Razgovor za Večernji list Kurti otkrio zastrašujuće detalje: Srbi i Rusi spremaju rat na Kosovu?

U intervjuu za Večernji list, premijer Kosova Albin Kurti otvoreno je govorio o opštoj situaciji na Kosovu i izrazio zabrinutost što Srbija snažno naoružava svoju vojsku opremom koju dobija iz Rusije i Kine u pokušaju da se na Balkanu na neki način uspostaviti kao alternativa demokratskom Zapadu.

Albin Kurti ne isključuje ni mogućnost izbijanja rata na Kosovu i kako navodi "najopasnije je to što vođstvo Srbije smatra da je Rusija majka Srbiji te ističe da su zato okolnosti na Balkanu pune rizika i strepnje".

Predsjednik Srbije kazao je da se sastao s važnim državnicima i ponovio da priznanje Kosova ne dolazi u obzir. Ako tvrdi da nema priznanja Kosova, zašto se onda s njim sastajete i ima li to smisla?

Dijalozi koji se održavaju u Briselu pod pokroviteljstvom su Evropske unije i tim se dijalogom žele normalizovati odnosi između Kosova i Srbije. Mislim da je takav dijalog potreban jer nije normalno da Kosovo i Srbija ne priznaju državu i nezavisnost jedni drugima. Zato mi tražimo da rezultat tog dijaloga bude jedan sporazum, jedan dogovor, koji će biti pravno obvezujući, ali će takođe uspostaviti i potpunu normalizaciju odnosa međusobnim priznavanjem. Mislim da nije moguće imati pravedan i dugoročan dogovor bez međunarodnog uključivanja u naše odnose i zato idem u Brisel. Ali, takođe mislim da ne možemo imati pravedan i dugoročan dogovor bez uzajamnog priznavanja. Znam da Srbija ne želi priznati Kosovo, ali ja ne mislim da postoji bilo kakav drugi put ili druga mogućnost. Znate, 1980. godine ukinuta nam je autonomija, nismo imali republiku, imali smo samo autonomiju u okviru Jugoslavije, ali i to im je izgledalo previše. Zatim smo 1999. oslobodili Kosovo zajedno s NATO-om. Znate da je 19 država zajedno bombardovalo Jugoslaviju koju je vodio režim Slobodana Miloševića, jer je on nakon genocida u BiH započeo genocid na Kosovu. I 2008. napokon smo proglasili nezavisnost. Ta nezavisnost u početku nije bila potpuna jer je međunarodna zajednica bila iznad naših institucija. Pither Feith kao glavni diplomata bio je iznad našeg predsjednika, premijera i Skupštine pune četiri godine. Napokon je 2012. ukinuto to međunarodno pokroviteljstvo nad našom nezavisnosti i postali smo potpuno nezavisna država. Sada ne možemo ići putem kao prije 2012., ili prije 2008., a kamoli prije 1990. godine, kako bi željela Srbija. Znači, kad Srbija kaže da ne priznaje Kosovo i da ga nikada neće priznati, to znači da bi oni voljeli ući u neki vremeplov, da idu nazad u vrijeme, ali to nije moguće. Mi svi znamo da nam je budućnost zajednička, u EU, i mislim da što prije u Srbiji to shvate, bolje će biti i za njih. Mislim da bi priznavanjem Republike Kosova kao nezavisne države dobila i Srbija, a ne samo Kosovo.

Na posljednjim razgovorima u Briselu, srpski predsjednik Aleksandar Vučić najavio je nešto dramatično. Rekao je da niste uspjeli ništa da se dogovorite te najavio sastanak sa Srbima s Kosova i prebacio krivicu na vas. Što je zapravo tada Vučić hteo, što je tražio od vas? I što ste vi tražili od njega, odnosno na šta niste htjeli pristati da je on izišao u javnost s dramatičnom izjavom okrivljujući vas?

