Premijer Albanije Edi Rama kazao je da između Albanije i Srbije postoji mnogo neslaganja oko Kosova, ali da to ne znači da ne treba da sarađuju po drugim pitanjima, dodajući da je vidljiv napredak u bilateralnim odnosima dveju zemalja, prenosi Euronews Srbija.
Rama je poručio da "svi znaju da sam ja 100 odsto na strani vlade Kosova što se priznanja tiče".
"Ipak, nije tajna da ja imam drugačije mišljenje od Vlade Kosova kada je riječ o dijalogu sa Srbijom i pristupom Otvorenom Balkanu. Ja smatram da bi Kosovo trebalo da učestvuje u Otvorenom Balkanu i da bi trebalo da izađu na megdan predsjedniku Vučiću. On kaže da svi mogu da sednu za taj sto", rekao je Rama u intervjuu za Euronews Srbija.
Rama je u intervjuu za ovaj medij istakao da je prije osam godina prvi put posjetio Srbiju.
"Nije bio prvi put samo meni, već punih 68 godina poslije posljednje posjete nekog albanskog zvaničnika na visokom nivou Srbiji, odnosno Jugoslaviji. Promjene koje su se desile su ogromne i pozitivne, i to je dobro", istakao je on.
Rama je naveo da razlike postoje, da se sa Srbijom ne slaže po pitanju Kosova.
"Ipak, shvatam da to što se ne slažemo po nekim pitanjima i što se slažemo da sarađujemo po drugim pitanjima je najbolji način da se ide napred. Tako ćemo se bolje upoznati i bolje razumeti i naučiti da se stavimo u položaj onog drugog. Tako ćemo na kraju shvatiti da i ona pitanja koja se teško mogu riješiti, na kraju moguće riješiti", izjavio je Rama.
Albanski premijer smatra da su odnosi u regionu bolji nego ikad, ali ne onoliko dobri koliko bi trebalo da budu.
Kako je istakao, poznat je po tome da razmišlja o stvarima koje drugima ne bi pale na pamaet, pa tako vidi premijera Kosova Albina Kurtija za stolom sa liderima zemalja "Otvorenog Balkana".
Nije tajna da Srbija i Albanija imaju potpuno drugačije stavove o nekim teškim pitanjima, koja se tiču Kosova. Kako ste uspjeli da prebrodite te razlike?
Sigurno ne ignorisanjem tih pitanja, već, kao što sam rekao, pokušavajući da ih sagledamo kao problem koji je potrebno riješiti u jednom procesu. Taj proces bi trebalo da bude ispunjen pozitivnom energijom i dobrom voljom, kako bi se ojačali odnosi, kako bismo se bolje upoznali i razumeli jedni druge, uz uvjerenje da bi na kraju taj problem trebalo riješiti. Naravno, neće se riješiti nikakvim čarobnim štapićem, niti se može riješiti upotrebom sile.
Da li vi vidite tu pozitivnu energiju, kada pominjemo to teško pitanje?
U ovom trenutku, u Beogradu smo da otvorimo Festival vina, koji je okupio brojne proizvođače, ne samo iz Srbije i Albanije, već i iz Sjeverne Makedonije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, video sam vino kako naših, tako i svjetskih proizvođača i trgovaca. To je fantastično za sve. Ali danas je moglo da bude potpuno drugačije, mogli smo i da se ne okupimo, jer je moglo da se desi nešto loše na granici na sjeveru Kosova. Ali to se nije desilo, jer je postojalo rješenje. E sad, zašto je uloženo toliko energije i zašto je bilo toliko stresno, zašto je potrošeno toliko vremena i zbog čega je bilo toliko zle krvi? Za jedno rješenje, koje možda neće biti rješenje za sve, već za jedan važan aspekt, ali samo jedan. Ipak, to pitanje je na neki način zarobilo ne samo odnose između naše dvije zemlje, već i svih ostalih, odnose regiona i Evropske Unije, Amerike i svih ostali. Pitam se zašto? Ne želim da prihvatim to, jer na kraju postoji jednostavno tehničko rješenje za to.
Ali da li vi zaiste možete da zamislite da Kosovo bude dio projekta Otvorenog Balkana?
Da se vratimo na avgust. Da postoji Otvoreni Balkan, taj konkretan problem bi se rješavao kroz Otvoreni Balkan. Jer, na kraju krajeva, rješenje jeste iz domena Otvorenog Balkana. To pitanje ličnih karti, mi se upravo time bavimo. U tom slučaju, postignuto je rješenje kojim će se izbjegavati složeniji problemi. Ipak, na kraju, to je rješenje. Danas tamo nema sukoba, već je mir i ljudi mogu normalno da saobraćaju. Dvije se pouke mogu izvući iz tog događaja. Prvo - vidjeli smo da se rješenja mogu postići i pronaći bez pribjegavanja maksimalnim tenzijama i bez da moraju da prođu godine da bi se rješenje pronašlo i dva - to je rješenje iz domena Otvorenog Balkana.
Da li ste razgovarali sa nekim sa Kosova?
