Parlamentarni izori koji su se u nedjelju održali na Kosovu još jedan su znak da je "kosovska demokratija sazrela", ali sada će biti izazov da se demokratski prostor razvije, osigura rast ekonomije, a to neće biti moguće bez nekakvog prodora i izlaska iz međunarodnog limba, ocjenio je u intervjuu za "Danas" politički analitičar Agon Maliqi.
"Kurtijeva pobjeda je bila očekivana, pa i nezaobilazna. Kurti je pobjedio zbog svog karaktera i popularnosti, ali taj rast od 100 odsto za godinu dana je dobio zbog generalne frustracije sa starom elitom. Tako da ovakvu duboku pobjedu gledam kao miks dve emocije i struje, jedna je strogo pro-Kurti, a druga pragmatičnija emocija 'vrijeme je za promjenu i hajde da mu damo šansu'. Mislim da je dobro to što ljudi traže promjene u načinu kako se vlada, i siguran sam da će biti pozitivnih promjena, posebno u vidu vladavine prava. Ali, plašim se da su Kurti i Osmani gradili prevelika očekivanja i u unutrašnjoj pa i spoljnoj politici, pa će biti teško upravljati ovom situacijom, i očekujem gradualno razočaranje. Naravno, ovaj rezultat je važan, jer je nokautirao staru elitu i ima potencijal rekonfiguracije cijele političke scene, pa i buduće opozicije, dajući reformistima u LDK i PDK mogućnost da prezumu vođstvo", rekao je Maliqi.
Govoreći o nastavku procesa dijaloga Beograda i Prištine, Maliqi je istakao da je skeptičan da će biti "nekakvog zamaha" po tom pitanju.
"Vučić nije zainteresovan da uradi ništa do izbora u Srbiji. Kurti to zna, a i za njega dijalog nije prioritet. Neće on da u svome prvom mandatu troši politički kapital na tu temu jer se za njega glasalo zbog unutrašnjih reformi. Što se tiče podjele, mislim da podjela nikad nije bila realna opcija, nego neka vrsta korekcije ili razmjene teritorije. Ne vidim nikakav potencijal za tako nešto ili bilo kakvu vrstu kompromisa na Kosovu (još manje će biti moguća ideja o ZSO), jer za Kosovo je Ahtisaari bio maksimum kompromisa. Ako Srbija očekuje nekakvu kompenzaciju za priznanje, to u trenutnim okolnostima može očekivati samo od strane međunarodne zajednice", ocjenio je Maliqi.
Prema Maliqijevim riječima, međusobno priznanje je jedino održivo rješenje u dijalogu.
"Ali je problem to što se od Kosova traži kompromis koji bi ili podrazumijevao teritoriju ili neku vrstu bosnizacije. Kosovo ne može da zamjeni svoju slabu spoljnu poziciju unutrašnjom destabilizacijom i nefunkcionalnošću. Jedino što mi se čini moguće u sljedećih par godina jeste to da se Srbija složi da Kosovo postane članica međunarodnih organizacija, bez priznanja", rekao je Maliqi.
Kako je dodao, ono što je potrebno da se postigne prije zaključenja konačnog sporazuma, jeste normalizacija odnosa Srbije i Kosova.
"Normalizacija je proces normalizacije državnih odnosa, ali ne i društvenih. Politička normalizacija je preduslov, ali naravno taj društveni proces neće da ide nigdje bez procesa pomirenja. Nažalost, primjećujem da se u Srbiji ide u obrnutom pravcu viktimizacije ili relativizacije prošlosti ('svi smo isto krivi'). Sa ovakvom vajmarskom Srbijom neće biti trajnog mira u regionu", ocjenio je Maliqi.
Smatra i da pitanje ratne odštete mora da bude jedna od primarnih tema u dijalogu.
"Srpske državne i paravojne snage su spalile, razarale i ukrale enormnu količinu materijalnih sredstava i infrastrukture, prije svega, kuće, ali i vjerske objekte kao džamije. To nije nešto što može tek tako da se prevaziđe kao tema", istakao je Maliqi.
Nakon rata 1999. godine, situacija za kosovske Srbe bila veoma loša, dodaje Maliqi objašnjavajući da je zbog osvetničkih napada, kad su mnogi Srbi, posebno iz većih gradova, odlučili i da odu sa Kosova.
