Kosovo je osvojeno 2012. godine sabljom, izgubljeno ’99 bombama. Glavni slogan nacionalista "Odbranićemo Kosovo" njima služi samo za to da bi na tom busanju u grudi mogli da maltretiraju ljude u Beogradu u Novom Sadu. Mislite li da neko od njih sme da dođe?! Mislite li da neko od njih želi da dođe?! Pa ljudi koji su ovdje rođeni gledaju kako da odu, ne samo Srbi, kazao je u Prištini Nenad Čanak. Ipak, Srbija nikada neće priznati da je priznala Kosovo jer bi tako ukinula radna mjesta za ‘branitelje’ i ‘pomiritelje’, a zapravo onih koji prave podjele.
Na Kosovu je boravio 27. i 28. juna. Obišao Prizren, srpske manastire, na Vidovdan sa sinom otišao na Gazimestan i sastao se sa Albinom Kurtijem.
„Inicijalni povod dolaska na Kosovo bilo je pitanje mog 22-godišnjeg sina – tata jesi li bio nekad na Kosovu. Malo me je zbunilo to pitanje, pa sam rekao, pa naravno da sam bio, na šta je on rekao, ti si prvi koga znam da je bio na Kosovu a svi pričaju o Kosovu a niko nikada nije bio. Onda sam ja odlučio da ga povedem na Kosovo, da pođemo, da vidi svojim očima – zbog toga što je moja filozofija da ne vjerujem u neke stvari o kojima se priča ako to nisam video svojim očima. Pa sam tako 1991, godine kada je počeo rat u Sloveniji 26. juna, ja sam 1. jula seo i otišao u Ljubljanu da vidim kako to izgleda. Isto sam tako obilazio ratišta u Hrvatskoj i Bosni“, kazao je za kosovsku KTV sinoć narodni poslanik Nenad Čanak.
Kaže da je shvatio kako na Kosovu „dugo nije bio“, te da je bilo vrijeme da se vidi i sa svojim prijateljima i čuje od onih kojima vjeruje šta se tada događaja.
Na pitanje glavnog i odgovornog urednika Kohe Agrona Bajramija, šta se promjenilo na Kosovu od njegovog posljednjeg boravka 2013, kada je takođe govorio za Kohu, Čanak je odgovorio:
„Prvi utisak koji imam je da se strašno mnogo izgradilo, ne samo kuća i zgrada, već i infrastrukture, puteva. (…) Svuda uz put sam video nove traktore, nove zalivne sisteme na poljima, mnogo novih i skupih vozila. Jednostavno, vidi se život, mnogo radnji sa očigledno skupom robom koju očigledno neko kupuje čim je ima. Deluje mi sve opuštenije nego prije osam godina, u smislu da ljudi na ulici nemaju grč koji sam viđao tih godina. S druge strane, idući u druge sredine, u Gračanici sam video ljude koji su opterećeni nekim stvarima iz prošlosti koji ne vide budućnost na Kosovu, koji svojoj djeci ne žele da ostanu ovdje“.
„Ono što me je impresioniralo, to je okupljanje velikog broja mladih i obrazovanih ljudi oko njegove politike. To mi je zazvučalo vrlo interesantno, zbog toga što u današnjim vremenima, gospodin Kurti je očigledno ljevičar, jer njegove ideje koje sam čuo od njega zvuče kao ideje ljevičara koji se bori za ravnopravnost među ljudima, socijalnu pravdu i sve stvari karakteristične za lijeva politička opredjeljenja“, rekao je lider Lige socijaldemokrata Vojvodine.
Čudno je, kaže dalje, danas sresti ljevičara koji je predsjednik vlade.
„Kao što je ljevica i socijaldemokratija u jednom trenutku bila dominantna u Evropi, danas je u Evropi uglavnom potisnuta od strane desničarskih vlada“, dodaje.
Stoga je to za Čanka sastanak sa Kurtijem bilo voma interesantno iskustvo, ali je dosta naučio i iz razgovora sa njim.
„O stanju na Kosovu iz njegove vizure, pitanja nestalih ili kidnapovanih lica“.
Kaže i da ima i dalje onih koji bi „zločin ponovili“, odgovorivši potvrdno i na pitanje da li se narodi mogu plašiti da se događaji iz devedesetih ponove.
„Ti isti proglašavaju čitav narod za genocidan zbog toga da bi između sebe i svog zločina, ili direktno počinjenog ili zločina u namjeri i kazne koja sledi zasluženo – postavili kao živi štit čitav jedan narod“.
Čovjek ne može da se rodi sa mržnjom, već da bi se mrzelo, mržnji se mora naučiti, pa se tako ne rađa ni čovjek sa genocidnom namerom, već se i toj genocidnoj namjeri mora naučiti, naglasio je, dodajući:
„E ti učitelji mržnje i učitelji genocida su oni koji proizvode tu floskulu o ukupnosti genocida kao karakteristike nad čitavom jednom skupinom, u ovom slučaju namjerom“.
Objasnio je i da ga u Srbiji nazivaju lošim Srbinom kada se buni upravo zbog „semantičkih logora“, ili kada upozorava na to kako može da se sveštenicima SPC uplaćuju doprinosi iz budžeta poreskih obveznika istovremeno kada SPC ne uplaćuje porez u državni budžet.