Ja mislim da je naš posljednji sastanak u Briselu, četvrti sastanak od prošle godine kada smo se počeli bilateralno sastajati, bio najpozitivniji i najbolji dosad. Žao mi je što nismo postigli dogovor. Zapravo, usaglasili smo se o tekstu Deklaracije o nestalim osobama i toj Deklaraciji nedostaje samo potpis. Ja sam bio spreman za to, ali predsjednik Srbije nije. Iako je tekst bio tu, on ga nije potpisao. S druge strane, mi smo se fokusirali na opšti okvir budućeg sporazuma. Ja sam bio ne samo konstruktivan, već i kreativan na tom sastanku jer sam predlagao kako bi izgledao taj opšti okvir sa šest poglavlja, govoreći i o budućnosti naših odnosa, o četiri slobode i evropskoj zajednici, ali, takođe, tu sam imao i jedno važno poglavlje – sučeljavanje s prošlošću... Jer mi ne možemo zanemariti što se dogodilo u prošlosti. Znate, 950 albanskih tijela iskopano je u Srbiji nakon što je pao Miloševićev režim, u pet masovnih grobnica. U Batajnici pokraj Beograda, gdje je sjedište specijalne policije, nema nikakvih oznaka da je onde iskopano čak 740 tijela Albanaca, grobnice su bile i u Petrovom Selu, Perućcu, Kiževku, u Rudnici, više od 200 tijela... Moramo i o tome govoriti, bez inata i mržnje, jer našim porodicima nedostaju najbliži. A moramo razgovarati i o tome kako da krenemo prema Evropskoj uniji, ali uslov je da svi koji su bili moćnici tokom rata na Kosovu ne budu unapređeni u institucijama sistema, kao što se to događa u Srbiji, ili čak i nakon što su bili kažnjeni u Haškom tribunalu, da se vraćaju u Srbiju i postanu profesori na Vojnoj akademiji. Mislim da se zbog budućnosti, zbog budućih generacija, naše djece i naših unuka, moramo sučeljavati s prošlošću jer ta prošlost nije prošlost istorijskih knjiga niti trebamo naše bake i djedove pitati šta se dogodilo, to smo mi doživjeli i naša generacija je ta koja mora pomoći budućim generacijama da ne dožive iste stravične događaje kakve smo mi morali proživljavati.  

I to je najviše iritiralo predsjednika Srbije i zbog toga nije hteo potpisati nikakve dokumente?

Mislim da je to što Srbija ne priznaje Kosovo posljedica toga što ne priznaje zločine koji su počinjeni na Kosovu. Znači, nepriznavanje zločina na Kosovu i nepriznavanje nezavisnosti Kosova nisu dvije sasvim različite stvari. Na primjer, prošle godine, tokom ljeta, predsjednik Srbije rekao je da se masakr u Račku, gdje je ubijeno 45 Albanaca, uopšte nije dogodio. Rekao je da je to fabrikacija svjetskih medija i diplomata. Znači, oni ne priznaju to što su učinili na Kosovu i ne žele se distancirati od Miloševićevog režima. Mislim da u Srbiji nedostaje dvostruko distanciranje da bismo normalizovali odnose i da bismo zajedno krenuli prema evropskoj zajednici i NATO-u. Prvo je to što se oni ne distanciraju od Miloševićeva režima, a drugo što se ne distanciraju od ruskog predsjednika Vladimira Putina. Mislim da je to dvostruko nedistanciranje glavna prepreka, ne samo za mir na Kosovu nego i na zapadnom Balkanu.

Kakav je Aleksandar Vučić u pregovorima? On za vas kaže da ste težak pregovarač, da ne popuštate? Jeste li u razgovoru s njim ikada osjetili da bi on možda jednog dana i priznao Kosovo ili vam je u lice rekao da Srbija nikada neće priznati Kosovo?