"Posljednji put kad su kosovski Srbi bili ozbiljno ugroženi je bio mart 2004. Poslije toga mislim da se situacija značajno poboljšala, pa se čak i skroz normalizovala, iako smo daleko od nekakve harmonije. Srpska zajednica i dalje živi ili u segregaciji (na sjeveru) ili u getu (na jugu). Postoje i dalje slučajevi napada u kojima su žrtve kosovski Srbi, ali nisam siguran koliko od toga je etnički motivisano, a koliko dio kriminala koji postoji kod svih zajednica. Mislim da je jedan dio toga u nekim strateškim trenucima i medijski forsiran od strane režima u Srbiji da bi se kreirala neka klima nepoverenja i tenzija, i da bi se opravdala državna politika prema Kosovu. Lično mislim da smo mi kao Albanci imali odgovornost da iskrenije pružimo ruku manjinama da bi dobili više povjerenja i da smo u tome propali. Ali isto mislim da smo u jednoj veoma složenoj situaciji "duple viktimizacije". To pružanje ruke je teško u situaciji kad Srbija vodu agresivnu politiku protiv kosovske državnosti i u tom smislu je stvorila situaciju u kojoj se srpska manjina gleda kao antidržavni element. U ovoj situaciji nema prostora za unutrašnji dijalog", napomenuo je Maliqi.
Smatra i da na Kosovu ne postoji autentična politička snaga koja bi artikulisala interes kosovskih Srba, a koji nije isti kao interes Srbije.
"Vučić je uspješno, u ime nacionalne politike, preuzeo cijelu kontrolu nad srpskim stanovništvom. To, naravno, uz pomoć naših elita koje ne razumeju da je naša odgovornost da pružimo ruku manjinama. I kod nas, kao u Srbiji, postoji ta ideja da hoćemo teritoriju (sjever), ali nećemo da pričamo sa ljudima koji žive tu", rekao je Maliqi.
Kada je riječ o optužbama za ratne zločine protiv bivših lidera OVK, koji se trenutno nalaze u Hagu, Maliqi kaže da je trenutno na Kosovu to možda i najsloženije pitanje.
"Tokom tog pravednog i oslobodilačkog rata u kome je prevladao haos, bilo je i civilnih žrtava iz manjinskih grupa ili između samih Albanaca, pa osvetničkih napada poslije rata. Svi ti ljudi i njihove porodice zaslužuju pravdu i nadam se da će proces u Hagu razjasniti koliko je tu bilo komandne odgovornosti glavnog štaba, a koliko su to bili zločini pojedinaca ili regionalnih komandanata. To Kosovo duguje žrtvama, samom sebi, pa i međunarodnoj zajednici koja je pomagala Kosovu da se uspostavi kao država, prema principima ljudskih prava", rekao je Maliqi.
Izvor: Kosovo Online/Danas
Govoreći o nastavku procesa dijaloga Beograda i Prištine, Maliqi je istakao da je skeptičan da će biti "nekakvog zamaha" po tom pitanju.
"Vučić nije zainteresovan da uradi ništa do izbora u Srbiji. Kurti to zna, a i za njega dijalog nije prioritet. Neće on da u svome prvom mandatu troši politički kapital na tu temu jer se za njega glasalo zbog unutrašnjih reformi. Što se tiče podjele, mislim da podjela nikad nije bila realna opcija, nego neka vrsta korekcije ili razmjene teritorije. Ne vidim nikakav potencijal za tako nešto ili bilo kakvu vrstu kompromisa na Kosovu (još manje će biti moguća ideja o ZSO), jer za Kosovo je Ahtisaari bio maksimum kompromisa. Ako Srbija očekuje nekakvu kompenzaciju za priznanje, to u trenutnim okolnostima može očekivati samo od strane međunarodne zajednice", ocjenio je Maliqi.
Prema Maliqijevim riječima, međusobno priznanje je jedino održivo rješenje u dijalogu.
"Ali je problem to što se od Kosova traži kompromis koji bi ili podrazumijevao teritoriju ili neku vrstu bosnizacije. Kosovo ne može da zamjeni svoju slabu spoljnu poziciju unutrašnjom destabilizacijom i nefunkcionalnošću. Jedino što mi se čini moguće u sljedećih par godina jeste to da se Srbija složi da Kosovo postane članica međunarodnih organizacija, bez priznanja", rekao je Maliqi.