Ja poštujem njihov suverenitet u odlučivanju na koji način će pristupiti tom pitanju. Ja sam čvrsto uvjeren da je Otvoreni Balkan odlična prilika za sve, uključujući njih, i uključujući dijalog Srbije i Kosova. Jer, na kraju krajeva, svi smo mi ljudi i mnogo smo sličniji nego što to mislimo, kada posmatramo jedni druge iz daleka ili kada pogledamo jedni druge kroz prizmu istorije, prošlosti i bolnih događaja. Shvatićemo da smo slični razgovorom i komunikacijom i suočavanjem. 2014. godine postojala je opasnost da opet nastupi prekid za još 68 godina, jer je Aleksandar bio nezadovoljan, blago rečeno, mojom izjavom novinarima u Palati Srbije, kada sam rekao da bi Srbija trebalo da prizna Kosovo. Pobesneo je. Dobro se sjećam, kada se završila konferencija za štampu, bili smo na malom osveženju prije ručka, bio je okružen njegovim timom. Pošto je mnogo viši od njih, izgledao je kao kula okružena zidovima. Prišao sam im sa flašom, a on mi je rekao: "Reci mi zašto te još nisam izbacio iz Srbije?". Rekao sam mu: "Nisam iznenađen, jer si upravo zbog toga predsjednik, a oni nisu, oni su samo tvoji savjetnici." Onda smo uveče došli ovdje, prošetali smo se, i opet je bilo veoma napeto. Ipak, na kraju smo se saglasili da ćemo, ako nastavimo da se sporimo i pokušavamo da jedni druge ućutkamo, da neće biti moguće izgraditi bilo kakve odnose. Rekao mi je: "A šta bi bilo kada bih ja došao u Albaniju i izjavio 'Nećemo priznati Kosovo?'". Odgovorio sam mu "Možeš da kažeš šta god želiš u Albaniji, ja se neću ponašati kao što si se ti poneo ovdje. Ali, još jednom, to nije razlog da ne nastavimo da razgovaramo. Mislim da postoji mnogo veći kapacitet da jedni druge razumemo, a to je preduslov za građenje mira.
Ali da li možete da zamislite Albina Kurtija da sjedne za isti sto sa ostalim liderima Otvorenog Balkana?
Naravno. Ja imam kapacitet da zamišljam stvari kojih se drugi nikada ne bi sjetili. To nije ludilo, nije glupost, već hrabrost, i ambicioznost i vjera. Ja vjerujem u to, ambiciozno želim da sa ostalima gradim mir i imam hrabrost da to kažem. I naravno da to mogu da zamislim. Mislim da će se to i desiti. Naravno, po cijeni izgubljenog vremena. Kosovo će jednog dana biti u Otvorenom Balkanu. U to nema sumnje, jer je to budućnost. Ili ćemo biti ovdje, zajedno, slaviti proizvode naših naroda, pomagati im da više proizvode i trguju, ili ćemo podgrevati sukobe, krv i sve ostalo.
Otvoreni Balkan u međuvremenu nije proširivan. Sastoji se od država koje su pokrenule tu inicijativu - Srbije, Sjeverne Makedonije i Albanije. Kako komentarišete to da se Bosna i Hercegovina i Crna Gora nisu pridružile tom projektu.
Premijer Crne Gore se danas još jednom usprotivio, na veoma jasan način. Puno se toga promjenilo sa Crnom Gorom. Problem je u tome što je Otvoreni Balkan talac interne politike. I u Albaniji je to tema za unutrašnjopolitičke razmirice. Neću o tim domaćim političkim pitanjima ovdje govoriti. U Crnoj Gori je isto, kao i u BiH. To je šteta, jer je na kraju krajeva, Otvoreni Balkan mehanizam da se u procesu koji mi kontrolišemo sprovede sve ono što je u načelu dogovoreno sa Berlinskim procesom. Kakva je razlika? Nema razlike u pogledu osnovnih stvari. Ali Berlinski proces znači da se jednom godišnje, okupljamo negdje pod pokroviteljstvom njemačkog kancelara i još nekog, postignemo dogovor o istim pitanjima, ali se ništa ne desi. Napravili smo Otvoreni Balkan jer smo smatrali da je potreban pokretač za taj proces. Taj pokretač mora da bude iz regiona, a ne iz Berlina i Brisela, uz svo dužno poštovanje.
Zašto je Otvoreni Balkan važan za Albaniju i šta donosi građanima vaše zemlje?
Danas sam pominjao neke brojke. Rekao sam ljudima: "Slušajte, albanski poljoprivrednici i trgovci nisu čekali Otvoreni Balkan da bi krenuli da trguju sa Srbijom ili sa Sjevernom Makedonijom, već su u to krenuli mnogo ranije. Ili kažu da će sa Otvorenim Balkanom Srbija će dominirati tržištem. Najveća dominacija na tržištu na Balkanu je dominacija srpskih proizvoda na Kosovu. Tu nema Otvorenog Balkana, ali dominacija postoji. Dakle, ne radi se o Otvorenom Balkanu kao takvom kada je riječ o funkcionisanju sila tržišta. Ono što radimo je da poljoprivrednici, trgovci, uvoznici i izvoznici su već radili svoj posao uz velike muke zbog prelaska granica. Oni sada uživaju pogodnosti i ne samo to - povećavaju svoje aktivnosti.
Trgovinska razmena triju zemalja porasla je za više od 30 odsto u toku protekle godine. I to govorim samo o poljoprivrednim proizvodima i đubrivu. Izvoz Albanije tih proizvoda u Srbiju je porastao za gotovo 30 odsto. Da ne govorimo o turistima i cjelokupnom uvozu i izvozu. To su činjenice.
