija na često zao stav koji institucije ili politički funkcioneri Kosova tajno drže prema njima, predstavljajući ih kao opasne ljude na Kosovu. Ovo je prirodno politizovalo situaciju i sada smo pred ovim spektaklom. Njima treba pomoć Kosova činjenicama koje opovrgavaju optužbe i kosovske diplomatije na pravom putu. I iz albanske diplomatije.
Kako komentrarišete nedavne tenzije u vezi sa registarskim tablicama za koje se čini da je Kurtijeva vlada odlučna da ne odlaže rok, iako Zapad traži da se taj rok odloži?
Neki prijatelji su me pitali da li Kurti odbija odlaganje roka za registarske tablice? Rečeno mi je "i on se gura i pjeva", prema poznatoj anegdoti na Kosovu. Pokojni Rugova mi je često govorio: poveži se sa jakim i slušaj, inače nećeš dobiti... Ako ovo što vam govorim izgleda kao glupost ili folklor, mogu vam reći sljedeće - očuvanje državnog identiteta Kosova je veoma važno. Ali to nije bitka koja se dobija za jedan dan. Od većeg značaja od ovoga je očuvanje saveza sa Zapadom, sa SAD i Evropskom unijom, koji su dugogodišnji garant državnog identiteta Kosova. To je velika bitka. Ove male bitke vas mogu učiniti popularnim među vašim militantima, ali ne ostavljaju nikakav trag u istoriji države. Veliki političari su oni koji su dobri u sklapanju teških poslova. Ne napraviti dogovor je najlakša stvar. Ali to vas ne čini pobjednikom. U mnogim slučajevima to više liči na dezerterstvo.
Izvor: Kosovo Online/Gazeta express