„I zato sam došao na Gazimestan baš 28. juna da bih prvi položio vjenac u slavu srpskim junacima iz 1389. godine. Razlog je sljedeći. Pitanje kosovskog mita, Kosovskog boja, Lazarevog carstva, Dušanovog carstva, srednjevekovne Srbije je nešto što pripada mitologiji jednog etnosa, jedne grupacije ljudske koja se zove Srbi. Međutim, dozvoliti da nešto što pripada svima vam preuzmu desničari neću im više tepati – fašisti i da proglase za svoje ekskluzivno vlasništvo, da oni postanu mera stvari je užasno opasno. Jer ne možete vi nacionalnu oznaku i nacionalnu pripadnost proglasiti za nešto što pripada samo jednoj političkoj opciji, a to je upravo ono zlo djelo koje nacionalisti, šovinisti i svi ostali zločinci rade, zato da na kraju svih krajeva, između sebe i kazne – stave sve, da bi oni bili poslednji na redu kada dođe do toga da se kazne“.
Na opasku da kada se spomene Vidovdan, među Albancima je prva asocijacija 600-godišnjica i Miloševićev govor, Čanak kaže:
„A kod nas kada se spomene Vidovdan, prva asocijacija je izručenje Miloševića u Hag“.
Na pitanje koliko misli da je Miloševićeva politika još uvijek živa, ili je on bio „samo izvođač radova„, Čanak kaže da Milošević nije bio tvorac te politike.
Nasuprot ostalih krajeva Jugoslavije, sa slovenačkim rukovodstvom je, tvrdi dalje, Slobodan Milošević „napravio dogovor,“ jer u Sloveniji gorivo sukoba etničkih nacionalizama nije moglo da prođe, zato što su slovenačke opštine bile 100-postotno jednonacionalne, već je napravljeno „fingiranje rata“.
Otišavši svega 6 dana po „izbijanju rata“ u Sloveniju, kako Čanak svjedoči dalje, kaže video je vojsku koja „stoji“ na jednoj liniji i propušta, potom na drugoj slovenačku TO na drugoj strani, sa istim uniformama a različitom oznakom.
Na pitanje zašto je rat u Sloveniji izmišljen, Čanak kaže:
„Zbog toga da bi se onda napravio igrokaz u skupštini, kada su majke vojnika čija su djeca bila u Sloveniji upale u skupštinu i tražile da se vojnici vrate kući. U toj emotivnoj sceni jedan od tadašnjih funkcionera izlazi za govornicu i kaže, evo sutra ih vraćam“.
Suštinski je to značilo povlačenje iz Slovenije.
Uslijedio je rat u Hrvatskoj, koji je bio sušta suprotnost Sloveniji – vodio se rat i to rat za teritorije, objasnio je dalje kako je tekao raspad Jugoslavije.
On se, prema Čankovim riječima, vodio modelom da je tadašnja JNA „dolazila kao linija razdvajanja“ nakon što bi se sukobile hrvatske snage sa golorukim srpskim narodom. Takav Miloševićev koncept se, kaže, „raspadao parče po parče“.
Na pitanja – „baš tim riječima“ i „da li to srpski narod zna“, Čanak kaže, „baš tim riječima“ i da postoji „zavjera ćutanja“, jer:
„Čitava ta ideja koja se danas zove ‘srpski svijet’ više nije Velika Srbija, već srpski svijet a u stvari jedna ista priča, samo naravno sa mnogo manjim apetitima, jer, zahvaljujući prošli put pokušanom projektu tog prvog preuzimanja Jugoslavije, pa skraćene Jugoslavije koja je u stvari trebalo da bude Velika Srbija sa lažnom ličnom kartom, pa progona stotina hiljada etničkih Srba sa svojih istorijskih prostora gdje su živeli, završilo se tako da sve teritorije na kojima je pokušana ta priča o promjenama granica su ostale u nekim avnojevskim granicama tog vremena, a između ostalog se i Kosovo osamostalilo“.
Kaže da su katastrofalne posljedice te politike dovele do toga da Srbija ostane jedino sa Vojvodinom i RS unutar nefunkcionalnog entiteta BiH.
Srbija ipak nikada neće priznati da je priznala Kosovo, decidan je bio Čanak.
„Kada kažete riječ genocid, srpski nacionalisti nikada neće prihvatiti tu riječ kao riječ. Spremni su da prihvate da je bio ogroman zločin i da je bilo nepojavno i što god hoćete, ali neće prihvatiti riječ genocid zato što im ona smeta“.
Kada je Kosovo u pitanju, riječ „priznanje“ ljudi u Srbiji neće prihvatiti u većinskom smislu.
Čanak lično nema problem da kaže, koliko on razumije politiku – „Kosovo je nezavisno“, jer ima sve prerogative državne – monopol nad silom, zakonodavstvo, teritoriju, vladu.
„To je to, nema sad’ šta tu da se priča“, uvjeren je, uz opasku da je Kosovo „mnogo ozbiljnija država nego što je Slovenija bila ’92 i ’93“.
„Ali sa druge strane, onog trenutka kada biste vi taj patriotski mit razbili u Srbiji, i rekli – da, Kosovo je nezavisna država, mi moramo kao država sa državom da razgovaramo, tog momenta biste vi ukinuli radna mjesta ‘pomiriteljima’, ‘braniteljima’, kojih ima milijardu“.