I vi vjerujete da će svaka zemlja u regionu biti dio Otvorenog Balkana?
To je jedna od stvari u koje sam uvjeren.
Čujemo kritike iz BiH, da je Otvoreni Balkan zapravo projekat Velike Srbije. Kako vi reagujete na taj komentar?
Čuo sam i da ovdje neki kritičari kažu da je to u stvari projekat Velike Albanije. Rekao sam našim bosanskim prijateljima: "Ne znam kakve veze sa Velikom Srbijom ima činjenica da lubenica mora da čeka dva dana na granici da uđe u Bosnu i Hercegovinu i zbog čega mlijeko mora da se ukiseli i postane jogurt čekajući na granici, sve zbog međusobnih razmirica. Kako neko može da kaže da sloboda kretanja robe, ljudi, kapitala i usluga - to su te četiri slobode - kako se može reći da Evropska Unija promoviše nešto slično Velikoj Srbiji ili Velikoj Albaniji ili koje već zemlje. To može samo da promoviše Veliku Evropsku Uniju. I oko toga smo se složili. Ja to ne razumem, mislim da se radi o politici, da nije dobro i da pretvara spoljnu politiku u unutrašnju politiku i obrnuto. To je samo nanosi štetu nama samima i uništava nas.
Šta mislite - kako briselska administracija gleda na Otvoreni Balkan?
Oni imaju različita mišljenja, ne samo jedno, jer je to velika mašinerija. Tu je Komisija za proširenje, pa onda i predsjednik Savjeta, otvoreno su izneli podršku projektu, neki drugi su bili manje entuzijastični. Ali niko nije protiv. Kažu da bi Otvoreni Balkan trebalo da bude inkluzivan. Mi se slažemo, ali ne možemo uključiti druge silom. Jeste inkluzivan i otvoren. A možda Aleksandar Vučić laže - znači dođite i uvjerite se - ako laže, raskrinkajte ga i recite svijetu da je lažov. Ali dok je on tu i nasmejan i kaže "dođite", a vi odbijate, onda nije on lažov, već ste to vi, jer tvrdite nešto za šta nemate dokaza. Znači, dođite i uvjerite se. Rekao sam to prijateljima sa Kosova, "dođite i uvjerite se". Ako vam Aleksandar Vučić kaže da vas ne prihvata, ja ću da izađem odande zajedno sa vama. Jer to je nešto što smo dogovorili ranije. Otvoreni Balkan nije mjesto za razgovore o istoriji. Istorijska pitanja se ne mogu rješavati u okviru Otvorenog Balkana ili u Briselu. Videli smo u slučajevima Bugarske, Sjeverne Makedonije. Istorijska pitanja rješavaju se sporo i temeljno, u okviru dugotrajnih procesa, ne rješavaju ih političari. Dakle, dođite, sjedite za sto, pa da vidimo.
Svaki put kada političari iz Evropske unije dođu u posjetu Zapadnom Balkanu, čujemo poruke da je dio Zapadne Evrope i da postoji perspektiva ulaska u EU. Moram da vas pitam - šta vi mislite o tim porukama, kao premijer zemlje koja još nije otvorila nijedno poglavlje u pregovorima?
Mislim da im namjere nisu loše i da ne pričaju u prazno, ali im je manevarski prostor sužen. Evropska Unija je u problemu i to je poznato. Ne krivim ih, ali smatram da imam pravo da kažem ono što mislim.
I šta mislite, šta je problem sa ovim dijelom Evrope?
Mislim da Evropska Unija ima sistemski problem sama sa sobom. Proces donošenja odluka je izuzetno komplikovan i pod velikim uticajem domaće politike. To je postalo mjesto u kome je proširenje EU postalo talac agendi koje nemaju nikakve veze sa Evropom, već su to agende pojedinačnih zemalja. Mi u velikoj mjeri zavisimo od njihovih izbora, a tamo ima 27 parlamentarnih izbora, 27 puta se održavaju i lokalni izbori i isto toliko ima regionalnih i izbora za Evropski parlament. Neki od tih izbora su spojeni, drugi odvojeni, ali izbori se održavaju praktično stalno. Rekao sam mojim građanima - ako želite da znate kako će se neka zemlja ponašati u narednih šest mjeseci, proverite da li imaju izbore. Ako nema izbora, biće nam mnogo naklonjeniji i bolje će postupati prema nama. Ako im, pak, predstoje izbori, pominjaće korupciju, trgovinu ljudima i krijumčarenje. Tako jednostavno stoje stvari.
Dobro, ali ovaj put prema EU je predugačak, zar ne?
To ne bi trebalo da se tiče Albanije.
Zašto, zar ne mislite da su se ljudi u vašoj zemlji umorili čekajući na ulazak u EU?