Na svakom našem sastanku i susretu on je ponavljao da Srbija neće priznati Kosovo, ali ja ga pokušavam uvjeriti što je realnost i istina o današnjem Kosovu. Mislim da on ponekad ne zna, a ponekad i ne želi znati. A to je da je današnje Kosovo demokratsko društvo i država, da ima impresivan privredni rast, da je prošlih godina BDP rastao 10,53 posto, inostrane investicije 22 posto, porezni dohoci 34, a izvoz čak 83 posto. "Transparency International" u svom je izvještaju naveo da je Kosovo napredovalo za 17 mjesta u borbi protiv korupcije. Svjetski indeks slobode medija Reportera bez granica Kosovo je unapredio za 17 mjesta. Što se tiče vladavine prava, "World Justice Project" postavio je Kosovo na prvo mjesto među balkanskim zemljama, a u svijetu smo na 60. mjestu. Dakle, u prvoj trećini svih zemalja svijeta samo je Kosovo sa zapadnog Balkana. Mislim da u Srbiji misle da je Kosovo onakvo kakvo je bilo prije 15-20 godina, ali Srbija više nije važna da je se pita o Kosovu. Kosovsko je biće, kao osoba i kao država, nezavisno i demokratsko, ali priznajem da odnosi između Kosova i Srbije nisu normalni. Zato trebamo raditi na normalizaciji tih odnosa. Znači, ti razgovori pod okriljem EU nisu razgovori o statusu Kosova. Kosovo je nezavisno. To su razgovori i pregovori o statusu odnosa između Kosova i Srbije.

Koliko su Srbi na Kosovu zarobljenici Vučićeve politike? Što god se dogodi, on preko njih diže tenzije, barikade, huška ih... Koliko su Srbi na Kosovu žrtve i Vučićeve i Miloševićeve politike?

U drugoj deceniji svoje vladavine predsjednik Srbije postao je politička osoba koje se Srbi puno više boje nego što ga vole. Mislim da je isti slučaj i na Kosovu. Građani Kosova srpske nacionalnosti, njih oko šest posto, voljeli bi imati posao, dobro obrazovanje, zdravstvo i pravo u institucijama sistema, zapravo isto što žele i Albanci. Ali, vlast u Beogradu je ta koja prisiljava Srbe na Kosovu da misle prvenstveno o odnosima između Kosova i Srbije, inače bi se oni integrisali. Na primjer, od svih Srba na Kosovu, više od 95 posto njih preuzelo je lična dokumenta Republike Kosovo. Samo njih između dvije do pet hiljada insistira na srpskim, ali oni su ekstremna manjina. Znači da se Srbi integrišu na Kosovu. Problem je u tome što još postoje neke ilegalne strukture u srpskoj zajednici koje finansira Beograd i koje dobijaju naredbe iz Beograda. Ja mogu braniti i zaštititi Srbe od svih drugih faktora, ali ih ipak ne mogu zaštititi od Beograda. Za to mi treba pomoć međunarodne zajednice. Na primjer, sada sam Srbima na Kosovu omogućio da postave na svoje automobile registarske oznake RKS i dao sam im mogućnost da za to ne plaćaju nikakvu naknadu, koja otprilike iznosi pet hiljada eura za automobil. Narednik kosovske policije Dragan Nikolić promjenio je srpske tablice i uzeo kosovske i odmah su mu spalili kuću, oni iz ilegalnih struktura koje su postale zločinačke bande. Ili na primjer, kada sam ja prvi put postao premijer 2020. godine, sastao sam se s jednim mladićem iz Raniluga, ime mu je Aleksandar Stanković, koji je prihvatio postati moj politički savjetnik. Međutim, nakon dva sata me nazvao i rekao da daje ostavku jer je pritisak paravojnih struktura neizdrživ. Znači, legitimnost Srbije prema srpskom stanovništvu zasniva se na strahu i zastrašivanju, na ucjenama, a ne na tome što Srbi na Kosovu vole srpsku vladu ili spskog predsjednika ili što prihvataju i podržavaju program i ideje koje dolaze iz Beograda. Oni su jednostavno objekt zastrašivanja, na taj se prisiljavaju da budu poslušni.

Zašto ste vi, ako je o tome potpisan sporazum 2013. godine u Briselu, protiv osnivanja Zajednice srpskih opština?

