Predsjednica Kosova Vjosa Osmani izjavila je da Srbija dobro zna da Kosovo nije samo i da ima jake saveznike i istakla da će se Srbija, ako pokuša da pređe granicu sa Kosovom, "sresti se sa vojnicima Sjedinjenih Američkih Država i drugih NATO članica".
Osmani je u intervjuu za hrvatski Expres, čiji dio prenosimo, govorila "i o Velikoj Srbiji i Velikoj Albaniji, ženama na Kosovu i stanju u regionu".
Prije nešto više od mesec dana učestvovali ste samitu Brdo-Brioni, sastanku lidera iz regiona. Cilj sastanka je bio da se zbliže lideri i pokaže EU da zemlje Zapadnog Balkana vide kao cjelinu. Tada ste se prvi put sastali i s predsjednikom Vučićem. Predsjednik Zoran Milanović je rekao kako je bilo i povišenih tonova, a vaša agenda je nazvana ‘nešto ambicioznijom’. Što se zaista tamo događalo? Razlikuje li se po nečemu vaše viđenje od prisutnih muških kolega?
Prije svega bih se zahvalila predsjednicima i cijenim to što su nas predsjednik Borut Pahor i predsjednik Zoran Milanović okupili na samitu Brdo-Brioni. Bila je to prilika za svakoga od nas da izrazimo svoja mišljenja. Po tom pitanju nisam mogla naći različitosti s predsjednikom Milanovićem ili Pahorom. Takođe, s predsjednikom Pendarovskim ili Metom i s nekim drugim predstavnicima. Međutim, kao što je za očekivati, razilazila sam se u mišljenju s predsjednikom Aleksandrom Vučićem i predstavnikom Miloradom Dodikom. Prezentacija koju sam tamo održala ticala se budućnosti i kako se treba pomerati napred. Prezentacija je javna, svako je može pogledati i vidjeti što sam tad rekla. Naglasila sam kako moramo krenuti naprijed, otvoriti novo poglavlje, ali najprije moramo zatvoriti ono koje je iza nas kako bismo išli dalje. Bez toga bi bilo očito da ni u budućnosti nema pravde za žrtve Miloševićevog režima. Ja sam jako oprezna s tim da ne generalizujem ko je počinio zločin i jasno to komuniciram. Međutim, ne izgleda mi kao da Srbija žali za tim dijelom prošlosti koju je stvorio Slobodan Milošević. Oni nastavljaju da slave njegov način razmišljanja i djela. To znači da su na vlasti istomišljenici, samo koriste drugačije strategije. U unutrašnjem vodstvu nastavljaju da zavise od toga. S druge strane - spolja, prilikom sastanaka i ispred medija, pričaju o miru. Istorija nam pokazuje da nema održivog mira bez pravde. Iz tog razloga sam zatražila pravdu za sve civilne žrtve Miloševićevog režima. Nazvala sam sukob bacanjem sjenke na rasvjetljavanje sudbina nestalih ljudi. Za mene to nije politički, nego humanitarni problem. Čak i ako to nije naša dužnost kao političara, to je naša dužnost kao ljudskih bića, naša je moralna dužnost da donesemo pravdu na videlo, pravdu za žrtve. To je takođe srpska politička i moralna obaveza, da ispred pravde odgovaraju za sve počinjene zločine na Kosovu, u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Najbitnije je da nam kažu gdje su nestale osobe, kako na Kosovu, tako i u Hrvatskoj. Podjednak je broj nestalih osoba, više od njih 1.600, i te porodice žele da znaju gdje su njihovi voljeni. Rane su jako duboke. Ne možemo se pretvarati da se ništa nije dogodilo. Ja neću zatvoriti oči i pretvarati se da toga nije bilo. Iz tog razloga kad pričamo, nastavićemo da tražimo pravdu bez obzira na to koliko to Srbija odbijala. Vjerujem da bi cio region trebalo da pokaže razumijevanje i da nam podršku. Ratovi u bivšoj Jugoslaviji koje su vodili pojedini Srbi iz Miloševićevog režima u to vrijeme nisu samo dotakli Kosovo, nego i sve zemlje okolo. Zato treba ujediniti glasove i progovoriti o tome zajedno, ako želimo da čujemo za sudbine nestalih osoba i pravdu za žrtve. Bez obzira na to kakva je reakcija, ja ću nastaviti da radim svoj posao. Moj posao je da predstavljam ljude u Republici Kosovo. Moj zadatak je da tražim pravdu i govorim istinu. Ne smetaju mi reakcije pojedinaca, jer činim ono što bi trebalo činiti, predstavljam ljude moje zemlje. I ne samo to, čvrsto vjerujem da kada govorim istinu i tražim pravdu takođe zastupam najbolje interese čitavog regiona, a ne samo Kosova.