Čanak ne vidi konflikt na Kosovu već 800 miliona eura koji godišnje idu iz budžeta Srbije na Kosovo:
„Gdje, kada bi se tih 800 miliona eura podjelilo na sve Srbe koji žive na Kosovu, oni bi živjeli mnogo, mnogo bolje“.
„Kako može biti bilo ko u Beogradu, da li on Slobodan Milošević, Boris Tadić, Aleksandar Vučić, kako može neko koga Srbi iz Bosne nisu birali, kako može on da govori u njihovo ime?!“ – kazao je.
Na pitanje da li Vučić danas kao i nekada Milošević govori u ime svih Srba, Čanak kaže da je to pitanje za Vučića ali se slaže da „to tako zvuči“, naročito kada priča o Kosovu.
„Iz jednog razloga, zato što on doživljava kao i svi koji promovišu takav tip politike – Kosovo kao neki vid virtuelni duo Srbije, koji ako nije baš cijelo Kosovo u Srbiji, al’ su bar Srbi na Kosovu u Srbiji, što je potpuno suludo, jer vi terate ljude da žive život koji nije istina. To jednostavno nije istina i vi kada živite u nečemu što je laž, vi upadate u problem sa percepcijom stvarnosti“.
„Bilo bi najlakše reći da se nije promjenilo ali to ne bi bilo tačno“.
Objasnio je da se promjenilo „nekoliko stvari“, poput činjenice da su investicije ušle u Srbiju i da je došlo do određenog ekonomskog pomaka; da je takođe povučena „demarkaciona linija“ prema problemima koji su postojali, kao što je „unormaljenost“ svesti o LGBT populaciji, a sa gej premijerkom koja je već drugi mandat na čelu vlade.
Slaže se da se nije promenilo na bolje u odnosu Srbije prema drugima u regionu, ali na utisak urednika Kohe da je Vučić i „dalje replika Miloševića“, Čanak kaže:
„Vučićev uspjeh leži upravo u tome što ide za rezultatom i ko donese rezultat on ima pravo na plen“, objasnio je Čanak u dužem izlaganju o tome da je Vučiću stalo do glasova koje mu članovi stranke donose na izborima, a njima do okorišćenja.
S druge strane, kritikovao je srpsku opoziciju za koju je kazao da je „jaka na riječima protiv Vučića, ali bez ideje i hrabrosti da mu se suprotstavi“.
Na pitanje zašto i najdemokratskijim političarima smeta da se otvori cijela priča i sve sazna, Čanak je odgovorio:
„Razlog je vrlo jednostavan. Čeka se da pomru svjedoci“.
Dakle, opet odbrana zločinca?!
„Naravno, iz jednog razloga – zato što je država učestvovala u tome.“
Ali to je vlada koja izručila Mioševića?!
„Zato što nije mogla da krene frontalno na službu. Jer da je krenula frontalno na cijelu službu, ta služba bi je srušila. Milošević je, govoreći figurativno, bio žrtvovani pijun za to da bi se dobila igra. On je žrtvovan kao pojedinac da bi ideologija ostala. I ona je ostala“.
Kaže da je Boris Tadić, premda „njegov dobar prijatelj“ i „dobar čovjek“ mnogo pogrešio – pomirio je DS sa SPS-om.
DS je bila nada, kako je objasnio dalje Čanak, da će se napraviti diskontinuitet sa Miloševićevom politikom, a on je zapravo oprostio grijehe SPS, iako nije imao lošu namjeru, već je bio uvjeren da će se bilo kakvog daljom stigmatizacijom SPS-a stvarati konflikti.
Tako, dok se „sada čeka da pomru svjedoci“, priprema se i „revizija istorije“.
Nasuprt deljenjima u regionu po etničkoj liniji „samo su kriminalne grupe ostale multinacionalne“, kazao je, ali i dodao da nije istina da intelektualci ne mogu da dođu do pomirenja.
Čanak kaže da je primjetio da velik broj Albanaca ne govori srpsko-hrvatski, te da smatra da je pogrešno to što žive u okruženju ovih jezika, a ne govori ih.
„Nas su počele da razdvajaju te stvari i na kraju ćemo se naći na jeziku koji nikom od nas nije maternji a to je engleski“, naglasio je.
Na pitanje kako da se riješi „bliska prošlost“ kao ogromna prepreka pomirenju odnosa Srba i Albanaca, Čanak kaže:
Ovo puta, postoji ipak jedna razlika, da je Srbija „beskonačno iskrvarila“ zahvaljujući pogrešnoj politici koja je išla za tim da „manipuliše brojnošću Srba na prostoru EX YU“ i da homogenizacijom Srba proizvodi te rezultate, dok se nije sve pretvorilo u strašnju sudbinu proterivanja stotina hiljada ljudi, objasnio je Čanak dalje.
Tako se, prema njegovim riječima, izgubila potrebna empatičnost za etnička čišćenja Srba, kakva je bila Oluja, ili etničko čišćenje Nijemaca iz Vojvodine na kraju Drugog svjetskog rata.
Nenad Čanak tvrdi da „moramo da živimo zajedno“.
„Niti će Kosovo da otplovi da bude 51. država SAD, niti će Srbija da otplovi da bude sibirski dio Rusije. To se neće desiti“, naglasio je.