Beograd ne krije da želi srpsku državu unutar kosovske države i pritom kaže da je kosovska država lažna. Ali, želeo bi Zajednicu srpskih opština. Moram kazati da smo mi taj film vidjeli i znamo kako završava. U aprilu 1991. godine 14 opština u BiH s većinskim srpskim stanovništvom osnovalo je svoju zajednicu, a 9. januara 1992. oni su proglasili neovisnost, a već 28. februara te godine dobili su ustav i na kraju, 14. decembra 1995, Dejtonskim sporazumom dobili su i međunarodno priznanje. Isto žele i na Kosovu, to je inkrementalni pristup, korak po korak, ali svrha i cilj su isti, da Srbija ima svoju državu unutar Republike Kosova, koja bi uništavala našu državu. Nijedan Srbin nije mi pisao i rekao da želi Zajednicu srpskih opšina. Samo se Beograd zalaže za to i oduvijek spominje i zahtjeva Zajednicu srpskih opština. Za Zajednicu srpskih opština postoji dogovor u Briselu zbog mojih prethodnika na vlasti koji nisu marili mnogo za interes Kosova, bili su poslušni, ali i zastrašivani Specijalnim sudom za ratne zločine. Sada taj dogovor ne prolazi test Ustavnog suda i nije realnost na Kosovu. Kosovo ima svoj ustav i prava manjina i nevećinskih zajednica vrlo su dobro usuglašena s evropskim standardima, čak i mnogo više od toga, od člana 57. do člana 62. u trećem poglavlju našeg ustava. Ako uporedite šta Ustav Srbije daje manjinama, a šta Ustav Kosova, vidjećete drastičnu razliku. Ustav Kosova mnogo je moderniji i progresivniji što se tiče prava manjina i nevećinskih zajednica.

Kategorički odbijate koncept otvorenog Balkana, koji zagovaraju Albanija, Sjeverna Makedonija i Srbija. Zašto? Kad kažu "Otvoreni Balkan", na koga se misli pod otvorenim?

Kako možemo imati Otvoreni Balkan kad je Srbija zatvorena za Kosovo. Ne prihvata naš pasoš, lična dokumenta, diplome, svjedočanstva ili kosovske pečate. Možemo imati otvoreni Balkan nakon što se Srbija otvori za Kosovo. Otvoreni Balkan više liči na Balkan otvoren za uticaje s istoka, pogotovo iz Ruske Federacije i Kine, kao i otvoren za autokratiju, korupciju, ratne zločince, suprotno evropskim vrijednostima demokratije i vladavine prava. Mi bismo trebali biti s Evropskom unijom, a ne otvoreni prema Ruskoj Federaciji i Kini. Na neki način, kada se to otvoreno kaže, sa stanovništva Srbije, misli se na to da kao što je Srbija otvorena prema Ruskoj Federaciji i Kini, tako i drugi na zapadnom Balkanu trebaju biti otvoreni prema tim zemljama. Dakle, mi se protivimo takvoj tendenciji i moram vam reći da nisam među liderima koji vjeruju u samodostatnost Balkana, ni kad je riječ o političkoj orijentaciji ni kad je riječ o kulturnom senzibilitetu. Ponavljam, Evropa je naš kontinent, a Evropska unija naša sudbina.

Spomenuli ste svoje prethodnike. Prije nekoliko godina radio sam intervju s tadašnjim predsjednikom Thaçijem i on mi je tada potvrdio da je s Vučićem, uz posredovanje tadašnje visoke predstavnice Evropske unije za spoljne poslove i sigurnosna pitanja Federikom Mogherini, razgovarao o podjeli Kosova, čak su tu bili i neki pregovori da se "preševska dolina" spoji s Kosovom, a zauzvrat bi se prepustio jedan dio sjevera Srbiji. Tada ste na vlast došli vi i Ramush Haradinaj i to raskrinkali. Koliko je danas ta opcija realna, bi li međunarodna zajednica pristala na to, biste li vi pristali na takvo nešto?