Međunarodna zajednica je zahtjevala međusobno priznavanje između Srbije i Kosova. Navodi se da je uspostava dijaloga ključna za priznavanje nezavisnosti Kosova od strane Srbije. U kojem stadijumu su pregovori po tom pitanju? Kako je prošao nedavni susret između premijera Albina Kurtija i predsjednika Vučića na tu temu?
Kada smo kod dijaloga Srbije i Kosova, kao što znate, na tu temu je održan jedan sastanak sada u junu, a drugi je na rasporedu 25. jula. Premijer Kurti je predstavljao stavove Kosova kada dolazi do regionalne kooperacije. Postizanje održivog mira kroz pravdu takođe se povezuje uz probleme prava manjina i osvjetljavanje sudbina osoba koje su nestale. To su bile teme početnog, uvodnog sastanka. Vidjećemo kako će se stvari odvijati 25. jula. Mislim da je još prerano suditi o procesu i iznositi jasan i finalan zaključak. Mi smo jasni po pitanju naših očekivanja i ona su identična onima koja se ističu u pismu predsjednika Joea Bidena koje je poslao. U njemu se jasno definisano da bi ovaj proces trebalo da bude usmjeren na međusobno priznanje Kosova i Srbije. I to je upravo ono što očekujemo. U suprotnom bi sav trud bio samo prilika da Srbija napreduje i odloži procese našeg priznanja, a to vrijeme bi bilo nepovratno.
Srbija se naoružavala proteklih godina. U slučaju da ne dođe do skorog sporazuma, a nastave se ‘’povišeni tonovi’’ - imate li strah od izbijanja oružanih sukoba?
Očigledno je da srpska vojska vidi Rusiju kao svog glavnog saveznika po pitanju vojne saradnje, ali i politike i ekonomije. To otvoreno i pokazuju. Dok su zemlje regiona poput nas ili Hrvatske sprovele "Defender Europe 21" vježbu sa NATO i Sjedinjenim Američkim Državama, Srbija je u isto vrijeme organizovala vojne vježbe sa Rusijom. To je bila jedina zemlja u regionu koja nije bila prisutna u "Defender Europe 21" pod vođstvom američke vojske. U posljednje vrijeme možemo vidjeti kako organizuju vojne vježbe sa Rusijom i Bjelorusijom što pokazuje njihovu orjentaciju. Nisam sigurna šta imaju na umu po pitanju retorike koju koriste, ali jednu stvar znam jako dobro: ako pređu granicu sa Kosovom srešće se sa vojnicima Sjedinjenih Američkih Država i drugih NATO članica. Mi nismo sami i Srbija to dobro zna! To su probali da urade jednom 1999. godine. Ne mislim da će htjeti da probaju ponovo.
Pričamo o geopolitičkom kontekstu. San Srbije je bilo širenje teritorijalnih granica na zemlje regiona i stvaranje Velike Srbije. Uzmemo li u obzir da je većina, više od 90 posto stanovništva Kosova albansko, možemo li pretpostaviti da je s druge strane moguć cilj stvaranja Velike Albanije?