Prije svega, potrebno je da budemo iskreni sami prema sebi i da nam bude jasan značaj procesa integracija. Značaj za nas, a ne za njih. Da bismo modernizovali naše demokratije. Proces integracije je prenos znanja i iskustva kakav ne postoji nigdje drugdje. Oni imaju taj "know-how", sve te mehanizme o tome kako napraviti novo pravosuđe, kako napraviti funkcionalnu upravu i druge sisteme, jer oni jednostavno znaju kako se to radi. Jeste da je to dugotrajan i bolan proces, ali je dobar za nas. U međuvremenu, ne treba da se svake godine traumiramo zbog toga da li je otvoreno neko poglavlje ili nije. Ne, mi treba da nastavimo da radimo na unapređenju naših zemalja. Što se Albanaca tiče, oni su mnogo drugačiji od Srba, u smislu odnosa sa Evropom. Mi smo prozapadno orijentisani. Zbog naše istorije, bili smo potpuno izolovani u sovjetskom bloku, čisto staljinističko društvo sve do 1990. Bili smo Sjeverna Koreja Evrope. Dobili smo sve najgore od Rusije, a najbolnije od Kine - Staljinizam i Kulturnu revoluciju.
Da, ali ste možda zbog toga u boljoj poziciji od Srbije, ali opet niste otvorili nijedno poglavlje?
Ne radi se poziciji, već o osjećanju. Ni jedni ni drugi nisu uticali na našu istoriju tako da imamo izbor. Za nas je izbor samo jedan, a to je Zapad. Za vas, postoji Istok, Zapad, Daleki istok... U drugačijoj ste poziciji.
Mi imamo prijatelje na Istoku i na zapadu, ali naša politika je EU.
Sve znam, ali govorimo o narodu i znam da je ovdje teže pričati o EU jer je Putin ovdje heroj. U Albaniji se manje od jedan odsto naroda slaže sa Putinom, to je ogromna razlika.
Kakvu zimu očekujete, u političkom, ekonomskom i energetskom smislu?
To je najteži dio i još jednom, uz Otvoreni Balkan, imamo malo više manevarskog prostora jer možemo jedni drugi da pomognemo. Srbija nam je pomogla, kada je nastala konfuzija oko žita i zemlje izvoznice, među kojima i Srbija, bile su blokirale izvoz. Albanski uvoznici su bili naručili velike količine od Srbije i predsjednik Vučić je to odblokirao, zahvaljujući Otvorenom Balkanu, za nas i za Sjevernu Makedoniju. Za naše uvoznike, više nije bio problem da dobiju žito i to je u tom trenutku bilo itekako dragoceno. Isto je sa mehanizmom protiv požara i katastrofa. Napravili smo zajednički mehanizam da se ispomažemo i vjerujem da će biti isto na zimu, kada će situacija biti teška.
Da li će biti restrikcije struje u vašoj zemlji?
To niko ne zna. Nadam se da ne. Opredjelili smo se za ambicioznu strategiju, ne znam da li je hrabra ili glupa, videćemo. Odlučili smo da ne diramo cijenu. Cijena struje u Albaniji je ista kao i prije početka krize, za domaćinstva i mala preduzeća. Naravno, to je veliki teret. Mi zavisimo 100 odsto od hidroenergije, nemamo gas. Znači da ne zavisimo ni od Rusije, niti od bilo kog gasovoda. To je dobro, ali može da bude problem, jer kada nema kiše, moramo da uvozimo, a cijena u uvozu je velika. Zbog toga imamo najvišu stopu inflacije u regionu. Međutim, koliko ćemo dugo moći da izdržimo i koliko će ovo sve trajati, to niko ne zna.
U kojoj mjeri rat u Ukrajini ugrožava stabilnost ovog regiona, Zapadnog Balkana?
Ja vjerujem, još jednom, da Otvoreni Balkan, pomaže, u psihološkom i ljudskom smislu, da se što više zaštitimo od mogućeg uticaja rata, na ovaj dio svijeta. Balkan je slaba karika. Ne postoji drugo mjesto u Evropi u kojem Rusija ima veći uticaj, nego što su to Srbija ili Republika Srpska. To je jasno. Ne postoji nijedno drugo mjesto gdje su Putin i ono što on radi popularniji nego što je to slučaj ovdje. To predstavlja slabost, ako ne budemo razmišljali o tome šta je potrebno da napravimo ovde. Da živimo potpuno izolovano i odvojeno jedni od drugih, da Srbija nije čvrsto na evropskom putu i tako dalje, zahvaljujući politici, vođstvu predsednika i svemu ostalom, danas bismo bili u velikom problemu. To ne znači, naravno, da to nije problem.
Zbog toga svuda ponavljam - nemojte primoravati Srbiju da uvede sankcije Rusiji jer će to stvoriti mnogo veći problem. Prvo, zato što Srbija nema kapacitet da uvodi sankcije Rusiji, nema tehničke kapacitete da živi bez ruskog gasa, ni finansijske mogućnosti da tako preživi. Činjenica da je Srbija tri puta uzastopce glasala u UN da se osudi agresija, i čak da se Rusija izbaci iz komiteta za ljudska prava, je velika stvar. Naravno, mi smo 100 odsto na liniji EU i Zapada kada je o sankcijama riječ. Ja bih naravno više voleo da je Srbija uvela sankcije Rusiji. Ali mislim da bi to napravilo veće probleme nego što bi nanelo poteškoće Rusiji više nego što je to već slučaj.
Dakle, ne vjerujem da bi sankcije Srbije povredile Rusiju više nego što je to već slučaj, ali bi taj pritisak naneo više štete odnosima Srbije i Zapada. To bi bilo katastrofa jer bi moglo da uništi sve ovdje. To je ono stavljanje sebe u položaj drugog i mislim da postoji bolje razumevanje, čak i u Evropi, o tome. Ne vidim da pritisak na Srbiju raste, naprotiv - postoji razumevanje - ali će Srbija u budućnosti nesumnjivo morati još više da se uskladi sa EU, nema drugog načina.