Razmjena teritorija ambalaža je za podjelu Kosova i smatram da je glavna prepreka u dijalogu i na ovim pregovorima u Briselu. Imam utisak da predsjedniku Srbije ta ideja još nije iščeznula iz glave. Ideja je još živa u Beogradu iako je projekat o podjeli Kosova propao. Kada želite zamjenu teritorija, kada želite podjelu Kosova, onda ne mislite o ljudima nego o teritoriji. I mislim da je to glavna prepreka za dogovor u Briselu. Da je mojem prethodniku, gospodinu Thaçiju, kada je ušao u pregovore 2011. u Briselu o normalizaciji odnosa, neko tada rekao da ni nakon 11 godina neće biti međusobnog priznavanja Srbije i Kosova, vjerovatno ni on ne bi ušao u taj dijalog. Iako se dosta bojao Specijalnog suda. Ali tada su oni pomislili da će za nekoliko godina sve to završiti. Ali vidite gdje smo sad, i 11 godina poslije naši odnosi nisu normalni. Pri kraju svoje vladavine na Kosovu, tada predsjednik Thaçi, ušao je zajedno s predsjednikom Vučićem u taj projekt podjele Kosova i to je bilo vidno u raznim javnim postupcima, ali i na raznim konferencijama na kojima su oni zajedno učestvovali. Na primjer, jednom je bivši predsjednik Thaçi rekao da je sjever Kosova poklon Rankovića (Aleksandar Ranković, bivši potpredsjednik Jugoslavije), aludirajući na to da nam ne treba. Ali mislim da je to sasvim pogrešno i neistinito i mislim da takve opcije, takvi projekti pa čak i takve ideje niti su realne niti vode prema miru. Nema nikakve šanse za podjelu Kosova bez konflikta. Nemoguće. Ja mislim da to predsjednik Vučić dobro zna i zato toliko naoružava Srbiju. Pogledajte samo koliko se Srbija naoružala u posljednjoj deceniji, pogotovo otkako je Vučić na vlasti, mnogo više nego u bilo kojem razdoblju dotad. Srbija se već godinama naoružava iz Rusije, uzima novac iz Evrope, ugovara investicije s Kinom i za sve to želi američku toleranciju. Pokušava sjediti na dvije-tri stolice, ali mislim da to više nije moguće. I panika i frustracije koje su sada vidne u Srbiji i u njenoj državnoj vlasti direktna su posljedica toga što to više nije moguće. Ne mogu biti i s EU, i s Kinom, i s Rusijom i sa SAD i tvrditi da će na Balkanu sve biti u redu. Živimo u vremenima kada bi se Srbija trebala opredjeliti i odlučiti o svom statusu. Znači, više nije u pitanju status Kosova, nego status Srbije. Mi smo proglasili nezavisnost Republike Kosovo od Srbije i mislim da je krajnje vrijeme da i Srbija proglasi nezavisnost od Kosova. Dokle god oni budu imali te snove o Kosovu kao djelu Srbije, ti će se snovi pretvarati u noćne more za ceo Balkan. Znate, na Balkanu ne možete imati rat bez Srbije, ali ni mir bez Albanaca. Mislim da je najbolje da ceo Balkan uđe u NATO, u evropsku zajednicu i da se srpski narod emancipira od srpske države koja kaže da joj je Rusija majka.

Beograd ne krije da želi jednu srpsku državu unutar kosovske države i pritom kaže da je kosovska država lažna. Ali, željeli bi Zajednicu srpskih opština. Moram kazati da smo mi taj film vidjeli i znamo kako završava. Tako je u BiH nastala Republika Srpska, kaže Kurti.

Znate, Srbija je devedesetih okupirala Kosovo i tada je na Kosovu vladao aparthejd, naši roditelji, ljudi koje smo znali, rođaci... svi su bili izbačeni s posla, s fakulteta, iz bolnica... Mi smo imali naš pravni sastav, organizovali smo društvo kao otpor Miloševićevu režimu, a oni su imali dvije parole. Prva je da je Kosovo kolijevka Srbije, što znači da je ta beba u kolijevci strano tijelo jer je albansko i mora se izbaciti. To na neki način ilustruje genocidni cilj i genocid kao svrhu Beograda prema Albancima na Kosovu. Druga parola koju su oni više puta ponavljali je da im je Rusija majka. Znači, Kosovo je kolijevka Srbije, a Rusija joj je majka. Mislim da se srpski narod treba emancipirati od tih politika iz devedesetih i da razumije da niti je Kosovo kolijevka Srbije niti joj je Rusija majka. Nažalost, istorija nas uči da je srpska država bila rođena i građena kao koncesija Osmanskog carstva prema Ruskom carstvu. Ali u 21. vijeku srpski narod mora se emancipirati od takvog poimanja države Srbije. Jedan čovjek koji je to mogao učiniti, Zoran Đinđić, bivši premijer Srbije, nažalost, ubijen je 2003. On je taj koji je razumeo da se Srbija mora riješiti i Rusije i svojih snova o Kosovu. Ali je sada mrtav. Ja nikada nisam stavio znak jednakosti između države i naroda. Iako srpska država za to što je takva duguje mnogo Rusiji, ali država i narod nisu jedno te isto. Znači, srpski narod mora se distancirati od takve srpske države i to će dovesti do mira na Balkanu. Ja ne mislim da su kosovski građani ili Albanci na Kosovu isto što i kosovska država. Ili Albanci u Albaniji da su isto što i albanska država. Ili bilo koji narod na svijetu. Mislim da su narod i država dvije različite stvari. Nisu nezavisni jedno o drugome, ali su zapravo drukčiji pojmovi i drukčija realnost. S druge strane, u Srbiji se i dalje poistovećuju narod i država. I ta država smatra da duguje previše Rusiji, da joj je Rusija majka i zato i imamo takve okolnosti na Balkanu s puno rizika i strepnje.