Srbija je istorijski imala san o Velikoj Srbiji i to je uzrokovalo puno ratova u bivšoj Jugoslaviji. Zapravo je taj san bio razlog koji je odveo do raspada Jugoslavije. Sa druge strane Kosovo nikada nije okupiralo ničiju teritoriju, niti je pokazalo namjeru da okupira teritoriju neke druge zemlje. Naša konstitucija je jasna. Kosovski teritorijalni integritet je nesporan, a u isto vrijeme smo uvjereni u saradnju s Albanijom. To nam je jako prirodno, pripadamo jednoj albanskoj naciji koja je živjela u dvije odvojene nezavisne države. Svakako u njima vidimo saveznike po pitanju članstva u Evropskoj uniji. Nakon što se pridružimo EU granice više neće biti važne. Neizostavno je spomenuti da u ovim trenucima s Albanijom pregovaramo o tome kako možemo povećati trgovinsku, kulturnu i obrazovnu saradnju. Puno toga može biti učinjeno. Trenutno za to priliku tražimo unutar albanskih institucija i sigurni smo kako će sporazum o saradnji biti postignut. Obe zemlje su svijesne da se saradnja može širiti i povećavati pogotovo u području turizma. Razumemo da je budućnost Kosova i Albanije kao i čitavog regiona unutar EU.
I sami ste rekli da je nakon rata bilo potrebno izgraditi zemlju ponovno iz temelja. Trenutno je više od 60 posto mladih ljudi nezaposleno. Kada gledate u budućnost Kosova, kakva je ona? Kakva je vaša vizija Kosova?
Vidim jako svijetlu budućnost koja čeka Kosovo. Tako vidim kada sretnem brilijantne mlade umova Kosova u mnogim područjima, posebno području informacionih tehnologija. Kosovo ima najmlađu populaciju u Evropi i samim tim veliki potencijal. Cilj nam je da se pomaknemo od politike i diplomatije prema uspješnoj ekonomskoj i trgovinskoj saradnji i investicijama. To nam je od velike važnosti, a u interesu je Kosova i zemalja koje bi uložile.
Izvor: Express
Prije nešto više od mesec dana učestvovali ste samitu Brdo-Brioni, sastanku lidera iz regiona. Cilj sastanka je bio da se zbliže lideri i pokaže EU da zemlje Zapadnog Balkana vide kao cjelinu. Tada ste se prvi put sastali i s predsjednikom Vučićem. Predsjednik Zoran Milanović je rekao kako je bilo i povišenih tonova, a vaša agenda je nazvana ‘nešto ambicioznijom’. Što se zaista tamo događalo? Razlikuje li se po nečemu vaše viđenje od prisutnih muških kolega?