Inače, kaže da Rusiju ne interesuje Zapadni Balkan, već isključivo Krim.
Na pitanje hoće li Kosovo i Srbija živjeti ravnopravno, Čanak kaže da se „to stvara“, između ostalog i nečim kao što je bila njegova posjeta.
„Vidjeti svojim očima, videti zemne ostatke nekih davnih umrlih vremena i vidi se nešto novo što se stvara. Isto tako, vidjećete i u Srbiji zemne ostatke starih vremena i nešto novo što se pojavljuje. Da li je to dobro ili loše? Ne znam, istorija će suditi ali jednostavno, stvari se mijenjaju“, kazao je srpsko-vojvođanski političar u intervjuu za KTV.
„Inicijalni povod dolaska na Kosovo bilo je pitanje mog 22-godišnjeg sina – tata jesi li bio nekad na Kosovu. Malo me je zbunilo to pitanje, pa sam rekao, pa naravno da sam bio, na šta je on rekao, ti si prvi koga znam da je bio na Kosovu a svi pričaju o Kosovu a niko nikada nije bio. Onda sam ja odlučio da ga povedem na Kosovo, da pođemo, da vidi svojim očima – zbog toga što je moja filozofija da ne vjerujem u neke stvari o kojima se priča ako to nisam video svojim očima. Pa sam tako 1991, godine kada je počeo rat u Sloveniji 26. juna, ja sam 1. jula seo i otišao u Ljubljanu da vidim kako to izgleda. Isto sam tako obilazio ratišta u Hrvatskoj i Bosni“, kazao je za kosovsku KTV sinoć narodni poslanik Nenad Čanak.
Kaže da je shvatio kako na Kosovu „dugo nije bio“, te da je bilo vrijeme da se vidi i sa svojim prijateljima i čuje od onih kojima vjeruje šta se tada događaja.
Na pitanje glavnog i odgovornog urednika Kohe Agrona Bajramija, šta se promjenilo na Kosovu od njegovog posljednjeg boravka 2013, kada je takođe govorio za Kohu, Čanak je odgovorio:
„Prvi utisak koji imam je da se strašno mnogo izgradilo, ne samo kuća i zgrada, već i infrastrukture, puteva. (…) Svuda uz put sam video nove traktore, nove zalivne sisteme na poljima, mnogo novih i skupih vozila. Jednostavno, vidi se život, mnogo radnji sa očigledno skupom robom koju očigledno neko kupuje čim je ima. Deluje mi sve opuštenije nego prije osam godina, u smislu da ljudi na ulici nemaju grč koji sam viđao tih godina. S druge strane, idući u druge sredine, u Gračanici sam video ljude koji su opterećeni nekim stvarima iz prošlosti koji ne vide budućnost na Kosovu, koji svojoj djeci ne žele da ostanu ovdje“.
Impresioniran Kurtijevim okupljanjem mladih obrazovanih ljudi, pri tom ljevičar
Sa Kurtijem se do 28. juna nije sreo ali jeste pratio njegov rad.„Ono što me je impresioniralo, to je okupljanje velikog broja mladih i obrazovanih ljudi oko njegove politike. To mi je zazvučalo vrlo interesantno, zbog toga što u današnjim vremenima, gospodin Kurti je očigledno ljevičar, jer njegove ideje koje sam čuo od njega zvuče kao ideje ljevičara koji se bori za ravnopravnost među ljudima, socijalnu pravdu i sve stvari karakteristične za lijeva politička opredjeljenja“, rekao je lider Lige socijaldemokrata Vojvodine.
Čudno je, kaže dalje, danas sresti ljevičara koji je predsjednik vlade.
„Kao što je ljevica i socijaldemokratija u jednom trenutku bila dominantna u Evropi, danas je u Evropi uglavnom potisnuta od strane desničarskih vlada“, dodaje.
Stoga je to za Čanka sastanak sa Kurtijem bilo voma interesantno iskustvo, ali je dosta naučio i iz razgovora sa njim.
„O stanju na Kosovu iz njegove vizure, pitanja nestalih ili kidnapovanih lica“.
„Semantički logori“ Srbije
Kaže da u Srbiji postoje „semantički logori“, a kao primjere je naveo „namjerne greške“, koje se prave prilikom upotrebe riječi „genocid“ i „srpski ministri“, srpski budžet“, umjesto „ministri Vlade Srbije“, „budžet Srbije“.Nema genocidnog naroda, samo ga zločinci koriste kao štit od pojednačne kazne
„Pitanje genocida koji se najčešće vezuje za Srebrenicu, mada bi se moglo primjeniti na još neke događaje iz devedesetih. Vi imate situaciju u kojoj se manipuliše tom rječju genocid na više nivoa, gdje s jedne strane kažu ‘šta je problem nazvati nešto njegovim imenom a to je genocid – kao što je to potvrdila presuda u Hagu’, a s druge strane imate u Srbiji strane koje tvrde – ‘ako bismo prihvatili da je to genocid, onda to znači prihvatiti Srbe za genocidan narod’ – što je najobičnija floskula. To je čista laž. Zato što narod ne može biti dobar ili loš. Ne može jedan narod biti genocidan, ni srpski, ni albanski, ni mađarski, ni hrvatski, ni njemački. Ta laž služi vrlo jednostavnoj svrsi, a to je da oni koji su napravili zločin proglašavajući čitav svoj narod za genocidan (…)“, objasnio je Čanak.Kaže i da ima i dalje onih koji bi „zločin ponovili“, odgovorivši potvrdno i na pitanje da li se narodi mogu plašiti da se događaji iz devedesetih ponove.
