Razgovor s povodom

“Rastući nacionalizam, ideje o prekrajanju granica i tenzije u državama Zapadnog Balkana podsjećaju na devedesete godine prošlog vijeka i bilo kakva relativizacija ozbiljnosti situacije bila bi pogrešna i opasna”. Smatra oko 250 intelektualaca iz regije, koji su 3. maja uputili apel EU, SAD-u i članicama NATO-a, pozivajući ih da "preduprijede negativnu dinamiku" na Zapadnom Balkanu, "koja potencijalno vodi u nasilje". Među potpisnicima tog apela je i akademik Šerbo Rastoder, poznati historičar i publicista iz Podgorice. S njim smo razgovarali o apelu 250 intelektualaca, rastućem nacionalizmu te o aktuelnom trenutku u regiji.

Poštovani profesore, jedan ste od 250 intelektualaca iz regije koji je potpisao apel upućen EU, SAD-u, i članicama NATO-a, povodom "rastućeg nacionalizam, ideje o prekrajanju granica i tenzije u državama Zapadnog Balkana". Postoje mišljenja da su: Trumpov izbor za predsjednika, migranstska kriza u Evropi i globalna ekonomska kriza, razlozi koji su uticali na pomenuti pojavu fenomena, koji “miriše” na 90-te. Šta vi o tome mislite?

Šerbo Rastoder: Mi smo pošli od pretpostavke da u nekim glavama proces disolucije Jugoslavije nije završen. Pošto je međunarodna zajednica bila involvirana u taj proces to se ona ne može amnestirati od budućih dešavanja. Čini nam se da smo prepoznali kod pojedinih aktera sindrom ”nedovršenog rata“, jer je međunarodna zajednica preferirala rješenja po kojem bi svi trebali biti “dobitnici”. To je neke ohrabrilo da pokušaju dovršiti započeto. I pošto je to nama “mirisalo” na već viđeno, osjetili smo potrebu da na to upozorimo međunarodnu javnost. Koliko će, i dali će, ovaj apel imati uticaja nije na nama da prosuđujemo, ali smo sigurni da se ne može ignorisati. Bar ne, od strane onih koji su zainteresovani za stabilnost na Balkanu.

Aktuelna je i mnogo se prepričava saga o “non pejperima”. Da li je moguć mirni raspad Bosne i Hercegovine, ujedno i prekrajanje granica u regiji bez rata?

Šerbo Rastoder: Po nama je svaka takva pomisao neozbiljna, diletantska i neodgovorna. Prvo, takvo stanovište vodi direktno u novi rat, jer bi se tek onda dao “alibi” za prethodno vođene ratove. Odnosno, ”rehabilitacija predhodno vođenih ratova” je direktno pomaganje načela koja su rezultirala stotinama hiljada žrtava, prognanih i unesrećenih. Istovremeno bi sama Evropa rehabilitacijom takve politike instalirala nagaznu minu koja bi eksplodirala unutar nje same.

Kako je situacija u Crnoj Gori i kako sve to utiče na položaj bošnjačke zajednice, uzimajući u obzir da je jedan od članova kabineta premijera Krivokapića, negirao genocid nad Bošnjacima u Srebrenici?

Šerbo Rastoder: Više puta sam odgovarao na slično pitanje. Prvo, genocid ne postoji ili postoji zato što ga priznaje ili ne priznaje bilo ko, pa makar to bio i član vlade. Genocid u Srebrenici je međunarodno verifikovana pravna činjenica koju ne može promijeniti bilo koji ministar. To što neki i pomišljaju da je tako nešto moguće, samo pokazuje plitkoumnost i ništa više.
Drugo, veoma bitno, genocod ne može biti 'ničije' vlasništvo, pa ni bošnjačke zajednice, te ne vidim kako bi neko ( ne)osporavanjem mogao uticati na bilo čiji položaj.
Drugo je pitanje potrebe političkog kapitalizovanja dnevno- političkih gluposti. Jer, ako sam čin nije doveo do propasti ove zajednice i ako je tada bilo potpuno nepoznata priča o genocidu, nije mi jasno strahovanje postfestum. Odnosno, to što je ova zajednica emotivnija od drugih prema tom činu genocida, samo je obavezuje da ga pamti, ali i ne da ga pretvara u sredstvo političkih razračunavanja.
Naprotiv, po meni, treba biti dostojanstven iz pijeteta prema žrtvama.

Kako će se, retorika prisutna kod vladajuće strukture u Crnoj Gori o mogućem povlačenju priznanja Republike Kosovo, odraziti na odnose dvije zemlje?

Šerbo Rastoder: Prvo, retorika tih struktura je veoma disonatna, jer se radi o heterogenim političkim subjektima. Njihovi iskazi na ove teme su ništa drugo do prazne parole, koje ne mogu vratiti vrijeme unatrag. Čin priznanja Kosova je ćinjenica koju su svi prihvatili, neki zato što su morali, drugi zato što misle da tako treba. Mislim da je to dobra polazna osnova za unapređenje međusobnih susjedskih odnosa.

Razgovor vodio: Mustafa Balje