Izvor: Euronews Srbija
"Ipak, nije tajna da ja imam drugačije mišljenje od Vlade Kosova kada je riječ o dijalogu sa Srbijom i pristupom Otvorenom Balkanu. Ja smatram da bi Kosovo trebalo da učestvuje u Otvorenom Balkanu i da bi trebalo da izađu na megdan predsjedniku Vučiću. On kaže da svi mogu da sednu za taj sto", rekao je Rama u intervjuu za Euronews Srbija.
Rama je u intervjuu za ovaj medij istakao da je prije osam godina prvi put posjetio Srbiju.
"Nije bio prvi put samo meni, već punih 68 godina poslije posljednje posjete nekog albanskog zvaničnika na visokom nivou Srbiji, odnosno Jugoslaviji. Promjene koje su se desile su ogromne i pozitivne, i to je dobro", istakao je on.
Rama je naveo da razlike postoje, da se sa Srbijom ne slaže po pitanju Kosova.
"Ipak, shvatam da to što se ne slažemo po nekim pitanjima i što se slažemo da sarađujemo po drugim pitanjima je najbolji način da se ide napred. Tako ćemo se bolje upoznati i bolje razumeti i naučiti da se stavimo u položaj onog drugog. Tako ćemo na kraju shvatiti da i ona pitanja koja se teško mogu riješiti, na kraju moguće riješiti", izjavio je Rama.
Albanski premijer smatra da su odnosi u regionu bolji nego ikad, ali ne onoliko dobri koliko bi trebalo da budu.
Kako je istakao, poznat je po tome da razmišlja o stvarima koje drugima ne bi pale na pamaet, pa tako vidi premijera Kosova Albina Kurtija za stolom sa liderima zemalja "Otvorenog Balkana".
Nije tajna da Srbija i Albanija imaju potpuno drugačije stavove o nekim teškim pitanjima, koja se tiču Kosova. Kako ste uspjeli da prebrodite te razlike?
Sigurno ne ignorisanjem tih pitanja, već, kao što sam rekao, pokušavajući da ih sagledamo kao problem koji je potrebno riješiti u jednom procesu. Taj proces bi trebalo da bude ispunjen pozitivnom energijom i dobrom voljom, kako bi se ojačali odnosi, kako bismo se bolje upoznali i razumeli jedni druge, uz uvjerenje da bi na kraju taj problem trebalo riješiti. Naravno, neće se riješiti nikakvim čarobnim štapićem, niti se može riješiti upotrebom sile.
Da li vi vidite tu pozitivnu energiju, kada pominjemo to teško pitanje?
U ovom trenutku, u Beogradu smo da otvorimo Festival vina, koji je okupio brojne proizvođače, ne samo iz Srbije i Albanije, već i iz Sjeverne Makedonije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, video sam vino kako naših, tako i svjetskih proizvođača i trgovaca. To je fantastično za sve. Ali danas je moglo da bude potpuno drugačije, mogli smo i da se ne okupimo, jer je moglo da se desi nešto loše na granici na sjeveru Kosova. Ali to se nije desilo, jer je postojalo rješenje. E sad, zašto je uloženo toliko energije i zašto je bilo toliko stresno, zašto je potrošeno toliko vremena i zbog čega je bilo toliko zle krvi? Za jedno rješenje, koje možda neće biti rješenje za sve, već za jedan važan aspekt, ali samo jedan. Ipak, to pitanje je na neki način zarobilo ne samo odnose između naše dvije zemlje, već i svih ostalih, odnose regiona i Evropske Unije, Amerike i svih ostali. Pitam se zašto? Ne želim da prihvatim to, jer na kraju postoji jednostavno tehničko rješenje za to.
Ali da li vi zaiste možete da zamislite da Kosovo bude dio projekta Otvorenog Balkana?
Da se vratimo na avgust. Da postoji Otvoreni Balkan, taj konkretan problem bi se rješavao kroz Otvoreni Balkan. Jer, na kraju krajeva, rješenje jeste iz domena Otvorenog Balkana. To pitanje ličnih karti, mi se upravo time bavimo. U tom slučaju, postignuto je rješenje kojim će se izbjegavati složeniji problemi. Ipak, na kraju, to je rješenje. Danas tamo nema sukoba, već je mir i ljudi mogu normalno da saobraćaju. Dvije se pouke mogu izvući iz tog događaja. Prvo - vidjeli smo da se rješenja mogu postići i pronaći bez pribjegavanja maksimalnim tenzijama i bez da moraju da prođu godine da bi se rješenje pronašlo i dva - to je rješenje iz domena Otvorenog Balkana.
Da li ste razgovarali sa nekim sa Kosova?