„Ti isti proglašavaju čitav narod za genocidan zbog toga da bi između sebe i svog zločina, ili direktno počinjenog ili zločina u namjeri i kazne koja sledi zasluženo – postavili kao živi štit čitav jedan narod“.
Čovjek ne može da se rodi sa mržnjom, već da bi se mrzelo, mržnji se mora naučiti, pa se tako ne rađa ni čovjek sa genocidnom namerom, već se i toj genocidnoj namjeri mora naučiti, naglasio je, dodajući:
„E ti učitelji mržnje i učitelji genocida su oni koji proizvode tu floskulu o ukupnosti genocida kao karakteristike nad čitavom jednom skupinom, u ovom slučaju namjerom“.
Objasnio je i da ga u Srbiji nazivaju lošim Srbinom kada se buni upravo zbog „semantičkih logora“, ili kada upozorava na to kako može da se sveštenicima SPC uplaćuju doprinosi iz budžeta poreskih obveznika istovremeno kada SPC ne uplaćuje porez u državni budžet.
Opasno dozvoliti nacionalistima ekskluzivno pravo na narodno nasljeđe, zato prvi položio venac u slavu srpskim junacima na Gazimestanu
Čanak kaže da je to upravo drugi razlog njegovog dolaska na Kosovo.„I zato sam došao na Gazimestan baš 28. juna da bih prvi položio vjenac u slavu srpskim junacima iz 1389. godine. Razlog je sljedeći. Pitanje kosovskog mita, Kosovskog boja, Lazarevog carstva, Dušanovog carstva, srednjevekovne Srbije je nešto što pripada mitologiji jednog etnosa, jedne grupacije ljudske koja se zove Srbi. Međutim, dozvoliti da nešto što pripada svima vam preuzmu desničari neću im više tepati – fašisti i da proglase za svoje ekskluzivno vlasništvo, da oni postanu mera stvari je užasno opasno. Jer ne možete vi nacionalnu oznaku i nacionalnu pripadnost proglasiti za nešto što pripada samo jednoj političkoj opciji, a to je upravo ono zlo djelo koje nacionalisti, šovinisti i svi ostali zločinci rade, zato da na kraju svih krajeva, između sebe i kazne – stave sve, da bi oni bili poslednji na redu kada dođe do toga da se kazne“.
Na opasku da kada se spomene Vidovdan, među Albancima je prva asocijacija 600-godišnjica i Miloševićev govor, Čanak kaže:
„A kod nas kada se spomene Vidovdan, prva asocijacija je izručenje Miloševića u Hag“.
O Miloševiću: Od fingiranja rata u Sloveniji do osamostaljenja Kosova
Na pitanje koliko misli da je Miloševićeva politika još uvijek živa, ili je on bio „samo izvođač radova„, Čanak kaže da Milošević nije bio tvorac te politike.
Miloševića interesovala samo vlast, nacionalizam bio alatka
„Ljudi pogrešno razumeju ideju da je Milošević hteo da stvori veliku Srbiju. Milošević je hteo da preuzme Jugoslaviju. To je bila njegova osnovna ideja. Njega je interesovala čista vlast, srpski nacionalizam mu je bio samo alat. On inače lično, ne vjerujem da je bio nacionalista, nego se jednostavno poslužio srpskim nacionalizmom kao gorivom, kupovao je lojalnost crkve, dajući joj zemlju javnih preduzeća ovdje na Kosovu, znate tu priču, tako da ne treba da vam pričam, ali je to svugdje radio“.Nasuprot ostalih krajeva Jugoslavije, sa slovenačkim rukovodstvom je, tvrdi dalje, Slobodan Milošević „napravio dogovor,“ jer u Sloveniji gorivo sukoba etničkih nacionalizama nije moglo da prođe, zato što su slovenačke opštine bile 100-postotno jednonacionalne, već je napravljeno „fingiranje rata“.
Otišavši svega 6 dana po „izbijanju rata“ u Sloveniju, kako Čanak svjedoči dalje, kaže video je vojsku koja „stoji“ na jednoj liniji i propušta, potom na drugoj slovenačku TO na drugoj strani, sa istim uniformama a različitom oznakom.
U Sloveniji žrtvovani jugoslovenski vojnici
„Tu je žrtvovano bilo preko 120 vojnika jugoslovenske vojske koji su tenkovima krenuli putevima Slovenije, gdje tenk ne može da ide bez pešadijske pratnje. Oni su pustili tenkovsku jedinicu bez ikakve pešadijske pratnje i naravno da su oni bili glineni golubovi koje su mogli da gađaju čime hoće. U osamostaljenju Slovenije, u tom navodnom ratu je poginulo 6 slovenačkih vojnika“.Na pitanje zašto je rat u Sloveniji izmišljen, Čanak kaže:
„Zbog toga da bi se onda napravio igrokaz u skupštini, kada su majke vojnika čija su djeca bila u Sloveniji upale u skupštinu i tražile da se vojnici vrate kući. U toj emotivnoj sceni jedan od tadašnjih funkcionera izlazi za govornicu i kaže, evo sutra ih vraćam“.