Prije svega bih se zahvalila predsjednicima i cijenim to što su nas predsjednik Borut Pahor i predsjednik Zoran Milanović okupili na samitu Brdo-Brioni. Bila je to prilika za svakoga od nas da izrazimo svoja mišljenja. Po tom pitanju nisam mogla naći različitosti s predsjednikom Milanovićem ili Pahorom. Takođe, s predsjednikom Pendarovskim ili Metom i s nekim drugim predstavnicima. Međutim, kao što je za očekivati, razilazila sam se u mišljenju s predsjednikom Aleksandrom Vučićem i predstavnikom Miloradom Dodikom. Prezentacija koju sam tamo održala ticala se budućnosti i kako se treba pomerati napred. Prezentacija je javna, svako je može pogledati i vidjeti što sam tad rekla. Naglasila sam kako moramo krenuti naprijed, otvoriti novo poglavlje, ali najprije moramo zatvoriti ono koje je iza nas kako bismo išli dalje. Bez toga bi bilo očito da ni u budućnosti nema pravde za žrtve Miloševićevog režima. Ja sam jako oprezna s tim da ne generalizujem ko je počinio zločin i jasno to komuniciram. Međutim, ne izgleda mi kao da Srbija žali za tim dijelom prošlosti koju je stvorio Slobodan Milošević. Oni nastavljaju da slave njegov način razmišljanja i djela. To znači da su na vlasti istomišljenici, samo koriste drugačije strategije. U unutrašnjem vodstvu nastavljaju da zavise od toga. S druge strane - spolja, prilikom sastanaka i ispred medija, pričaju o miru. Istorija nam pokazuje da nema održivog mira bez pravde. Iz tog razloga sam zatražila pravdu za sve civilne žrtve Miloševićevog režima. Nazvala sam sukob bacanjem sjenke na rasvjetljavanje sudbina nestalih ljudi. Za mene to nije politički, nego humanitarni problem. Čak i ako to nije naša dužnost kao političara, to je naša dužnost kao ljudskih bića, naša je moralna dužnost da donesemo pravdu na videlo, pravdu za žrtve. To je takođe srpska politička i moralna obaveza, da ispred pravde odgovaraju za sve počinjene zločine na Kosovu, u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Najbitnije je da nam kažu gdje su nestale osobe, kako na Kosovu, tako i u Hrvatskoj. Podjednak je broj nestalih osoba, više od njih 1.600, i te porodice žele da znaju gdje su njihovi voljeni. Rane su jako duboke. Ne možemo se pretvarati da se ništa nije dogodilo. Ja neću zatvoriti oči i pretvarati se da toga nije bilo. Iz tog razloga kad pričamo, nastavićemo da tražimo pravdu bez obzira na to koliko to Srbija odbijala. Vjerujem da bi cio region trebalo da pokaže razumijevanje i da nam podršku. Ratovi u bivšoj Jugoslaviji koje su vodili pojedini Srbi iz Miloševićevog režima u to vrijeme nisu samo dotakli Kosovo, nego i sve zemlje okolo. Zato treba ujediniti glasove i progovoriti o tome zajedno, ako želimo da čujemo za sudbine nestalih osoba i pravdu za žrtve. Bez obzira na to kakva je reakcija, ja ću nastaviti da radim svoj posao. Moj posao je da predstavljam ljude u Republici Kosovo. Moj zadatak je da tražim pravdu i govorim istinu. Ne smetaju mi reakcije pojedinaca, jer činim ono što bi trebalo činiti, predstavljam ljude moje zemlje. I ne samo to, čvrsto vjerujem da kada govorim istinu i tražim pravdu takođe zastupam najbolje interese čitavog regiona, a ne samo Kosova.
Međunarodna zajednica je zahtjevala međusobno priznavanje između Srbije i Kosova. Navodi se da je uspostava dijaloga ključna za priznavanje nezavisnosti Kosova od strane Srbije. U kojem stadijumu su pregovori po tom pitanju? Kako je prošao nedavni susret između premijera Albina Kurtija i predsjednika Vučića na tu temu?
Kada smo kod dijaloga Srbije i Kosova, kao što znate, na tu temu je održan jedan sastanak sada u junu, a drugi je na rasporedu 25. jula. Premijer Kurti je predstavljao stavove Kosova kada dolazi do regionalne kooperacije. Postizanje održivog mira kroz pravdu takođe se povezuje uz probleme prava manjina i osvjetljavanje sudbina osoba koje su nestale. To su bile teme početnog, uvodnog sastanka. Vidjećemo kako će se stvari odvijati 25. jula. Mislim da je još prerano suditi o procesu i iznositi jasan i finalan zaključak. Mi smo jasni po pitanju naših očekivanja i ona su identična onima koja se ističu u pismu predsjednika Joea Bidena koje je poslao. U njemu se jasno definisano da bi ovaj proces trebalo da bude usmjeren na međusobno priznanje Kosova i Srbije. I to je upravo ono što očekujemo. U suprotnom bi sav trud bio samo prilika da Srbija napreduje i odloži procese našeg priznanja, a to vrijeme bi bilo nepovratno.