Ja poštujem njihov suverenitet u odlučivanju na koji način će pristupiti tom pitanju. Ja sam čvrsto uvjeren da je Otvoreni Balkan odlična prilika za sve, uključujući njih, i uključujući dijalog Srbije i Kosova. Jer, na kraju krajeva, svi smo mi ljudi i mnogo smo sličniji nego što to mislimo, kada posmatramo jedni druge iz daleka ili kada pogledamo jedni druge kroz prizmu istorije, prošlosti i bolnih događaja. Shvatićemo da smo slični razgovorom i komunikacijom i suočavanjem. 2014. godine postojala je opasnost da opet nastupi prekid za još 68 godina, jer je Aleksandar bio nezadovoljan, blago rečeno, mojom izjavom novinarima u Palati Srbije, kada sam rekao da bi Srbija trebalo da prizna Kosovo. Pobesneo je. Dobro se sjećam, kada se završila konferencija za štampu, bili smo na malom osveženju prije ručka, bio je okružen njegovim timom. Pošto je mnogo viši od njih, izgledao je kao kula okružena zidovima. Prišao sam im sa flašom, a on mi je rekao: "Reci mi zašto te još nisam izbacio iz Srbije?". Rekao sam mu: "Nisam iznenađen, jer si upravo zbog toga predsjednik, a oni nisu, oni su samo tvoji savjetnici." Onda smo uveče došli ovdje, prošetali smo se, i opet je bilo veoma napeto. Ipak, na kraju smo se saglasili da ćemo, ako nastavimo da se sporimo i pokušavamo da jedni druge ućutkamo, da neće biti moguće izgraditi bilo kakve odnose. Rekao mi je: "A šta bi bilo kada bih ja došao u Albaniju i izjavio 'Nećemo priznati Kosovo?'". Odgovorio sam mu "Možeš da kažeš šta god želiš u Albaniji, ja se neću ponašati kao što si se ti poneo ovdje. Ali, još jednom, to nije razlog da ne nastavimo da razgovaramo. Mislim da postoji mnogo veći kapacitet da jedni druge razumemo, a to je preduslov za građenje mira.
Ali da li možete da zamislite Albina Kurtija da sjedne za isti sto sa ostalim liderima Otvorenog Balkana?
Naravno. Ja imam kapacitet da zamišljam stvari kojih se drugi nikada ne bi sjetili. To nije ludilo, nije glupost, već hrabrost, i ambicioznost i vjera. Ja vjerujem u to, ambiciozno želim da sa ostalima gradim mir i imam hrabrost da to kažem. I naravno da to mogu da zamislim. Mislim da će se to i desiti. Naravno, po cijeni izgubljenog vremena. Kosovo će jednog dana biti u Otvorenom Balkanu. U to nema sumnje, jer je to budućnost. Ili ćemo biti ovdje, zajedno, slaviti proizvode naših naroda, pomagati im da više proizvode i trguju, ili ćemo podgrevati sukobe, krv i sve ostalo.
Otvoreni Balkan u međuvremenu nije proširivan. Sastoji se od država koje su pokrenule tu inicijativu - Srbije, Sjeverne Makedonije i Albanije. Kako komentarišete to da se Bosna i Hercegovina i Crna Gora nisu pridružile tom projektu.
Premijer Crne Gore se danas još jednom usprotivio, na veoma jasan način. Puno se toga promjenilo sa Crnom Gorom. Problem je u tome što je Otvoreni Balkan talac interne politike. I u Albaniji je to tema za unutrašnjopolitičke razmirice. Neću o tim domaćim političkim pitanjima ovdje govoriti. U Crnoj Gori je isto, kao i u BiH. To je šteta, jer je na kraju krajeva, Otvoreni Balkan mehanizam da se u procesu koji mi kontrolišemo sprovede sve ono što je u načelu dogovoreno sa Berlinskim procesom. Kakva je razlika? Nema razlike u pogledu osnovnih stvari. Ali Berlinski proces znači da se jednom godišnje, okupljamo negdje pod pokroviteljstvom njemačkog kancelara i još nekog, postignemo dogovor o istim pitanjima, ali se ništa ne desi. Napravili smo Otvoreni Balkan jer smo smatrali da je potreban pokretač za taj proces. Taj pokretač mora da bude iz regiona, a ne iz Berlina i Brisela, uz svo dužno poštovanje.
Zašto je Otvoreni Balkan važan za Albaniju i šta donosi građanima vaše zemlje?
Danas sam pominjao neke brojke. Rekao sam ljudima: "Slušajte, albanski poljoprivrednici i trgovci nisu čekali Otvoreni Balkan da bi krenuli da trguju sa Srbijom ili sa Sjevernom Makedonijom, već su u to krenuli mnogo ranije. Ili kažu da će sa Otvorenim Balkanom Srbija će dominirati tržištem. Najveća dominacija na tržištu na Balkanu je dominacija srpskih proizvoda na Kosovu. Tu nema Otvorenog Balkana, ali dominacija postoji. Dakle, ne radi se o Otvorenom Balkanu kao takvom kada je riječ o funkcionisanju sila tržišta. Ono što radimo je da poljoprivrednici, trgovci, uvoznici i izvoznici su već radili svoj posao uz velike muke zbog prelaska granica. Oni sada uživaju pogodnosti i ne samo to - povećavaju svoje aktivnosti.
Trgovinska razmena triju zemalja porasla je za više od 30 odsto u toku protekle godine. I to govorim samo o poljoprivrednim proizvodima i đubrivu. Izvoz Albanije tih proizvoda u Srbiju je porastao za gotovo 30 odsto. Da ne govorimo o turistima i cjelokupnom uvozu i izvozu. To su činjenice.
I vi vjerujete da će svaka zemlja u regionu biti dio Otvorenog Balkana?
To je jedna od stvari u koje sam uvjeren.