Suštinski je to značilo povlačenje iz Slovenije.
Uvreda za inteligenciju povjerovati da se u Sloveniji vodio rat, na Kosovu to najbolje znate
„Jer da nije bilo tog igrokaza, onda bi se potpuno logično neko zapitao – zar nije protivustavno to sve što se događa, zar nije to destrukcija ustavnog poretka i teritorijalnog integriteta države. Da li zaista neko misli da je u tom trenutku mogao da se suprotstavi 4. vojnoj sili u Evropi i da sa 6 mrtvih ima dobijen čitav jedan rat za nezavisnost novostvorene države sa dva miliona stanovnika. Pa to je u najblažem smislu uvredljivo za inteligenciju. Vi to na Kosovu najviše znate“.Uslijedio je rat u Hrvatskoj, koji je bio sušta suprotnost Sloveniji – vodio se rat i to rat za teritorije, objasnio je dalje kako je tekao raspad Jugoslavije.
On se, prema Čankovim riječima, vodio modelom da je tadašnja JNA „dolazila kao linija razdvajanja“ nakon što bi se sukobile hrvatske snage sa golorukim srpskim narodom. Takav Miloševićev koncept se, kaže, „raspadao parče po parče“.
Oluja dogovorena između Tuđmana i Miloševića ali postoji zavjera ćutanja
„Prvo je otišla Slovenija kroz glumu rata, onda je naišla Hrvatska gdje je tu dosta bilo jasno kako bi to otprilike trebalo da izgleda. Međutom, zaboravilo se da je oko 600,000 ljudi srpskog etničkog porijekla živelo van granica toga, po gradovima, i onda ste imali situaciju da oni budu izloženi ogromnom progonu o kome se nije mnogo govorilo (…) I onda kada je propao plan Z4, onda se desila Oluja, koja je dogovorena, prvo Bljesak a onda Oluja – dogovorena, jer je Milošević, prema svjedočenjima prisutnih na pregovorima sa Tuđmanom, kada ga je Tuđman pitao, a o čemu su razgovarali, pa o podjeli Bosne i Hercegovine. Kada ga je Tuđman pitao, a šta ćemo sa krajiškim Srbima, onda je Milošević rekao, ‘što se mene tiče pobijte ih, nabijte ih na kolac, mene se ne tiče, oni su vaši državljani'“.Na pitanja – „baš tim riječima“ i „da li to srpski narod zna“, Čanak kaže, „baš tim riječima“ i da postoji „zavjera ćutanja“, jer:
Srpski svijet i Velika Srbija jedna ista priča sa manjim apetitima
„Čitava ta ideja koja se danas zove ‘srpski svijet’ više nije Velika Srbija, već srpski svijet a u stvari jedna ista priča, samo naravno sa mnogo manjim apetitima, jer, zahvaljujući prošli put pokušanom projektu tog prvog preuzimanja Jugoslavije, pa skraćene Jugoslavije koja je u stvari trebalo da bude Velika Srbija sa lažnom ličnom kartom, pa progona stotina hiljada etničkih Srba sa svojih istorijskih prostora gdje su živeli, završilo se tako da sve teritorije na kojima je pokušana ta priča o promjenama granica su ostale u nekim avnojevskim granicama tog vremena, a između ostalog se i Kosovo osamostalilo“.
Kaže da su katastrofalne posljedice te politike dovele do toga da Srbija ostane jedino sa Vojvodinom i RS unutar nefunkcionalnog entiteta BiH.
Srbija nikada neće priznati da je priznala Kosovo jer bi ukinula radna mjesta za ‘branitelje’ i ‘pomiritelje’
Srbija ipak nikada neće priznati da je priznala Kosovo, decidan je bio Čanak.
„Kada kažete riječ genocid, srpski nacionalisti nikada neće prihvatiti tu riječ kao riječ. Spremni su da prihvate da je bio ogroman zločin i da je bilo nepojavno i što god hoćete, ali neće prihvatiti riječ genocid zato što im ona smeta“.
Kada je Kosovo u pitanju, riječ „priznanje“ ljudi u Srbiji neće prihvatiti u većinskom smislu.
Čanak lično nema problem da kaže, koliko on razumije politiku – „Kosovo je nezavisno“, jer ima sve prerogative državne – monopol nad silom, zakonodavstvo, teritoriju, vladu.
„To je to, nema sad’ šta tu da se priča“, uvjeren je, uz opasku da je Kosovo „mnogo ozbiljnija država nego što je Slovenija bila ’92 i ’93“.
„Ali sa druge strane, onog trenutka kada biste vi taj patriotski mit razbili u Srbiji, i rekli – da, Kosovo je nezavisna država, mi moramo kao država sa državom da razgovaramo, tog momenta biste vi ukinuli radna mjesta ‘pomiriteljima’, ‘braniteljima’, kojih ima milijardu“.
Čanak ne vidi konflikt na Kosovu već 800 miliona eura koji godišnje idu iz budžeta Srbije na Kosovo:
„Gdje, kada bi se tih 800 miliona eura podjelilo na sve Srbe koji žive na Kosovu, oni bi živjeli mnogo, mnogo bolje“.