Koliko je vaš dolazak na mjesto premijera poremetio planove o podjeli Kosova? Čak i mnogi u međunarodnoj zajednici nisu sretni što ste vi premijer Kosova jer svi znaju za vašu prošlost i vašu borbu za demokratsko i nezavisno Kosovo?

Međunarodna zajednica dosta je u prošlosti kritikovala Kosovo zbog korupcije i kriminala. A onda je došla vlast koja je uspjela uhapsiti više od dvije hiljade ljudi koji su se bavili kriminalom ili korupcijom. Više od 300 njih bili su službenici naših institucija. Borba protiv korupcije na Kosovu je veoma uspješna. I sada međunarodna zajednica, pogotovo Evropska unija i SAD, hvale Kosovo zbog borbe protiv korupcije. Živimo u vremenima kada šovinistički nacionalizam upotrebljava razne kriminalne grupe za svoje svrhe. Boriti se protiv korupcije na sjeveru Kosova i boriti se protiv uticaja Srbije postalo je jedno te isto. Nikada nisam mislio da će doći takvo vrijeme. Mislio sam da je država Srbija sa svojim mehanizmima, ustavom iz vremena bivšeg premijera Srbije Vojislava Koštunice i zakonima koji nagrađuju paralelne strukture i žele podjelu Kosova prošlost, ali te ilegalne strukture i sada imaju kriminalce koje vode neki ljudi koje je čak i američki trezor postavio na svoju crnu listu. Mi imamo još dosta korupcije, ali mnogo manje nego prije. Međutim, najveći je stepen korupcije i kriminala na sjeveru Kosova, u hegemonističkoj politici Srbije prema Kosovu koju vode tamošnji kriminalci. Više je ne vode pjesnici, akademici, popovi ili političari, sad tu agresivnu beogradsku politiku prema Kosovu provode razni kriminalci. Zato mislim da nas je i evropska zajednica pohvalila, ali ipak ima i onih u toj zajednici koji bi želeli nekakvo brzo rješenje između Kosova i Srbije koje ne bi isključilo promjenu granica i razmjenu teritorija. Ali oni nisu nikada razumeli da to nije moguće mirnim putem i da ne može funkcionisati. To što pritisnete s jednim rješenjem, ne znači da se neće pojaviti novi problem, možda čak i veći. Oni koji su se nadali toj opciji vjerovatno nisu bili previše sretni kada su saznali da sam ja postao premijer Kosova, ali to nije volja međunarodne zajednice, to je prvenstveno volja kosovskog naroda koji je želeo pravdu na Kosovu, ekonomski razvoj, zapošljavanje, pogotovo mladih i žena, i zato je dao šansu novim političarima, našoj vladi i meni kao premijeru.

Kako ocjenjujete saradnju Kosova i država u okruženju, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i pogotovo BiH, koja vas do dan danas nije priznala?