Čujemo kritike iz BiH, da je Otvoreni Balkan zapravo projekat Velike Srbije. Kako vi reagujete na taj komentar?
Čuo sam i da ovdje neki kritičari kažu da je to u stvari projekat Velike Albanije. Rekao sam našim bosanskim prijateljima: "Ne znam kakve veze sa Velikom Srbijom ima činjenica da lubenica mora da čeka dva dana na granici da uđe u Bosnu i Hercegovinu i zbog čega mlijeko mora da se ukiseli i postane jogurt čekajući na granici, sve zbog međusobnih razmirica. Kako neko može da kaže da sloboda kretanja robe, ljudi, kapitala i usluga - to su te četiri slobode - kako se može reći da Evropska Unija promoviše nešto slično Velikoj Srbiji ili Velikoj Albaniji ili koje već zemlje. To može samo da promoviše Veliku Evropsku Uniju. I oko toga smo se složili. Ja to ne razumem, mislim da se radi o politici, da nije dobro i da pretvara spoljnu politiku u unutrašnju politiku i obrnuto. To je samo nanosi štetu nama samima i uništava nas.
Šta mislite - kako briselska administracija gleda na Otvoreni Balkan?
Oni imaju različita mišljenja, ne samo jedno, jer je to velika mašinerija. Tu je Komisija za proširenje, pa onda i predsjednik Savjeta, otvoreno su izneli podršku projektu, neki drugi su bili manje entuzijastični. Ali niko nije protiv. Kažu da bi Otvoreni Balkan trebalo da bude inkluzivan. Mi se slažemo, ali ne možemo uključiti druge silom. Jeste inkluzivan i otvoren. A možda Aleksandar Vučić laže - znači dođite i uvjerite se - ako laže, raskrinkajte ga i recite svijetu da je lažov. Ali dok je on tu i nasmejan i kaže "dođite", a vi odbijate, onda nije on lažov, već ste to vi, jer tvrdite nešto za šta nemate dokaza. Znači, dođite i uvjerite se. Rekao sam to prijateljima sa Kosova, "dođite i uvjerite se". Ako vam Aleksandar Vučić kaže da vas ne prihvata, ja ću da izađem odande zajedno sa vama. Jer to je nešto što smo dogovorili ranije. Otvoreni Balkan nije mjesto za razgovore o istoriji. Istorijska pitanja se ne mogu rješavati u okviru Otvorenog Balkana ili u Briselu. Videli smo u slučajevima Bugarske, Sjeverne Makedonije. Istorijska pitanja rješavaju se sporo i temeljno, u okviru dugotrajnih procesa, ne rješavaju ih političari. Dakle, dođite, sjedite za sto, pa da vidimo.
Svaki put kada političari iz Evropske unije dođu u posjetu Zapadnom Balkanu, čujemo poruke da je dio Zapadne Evrope i da postoji perspektiva ulaska u EU. Moram da vas pitam - šta vi mislite o tim porukama, kao premijer zemlje koja još nije otvorila nijedno poglavlje u pregovorima?
Mislim da im namjere nisu loše i da ne pričaju u prazno, ali im je manevarski prostor sužen. Evropska Unija je u problemu i to je poznato. Ne krivim ih, ali smatram da imam pravo da kažem ono što mislim.
I šta mislite, šta je problem sa ovim dijelom Evrope?
Mislim da Evropska Unija ima sistemski problem sama sa sobom. Proces donošenja odluka je izuzetno komplikovan i pod velikim uticajem domaće politike. To je postalo mjesto u kome je proširenje EU postalo talac agendi koje nemaju nikakve veze sa Evropom, već su to agende pojedinačnih zemalja. Mi u velikoj mjeri zavisimo od njihovih izbora, a tamo ima 27 parlamentarnih izbora, 27 puta se održavaju i lokalni izbori i isto toliko ima regionalnih i izbora za Evropski parlament. Neki od tih izbora su spojeni, drugi odvojeni, ali izbori se održavaju praktično stalno. Rekao sam mojim građanima - ako želite da znate kako će se neka zemlja ponašati u narednih šest mjeseci, proverite da li imaju izbore. Ako nema izbora, biće nam mnogo naklonjeniji i bolje će postupati prema nama. Ako im, pak, predstoje izbori, pominjaće korupciju, trgovinu ljudima i krijumčarenje. Tako jednostavno stoje stvari.
Dobro, ali ovaj put prema EU je predugačak, zar ne?
To ne bi trebalo da se tiče Albanije.
Zašto, zar ne mislite da su se ljudi u vašoj zemlji umorili čekajući na ulazak u EU?
Prije svega, potrebno je da budemo iskreni sami prema sebi i da nam bude jasan značaj procesa integracija. Značaj za nas, a ne za njih. Da bismo modernizovali naše demokratije. Proces integracije je prenos znanja i iskustva kakav ne postoji nigdje drugdje. Oni imaju taj "know-how", sve te mehanizme o tome kako napraviti novo pravosuđe, kako napraviti funkcionalnu upravu i druge sisteme, jer oni jednostavno znaju kako se to radi. Jeste da je to dugotrajan i bolan proces, ali je dobar za nas. U međuvremenu, ne treba da se svake godine traumiramo zbog toga da li je otvoreno neko poglavlje ili nije. Ne, mi treba da nastavimo da radimo na unapređenju naših zemalja. Što se Albanaca tiče, oni su mnogo drugačiji od Srba, u smislu odnosa sa Evropom. Mi smo prozapadno orijentisani. Zbog naše istorije, bili smo potpuno izolovani u sovjetskom bloku, čisto staljinističko društvo sve do 1990. Bili smo Sjeverna Koreja Evrope. Dobili smo sve najgore od Rusije, a najbolnije od Kine - Staljinizam i Kulturnu revoluciju.