Albanci i Srbi na Kosovu da razgovaraju, a ne da Vučić pravi od Kosova virtuelni dio Srbije
Čanak smatra da kosovsko pitanje treba stoga da se rješava na Kosovu između Albanaca i Srba koji ovdje žive.„Kako može biti bilo ko u Beogradu, da li on Slobodan Milošević, Boris Tadić, Aleksandar Vučić, kako može neko koga Srbi iz Bosne nisu birali, kako može on da govori u njihovo ime?!“ – kazao je.
Na pitanje da li Vučić danas kao i nekada Milošević govori u ime svih Srba, Čanak kaže da je to pitanje za Vučića ali se slaže da „to tako zvuči“, naročito kada priča o Kosovu.
„Iz jednog razloga, zato što on doživljava kao i svi koji promovišu takav tip politike – Kosovo kao neki vid virtuelni duo Srbije, koji ako nije baš cijelo Kosovo u Srbiji, al’ su bar Srbi na Kosovu u Srbiji, što je potpuno suludo, jer vi terate ljude da žive život koji nije istina. To jednostavno nije istina i vi kada živite u nečemu što je laž, vi upadate u problem sa percepcijom stvarnosti“.
Vučić nije više Miloševićeva replika, već posljedica
Na opasku da je na osnovu onoga što je govorio u emisiji, urednik Kohe stekao utisak kako se u Srbiji nije promjenilo u odnosu na devedesete, Čanak kaže:„Bilo bi najlakše reći da se nije promjenilo ali to ne bi bilo tačno“.
Objasnio je da se promjenilo „nekoliko stvari“, poput činjenice da su investicije ušle u Srbiju i da je došlo do određenog ekonomskog pomaka; da je takođe povučena „demarkaciona linija“ prema problemima koji su postojali, kao što je „unormaljenost“ svesti o LGBT populaciji, a sa gej premijerkom koja je već drugi mandat na čelu vlade.
Slaže se da se nije promenilo na bolje u odnosu Srbije prema drugima u regionu, ali na utisak urednika Kohe da je Vučić i „dalje replika Miloševića“, Čanak kaže:
Vučićevi talenti, opozicija bez hrabrosti da mu se suprotstavi
„Vučić je posljedica. Milošević ne baš. Vučić je posljedica činjenica da je u Vučićevoj vladavini pronađena jedna, kod velikog broja ljudi kombinovano sa vrlo velikom stranačkom disciplinom koju on ima u svojoj stranci, koja je zaista napravljena po vrlo striktnim pravilima rano komunističkih organizacija (…) Talentovani potezi Vučića koje Milošević nije imao su recimo solidarnost sa vakcinama koje je napravio da se i državljani drugih država u regionu vakcinišu (…) Izložio se kamenovanju idući u Srebrenicu. To su sve stvari koje Milošević nije radio i ne bi radio. Ali istovremeno ima ljude koji ne bi trebalo da budu u vladi, ima neke druge državne institucije koje bi im bolje pristajale, recimo ministar policije (…)“„Vučićev uspjeh leži upravo u tome što ide za rezultatom i ko donese rezultat on ima pravo na plen“, objasnio je Čanak u dužem izlaganju o tome da je Vučiću stalo do glasova koje mu članovi stranke donose na izborima, a njima do okorišćenja.
S druge strane, kritikovao je srpsku opoziciju za koju je kazao da je „jaka na riječima protiv Vučića, ali bez ideje i hrabrosti da mu se suprotstavi“.
Čeka se da pomru svjedoci, a istorija se revidira
Pojasnio je svoju raniju izjavu za medije o navodno 16 masovnih grobnica u Srbiji. Kaže da nikada nije rekao da su to grobnice u kojima su Albanci iako se to može pretpostaviti.Nema investicija sa lobanjama
Radilo se o nekadašnjem sastanku DOS-a sa tadašnjim ministrom policije Dušanom Mihajlovićem koji je kazao, kako tvrdi Čanak, da „ne može da spava jer je došao do saznanja da postoji 16 masovnih grobnica“, upitavši ih „šta da se radi“, na šta je Čanak bio preglasan, jer se uvažio argument „jednog tada istaknutog člana DOS-a: Ne dolazi u obzir, jer niko više neće hteti da investira u Srbiju, jer šta treba, čim zabodeš ašov treba da iskopaš lobanju“.Na pitanje zašto i najdemokratskijim političarima smeta da se otvori cijela priča i sve sazna, Čanak je odgovorio:
„Razlog je vrlo jednostavan. Čeka se da pomru svjedoci“.
Dakle, opet odbrana zločinca?!
„Naravno, iz jednog razloga – zato što je država učestvovala u tome.“
Ali to je vlada koja izručila Mioševića?!
„Zato što nije mogla da krene frontalno na službu. Jer da je krenula frontalno na cijelu službu, ta služba bi je srušila. Milošević je, govoreći figurativno, bio žrtvovani pijun za to da bi se dobila igra. On je žrtvovan kao pojedinac da bi ideologija ostala. I ona je ostala“.
Kaže da je Boris Tadić, premda „njegov dobar prijatelj“ i „dobar čovjek“ mnogo pogrešio – pomirio je DS sa SPS-om.