S Albanijom imamo bratske odnose jer smo dvije države, ali ista nacija, isti jezik, ista istorijska svijest, ista tradicija... Imamo veoma dobre odnose i sa Sjevernom Makedonijom i sa Crnom Gorom. Izvrsne odnose imamo i s Hrvatskom. A s BiH imamo dobre odnose, a nisu vrlo dobri zbog Republike Srpske koja ima pravo veta i na taj način ne dopušta međusobno priznavanje. Kada Republika Srpska ne bi postavila veto, Sarajevo i Priština, kao glavni gradovi dveju nezavisnih država, odmah bi se međusobno priznali. Žao mi je što je takva situacija jer većina stanovništva u BiH voli Kosovo i voljela bi da se međusobno priznamo. Ali Republika Srpska, nažalost, sa svojom igrom, ponaša se na Balkanu kao Kalinjingrad. Mislim da je to veoma loše i za njih i za sve nas.

Kada očekujete ulazak Kosova u UN?

To je takođe veliki problem. To je veliki problem zbog Ruske Federacije i Kine. Sada nam je prioritet Partnerstvo za mir programa NATO-a, zatim ulazak u Savjet Evrope, i da nas prizna tih pet država Evropske unije koje još nisu priznale Kosovo. Znači, od 30 zemalja koje su u NATO-u, njih 26 priznalo je Kosovo, a od 27 zemalja koje su u Evropskoj uniji njih 22 priznale su Kosovo. Meni je žao što tih pet zemalja još nije priznalo Kosovo, ali mislim da to nema mnogo veze s nama već s nekim unutrašnjim dinamikama i problemima koje te zemlje imaju.

Spomenuli ste odnos s Hrvatskom. Premijer Andrej Plenković nedavno je bio kod vas, Hrvati vas izuzetno vole i cijene i podržavaju vas u borbi protiv velikosrpske politike i pretenzija Srbije prema Kosovu, kako ocenjujete tu saradnju na svim nivoima i smatrate li da bi ta saradnja mogla biti još bolja?

Odnosi između Republike Hrvatske i Republike Kosova izvrsni su. Smatram da je hrvatski premijer Andrej Plenković moj prijatelj. Kosovo i Hrvatska veoma su bliski partneri, prijateljske zemlje, prijateljski narodi. Imamo zajedničke vrijednosti, ali i ciljeve, ali takođe imamo i zajedničku prošlost u bivšoj Jugoslaviji i pre. Dosta naših intelektualaca školovalo se u Zagrebu, i to zato da se izbalansira Beograd. S druge strane, mnogo naših mladića koji su živjeli u Hrvatskoj, pridonelo je pobjedi u Domovinskom ratu i pomagalo hrvatskom narodu da se oslobodi jugoslovenske vojske i režima Slobodana Miloševića. Mislim da je Hrvatska naš veoma dobar partner. Takođe, mi smo u alijansi što se tiče međunarodnog priznavanja Kosova i učlanjivanja naše Republike u međunarodne organizacije. Hrvatska nam je pomogla i kada je bilo u pitanju članstvo u raznim međunarodnim organizacijama, ali i kad je bilo raznih suočavanja u međunarodnoj areni gdje su bili u pitanju odnosi između Kosova i Srbije. Hrvatska je oduvijek bila na strani istine i pravde.

Na kraju vas moram pitati, čitao sam vaš post na Facebooku, rekli ste da je priznavanje ličnih dokumenata Kosova početak priznavanja Kosova od strane Srbije. S druge strane, govorili ste o naoružavanju Srbije. Vjerujete li da je priznavanje ličnih dokumenata Kosova put prema priznanju nezavisnosti Kosova i strahujete li od mogućih brutalnih sukoba i rata na Kosovu?