Kako je dodao, ono što je potrebno da se postigne prije zaključenja konačnog sporazuma, jeste normalizacija odnosa Srbije i Kosova.
"Normalizacija je proces normalizacije državnih odnosa, ali ne i društvenih. Politička normalizacija je preduslov, ali naravno taj društveni proces neće da ide nigdje bez procesa pomirenja. Nažalost, primjećujem da se u Srbiji ide u obrnutom pravcu viktimizacije ili relativizacije prošlosti ('svi smo isto krivi'). Sa ovakvom vajmarskom Srbijom neće biti trajnog mira u regionu", ocjenio je Maliqi.
Smatra i da pitanje ratne odštete mora da bude jedna od primarnih tema u dijalogu.
"Srpske državne i paravojne snage su spalile, razarale i ukrale enormnu količinu materijalnih sredstava i infrastrukture, prije svega, kuće, ali i vjerske objekte kao džamije. To nije nešto što može tek tako da se prevaziđe kao tema", istakao je Maliqi.
Nakon rata 1999. godine, situacija za kosovske Srbe bila veoma loša, dodaje Maliqi objašnjavajući da je zbog osvetničkih napada, kad su mnogi Srbi, posebno iz većih gradova, odlučili i da odu sa Kosova.
"Posljednji put kad su kosovski Srbi bili ozbiljno ugroženi je bio mart 2004. Poslije toga mislim da se situacija značajno poboljšala, pa se čak i skroz normalizovala, iako smo daleko od nekakve harmonije. Srpska zajednica i dalje živi ili u segregaciji (na sjeveru) ili u getu (na jugu). Postoje i dalje slučajevi napada u kojima su žrtve kosovski Srbi, ali nisam siguran koliko od toga je etnički motivisano, a koliko dio kriminala koji postoji kod svih zajednica. Mislim da je jedan dio toga u nekim strateškim trenucima i medijski forsiran od strane režima u Srbiji da bi se kreirala neka klima nepoverenja i tenzija, i da bi se opravdala državna politika prema Kosovu. Lično mislim da smo mi kao Albanci imali odgovornost da iskrenije pružimo ruku manjinama da bi dobili više povjerenja i da smo u tome propali. Ali isto mislim da smo u jednoj veoma složenoj situaciji "duple viktimizacije". To pružanje ruke je teško u situaciji kad Srbija vodu agresivnu politiku protiv kosovske državnosti i u tom smislu je stvorila situaciju u kojoj se srpska manjina gleda kao antidržavni element. U ovoj situaciji nema prostora za unutrašnji dijalog", napomenuo je Maliqi.
Smatra i da na Kosovu ne postoji autentična politička snaga koja bi artikulisala interes kosovskih Srba, a koji nije isti kao interes Srbije.
"Vučić je uspješno, u ime nacionalne politike, preuzeo cijelu kontrolu nad srpskim stanovništvom. To, naravno, uz pomoć naših elita koje ne razumeju da je naša odgovornost da pružimo ruku manjinama. I kod nas, kao u Srbiji, postoji ta ideja da hoćemo teritoriju (sjever), ali nećemo da pričamo sa ljudima koji žive tu", rekao je Maliqi.
Kada je riječ o optužbama za ratne zločine protiv bivših lidera OVK, koji se trenutno nalaze u Hagu, Maliqi kaže da je trenutno na Kosovu to možda i najsloženije pitanje.
"Tokom tog pravednog i oslobodilačkog rata u kome je prevladao haos, bilo je i civilnih žrtava iz manjinskih grupa ili između samih Albanaca, pa osvetničkih napada poslije rata. Svi ti ljudi i njihove porodice zaslužuju pravdu i nadam se da će proces u Hagu razjasniti koliko je tu bilo komandne odgovornosti glavnog štaba, a koliko su to bili zločini pojedinaca ili regionalnih komandanata. To Kosovo duguje žrtvama, samom sebi, pa i međunarodnoj zajednici koja je pomagala Kosovu da se uspostavi kao država, prema principima ljudskih prava", rekao je Maliqi.
Izvor: Kosovo Online/Danas