Srbija se naoružavala proteklih godina. U slučaju da ne dođe do skorog sporazuma, a nastave se ‘’povišeni tonovi’’ - imate li strah od izbijanja oružanih sukoba?
Očigledno je da srpska vojska vidi Rusiju kao svog glavnog saveznika po pitanju vojne saradnje, ali i politike i ekonomije. To otvoreno i pokazuju. Dok su zemlje regiona poput nas ili Hrvatske sprovele "Defender Europe 21" vježbu sa NATO i Sjedinjenim Američkim Državama, Srbija je u isto vrijeme organizovala vojne vježbe sa Rusijom. To je bila jedina zemlja u regionu koja nije bila prisutna u "Defender Europe 21" pod vođstvom američke vojske. U posljednje vrijeme možemo vidjeti kako organizuju vojne vježbe sa Rusijom i Bjelorusijom što pokazuje njihovu orjentaciju. Nisam sigurna šta imaju na umu po pitanju retorike koju koriste, ali jednu stvar znam jako dobro: ako pređu granicu sa Kosovom srešće se sa vojnicima Sjedinjenih Američkih Država i drugih NATO članica. Mi nismo sami i Srbija to dobro zna! To su probali da urade jednom 1999. godine. Ne mislim da će htjeti da probaju ponovo.
Pričamo o geopolitičkom kontekstu. San Srbije je bilo širenje teritorijalnih granica na zemlje regiona i stvaranje Velike Srbije. Uzmemo li u obzir da je većina, više od 90 posto stanovništva Kosova albansko, možemo li pretpostaviti da je s druge strane moguć cilj stvaranja Velike Albanije?
Srbija je istorijski imala san o Velikoj Srbiji i to je uzrokovalo puno ratova u bivšoj Jugoslaviji. Zapravo je taj san bio razlog koji je odveo do raspada Jugoslavije. Sa druge strane Kosovo nikada nije okupiralo ničiju teritoriju, niti je pokazalo namjeru da okupira teritoriju neke druge zemlje. Naša konstitucija je jasna. Kosovski teritorijalni integritet je nesporan, a u isto vrijeme smo uvjereni u saradnju s Albanijom. To nam je jako prirodno, pripadamo jednoj albanskoj naciji koja je živjela u dvije odvojene nezavisne države. Svakako u njima vidimo saveznike po pitanju članstva u Evropskoj uniji. Nakon što se pridružimo EU granice više neće biti važne. Neizostavno je spomenuti da u ovim trenucima s Albanijom pregovaramo o tome kako možemo povećati trgovinsku, kulturnu i obrazovnu saradnju. Puno toga može biti učinjeno. Trenutno za to priliku tražimo unutar albanskih institucija i sigurni smo kako će sporazum o saradnji biti postignut. Obe zemlje su svijesne da se saradnja može širiti i povećavati pogotovo u području turizma. Razumemo da je budućnost Kosova i Albanije kao i čitavog regiona unutar EU.
I sami ste rekli da je nakon rata bilo potrebno izgraditi zemlju ponovno iz temelja. Trenutno je više od 60 posto mladih ljudi nezaposleno. Kada gledate u budućnost Kosova, kakva je ona? Kakva je vaša vizija Kosova?
Vidim jako svijetlu budućnost koja čeka Kosovo. Tako vidim kada sretnem brilijantne mlade umova Kosova u mnogim područjima, posebno području informacionih tehnologija. Kosovo ima najmlađu populaciju u Evropi i samim tim veliki potencijal. Cilj nam je da se pomaknemo od politike i diplomatije prema uspješnoj ekonomskoj i trgovinskoj saradnji i investicijama. To nam je od velike važnosti, a u interesu je Kosova i zemalja koje bi uložile.
Izvor: Express