Da, ali ste možda zbog toga u boljoj poziciji od Srbije, ali opet niste otvorili nijedno poglavlje?
Ne radi se poziciji, već o osjećanju. Ni jedni ni drugi nisu uticali na našu istoriju tako da imamo izbor. Za nas je izbor samo jedan, a to je Zapad. Za vas, postoji Istok, Zapad, Daleki istok... U drugačijoj ste poziciji.
Mi imamo prijatelje na Istoku i na zapadu, ali naša politika je EU.
Sve znam, ali govorimo o narodu i znam da je ovdje teže pričati o EU jer je Putin ovdje heroj. U Albaniji se manje od jedan odsto naroda slaže sa Putinom, to je ogromna razlika.
Kakvu zimu očekujete, u političkom, ekonomskom i energetskom smislu?
To je najteži dio i još jednom, uz Otvoreni Balkan, imamo malo više manevarskog prostora jer možemo jedni drugi da pomognemo. Srbija nam je pomogla, kada je nastala konfuzija oko žita i zemlje izvoznice, među kojima i Srbija, bile su blokirale izvoz. Albanski uvoznici su bili naručili velike količine od Srbije i predsjednik Vučić je to odblokirao, zahvaljujući Otvorenom Balkanu, za nas i za Sjevernu Makedoniju. Za naše uvoznike, više nije bio problem da dobiju žito i to je u tom trenutku bilo itekako dragoceno. Isto je sa mehanizmom protiv požara i katastrofa. Napravili smo zajednički mehanizam da se ispomažemo i vjerujem da će biti isto na zimu, kada će situacija biti teška.
Da li će biti restrikcije struje u vašoj zemlji?
To niko ne zna. Nadam se da ne. Opredjelili smo se za ambicioznu strategiju, ne znam da li je hrabra ili glupa, videćemo. Odlučili smo da ne diramo cijenu. Cijena struje u Albaniji je ista kao i prije početka krize, za domaćinstva i mala preduzeća. Naravno, to je veliki teret. Mi zavisimo 100 odsto od hidroenergije, nemamo gas. Znači da ne zavisimo ni od Rusije, niti od bilo kog gasovoda. To je dobro, ali može da bude problem, jer kada nema kiše, moramo da uvozimo, a cijena u uvozu je velika. Zbog toga imamo najvišu stopu inflacije u regionu. Međutim, koliko ćemo dugo moći da izdržimo i koliko će ovo sve trajati, to niko ne zna.
U kojoj mjeri rat u Ukrajini ugrožava stabilnost ovog regiona, Zapadnog Balkana?
Ja vjerujem, još jednom, da Otvoreni Balkan, pomaže, u psihološkom i ljudskom smislu, da se što više zaštitimo od mogućeg uticaja rata, na ovaj dio svijeta. Balkan je slaba karika. Ne postoji drugo mjesto u Evropi u kojem Rusija ima veći uticaj, nego što su to Srbija ili Republika Srpska. To je jasno. Ne postoji nijedno drugo mjesto gdje su Putin i ono što on radi popularniji nego što je to slučaj ovdje. To predstavlja slabost, ako ne budemo razmišljali o tome šta je potrebno da napravimo ovde. Da živimo potpuno izolovano i odvojeno jedni od drugih, da Srbija nije čvrsto na evropskom putu i tako dalje, zahvaljujući politici, vođstvu predsednika i svemu ostalom, danas bismo bili u velikom problemu. To ne znači, naravno, da to nije problem.
Zbog toga svuda ponavljam - nemojte primoravati Srbiju da uvede sankcije Rusiji jer će to stvoriti mnogo veći problem. Prvo, zato što Srbija nema kapacitet da uvodi sankcije Rusiji, nema tehničke kapacitete da živi bez ruskog gasa, ni finansijske mogućnosti da tako preživi. Činjenica da je Srbija tri puta uzastopce glasala u UN da se osudi agresija, i čak da se Rusija izbaci iz komiteta za ljudska prava, je velika stvar. Naravno, mi smo 100 odsto na liniji EU i Zapada kada je o sankcijama riječ. Ja bih naravno više voleo da je Srbija uvela sankcije Rusiji. Ali mislim da bi to napravilo veće probleme nego što bi nanelo poteškoće Rusiji više nego što je to već slučaj.
Dakle, ne vjerujem da bi sankcije Srbije povredile Rusiju više nego što je to već slučaj, ali bi taj pritisak naneo više štete odnosima Srbije i Zapada. To bi bilo katastrofa jer bi moglo da uništi sve ovdje. To je ono stavljanje sebe u položaj drugog i mislim da postoji bolje razumevanje, čak i u Evropi, o tome. Ne vidim da pritisak na Srbiju raste, naprotiv - postoji razumevanje - ali će Srbija u budućnosti nesumnjivo morati još više da se uskladi sa EU, nema drugog načina.
Izvor: Euronews Srbija