DS je bila nada, kako je objasnio dalje Čanak, da će se napraviti diskontinuitet sa Miloševićevom politikom, a on je zapravo oprostio grijehe SPS, iako nije imao lošu namjeru, već je bio uvjeren da će se bilo kakvog daljom stigmatizacijom SPS-a stvarati konflikti.
Tako, dok se „sada čeka da pomru svjedoci“, priprema se i „revizija istorije“.
Nasuprt deljenjima u regionu po etničkoj liniji „samo su kriminalne grupe ostale multinacionalne“, kazao je, ali i dodao da nije istina da intelektualci ne mogu da dođu do pomirenja.
U svim državama EX YU debeli slojevi žive od podjela kao ‘spasioci’
„Kada je u pitanju čist interes, onda najedanput sve funkcioniše. Nije tačno da intelektualci ne mogu da se pomire, nego u svim državama na prostorima bivše Jugosavije, svim, imate debele slojeve koji žive od toga da prave podjele, što proizvode dramatične stvari da bi bili oslobodioci i spasitelji.“Kako do pomirenja?
Kao primjer naveo je deo vojvođanske tradicije od prije 150 godina u kojoj se muško djete u pubertetu slalo u drugo selo, u kojem su živele druge nacionalnosti, te su Vojvođani govorili tri jezika, srpski, mađarski i nemački. Ali se ta tradicija izgubila do mjere, da Čanak nije uspio da nađe kurs mađarskog kada je hteo da ga nauči.Čanak kaže da je primjetio da velik broj Albanaca ne govori srpsko-hrvatski, te da smatra da je pogrešno to što žive u okruženju ovih jezika, a ne govori ih.
„Nas su počele da razdvajaju te stvari i na kraju ćemo se naći na jeziku koji nikom od nas nije maternji a to je engleski“, naglasio je.
Na pitanje kako da se riješi „bliska prošlost“ kao ogromna prepreka pomirenju odnosa Srba i Albanaca, Čanak kaže:
Srbija stalno ponavlja istu stvar ali je ovog puta beskonačno iskrvarila
„Ne možete ići stalno istim putem i očekivati da ćete stići na drugo mjesto. Ne možete stalno raditi istu stvar i očekivati isti rezultat. Srbija stalno ponavlja istu stvar i stalno očekuje drugi rezultat. Juče je to bila Jugoslavija, skraćena Jugoslavija, pa je bila Velika Srbija, pa Srbija i Crna Gora, pa je na kraju ostala Srbija bez Kosova, ali sa naginjanjem da se RS nekako, ako može pripoji specijalnim vezama, a istovremeno sruši crnogorska vlast“.Ovo puta, postoji ipak jedna razlika, da je Srbija „beskonačno iskrvarila“ zahvaljujući pogrešnoj politici koja je išla za tim da „manipuliše brojnošću Srba na prostoru EX YU“ i da homogenizacijom Srba proizvodi te rezultate, dok se nije sve pretvorilo u strašnju sudbinu proterivanja stotina hiljada ljudi, objasnio je Čanak dalje.
Tako se, prema njegovim riječima, izgubila potrebna empatičnost za etnička čišćenja Srba, kakva je bila Oluja, ili etničko čišćenje Nijemaca iz Vojvodine na kraju Drugog svjetskog rata.
Politika zla
„Neću pokušati da napravim paralelu između Hitlerove Njemačke i Miloševićeve Srbije, ali je činjenica da je tom ekspanzionističkom bahatošću Miloševićevog vremena ogroman broj i nedužni ljudi proganjan, ubijan. Gdje na toj nesreći i to je poenta, na toj nesreći se izvodi to nacionalističko gorivo koje stalno potpaljuje tu nepravdu prema Srbima da je Hag sud za Srbe, da je sve to pravljeno zato što su u toj mržnji prema Srbima – Srbi proganjani itd. A suština priče je da iza svega toga stoji zla politika, ili još bolje politika zla koja na toj tragediji gradi svoj imidž, prikazu nekakvog spasitelja, branitelja. Pa vi imate kao glavni slogan u Srbiji od strane ovih nacionalističkih desničara i fašista, ‘odbranićemo Kosovo’. I kada sam ih pitao, ‘dobro, a što ne odbranimo Holandiju’, onda su me pitali, ‘kakve veze mi imamo sa Holandijom?!’, kazao sam ‘Kakve veze mi imamo sa Kosovom?!'“Nenad Čanak tvrdi da „moramo da živimo zajedno“.
„Niti će Kosovo da otplovi da bude 51. država SAD, niti će Srbija da otplovi da bude sibirski dio Rusije. To se neće desiti“, naglasio je.
Inače, kaže da Rusiju ne interesuje Zapadni Balkan, već isključivo Krim.
Na pitanje hoće li Kosovo i Srbija živjeti ravnopravno, Čanak kaže da se „to stvara“, između ostalog i nečim kao što je bila njegova posjeta.
„Vidjeti svojim očima, videti zemne ostatke nekih davnih umrlih vremena i vidi se nešto novo što se stvara. Isto tako, vidjećete i u Srbiji zemne ostatke starih vremena i nešto novo što se pojavljuje. Da li je to dobro ili loše? Ne znam, istorija će suditi ali jednostavno, stvari se mijenjaju“, kazao je srpsko-vojvođanski političar u intervjuu za KTV.