Već sam vam rekao, na Balkanu, ne samo na Kosovu, ne može biti rata bez Srbije. Bude li rata, u njemu će biti Srbija. Ali, takođe, nije moguće doći do mira bez nas. Ja sam za postizanje sporazuma o miru za stolom, za normalizaciju odnosa. Kosovo nije NATO, ali NATO je na Kosovu. Mi i NATO imamo zajedničku istoriju, ali mislim i zajedničku budućnost. Naše su snage učestvovale prošle godine u Defender-Europe 21, a također ćemo učestvovati i na Defender-Europe 23. Bilo je 330 naših vojnika na toj vojnoj vježbi NATO-a. Mi smo se opredjelili da investiramo u našu opremu, i budžet za odbranu Kosova je ove godine 52 posto veći nego prošle godine. S druge strane, priznavanje ličnih dokumenata Republike Kosova još ne znači i priznanje Republike Kosovo, ali volim vjerovati da je to jedan stepen, jedan korak prema tome cilju. Koliko je realan, vidjećemo tokom ove i sljedeće godine. Ali, nemojmo zaboraviti da Srbija naoružava svoju vojsku opremom koju dobiva iz Rusije i Kine i ona želi da se na Balkanu na neki način uspostavi kao alternativa demokratskom Zapadu. To je opasno za nas. I to nije moguće na demokratski način već samo putem autoritarnog režima. Zato Vučića i imamo u Srbiji. Znate, oni priznaju demokratiju kao izbornu proceduru, ali bez pluralizma i bez poštovanja manjinskih ljudskih prava. Demokratija nije moguća bez ljudskih prava, bez uvjerenja da su ljudska bića jednaka i da je mnogo važnije to što ste ljudsko biće nego koliko imate novca, imate li pušku ili ne i na kakvoj ste funkciji. Ravnopravnost i jednakost te ljudska prava temelj su demokracije. Ali, mislim da u Srbiji njihova vlast ne vjeruje u to. Ne vjeruju ni da je pluralizam neophodan za demokratiju. Demokratija je krhki pojam. Ali, u toj krhkosti utemeljuje se i jačina demokratije kao najbolje opcije organiziranja društva i države. Mi na Kosovu imamo i ljudska i manjinska prava i pluralizam. Pluralizam nije otpor demokratiji. Pluralizam može biti otpor vlasti, ali to je dobro za demokratiju. Na granici Kosova sa Srbijom ima na srpskoj strani ukupno 48 ofanzivnih operativnih baza, 28 su vojne, a 20 njih pripada žandarmeriji. Ne kažem da će nas napasti ove ili iduće nedjelje, ali smo ipak oprezni i bilo bi neodgovorno reći da neće biti konflikta, da više nikada neće biti rata. Jer, Srbija niti priznaje našu nezavisnost, niti svoje zločine na Kosovu, autoritarna je država, neki kažu hibridni režim, što je eufemizam za autoritarni režim, i ima veoma tesne i široke veze s Rusijom. Ministarstvo obrane Ruske Federacije ima kancelariju unutar ministarstva obrane Srbije u Beogradu. Gazprom drži 56 posto naftne industrije Srbije. Ima i većinu imovine na Banatskom dvoru, najvećem bazenu plina u jugoistočnoj Europi. A Lukoil, Sberbank..., svi imaju svoje ogranke u Srbiji. Regionalni centar za Sputnik na Balkanu je u Beogradu. Čak 151 poslanik srpske skupštine u prošlom mandatu pripadao je prijateljskoj parlamentarnoj grupi Srbije i Ruske Federacije. Osim toga, na zadnjem sastanku Vučića s Putinom 2021. u Sočiju, u saopštenju za javnost citirali su Vučića koji je despotskom predsjedniku Putinu govorio o licemerstvu međunarodne zajednice, a kad ga je Putin pitao za dodatna objašnjenja, Vučić mu je pokazivao na stolu kartu Kosova i sjeverni dio Kosova. Zašto bi pokazivao na stolu kartu Kosova i sjeverni dio Kosova Putinu 25. novembra prošle godine? A to im je bio 19. sastanak. U protekloj deceniji sastajali su se otprilike dva puta godišnje. Cijela ta slika ne donosi optimizam za mir u regiji. Mi, naravno, ne strahujemo, ali ipak smo oprezni jer naš sjeverni susjed je autoritarni režim s vrlo tesnom saradnjom s Kremljom. Prošle godine Srbija i Rusija održale su čak 104 zajedničke vojne vježbe i aktivnosti, a planirali su 91. Osim toga, dvije najvažnije vojne vježbe zvale su se "Slovenski štit" i "Slovensko bratstvo". Mislim da i NATO i Evropska unija sve to veoma pažljivo prate, a mi na Kosovu nemamo alternative osim Evropske unije i NATO-a i želimo mir i sigurnost na Balkanu, bez uticaja autoritarnih supersila kao što su Ruska Federacija i Kina.